Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kž-49/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĐF, zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., i 126/19., – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe okrivljenika, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj: K-64/2024. od 20. prosinca 2024, u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog ĐF kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim okrivljeni ĐF zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11, pa je na temelju odredbe članka 179.a KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i na temelju odredbe članka 56. KZ/11 okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda te je utvrđeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 okrivljeniku će se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme uhićenja od 12. listopada 2020. do 13. listopada 2020.

3. Na temelju odredbe članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. - dalje u tekstu: ZKP) oštećena SF se sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

4. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točke 1. i 6. ZKP okrivljeniku je naloženo da na ime troškova kaznenog postupka uplati na ime paušalnog troška iznos od 50,00 eura kao i trošak provedenog psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 500.00 eura sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

5. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljeni putem branitelja Brune Kuvača, odvjetnika iz Šibenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. U žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

8. Žalba nije osnovana.

9. Nije u pravu okrivljenik kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. U žalbi se ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer da okrivljenik svojim postupcima nikada nije izazvao kod oštećene SF strah niti ju je doveo u ponižavajući položaj, već suprotno, okrivljeni je cijelo vrijeme oštećenoj davao novčana sredstva za svakodnevne životne potrebe te je nikada nije tjerao iz obiteljske kuće. Ističe da pogrešno prvostupanjski sud prihvaća iskaz oštećene iz razloga što je taj iskaz nelogičan i neuvjerljiv kao i iskaz svjedoka KF koji potvrđuje navode svoje majke, a koji posljednjih nekoliko godina slabo kontaktira sa okrivljenikom. Ujedno ističe da je čak i oštećena u nekoliko navrata tražila okrivljenika da se vrati u njihovu obiteljsku kuću, bez obzira što su cijelo vrijeme u odnosu na okrivljenika trajale mjere opreza, zbog čega smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je prihvatio iskaz oštećene i sina okrivljenika KF, već da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti obranu okrivljenika u kojoj poriče učin kaznenog djela te da ga osloboditi optužbe.

11. Međutim, suprotno tvrdnjama okrivljenika, prvostupanjski sud je činjenično stanje pravilno utvrdio kada je utvrdio da je dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Takovo činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio sa potpunom sigurnošću na temelju savjesne ocjene i analize svih izvedenih dokaza.

12. Ispravno prvostupanjski sud ne prihvaća obranu okrivljenika u kojoj poriče učin kaznenog djela navodeći da se nikada nije nasilno ponašao prema oštećenoj niti da je kod nje izazvao nesigurnost i doveo ju u ponižavajući položaj, jer i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda takova obrana okrivljenika usmjerena je na izbjegavanje kaznene odgovornosti. To iz razloga što ispravno prvostupanjski sud prihvaća iskaze oštećene SF i DF koji jasno i okolnosno opisuju odnos sa okrivljenikom. Naime, oštećena SF navela je da ju je okrivljenik psihički zlostavljao pri čemu je prigovarao da ima ljubavnika, da ne obavlja kućanske poslove, te joj je ograničavao kontakte i druženja sa drugim osobama te joj je prigovarao kada bi izlazila iz kuće, pratio ju, branio joj da se zaposli i vrijeđao ju. Dodala je da joj je uskraćivao i novac za osobne potrebe, a da je ostavljao i poruke sadržaja "zadnji put te opominjem uzmi sve svoje stvari ili u Srimu ili u Lugoviće, neću ti dozvoliti da me dalje lažeš…..", te poruku "ne makneš li se odavde za 10 – 15 dana, onda ćeš čuti za sve ono što si čistila Đ apartman, odnosno šporkavala tuđi krevet od 10,30 do 13,30 sati". Dodala je i da je cijelo vrijeme nastojala mirnim putem riješiti probleme sa okrivljenikom te ga uvjeravala da nema ljubavnika i tražila od njega da poprave njihov odnos, ali to je bilo bezuspješno. Iskaz oštećene SF potvrdio je i svjedok DF, koji je naveo da su odnosi između njegovog oca i majke bili poremećeni od vremena dok je još bio mali, da su se cijelo vrijeme svađali, da su te svađe utjecale na njega i da je bio jako povučen. Naveo je da nije vidio da bi njegov otac fizički nasrnuo na njegovu majku, međutim, njegova majka je inače povučena osoba, nije svadljiva, za razliku od okrivljenika, odnosno njegovog oca, koji ju je često verbalno napadao te je vikao na nju. Znao ju je vrijeđati, govorio joj je da ga vara, da ima ljubavnika te joj je često znao ostavljati na stolu poruke ispisane na komadima papira koje poruke su nekada bile "normalne", a često ju je znao i vrijeđati i prijetiti joj da treba otići iz kuće.

13. Ispravno je prvostupanjski sud prihvatio iskaz oštećene SF kao uvjerljiv i logičan, jer u njezinom iskazu doista nema proturječja, a ista je detaljno opisala sve ono što je neposredno doživjela od okrivljenika pa i po ocjeni ovog suda nema razloga zbog kojih bi ista neistinito teretila okrivljenika, već je iskazivala na osnovu onoga što se dogodilo između nje i okrivljenika. Osim toga iskaz oštećene potvrđen je iskazom svjedoka DF koji je sin okrivljenika, te po ocjeni ovog drugostupanjskog suda taj svjedok nema razloga lažno teretiti okrivljenika, odnosno svog oca, pa je ispravno njegov iskaz prihvaćen kao istinit. Stoga, zbog naprijed navedenog, a i iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje i okrivljenika proglasio krivim zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 te o tome dao valjane i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

14. Zbog navedenog nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

15. Iako se okrivljenik ne žali zbog odluke o kazni, a kako žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, to je ovaj sud ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu.

16. Prilikom izbora vrste i mjere kazne, prvostupanjski sud je okrivljeniku cijeno sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za okrivljenika, pa mu je kao olakotno cijenio da je otac jednog djeteta te da do sada nije dolazio u sukob sa zakonom, dok otegotnih okolnosti prvostupanjski sud na strani okrivljenika nije utvrdio. Stoga, cijeneći ispravno utvrđene olakotne okolnosti, a u odsustvu otegotnih okolnosti, prvostupanjski sud je okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i potom mu izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Naime, i po ocjeni ovoga suda takovom kaznom u cijelosti će se ostvariti svrha kažnjavanja, na način da će se izraziti društvena osuda radi počinjenog kaznenog djela te utjecati na okrivljenika i sve ostale da u buduće ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja. (članak 41 KZ/11)

17. Nadalje, nije u pravu okrivljenik niti kada se žali zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. Naime, prvostupanjski sud je okrivljenika obvezao, temeljem citiranih zakonskih odredbi, na naknadu troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP koji se odnose na paušalnu svotu u iznosu od 50,00 eura, kao i na trošak provedenog psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 500,00 eura, a i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda troškovi koje je obvezan platiti okrivljenik primjereni su trajanju i složenosti ovog kaznenog postupka te imovinskim prilikama okrivljenika, te plaćanjem istih neće se dovesti u pitanje uzdržavanje okrivljenika i osoba koje je on dužan uzdržavati.

18. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci, na temelju odredbe članka 483. ZKP.

U Zagrebu 11. veljače 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Siniša Pleše