Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-603/2024-5

Šibenik, S. Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Ljudevita Zoričića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Jeleč-Pecirep, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. BC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Toni Vukičević, odvjetnik u Splitu; 2. TC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 3. BCM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika VC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jelena Dulčić, odvjetnica u Hvaru, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Starom Gradu broj P-6158/2017 od 15. prosinca 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Starom Gradu broj P-6158/2017 od 15. prosinca 2022. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1. Utvrđuje se da su tužitelj ad 1/ 1/ BC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tužitelj ad 2/ LC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] , svaki za po ½ dijela isključivi vlasnici fizički i geometrijski točno određenog realnog dijela nekretnine označene kao čest z em. 101/4 , z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površine od 386 m2 i to baš onog njegovog dijela koji je omeđen slovima A,B, C, Q, E,F, G, H, I, J, K, L, M, N, O, P, A u geodetskom vještvu za spis suda P-6158/2017 sačinjenom od strane CC, dipl. ing geod. stalnog sudskog vještaka za geodeziju u Solinu, svibanj 2000., a koje geodetsko vještvo predstavlja sastavni dio izreke ove presude, a što je tuženi VC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dužan priznati i trpjeti da tužitelji na temelju ove presude po njenoj pravomoćnosti ishode uknjižbu prava vlasništva.

2. Ovlašćuju se tužitelji da temeljem ove presude provedu parcelaciju nekretnine označena kao čest zem 101/4 z. u. [broj ZK uloška] , k. o. [katastarska općina] na način da se iz navedene nekretnine izdvoji fizički ii geometrijski točno određeni realni dio iste , pobliže označen i preciziran u toč. 1. izreke ove presude i da se navedeni dio formira kao samostalna nova čestica zemljišta s novim brojem, te izvrši provedba navedene parcelacije u katastru i zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina].

3. Ovlašćuju se tužitelji da temeljem ove presude i prijavnog lista o parcelaciji čest. zem. [katastarska čestica] , z. ul. [broj ZK uloška] , k. o. [katastarska općina] kojom će se formirati nova čest. zem. kao i fizički i geometrijski točno određeni realni dio te nekretnine pobliže opisan i preciziran u toč 1. izreke ove presude, na toj novoformiranoj čestici zemljišta u zemljišnim knjigama izvrše uknjižbu prava vlasništva na ime svakog od tužitelja za ½ dijela uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženog .

4. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima troškove ovog postupka zajedno za zakonskim zateznima kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje na taj iznos teku od dana presuđenja pa do isplate.

II Nalaže se tužiteljima da tuženiku solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 50.000,00 kn/ 6.636,14 eura 1 sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom na taj iznos počam od dana donošenja presude I. stupnja pa do isplate , po stopi utvrđenoj u čl. 29. ZOO-a.“

2. Protiv te presude žalbu su izjavili tužitelji zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud uvažavanjem žalbe presudu preinači prihvaćanjem kao osnovanog tužbenog zahtjeva tužitelja ili pak presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak, zahtijevajući i naknadu troška žalbenog postupka.

2.1. Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja predlaže istu kao neosnovanu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Tijekom žalbenog postupka, dana **.**.2023. umro je prvotužitelj LC, OIB [osobni identifikacijski broj], poradi čega je bio prekinut postupak dok njegovi nasljednici sada tužitelji pod 2. TC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 3. TCM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], nisu preuzeli postupak.

5. Nisu u pravu tužitelji kada prvostupanjsku presudu pobijaju zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) jer ovaj sud ne nalazi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Suprotno žalbenim navodima tužitelja ovaj sud ne nalazi da se pobijana „odluka temelji na stanovitim propustima žalbene naravi koji se prvenstveno očituju u odstupanjima i proturječnosti između izvedenih dokaza i razloga na koje se sud poziva u obrazlažućem dijelu svoje odluke“, pa kako pobijana presuda nije donesena uz navedenu bitnu povredu postupka koju žalbom ističu tužitelji, a kako ovaj sud postupajući po odredbi članka 365. stavak 2. ZPP nije našao da je počinjena koja druga bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud kao drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti to se žalba tužitelja izjavljena zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazuje neosnovanom.

6. Nisu u pravu tužitelji ni kada ističu da se pobijana presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev kao neosnovan odbio.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem stjecanja prava suvlasništva nekretnine oznake 101/4, površine 479 m2, Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja da je u njihovom mirnom i neometanom posjedu još od 1969. godine, te zahtjev za upis stečenog prava u zemljišne knjige.

8. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:

- da su tužitelji suvlasnici susjedne nekretnine oznake 101/14 k. o. [katastarska općina] površine 934 m2, koja je njihovim prednicima, a nakon što je nacionalizirana bivšim vlasnicima, dodijeljena na korištenje kao građevinsko zemljište 1970. godine, radi izgradnje obiteljske kuće, te da su tužitelji na tom zemljištu i izgradili obiteljsku kuću koja je i danas u njihovom posjedu;

- da je susjedna, predmetna nekretnina oznake 101/4 k. o. [katastarska općina] također nacionalizirana 1966. godine, ali bivši vlasnici, prednici tuženika nisu deposedirani, te je u zemljišnoj knjizi ta nekretnina upisana kao „društveno vlasništvo“ s pravom korištenja bivšim vlasnicima „do deposedacije“ koja nikad nije provedena, pa je to pravo (pravo korištenja bivših vlasnika) stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (”Narodne novine” broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) pretvoreno u pravo vlasništva;

- da je tuženik u prosincu 2016. godine sa vlasnicima B, BCM i RC sklopio kupoprodajni ugovor i kupio predmetnu nekretninu, temeljem kojeg se ugovora i upisao kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi odmah po sklapanju ugovora;

- da su tužitelji nesmetano koristili (posjedovali) predmetnu nekretninu od kada su počeli s izgradnjom obiteljske kuće na svojoj nekretnini, kraj šezdesetih i početak sedamdesetih godina prošlog stoljeća, pa sve do 2010. godine, kada je prednik tuženika, a tadašnji suvlasnik KC od tužitelja zahtijevao da s predmetne nekretnine uklone sve što je njihovo;

- da su tužitelji na predmetnoj nekretnini imali sazidana dva mala pomoćna objekta koji su im služili jedan za držanje životinja, kokošiju i koza, a drugi za držanje alata, te da su usadili nekoliko stabala maslina i sazidali pozide kako bi se lakše koristili nekretninom, koja je zbog svog položaja, nagiba, nepristupačna, a poradi čega je na istu bilo skoro pa nemoguće pristupiti s drugih strana, osim s nekretnine u suvlasništvu tužitelja;

- da su tužitelji, a nakon što je prednik tuženika od njih zahtijevao uklanjanje pomoćnih objekata s predmetne nekretnine kod nadležnog upravnog tijela pokušali legalizirati te objekte, što im nije uspjelo, nakon čega su ti objekti porušeni.

9. Između stranaka je sporno da li su tužitelji posjedovanjem nekretnine, dosjelošću stekli pravo vlasništva iste, te da li se tom pravu tužitelja suprotstavlja pravo tuženika koji je pravo vlasništva predmetne nekretnine stekao povjerenjem u zemljišne knjige, s tim da je i sporno da li je posjed tužitelja bio kvalificiran za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jer tužitelji tvrde da su bili pošteni posjednici, dok tuženik tvrdi da su tužitelji predmetnu nekretninu držali u prekarističkom odnosu s njegovim prednicima.

10. Pravilno prvostupanjski sud, temeljem u postupku utvrđenih činjenica izvodi zaključak da tužitelji nisu mogli steći pravo vlasništva temeljem naplatnog posla, na način kako je iskazao prvotužitelj LC, da je on izvršio određene građevinske radove bivšem vlasniku nekretnine koja je njegovoj obitelji dodijeljena na korištenje VCM, a koji da je njemu za protuuslugu ustupio predmetnu nekretninu, koja je u tom trenutku u katastarskom operatu bila evidentirana kao posjed upravo VCM, a ne pravnih prednika tuženika koji su bili upisani kao korisnici te nekretnine u zemljišnoj knjizi, sve iz razloga što u to vrijeme nacionalizirano građevinsko zemljište s upisom bivših vlasnika kao korisnika, nije moglo biti predmetom pravnog posla, niti se, pravnim poslom upisano pravo korištenja moglo prenositi na treće osobe.

11. Nadalje, pravilno prvostupanjski sud izvodi i zaključak, da sve i da se posjed tužitelja smatra poštenim, i da je imao kvalifikacije za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, pod okolnostima slučaja, takvo pravo tužitelja temeljem odredbe članka 130. stavak 2. ZV ne može se suprotstaviti pravu tuženika koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo vlasništva u zemljišnoj knjizi 2016. godine.

11.1. To iz razloga što načelo povjerenja u zemljišne knjige štiti tuženika jer se prema odredbi članka 122. ZV smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu prema odredbama zakona, dok je stjecatelj bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju.

12. Iz u prvostupanjskom postupku izvedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica proizlazi, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, a što tužitelji nisu doveli u sumnju niti žalbenim navodima, da je tuženik u trenutku kupoprodaje i zahtijevanja upisa u zemljišnu knjigu, 2016. godine, bio u dobroj vjeri, jer ničim nije dokazano da je prema stanju zemljišne knjige morao sumnjati u istinitost upisa, a niti je morao znati za postojanje bilo kojeg eventualnog prava tužitelja na toj nekretnini.

12.1. Naime, komunikacija između bivših vlasnika, prednika tuženika i samih tužitelja u pogledu predmetne nekretnine odvijala se ranije, od 2010. do 2015. godine, a što proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka i samog prvotužitelja LC.

12.2. Svjedok KC u svom iskazu navodi (list 217-222 spisa), između ostalog, da je 2010. godine od tužitelja zahtijevao da s predmetne nekretnine uklone ono što je na njoj u tom trenutku bilo navodeći ”da to nisu zapravo bili nikakvi objekti već krov od eternita naslonjen na postojeće kamene gomile sa sjeverne strane”, na što tužitelji da nisu negodovali. Nakon toga da je posjetio tužitelje 2012. godine, zahtijevajući isto, kada su bili već malo rezervirani u komunikaciji, a tada da je razgovoru bio i nazočan i sin tužitelja T, koji mu je pak 2013. godine ponudio da od njega kupe predmetnu nekretninu, koja kupoprodaja da nije ugovorena zbog razlike u cijeni, jer da su tužitelji nudili cijenu kao da se radi o poljoprivrednom zemljištu, a na što da on nije pristao. Isti svjedok nadalje navodi da je 2014. godine saznao da su tužitelji podnijeli zahtjev za legalizaciju bespravno sagrađenih objekata, čemu da su se on i njegovi suvlasnici usprotivili i da su tužitelji sa zahtjevom odbijeni u tom postupku.

12.3. Ovom dijelu iskaza svjedoka KC ne suprotstavljaju se drugi dokazi izvedeni u postupku, pa ni sami iskazi tužitelja, pa pravilno prvostupanjski sud taj dio iskaza drži istinitim i uvjerljivim bez obzira što je svjedok KC prednik tuženika i ima interesa za uspjehom tuženika u ovom sporu.

12.4. Nakon tih događanja, u prosincu 2016. godine tuženik stječe predmetnu nekretninu upisom kupoprodaje u zemljišnu knjigu, a tužitelji u prosincu 2017. godine pokreću predmetnu parnicu.

13. Tužitelji u bitnome i u pretežitom dijelu sadržajno žalbom preocjenjuju izvedene dokaze i na njima utvrđene činjenice, prvenstveno i jedino u pogledu kvalificiranosti svog posjeda i razjašnjenja odnosa unutar obitelji KC, prednika tuženika i onih KC kojima je oduzeta nekretnina oznake 101/14 i koja je dodijeljena tužiteljima, a kojim navodima upiru na pogrešno utvrđenu činjenicu da oni, nisu dokazali kvalificiranost posjeda za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, čime nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, jer sve da su i istiniti ti navodi, to se pravo tužitelja, a kako je ranije obrazloženo ne suprotstavlja pravu tuženika kojega štiti načelo stjecanja prava vlasništva povjerenjem u zemljišne knjige.

14. Ocjenjujući, temeljem odredbe članka 375. stavak 1. ZPP, žalbene navode tužitelja koji su od odlučnog značenja, ovaj sud nalazi da nisu osnovani niti žalbeni navodi kojima tužitelji osporavaju zakonitost odluke prvostupanjskog suda o troškovima postupka, jer pravilno su ocijenjeni temeljem odredbe članka 155. ZPP opravdanim radnje punomoćnika tuženika za zastupanje na ročištima održanim 11. ožujka 2022. godine, 7. veljače 2022. godine i 29. kolovoza 2022. godine, jer se na tim ročištima raspravljalo o glavnoj stvari, te je pravilno tuženiku priznat trošak nagrade punomoćniku po Tbr. 9. točka 1. tada važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (”Narodne novine” broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) pa i bez obzira što na ročište održano 29. kolovoza 2022. godine nije pristupio tuženik radi davanja svog iskaza.

15. Stoga, a kako se nisu ostvarili žalbeni razlozi tužitelja to je, postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP, valjalo odbiti njihovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kako u odluci o glavnoj stvari tako i u odluci o troškovima postupka i odlučiti kao u točci I. izreke ove presude.

16. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP. Neosnovano tužitelji zahtijevaju od tuženika naknadu troškova žalbenog postupka s obzirom da nisu uspjeli u istom (članak 154. ZPP), pa je o tom zahtjevu tužitelja valjalo odlučiti kao u točci II. izreke ove presude.

Šibeniku, 11. veljače 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić