REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž R-17/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinje Mirne-Nade Terlević Sebastijan, kao predsjednice vijeća, Zorana Šarića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Miroslava Ružića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, protiv tuženika: 1. IT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. BIM Računovodstvo d.o.o., Zagreb, Ulica Vlade Gotovca 3, OIB: 76785695706, oboje zastupani po punomoćniku Goranu Devrnji, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-636/2023-33 od 18. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I Uvažavanjem žalbe tužitelja preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-636/2023-33 od 18. prosinca 2024. tako da ista, preinačena u svojoj cjelini, glasi:
" I. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„I. Utvrđuje se da je Ugovor o radu od dana 20. srpnja 2020. godine, a kojeg su sklopili I. tuženik IT iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženik BIM RAČUNOVODSTVO d.o.o., Ulica Vlade Gotovca 3, Zagreb, OIB: 76785695706 ništetan.
II. Nalaže se I. tuženiku IT iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženiku BIM RAČUNOVODSTVO d.o.o., Ulica Vlade Gotovca 3, Zagreb, OIB: 76785695706 platiti parnični trošak tužitelju u iznosu od 199,08 eura, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi da je Ugovor o radu kojega su 20. srpnja 2020. sklopili tuženici ništetan (I), odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, a tužitelju je naloženo da tuženicima naknadi parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na taj iznos počev od 18. prosinca 2024. pa do isplate (II), dok je u preostalom dijelu taj zahtjev odbijen (III).
2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužitelj, istu pobija u cijelosti i to zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi, u bitnome, tužitelj navodi da je temeljem odredbe čl. 122. st.1. i 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ovlašten i obvezan na pokretanje postupka pred nadležnim sudom za osporavanje zaključnog ugovora o radu, ako postoji sumnja da se takav ugovor ne temelji na istinitom činjeničnom stanju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, da je nesporno da je prvotuženica bila nesposobna za rad zbog komplikacija u trudnoći, od 16. svibnja 2020. do 18. studenog 2020., te je koristila porodiljni dopust od 19. studenog 2020. do 28. lipnja 2021. te od 28. lipnja 2021. te od 29. lipnja 2021. do 14. prosinca 2021.
Nadalje, tužitelj navodi da je drugotuženik isticao da je bio u potrazi za kvalitetnim radnikom – tajnicom, ali da ti njegovi navodi nisu realni jer da prvotuženica za vrijeme čitavog trajanja navedenog radnog odnosa nije odradila niti jedan dan, ali da je obilno i u cijelosti koristila sva prava iz radnog odnosa koja su na teret tužitelja, da je i Ugovor o radu prestao sa 14. prosincem 2021., nakon korištenja tih prava na teret tužitelja, da je sporno je li drugotuženik bio upoznat sa zdravstvenim stanjem prvotuženice kod sklapanja predmetnog ugovora, da se radi o ništetnom ugovoru koji da je zaključen da bi prvotuženica uživala posebno zakonsko pravo na teret tužitelja, da se radi o fiktivnom, prividnom i ništetnom ugovoru, jer da nisu bitne okolnosti sklapanja već samo izvršavanje ugovora kojega među tuženicima nije bilo, da predmetni ugovor nije konzumiran, da je drugotuženik računovodstveni servis i da su mu odredbe Zakona o obveznom zdravstenom osiguranju poznate, da predugovor nije priznata kategorija kod ugovaranja radno pravnih odnosa, da je predugovor antidativan i fiktivan, da nije logično da bi prvotuženica prekinula radni odnos na neodređeno kod C&A d.o.o. i zaključila predugovor i ugovor o radu sa drugotuženikom i odmah po isteku toga ugovora zaključila ugovor o radu sa Kaufland k.d. na poslovima prodavača, da je predloženica cijeli radni vijek provela na poslovima prodavača, a da je drugotuženik iskazivao da je bio u potrazi za dobrim radnikom na administrativnim poslovima, da je prvotuženica fiktivno prikazivala svoje zdravstveno stanje tijekom trudnoće, a za vrijeme korištenja prava koje joj je omogućio drugotuženik na teret tužitelja, da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, pa tužitelj predlaže da se njegova žalba uvaži da se preinači prvostupanjska presuda, podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).
4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
5. Žalba tužitelja je osnovana.
6. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim Ugovora o radu kojega su tuženici sklopili 20. srpnja 2020., a tu svoju presudu prvostupanjski sud temelji na utvrđenju da predmetni ugovor nije prividan, da tužitelj nije dokazao niti da bi kod sklapanja tog ugovora sklopili neki drugi ugovor pa onda primjenom odredbi čl. 285. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) i donosi pobijanu presudu.
7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a sve kako je to propisano čl. 365. ZPP-a, ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da je prvostupanjski sud na temelju utvrđenih činjenica izveo nepravilan zaključak temeljem čega je i donio pogrešnu odluku.
8. Prije svega valja navesti da kod donošenja pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a koje bi same po sebi, predmetnu presudu učinile nevaljanom i/ili nezakonitom.
9. Nadalje, prvostupanjski sud u provedenom postupku utvrđuje slijedeće pravno relevantne činjenice i to:
- da je tuženica IT (dalje: tuženica) bila zaposlena od lipnja 2006. s manjim prekidima i to pretežito na poslovima u struci (trgovac) i u trgovinama,
- da je tuženica bila zaposlena od 20. siječnja 2020. u C&A moda d.o.o. na prodaji tekstila,
- da je tuženica rodila dijete u ožujku 2018.,
- da je 12. svibnja 2020. kod pregleda tuženice ustanovljena trudnoća sa dijagnozom prijetećeg pobačaja i urednim kliničkim nalazom,
- da je 16. svibnja 2020. tuženici otvoreno bolovanje radi nadzora nad visokorizičnom trudnoćom,
- da su tuženica i tuženik 20. ožujka 2020. sklopili predugovor o radu na poslovima administrativne tajnice, s početkom rada 20. srpnja 2020.,
- da su tuženica i tuženik 20. srpnja 2020. sklopili Ugovor o radu na određeno vrijeme od jedne godine na poslovima administrativne tajnice,
- da je tuženica bila na bolovanju od 16. svibnja 2020. do 18. studenog 2020., zbog komplikacija s trudnoćom i porodom, od 19. studenog 2020. da je tuženica koristila rodiljni dopust do 14. prosinca 2021.,a da je radila 29. prosinca 2020.,
- da je tuženici radni odnos kod tuženika prestao 14. prosinca 2021. i da je ona od tada zasnovala radni odnos kod Kauflanda na poslovima trgovca;
- da je tuženica 26. kolovoza 2020. tužitelju dala izjavu da s obzirom na raniji dogovor sa sadašnjim poslodavcem o mijenjanu posla, radi komplikacija da je odlučila o istoj promjeni iz razloga "da se ne gubi radni staž",
- da priložena medicinska dokumentacija ničime ne dokazuje postavljene dijagnoze krvarenja u ranijoj trudnoći, prijetećeg pobačaja i visokorizične trudnoće obzirom da su provođene redovito mjesečne kontrole, kontinuirano uredne kliničke i laboratorijske nalaze, nepostojanje potrebe izvanrednih kontrola i dijagnostičke obrade te nepostojanja potrebe propisivanja terapije za navedene dijagnoze, da kod tuženice nije bilo zdravstvenih zapreka za obavljanje poslova administrativne tajnice u razdoblju sklapanja predmetnog ugovora o radu od 20. srpnja 2020. koji poslovi da se obavljaju u slijedećem položaju, u slobodnom ritmu rada i bez tjelesnih naprezanja, a mogu se obavljati i u režimu rada od kuće.
10. Iz tih dokaza jasno proizlazi, a što utvrđuje i prvostupanjski sud, da je radni odnos tuženice kod tuženika trajao od 20 srpnja 2020. do 14. prosinca 2021., pri čemu tuženica kod tužitelja nije provela na radu niti jedan dan (niti jedan sat, 73), a za cijelo vrijeme trajanja tog radnog odnosa tuženica je primala naknadu od tužitelja i taj radni odnos joj je prestao prestankom prava na naknadu od tužitelja.
11. Kada se uzme u obzir činjenica da je tuženica po zanimanju trgovac (72), da je i bila pretežito zaposlena na poslovima trgovca, a nema dokaza da bi obavljala i poslove administrativne tajnice, da je utvrđeno da je tuženica dala izjavu da mijenja posao "da se ne gubi radni staž" (18), da tuženica nije ni obavještavala tuženika o trudnoći i navedenoj nemogućnosti izvršavanja obveza iz ugovora o radu (čl. 24. st. 1. ZR-a), da nisu postojale zdravstvene zapreke da tuženica nakon sklapanja ugovora o radu od 20. srpnja 2020. obavlja poslove administrativne tajnice (82-84) to, onda, po ocjeni, ovog suda, kod sklapanja predmetnog ugovora o radu tuženici, nisu imali namjeru stvarno preuzeti temeljne obveze i prava iz radnog odnosa (tuženik dati tuženici posao i za obavljeni joj posao isplatiti plaću, a tuženica obvezu postupati prema uputama koje daje tuženik, u skladu sa naravi i vrstom rada te osobno obavljati preuzeti posao – čl. 7. st. 1. ZR-a), već je svrha sklopljenog ugovor o radu bila "da se ne gubi radni staž".
12. Ovaj sud ne prihvaća tvrdnje tuženika da bi predmetni ugovor bio sklopljen u svrhu ispunjenja predugovora o radu od 20. ožujka 2020., a to zbog toga što niti je uobičajeno sklapanje takvog predugovora niti je provjerljiva tvrdnja tuženika o vremenu sklapanja tog Predugovora jer na istom nisu ovjereni potpisi stranaka, tako da je izvjesno isti sačinjen samo u svrhu opravdavanja sklopljenog Ugovora o radu na određeno vrijeme, od 20. srpnja 2020.
12.1. Nejasno je i nedokazano da bi tuženica koja je, očito, cijeli radni vijek provela radeći u struci kao trgovac, mogla kvalitativno obavljati poslove administrativne tajnice, koje nikada do tada nije obavljala, a za koje je sklopljen Ugovor o radu, pa tu tvrdnju tuženice ovaj sud ne prihvaća.
13. Takav ugovor koji nije sklopljenu svrhu ispunjenja temeljnih obveza iz radnog odnosa već koji je sklopljen u svrhu "da se ne gubi radni staž", po ocjeni ovog suda je ništetan ugovor, a to primjenom odredbe čl. 322. ZOO-a.
14. Slijedom navedenog valjalo je, onda, uvažiti žalbu tužitelja, preinačiti pobijanu presudu i donijeti presudu kao u izreci, a na temelju odredbe čl. 373.a ZPP-a.
15. Preinačenjem odluke o glavnoj stvari valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka, na način da se odbije zahtjev tuženika za naknadu troška postupka.
16. Isto tako valjalo je naložiti tuženicima da tužitelju naknade troškove postupka u iznosu od 199,08 eura, a koji se odnose na troškove vještačenja, po vještaku medicine rada.
Pula-Pola 11. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Mirna-Nada Terlević Sebastijan
