REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: 15 Gž-991/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Berislava Devčića, kao izvjestitelja i člana vijeća, te Renate Marić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Mandić, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović iz Zagreba, kao punomoćnicima, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-1908/2019-56 od 20. rujna 2024., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj: P-1908/2019-58 od 20. rujna 2024., te protiv rješenja istog suda poslovni broj: P-1908/2019-57 od 20. rujna 2024. i rješenja poslovni broj: P-1908/2019-58 od 20. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika Addiko Bank d.d.odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-1908/2019-56 od 20. rujna 2024., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj: P-1908/2019-58 od 20. rujna 2024., u cijelosti.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika Addiko Bank d.d. odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-1908/2019-56 od 20. rujna 2024., ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj: P-1908/2019-58 od 20. rujna 2024., kao i rješenja istog suda poslovni broj: P-1908/2019-57 od 20. rujna 2024. i poslovni broj: P-1908/2019-58 od 20. rujna 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.

III. Tužitelj TE odbija se sa zahtjevom za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl.4. Ugovora o namjenskom kreditu br. 504003028- 60010474844/2007 od dana 14.11.2007.g. potvrđenog po javnom bilježniku Lidija Perić pod poslovnim brojem OV-36431/07 dana 16.11.2007.g., zaključenog između tužitelja TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Addiko Bank dioničko društvo iz [adresa], OIB:14036333877, u dijelu koji glasi: „ Ugovorne strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva…..“, te u dijelu koji glasi: “Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom Ugovoru.“.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank dioničko društvo, [adresa], OIB:14036333877 da plati tužitelju GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.410,90 eur (pettisućačetiristodeseteuradevedeset centi) uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, a od 1.8.2015.g. do 01.01.2023.g. u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te od 01.01.2023.g. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29.12.2023.,te od 30.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine do isplate:

- na iznos od 46,91 eur (353,42 kn) od 01.01.2008. g. do konačne isplate,

- na iznos od 50,34 eur (379,28 kn) od 01.01.2009. g. do konačne isplate,

- na iznos od 50,34 eur (379,28 kn) od 01.02.2009. g. do konačne isplate,

- na iznos od 50,34 eur (379,28 kn) od 01.03.2009. g. do konačne isplate,

- na iznos od 50,34 eur (379,28 kn) od 01.04.2009. g. do konačne isplate,

- na iznos od 50,34 eur ( 379,28 kn) od 01.05.2009. g. do konačne isplate,

- na iznos od 81,76 eur (616,05 kn) od 01.06.2009. g. do konačne isplate,

- na iznos od 81,76 eur (616,05 kn) od 01.07.2009. g. do konačne isplate,

- na iznos od 81,76 eur (616,05 kn) od 01.08.2009. g. do konačne isplate,

- na iznos od 81,76 eur (616,05 kn) od 01.10.2009. g. do konačne isplate,

- na iznos od 81,76 eur (616,05 kn) od 01.11.2009. g. do konačne isplate,

- na iznos od 81,76 eur (616,05 kn) od 01.12.2009. g. do konačne isplate,

- na iznos od 81,76 eur (616,05 kn) od 01.01.2010. g. do konačne isplate,

- na iznos od 83,35 eur (628,01 kn) od 01.02.2010. g. do konačne isplate,

- na iznos od 83,35 eur (628,01 kn) od 01.03.2010. g. do konačne isplate, - na iznos od 81,38 eur (613,12 kn) od 01.04.2010. g. do konačne isplate,

