Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-502/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Sanji Sušilović, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Imex banka d.d., Split, Tolstojeva 6, [osobni identifikacijski broj], protiv ovršenika IF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Goran Fick, odvjetnik u Varaždinu, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ovr-799/2023-2 od 21. kolovoza 2023., 11. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Žalba ovršenika odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ovr-799/2023-2 od 21. kolovoza 2023, osim u odnosu na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. Ovršnog zakona.

Obrazloženje

1.Rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda određena je ovrha na nekretninama ovršenika na temelju ovršne isprave, i to Ugovora o [broj kredita] sklopljenog između ovrhovoditelja i t.d. Stanoing d.o.o. kao korisnika kredita, te Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama potvrđenog 09. studenog 2011. godine od strane javnog bilježnika Zvijezdane Rauš-Klier pod brojem: OV-10245/11, sklopljenog između ovrhovoditelja kao vjerovnika i t.d. Stanoing kao dužnika i založnog dužnika, s klauzulom ovršnosti od dana 01.12.2015., zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama, utvrđenjem vrijednosti nekretnina, te prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 3.388.573,13 EUR, odnosno, glavnice u iznosu od 1.700.000,00 EUR te dospjele kamate u iznosu od 1.688.573,13 EUR uvećano za zatezne kamate koje teku od 01. svibnja 2023. godine pa do isplate, kao i troškova ovršnog postupka u iznosu od 331,81 EUR.

2. Navedeno rješenje o ovrsi pobija ovršenik zbog žalbenih razloga navedenih u čl. 50. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22, u daljnjem tekstu: OZ), ne navodeći određeni žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) u svezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a, te predlaže preinačiti prvostupanjsko rješenje i odbiti prijedlog ovrhovoditelja, podredno ukinuti rješenje o ovrsi i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj se protivi žalbenim navodima u cijelosti.

4. Žalba je neosnovana.

5. U odnosu na žalbene navode da je prvostupanjski sud bio dužan ocijeniti je li u konkretnom slučaju narušena pravična ravnoteža sukladno čl. 80.b OZ-a, te da prvostupanjski sud nije pravilno i točno ocijenio je li narušena pravična ravnoteža u konkretnoj pravnoj stvari, a naročito uzimajući u obzir da se radi o jedinoj nekretnini ovršenika koja mu služi za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, kao i da sud nije proveo test pravične ravnoteže, žalitelju valja odgovoriti da je prema odredbi čl. 80.b st. 2. OZ-a određeno da ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 5.300,00 EUR-s, sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja, te da je čl. 77. st. 1. OZ-a određeno da, ako je ovrhovoditelj na temelju pravnoga posla s ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, ovršenik se ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge iz čl. 75. st. 1. OZ-a, te na druge odredbe ovoga zakona o izuzimanju od ovrhe ili o ograničenju ovrhe, osim na odredbe čl. 4. stavaka 4., 5. i 6. ovoga Zakona.

6. Kako je ovrhovoditelj stekao založno pravo radi osiguranja predmetne novčane tražbine na cijeloj nekretnini koja je predmet ovrhe (čl. 10. Ugovora o kreditu i čl. 7. Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 9. studenog 2011., pri čemu nije sporno da je od zasnivanja založnog prava do pokretanja ovog postupka ovršenik postao vlasnik predmetne nekretnine na kojem je dobrovoljno založno pravo zasnovano po dozvoli ranijeg vlasnika t.d. Stanoing d.o.o.), a koje založno pravo je na temelju Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 9. studenog 2011. upisano u zemljišnim knjigama u korist ovrhovoditelja, to je u smislu citirane odredbe čl. 77. st. 1. OZ neosnovano pozivanje ovršenika na ograničenje od ovrhe zbog narušene pravične ravnoteže interesa ovrhovoditelja i ovršenika iz odredbe čl. 80. b. st. 2. i 3. OZ-a, jer se ovršenik ne može protiviti ovrsi koja je određena na nekretnini na kojoj je stečeno založno pravo na temelju Ugovora koji je sklopljen s ovrhovoditeljem radi osiguranja predmetne tražbine, a koje založno pravo je upisano u korist ovrhovoditelja. To iz razloga jer se kod dobrovoljnog založnog prava, o čemu je ovdje riječ, ne provodi ocjena je li narušena pravična ravnoteža između interesa ovrhovoditelja i interesa ovršenika iz odredbe čl. 80.b st. 2. i 3. OZ-a u svezi s čl. 77. st. 1. OZ-a. Također, i na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanom 11. ožujka 2022. (Su IV-87/2022-2), zaključeno je da je žalbene navode ovršenika o tome da je narušena pravična ravnoteža pozivom na odredbu čl. 80.b OZ nepotrebno ocjenjivati primjenom čl. 80.b st. 3. OZ u slučaju kada je na nekretnini upisano založno pravo.

7. Pobijano rješenje o ovrsi je donijeto na temelju valjane ovršne isprave u smislu odredbe čl. 23. toč. 5. OZ-a, javnobilježničke isprave, ovršnog Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama kojim je dozvoljeno zasnivanje dobrovoljnog založnog prava na predmetnoj nekretnini, pa je pogrešno shvaćanje žalitelja da bi se radilo o nekretnini koja je na bilo koji način izuzeta od ovrhe.

8. Navode žalbe koji se tiču pozivanja ovršenika na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. točka 7., 9. i 10. OZ-a ovaj sud nije razmatrao jer je, a prema stanju spisa, u odnosu na iste ovršenik upućen na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, zaključkom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-799/2023 od 23. listopada 2024. u smislu čl. 52. OZ-a.

9. Razmatrajući žalbene navode ovršenika koji se odnose na pravo na dom, ističe se da je sud prvog stupnja navedeni prigovor razmatrao prilikom odlučivanja o prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe, te isti pravilno ocijenio neosnovanim, a s obzirom da ovršenik inače živi u [obrt], da se radi o stanu u kojem ovršenik ne živi, već povremeno po potrebi boravi, te s obzirom da parkirno mjesto ne može predstavljati dom. Dom u kontekstu zaštite prava na dom iz čl. 8 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe predstavlja nekretninu s kojom je ovršenik ostvario dovoljno jaku, stvarnu i kontinuiranu povezanost, odnosno nekretninu koju ovršenik opravdano smatra svojim domom i koristi ga kao dom, a što u konkretnom slučaju u odnosu na obje nekretnine koje su predmetom ovrhe u ovom postupku nije slučaj.

10. Slijedom navedenog, odlučujući o žalbi ovršenika izvan žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. točke 7., 9. i 10. OZ-a, prvostupanjsko je rješenje valjalo potvrditi, te žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu na temelju čl. 380. točka 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, pri čemu nije ostvaren niti koji od žalbenih razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 50. st. 5. OZ-a.

Osijek, 11. veljače 2025.

Sutkinja

Sanja Sušilović