REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-154/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Matovina Lulić, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika PIK VRBOVEC plus d.o.o., OIB 4197633718, sa sjedištem u Vrbovcu, Zagrebačka 148, kao singularni pravni slijednik PIK Vrbovec - Mesna industrija d.d., OIB 78909170415, sa sjedištem u Vrbovcu, Zagrebačka 148, kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva Grgić i partneri, sa sjedištem u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva Grgić i partneri, sa sjedištem u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika i umješača na strani tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-514/2024-3 od 30. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr-82/2018-67 od 28. listopada 2022., u sjednici održanoj 11. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika i umješača na strani tuženika za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.

II. Prijedlog tuženika i umješača na strani tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik i umješač na strani tuženika su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-514/2024-3 od 30. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr-82/2018-67 od 28. listopada 2022. U prijedlogu su naznačena dva pravna pitanja koja glase:

1) Je li prilikom odlučivanja o žalbi tuženika i umješača drugostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 365. i članka 375. sve u svezi s člankom 354. stavkom 2. točka 11. ZPP jer je u presudi iznio razloge o postojanju odlučnih činjenica koji su u izravnoj proturječnosti s nalazom i mišljenjem (zaključcima) vještaka medicinske struke, a sve ovo vodeći računa da je drugostupanjski sud u razlozima svoje presude odbio žalbene prigovore tuženika u odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda zauzevši stajalište da iz izvedenih dokaza odnosno provedenih medicinskih vještačenja ne proizlazi da je nakon podnošenja tužbe odnosno zahtjeva za naknadu neimovinske štete kod tužitelja došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja iako je iz nalaza i mišljenja (zaključaka) vještaka vidljivo upravo suprotno odnosno vidljivo je da su medicinski vještaci izrijekom zaključili da je nakon podnošenja tužbe kod tužitelja nastupilo pogoršanje zdravstvenog stanja radi čega su vještaci promijenili svoju raniju ocjenu trajnog smanjenja općih životnih aktivnosti koju su kasnije povisili upravo uz zaključak da je razlog predmetnog povišenja smanjenja općih životnih aktivnosti, odnosno kvalifikatorne okolnosti nastale neimovinske štete, nastalom upravo zbog nastupjelog pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja, pa je li radi tog osporena presuda u protivnosti s pravnim stajalištima izraženim u odlukama Vrhovnog suda RH broj Revx-87/2018-2 od 16. travnja 2019., Rev-3016/1994-2 od 30. studenoga 1994., Rev-339/1990-2 od 4. rujna 1990. i Revx-8820/2016-2 od 2. listopada 2018.;

2) Mogu li zatezne kamate na neimovinsku štetu početi teći od dana podnošenja zahtjeva (tužbe) za isplatu naknade neimovinske štete unatoč tome što je u postupku utvrđeno da su sve posljedice štete radnje bile poznate tek nakon podnošenja odštetnog zahtjeva (tužbe) sve ovo budući je provedenim vještačenjem utvrđeno da je nakon podnošenja tužbe nastupilo pogoršanje zdravstvenog stanja u odnosu na koje pogoršanje zdravstvenog stanja (kao novu neimovinsku štetu koja nije postojala u vrijeme podnošenja tužbe) sud tužitelju dosuđuje naknadu neimovinske štete, pa je li radi toga osporena drugostupanjske presuda u protivnosti s pravnim stajalištima izraženim u odlukama Vrhovnog suda RH broj Rev-1756/1998- 2 od 26. rujna 2001., Rev-2621/2017-2 od 26. kolovoza 2020., Rev-2476/2016-2 od 6. rujna 2023., Županijskog suda u Splitu broj Gž-1941/2018-2 od 29. studenoga 2018., Županijskog suda u Zagrebu, broj Gžn-509/2015-4 od 18. prosinca 2018., Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1155/2022-2 od 8. kolovoza 2024.?

2. Tuženik i umješač na strani tuženika ujedno predlažu dopustiti reviziju i zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje u aspektu zabrane arbitrarnosti, pristupa sudu i prava na obrazloženu odluku.

3. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog tuženika i umješača na njegovoj strani za dopuštenje revizije.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda dopuštenjem revizije.

5. U skladu s odredbom članka 385.a stavka 1. ZPP, Vrhovni će sud reviziju dopustiti samo onda ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Važno je pitanje pravni standard kojemu se značenje oblikuje u praksi Vrhovnog suda, a o takvom se pitanju može govoriti ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena, ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena, ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.

6. Prvo naznačeno pitanje polazi od netočne tvrdnje da je u pobijanoj presudi drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer je u presudi iznio razloge koji su u izravnoj proturječnosti s nalazom i mišljenjem (zaključcima) vještaka medicinske struke o postojanju odlučnih činjenica koje su u suprotnosti. Naime, sudovi su ocijenili osnovanost tužbenog zahtjeva na temelju utvrđenja da je tužiteljevo zdravstveno stanje postalo definitivno u studenom 2008., što znači prije podnošenja tužbe, na koji zaključak stranke, dakle ni tuženik, a s njim povezan i umješač, nisu imale prigovora. Vještaci su medicinske struke u nalazu i mišljenju od 21. svibnja 2020. naveli da su svoj objedinjeni nalaz i mišljenje (riječ je o objedinjenom nalazu i mišljenju petorice vještaka medicinske struke) u pogledu pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja dali imajući na umu medicinsku dokumentaciju dostavljenu prije 2015., kao i onu dostavljenu nakon toga. Sudovi su utvrdili da se sva medicinska dokumentacija nastala nakon razdoblja od studenoga 2008. odnosi isključivo na kontrolne dijagnostičke obrade, kontrolna snimanja i preglede, kao i na provođenje terapije održavanja te da iz te dokumentacije ne proizlazi naknadno pogoršanje zdravstvenog stanja tužitelja koje bi trebalo uzeti u obzir kod dosuđenja naknade neimovinske štete.

6.1. Okolnost da su vještaci uzeli u obzir dokumentaciju dostavljenu i nakon 2015. zbog utvrđivanja sporne činjenice, ne znači nužno da je upravo ta dokumentacija imala za posljedicu veći stupanj trajnih posljedica (primjerice tako glavobolje kod tužitelja su postojale i ranije, jednako kao i povratni depresivni poremećaj koji su participirali su u povećanju stupnja smanjenja životne aktivnosti), niti to izrijekom proizlazi iz tog nalaza i mišljenja. Vještaci su bili u obvezi dati svoj nalaz i mišljenje na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije i bili su u obvezi, po nalogu suda, sve svoje nalaze i mišljenja, a bilo ih je pet, objediniti i usuglasiti, što su i učinili.

6.2. U takvim okolnostima kod utvrđenja da je tužiteljevo zdravstveno stanje postalo definitivno u studenom 2008. (prije podnošenja tužbe) koje je utvrđenje rezultat prihvaćanja nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke, a da je tužitelj dostavio novu medicinsku dokumentaciju čiji su sadržaj sudovi cijenili i utvrdili da se odnosi na kontrolne dijagnostičke obrade, kontrolna snimanja i preglede te provođenje terapije održavanja, a iz koje izrijekom ne proizlazi da je upravo nova dokumentacija dovela do pogoršanja i da su naprijed navedene tegobe koje su participirale u povećanju stupnja smanjenja životne aktivnosti tužitelja, tada, suprotno navodima predlagatelja, zaključak drugostupanjskog suda prema kojem kod tužitelja nakon podnošenja tužbe nije nastupilo pogoršanje zdravstvenog stanja koje bi bilo od utjecaja na početak tijeka zatezne kamate na naknadu neimovinske štete nije proturječan s nalazom i mišljenjem vještaka. Utoliko u odnosu na ovo pitanje pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda nije nepodudarno s praksom najvišeg suda na koju ukazuju predlagatelji.

7. Ni drugo naznačeno pitanje nema potrebno obilježje važnosti u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP jer polazi od netočne tvrdnje da je pogoršanje zdravstvenog stanja tužitelja nastupilo nakon podnošenja tužbe.

8. U odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje kao zasebnog razloga za dopuštenje revizije (članka 385.a stavak 2. ZPP), valja navesti da je riječ o pravu koje izvire iz članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: EKLJP) i članka 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH), kojim se jamči pravo na pravično suđenje. Prema ocjeni revizijskog suda, predlagatelji nisu učinili vjerojatnim da im je povrijeđeno ovo ljudsko pravo jer im je u postupku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne strane, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku i jer je pobijana presuda opravdana ozbiljnim, uvjerljivim, logičnim, razumnim, relevantnim, logički konzistentnim i dostatnim razlozima zbog čega se ne može smatrati arbitrarnom niti očito nerazumnom.

9. Slijedom naprijed iznesenog, valja zaključiti da nisu ostvarene pretpostavke iz članka 385.a stavka 1. ZPP za dopuštenje revizije, pa je prijedlog tuženika i umješača na njegovoj strani u odnosu na naznačena pravna pitanja valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP i riješiti kao u točki I. izreke.

10. S druge strane, kako u sadržaju prijedloga i njegovih priloga revizijski sud ne nalazi elemente koji bi upućivali na vjerojatnost povrede temeljnog ljudskog prava predlagatelja na pravično suđenje, to ni po ovoj osnovi nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju najvišeg suda u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. noveliranog ZPP koje bi bile razlog za dopuštenje revizije.

11. U takvim je okolnostima na temelju odredbe članka 389.a stavaka 3. i 4. ZPP riješeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 11. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil