Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2417/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Penić Lukač, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Ivice Veselića i Vlatke Paškvalin Bošković, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Gradske toplane d.o.o. iz Karlovca, Tina Ujevića 7, [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mati Burazinu, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca, Vranicanijeva 5/I, protiv tužene ŠO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jasmini Brkić Kristanić, odvjetnici iz Karlovca, Sarajevska 8a/I, radi isplate, odlučujući o žalbama tužene od **.**.2024. i **.**.2024. i IO od 14. ožujka 2024. protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv-1604/2017-16 od 1. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužene ŠO kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv-1604/2017-16 od 1. ožujka 2024., u izreci pod I, II i III.
r i j e š i o j e
Odbacuje se žalba IO od 14. ožujka 2024. protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv-1604/2017-16 od 1. ožujka 2024., kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Blanke Žaje iz [adresa] poslovni broj Ovrv-1588/2017 od 2. kolovoza 2017. u dijelu kojim je tuženoj ŠO naloženo isplatiti tužitelju iznos od 5.370,67 kn / 712,81 € sa zakonskom zateznom kamatom pobliže određenom u izreci pobijane presude (stavak I izreke), te je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivanke Antić iz [adresa] poslovni broj Ovrv-368/2019 od 5. travnja 2019. u dijelu kojim je tuženoj ŠO naloženo isplatiti tužitelju iznos od 4.884,63 kn / 648,30 € sa zakonskom zateznom kamatom pobliže određenom u izreci pobijane presude (stavak II izreke), naloženo je tuženoj naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.260,87 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (stavak III izreke), dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška iznad dosuđenog iznosa, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos troška postupka od 200,00 kn / 26,54 € za razdoblje od 2. kolovoza 2017. do 1. ožujka 2024. te zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos troška postupka od 200,00 kn / 26,54 € za razdoblje od 5. travnja 2019. do 1. ožujka 2024. (stavak IV izreke).
2. Protiv dijela navedene presude, u izreci pod I, II i III, žali se tužena, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, u daljnjem tekstu - ZPP), te predlaže navedenu presudu, u pobijanom dijelu, preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka.
3. Žalba nije osnovana.
4. U ovom predmetu tužitelj potražuje od tužene utuženi iznos po osnovu neplaćenih računa za isporučenu toplinsku energiju za stambeni prostor na adresi u [adresa], u razdoblju od rujna 2016. do svibnja 2017. te od ožujka 2018. do siječnja 2019..
5. U tijeku postupka pred sudom prvog stupnja utvrđeno je, kao nesporno, da je tužena, kao krajnji kupac toplinske energije, uredno koristila usluge tužitelja u utuženom razdoblju, ali da račune za potrošnju nije podmirila.
6. Tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom, kao i u žalbenom postupku, tužena ističe dva prigovora:
- da grijanje nije bilo zadovoljavajuće kvalitete, slijedom čega je morala koristiti dodatne izvore toplinske energije i
- da s tužiteljem nije zaključila ugovor o isporuci toplinske energije.
7. U odnosu na prvi prigovor o kvaliteti pružene usluge, sud prvog stupnja je, ocjenjujući rezultate provedenog dokaznog postupka (iskaz svjedoka BO i EO te uvid u Prigovor na grijanje), pravilno zaključio da tužena, u konkretnom slučaju, nije dokazala da tužitelj nije isporučivao toplinsku energiju do stana tužene sukladno ugovoru, pravilima struke i vrijednostima zadanim projektnom dokumentacijom, odnosno u skladu sa projektiranom temperaturom, slijedom čega proizlazi da je tužitelj uredno ispunio svoju obvezu opskrbe stana tuženika toplinskom energijom projektirane temperature, koji zaključak prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
8. Nije osnovan niti drugi prigovor žaliteljice, da s tužiteljem nije potpisala nikakav ugovor, slijedom čega proizlazi kako smatra da u tome slučaju nije dužna niti podmiriti troškove isporučene toplinske energije. Navedeni prigovor je prvostupanjski sud pravilno odbio u pobijanoj odluci, iako se pozvao na pogrešnu zakonsku odredbu. Naime, ne se može primijeniti odredba čl. 294 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 - u daljnjem tekstu ZOO), obzirom da ugovorne strane, u konkretnom slučaju, nisu ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, jer tužena nije podmirivala troškove pružene usluge.
9. Međutim, pravno uporište tužitelja je u Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - u daljnjem tekstu ZV), posebno u odredbi čl. 84 tog Zakona. Terećenje tužene u cijelosti je osnovano, a količina toplinske energije nesporno utvrđena raspodjelom i načinom obračuna potrošnje. Odredbom čl. 4 Općih uvjeta za isporuku toplinske energije ("Narodne novine" broj 35/14 i 129/15, u daljnjem tekstu - Opći uvjeti) jasno je propisano da pisani oblik nije pretpostavka nastanka i valjanosti predmetnog ugovora, koji je sukladno odredbama čl. 289 st. 1 i 3 ZOO sklopljen kada je između stranaka postignuta suglasnost, a ta je suglasnost postignuta već samim priključenjem tužene na sustav grijanja tj. izvršenom isporukom toplinske energije od strane tužitelja i utrošenom količinom toplinske energije od strane tužene. Obzirom da je tužitelj tijekom godina sustavno vršio isporuku toplinske energije, koju je tužena nesporno trošila, to je razvidno da je do sklapanja ugovora došlo konkludentnim radnjama, a to što između stranaka nije sklopljen pisani ugovor u smislu čl. 4 Općih uvjeta, nije razlog da tužena ne plati za isporučenu uslugu.
10. Dakle, uzimajući u obzir da je u utuženom razdoblju tužitelj uredno isporučivao toplinsku energiju tuženoj, koju je ona trošila, sukladno citiranim zakonskim odredbama, može se zaključiti da je tužena prešutno sklopila ugovor u isporuci grijanja s tužiteljem.
11. Stoga je pravilno sud prvog stupnja, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, temeljem odredbe čl. 9 ZOO, naložio tuženoj platiti isporučenu toplinsku energiju kroz utuženo razdoblje.
12. Naposljetku, valja reći da je odluka o troškovima postupka pravilna i po osnovu i po visini, a što se žalbom posebno niti ne osporava (čl. 154 st. 1 i čl. 155 st. 1 ZPP).
13. Slijedom navedenoga, a obzirom da u postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja, u skladu s odredbom čl. 365 st. 2 ZPP, pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, po osnovi čl. 368 st. 1 ZPP, odlučiti kao u izreci presude.
14. Žalbu od 14. ožujka 2024. je uz tuženo podnio i IO, koji nije stranka u ovom postupku (čl. 358 st. 3 ZPP), slijedom čega je istu, u odnosu na IO, temeljem odredbe čl. 380 toč. 1 ZPP, valjalo odbaciti, kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 11. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Dubravka Penić Lukač