- na iznos od 81,38 eur (613,12 kn) od 01.05.2010. g. do konačne isplate,

- na iznos od 81,77 eur (616,12 kn) od 01.06.2010. g. do konačne isplate,

- na iznos od 83,53 eur (629,32 kn) od 01.07.2010. g. do konačne isplate,

- na iznos od 83,53 eur (629,32 kn) od 01.08.2010. g. do konačne isplate,

- na iznos od 81,76 eur (616,05 kn) od 01.09.2010. g. do konačne isplate,

- na iznos od 81,77 eur (616,12 kn) od 01.10.2010. g. do konačne isplate,

- na iznos od 95,57 eur (723,12 kn) od 01.11.2010. g. do konačne isplate,

- na iznos od 82,97 eur (625,12 kn) od 01.12.2010. g. do konačne isplate,

- na iznos od 81,76 eur (616,05 kn) od 01.01.2011. g. do konačne isplate,

- na iznos od 81,77 eur (616,12 kn) od 01.02.2011. g. do konačne isplate,

- na iznos od 82,70 eur (623,12 kn) od 01.03.2011. g. do konačne isplate,

- na iznos od 82,70 eur (623,12 kn) od 01.04.2011. g. do konačne isplate,

- na iznos od 81,91 eur (617,12 kn) od 01.05.2011. g. do konačne isplate,

- na iznos od 82,70 eur (623,12 kn) od 01.06.2011. g. do konačne isplate,

- na iznos od 82,70 eur (623,12 kn) od 01.07.2011. g. do konačne isplate,

- na iznos od 91,99 eur (693,12 kn) od 01.08.2011. g. do konačne isplate,

- na iznos od 85,50 eur (644,18 kn) od 01.09.2011. g. do konačne isplate,

- na iznos od 88,98 eur (670,40 kn) od 01.10.2011. g. do konačne isplate,

- na iznos od 88,98 eur (670,40 kn) od 01.11.2011. g. do konačne isplate,

- na iznos od 89,34 eur (673,12 kn) od 01.12.2011. g. do konačne isplate,

- na iznos od 89,34 eur (673,12 kn) od 01.01.2012. g. do konačne isplate,

- na iznos od 89,34 eur (673,12 kn) od 01.02.2012. g. do konačne isplate,

- na iznos od 88,01 eur (663,12 kn) od 01.03.2012. g. do konačne isplate,

- na iznos od 89,34 eur (673,12 kn) od 01.04.2012. g. do konačne isplate,

- na iznos od 89,07 eur (671,12 kn) od 01.05.2012. g. do konačne isplate,

- na iznos od 89,34 eur (673,12 kn) od 01.06.2012. g. do konačne isplate,

- na iznos od 86,68 eur (653,12 kn) od 01.01.2013. g. do konačne isplate,

- na iznos od 86,68 eur (653,12 kn) od 01.02.2013. g. do konačne isplate,

- na iznos od 86,69 eur (653,14 kn) od 01.03.2013. g. do konačne isplate,

- na iznos od 87,35 eur (658,12 kn) od 01.04.2013. g. do konačne isplate,

- na iznos od 88,01 eur (663,12 kn) od 01.05.2013. g. do konačne isplate,

- na iznos od 65,47 eur (493,32 kn) od 01.12.2013. g. do konačne isplate,

- na iznos od 64,37 eur (485,00 kn) od 01.01.2014. g. do konačne isplate,

- na iznos od 45,94 eur (346,12 kn) od 01.02.2014. g. do konačne isplate,

- na iznos od 46,73 eur (352,12 kn) od 01.03.2014. g. do konačne isplate,

- na iznos od 46,73 eur (352,12 kn) od 01.04.2014. g. do konačne isplate,

- na iznos od 46,20 eur (348,12 kn) od 01.05.2014. g. do konačne isplate,

- na iznos od 46,20 eur (348,12 kn) od 01.06.2014. g. do konačne isplate,

- na iznos od 46,20 eur (348,12 kn) od 01.07.2014. g. do konačne isplate,

- na iznos od 38,90 eur (293,12 kn) od 01.08.2014. g. do konačne isplate,

- na iznos od 38,90 eur (293,12 kn) od 01.09.2014. g. do konačne isplate,

- na iznos od 38,90 eur (293,12 kn) od 01.10.2014. g. do konačne isplate,

- na iznos od 32,27 eur (243,12 kn) od 01.11.2014. g. do konačne isplate,

- na iznos od 36,25 eur (273,12 kn) od 01.12.2014. g. do konačne isplate,

- na iznos od 36,91 eur (278,12 kn) od 01.01.2015. g. do konačne isplate,

- na iznos od 36,91 eur (278,12 kn) od 01.02.2015. g. do konačne isplate,

- na iznos od 36,91 eur (278,12 kn) od 01.03.2015. g. do konačne isplate,

- na iznos od 38,90 eur (293,12 kn) od 01.04.2015. g. do konačne isplate,

- na iznos od 36,25 eur (273,12 kn) od 01.05.2015. g. do konačne isplate, - na iznos od 38,90 eur (293,12 kn) od 01.06.2015. g. do konačne isplate,

- na iznos od 34,92 eur (263,12 kn) od 01.07.2015. g. do konačne isplate,

- na iznos od 28,29 eur (213,12 kn) od 01.08.2015. g. do konačne isplate,

- na iznos od 25,63 eur (193,12 kn) od 01.09.2015. g. do konačne isplate,

- na iznos od 26,96 eur (203,12 kn) od 01.10.2015. g. do konačne isplate,

- na iznos od 26,96 eur (203,12 kn) od 01.11.2015. g. do konačne isplate,

- na iznos od 26,96 eur (203,12 kn) od 01.12.2015. g. do konačne isplate,

- na iznos od 26,96 eur (203,12 kn) od 01.01.2016. g. do konačne isplate,

- na iznos od 41,03 eur (309,12 kn) od 01.02.2016. g. do konačne isplate,

- na iznos od 38,90 eur (293,12 kn) od 01.03.2016. g. do konačne isplate,

- na iznos od 44,21 eur (333,12 kn) od 01.04.2016. g. do konačne isplate,

- na iznos od 41,56 eur (313,12 kn) od 01.05.2016. g. do konačne isplate,

- na iznos od 41,56 eur (313,12 kn) od 01.06.2016. g. do konačne isplate,

- na iznos od 41,56 eur (313,12 kn) od 01.07.2016. g. do konačne isplate,

- na iznos od 19,00 eur (143,12 kn) od 01.08.2016. g. do konačne isplate,

- na iznos od 19,00 eur (143,12 kn) od 01.09.2016. g. do konačne isplate,

- na iznos od 21,65 eur (163,12 kn) od 01.10.2016. g. do konačne isplate,

- na iznos od 19,00 eur (143,12 kn) od 01.11.2016. g. do konačne isplate,

- na iznos od 17,67 eur (133,12 kn) od 01.12.2016. g. do konačne isplate,

- na iznos od 19,00 eur (143,12 kn) od 01.01.2017. g. do konačne isplate,

- na iznos od 19,00 eur (143,12 kn) od 01.02.2017. g. do konačne isplate,

- na iznos od 19,00 eur (143,12 kn) od 01.03.2017. g. do konačne isplate,

- na iznos od 19,00 eur (143,12 kn) od 01.04.2017. g. do konačne isplate,

- na iznos od 19,00 eur (143,12 kn) od 01.05.2017. g. do konačne isplate,

- na iznos od 19,00 eur (143,12 kn) od 01.06.2017. g. do konačne isplate,

- na iznos od 19,00 eur (143,12 kn) od 01.07.2017. g. do konačne isplate,

- na iznos od 9,70 eur (73,12 kn) od 01.08.2017. g. do konačne isplate,

- na iznos od 9,70 eur (73,12 kn) od 01.09.2017. g. do konačne isplate,

- na iznos od 9,70 eur (73,12 kn) od 01.10.2017. g. do konačne isplate,

- na iznos od 9,70 eur (73,12 kn) od 01.11.2017. g. do konačne isplate,

- na iznos od 9,70 eur (73,12 kn) od 01.12.2017. g. do konačne isplate,

- na iznos od 12,36 eur (93,12 kn) od 01.01.2018. g. do konačne isplate,

- na iznos od 8,38 eur (63,12 kn) od 01.02.2018. g. do konačne isplate,

- na iznos od 5,72 eur (43,12 kn) od 01.03.2018. g. do konačne isplate - na iznos od 7,05 eur (53,12 kn) od 01.04.2018. g. do konačne isplate,

- na iznos od 7,71 eur (58,12 kn) od 01.05.2018. g. do konačne isplate,

- na iznos od 7,71 eur (58,12 kn) od 01.06.2018. g. do konačne isplate,

- na iznos od 12,36 eur (93,12 kn) od 01.07.2018. g. do konačne isplate,

- na iznos od 3,07 eur (23,12 kn) od 01.09.2018. g. do konačne isplate,

- na iznos od 3,07 eur (23,12 kn) od 01.10.2018. g. do konačne isplate - na iznos od 3,07 eur (23,12 kn) od 01.11.2018. g. do konačne isplate - na iznos od 3,07 eur (23,12 kn) od 01.12.2018. g. do konačne isplate,

- na iznos od 3,07 eur (23,12 kn) od 01.01.2019. g. do konačne isplate,

- na iznos od 3,07 eur (23,12 kn) od 01.02.2019. g. do konačne isplate,

- na iznos od 4,40 eur (33,12 kn) od 01.03.2019. g. do konačne isplate,

- na iznos od 3,07 eur (23,12 kn) od 01.04.2019. g. do konačne isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Addiko bank dioničko društvo, [adresa], OIB: 14036333877 da plati tužitelju TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnične troškove u iznosu od 2.258,40 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od dana 19. rujna 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, dok je rješenjem istog suda odlučeno:

I. Smatra se da je tužba tužitelja povučena u dijelu koji glasi:

„Utvrđuje ništetnom dio odredbe čl. 5 Ugovora o namjenskom kreditu br. 504003028- 60010474844/2007 od dana 14.11.2007.g. ovjerenog i solemniziranog po javnom bilježniku Lidija Perić pod poslovnim brojem OV-36431/07 dana 16.11.2007.g., zaključenog između parničnih stranaka u dijelu koji glasi:» korisnik kredita je upoznat i prihvaća sve eventualne rizike za promjenu …. i kamatne stope.“

II. Smatra se da je tužba tužitelja povučena za isplatu preplaćenog iznosa kamata u iznosu od 1.377,52 EUR (tisućutristosedamdesetsedameurapedesetdva centa).

2. Rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj: P-1908/2019-58 od 20. rujna 2024. odlučeno je:

I. Ispravlja se Presuda i rješenje Općinskog suda u Osijeku, broj: P-1908/2019-56 u uvodu i na kraju obrazloženja, glede datuma donošenja presude i rješenja, tako da umjesto: "19. rujna 2024.", ima pisati "20. rujna 2024."

3. Rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj: P-1908/2019-57 od 20. rujna 2024. odlučeno je:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak pristupa punomoćnika tužitelja na ročište za objavu presude dana 20. rujna 2024. u iznosu od 125,00 EUR (stodvadesetpet eura), u roku od 15 dana.

4. Protiv prvostupanjske presude i navedenih rješenja žalbu je pravodobno podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio da nadležni županijski sud usvoji žalbu i pobijanu presudu i rješenja preinači na način da odbije tužbeni zahtjev i da ukine navedena rješenja, kao i da obveže tužitelja na naknadu troškova parničnog postupka sa pripadajućim zateznim kamatama ili da istu presudu i rješenja ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove žalbenog postupka u iznosu od 425,51 eura.

4.1. Tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud donošenjem pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) iz razloga što iz izreka pravomoćnih presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača jasno proizlazi kako se utvrđenja glede ništetnosti dijela ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli odnose isključivo na ugovore o kreditu koji su sklopljeni s valutnom u CHF, a ne i na ugovore o kreditu koji su sklopljeni bez valutne klauzule ili s valutnom klauzulom u EUR, zatim da nije iznio razloge zbog kojih smatra da je Slavonska banka d.d., kao prednik tuženika koji nije sudjelovao u kolektivnom sporu, vezan utvrđenjima iz kolektivnog spora, imajući pri tome u vidu i činjenicu da iz izreka pravomoćnih presuda donesenih u tom sporu proizlazi da se utvrđenja u pogledu ništetnosti odredbi o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli odnose isključivo na ugovore o kreditu koje je u razdoblju navedenom u presudi sklapala isključivo Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. i da se ne odnose se na ugovore koje je u tom razdoblju sklapala Slavonska banka d.d. Osijek. Nadalje, da se iz obrazloženja pobijane presude ne može sa sigurnošću utvrditi koji je tužbeni zahtjev konačno postavljen pa da je presuda nerazumljiva i da ne može se ispitati, zatim da je sud propustio obrazložiti razloge zbog kojih je našao ništetnim dio odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, osobito imajući u vidu da takva ugovorna odredba nije suprotna Ustavu, prisilnim propisima ili moralu društva, te da je kamata bila odrediva i da se prilikom odlučivanja o njezinoj visini vodilo računa o svim zakonskim odredbama, a osobito o članku 269. stavku 2. i članku 272. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO), kao i o odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013., Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o kreditnim institucijama, a obzirom na navedeno da nije jasno kako je prvostupanjski sud došao do zaključka da je tuženik nepošten stjecatelj.

4.2. Tuženik, također, žalbenim navodima ukazuje da je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka bez iznošenja jasnih stavova i razloga i da je u potpunosti zanemario pravne prigovore istaknute od strane tuženika, te da prilikom donošenja odluke nije imao u vidu da je tuženik u ovom postupku dostavio „Metodologiju promjene kamatnih stopa s fizičkim osobama HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d.“ kojim su jasno definirani parametri koji utječu na promjenjivost kamatnih stopa na kreditne proizvode tuženika, zatim da je pogrešno zaključio da zbog ništetnosti te odredbe treba prilikom izračuna preplate uzeti u obzir početno ugovorenu kamatnu stopu koja je vrijedila za sporni Ugovor o kreditu nego da je u konkretnom slučaju bilo potrebno odrediti referentnu kamatnu stopu s kojom bi se mogla usporediti kamatna stopa koja je vrijedila u ugovornim odnosima poput onog koji su stranke uspostavile sklopljenim Ugovorom o kreditu.

4.3. Tuženik, nadalje, u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da je tuženik nepošten stjecatelj pa da u smislu članka 1115. ZOO-a tužitelju zatezne kamate pripadaju od svakog pojedinog stjecanja, te da je pogrešno zaključio da je zastara prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe za zaštitu prava i interesa potrošača, kao i da je pogrešno primijenio, odnosno da nije primijenio, relevantne odredbe članka 59. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje u tekstu: ZZP), te članka 74. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 113/09, 78/12 i 56/13), zatim odredbe članka 172., 173. i 175. Zakona o bankama i članka 308. stavka 3. Zakona o kreditnim institucijama, a koje zakonske odredbe da su predviđale ugovaranje promjenjive kamatne stope i pretpostavke pod kojima se ista može mijenjati, s tim da je po tim odredbama tuženik u cijelosti i postupao.

4.4. Zaključno tuženik ističe da žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi iz činjenice da je sud propustio pravilno ocijeniti da je sporni ugovor o kreditu u HRK sklopio prednik tuženika povodom čega se na isti ne primjenjuju zaključci iz presuda donesenih u kolektivnom postupku, te da je s tim u vezi bio dužan u odnosu na svaku ugovornu odredbu utvrditi da li se o istoj pojedinačno pregovaralo i da li uzrokuje suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravilima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari tuženik osporava i odluku o troškovima postupka, kao i zbog toga što smatra da je tužitelju pogrešno dosuđen trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 125,00 eura iz razloga što taj trošak niti dospio do zaključenja glavne rasprave, a niti je nužan za vođenje parnice, te da ne pridonosi niti uspjehu u sporu.

5. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda tuženika, te predlaže da se žalba odbije kao neosnovana, a prvostupanjska odluka potvrdi uz naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 425,51 eura.

6. Žalba nije osnovana.

7. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući pobijana presuda sadrži valjano obrazložene razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni provedenim dokazima, te se može ispitati. Ovaj sud, također, nije našao niti da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a od onih na koje se sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

8. Nije osnovan niti žalbeni navod tuženika kojim tvrdi da je tuženik pravni sljednik Slavonske banke d.d. koja nije obuhvaćena izrekom presude u kolektivnom sporu pa da se presude iz tog spora ne mogu primijeniti u ovoj pravnoj stvari, a koji navod je isticao i tijekom postupka, jer je Slavonska banka d.d. nesporno u veljači 2009. bila pripojena Hypo Alpe Adria banke d.d., a koja banka je bila jedan od tuženika u kolektivnom sporu, s tim da je njezin sljednik sadašnji tuženik, tako da Slavonska banka d.d. nije niti mogla biti tužena u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koja je podnesena 2012. nego Hypo Alpe Adria banke d.d., pod kojim nazivom je tuženik poslovao u vrijeme pokretanja spora.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbi Ugovora o kreditu u dijelu kojim je određeno pravo banke izvršiti promjenu kamatne stope sukladno jednostranoj odluci tuženika, te zahtjev za isplatom iznosa od 5.410,90 eura sa pripadajućim zateznim kamatama s tog osnova.

10. Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno je, a koja utvrđenja prema žalbenim navodima tuženika nisu sporna, da je između Slavonske Banke d.d. Osijek kao prednika tuženika i tužitelja kao korisnika kredita, sklopljen Ugovor o namjenskom kreditu broj 504003028-60010474844/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) dana 14. studenog 2007., koji je 16. studenog 2007. solemniziran po javnom bilježniku Lidiji Peić iz Osijeka broj OV- 36431/2007, te da je sudužnik po navedenom Ugovoru o kreditu ME iz [adresa], a da su založni dužnici ĆE iz [adresa] i OE iz [adresa]. Nadalje nije sporno da je tim Ugovorom o kreditu banka tužitelju odobrila kredit za kupovinu stana u iznosu od 489.000,00 HRK, da je kredit odobren na rok vraćanja od 30 godina, da se na kredit zaračunavaju kamate od 5,25% godišnje dekurzivno, da se kamate obračunavaju mjesečno od dana stavljanja kredita u otplatu i da su uključene u anuitete, da efektivna kamatna stopa EKS odnosno realna godišnja kamatna stopa RGKS iznosi 5,52%, da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anutetima, te da prvi anutiet dospijeva do 1. siječnja 2008., a da je dospijeće svakog slijedećeg anutiteta svakog prvog dana u mjesecu, zatim da u razdoblju od dana korištenja kredita do stavljanja kredita u otplatu banka zaračunava interkalarnu kamatu na iskorišteni iznos kredita u visini redovne kamatne stope, da se interkalarna kamata obračunava i pripisuje glavnici kredita što čini novu osnovicu za raspored anuiteta, da su kamate uključene u anuitete i da se plaćaju sukladno odredbama navedenog članka, kao i da su ugovorne strane suglasne da će se kredit staviti u korištenje tek kada korisnik kredita predoči dokaz da je u cijelosti ispunio obveze glede osiguranja kredita u skladu s tim Ugovorom. Osim navedenog nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je vezana uz određenu valutnu klauzulu i da se izmjena kamatne stope smatra sastavnim dijelom ovog ugovora, s tim da su ugovorne strane suglasne da korisnik kredita može banci podnijeti zahtjev za promjenu valutne klauzule u odnosu na početno ugovorenu valutnu klauzulu i to najmanje mjesec dana prije dospijeća slijedećeg anuiteta, ali da korisnik kredita prihvaća sve eventualne rizike za promjenu valutne klauzule i kamate.

11. Prema žalbenim navodima tuženika sporno je da li se u ovoj pravnoj stvari mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora obzirom da se radi o kreditu u kunama, da li je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržana u ugovoru o kreditu ništetna, te da li tužitelju pripada pravo na isplatu preplaćenog iznosa, kao i visina preplaćenog iznosa, zatim od kada tužitelj ima pravo na zatezne kamate i da li je nastupila zastara potraživanja.

12. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno usvojio tužbeni zahtjev pozivom na utvrđenja iz kolektivnog spora koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, budući je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se učinci odluka donesenih u kolektivnom sporu Udruge franak ne odnose na tužitelja koja je bio korisnik kredita u kunama, ali da su tim odlukama postavljeni standardi za ocjenu ništetnosti po odredbama ZZP-a, te je odlučujući o ništetnosti navedene odredbe Ugovora o kreditu pravilno imao u vidu odredbu članka 96. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, dalje u tekstu: ZZP) kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, zatim odredbu stavka 2. istog članka kojom je propisano da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, kao i odredbu stavka 4. istog članka kojom je propisano da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, da je dužan to dokazati.

12.1. Cijeneći iskaz tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se u studenom 2007. odlučio se za podizanje kredita obzirom da su mu trebala sredstva za kupovinu stana za njega i njegovu obitelj, da je obišao više banaka i da se odlučio za Slavonsku banku čiji je bio klijent, da su mu u banci isključivo ponudili kredit u kunama, a što se tiče promjenjive kamatne stope da su mu rekli da se to ništa neće značajno mijenjati jer je kuna domaća stabilna valuta, da sa bankom nije pregovarao o promjenjivoj kamatnoj stopi i da nije mogao utjecati na odredbe ugovora obzirom da mu je u banci dan unaprijed pripremljen tekst ugovora, kao i da su rate u otplatnom planu bile jednake, te da mu je rečeno da se one neće mijenjati, kao i da mu nisu objasnili niti parametre na temelju kojih su određivali mjesečnu ratu.

13. Odlučujući o deklaratornom tužbenom zahtjevu kojim je zatraženo da se utvrdi ništetnom odredba članka 4. predmetnog Ugovora o kreditu, a koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tužitelj i prednik tuženika prije sklapanja Ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali o odredbi ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, niti su ugovorili parametre temeljem kojih banka ima pravo promijeniti kamatnu stopu, niti je prednik tuženika kao banka u ugovoru ili općim uvjetima utvrdila egzaktne parametre za promjenu kamatne stope niti metodu izračuna tih parametara, te je pravilno zaključio da je banka u konkretnom slučaju postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja vodeći računa samo o svom interesu i ne uvažavajući interes potrošača, a kako se o predmetnoj odredbi nije pregovaralo, da je nametnuta ugovorna odredba tužitelja stavila u neravnopravni položaj, te da je navedena odredba ništetna. Naime, u konkretnom slučaju se radi o standardnom (tipiziranom) ugovoru o kreditu, a tuženik je tijekom postupka, i to podneskom od 26. veljače 2024., odustao od prijedloga da se sasluša JE, zaposlenica banke, tako da je prvostupanjski sud na temelju iskaza tužitelja i isprava priloženih u spisu, te primjenjujući odredbe članka 96. i 97. ZZP-a u vezi sa člankom 4. ZOO-a, pravilno utvrdio ništetnom ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, zbog čega je valjalo žalbu tuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu u točki I. izreke potvrditi.

14. Nadalje je na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke Darija Dumančića iz Posrednika d.o.o. iz Osijeka, kojeg je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio nalazeći da je isti izrađen u skladu s pravilima struke i nepristrano, te da je vještak u pisanim očitovanjima na primjedbe stranaka na nalaz i mišljenje, kao i usmenog očitovanja na ročištu, dao jasna, stručna i logična obrazloženja, utvrđeno da je tužitelj zbog ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi preplatio tuženiku iznos od ukupno 5.410,90 eura (40.768,69 kn).

14.1. Naime, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi da je vještačenje nepravilno provedeno po početnoj kamatnoj stopi, nego da je trebalo biti odrediti referentnu kamatnu stopu s kojom bi se mogla usporediti kamatna stopa koja je vrijedila u ugovornim odnosima poput onog koji su stranke uspostavile sklopljenim Ugovorom o kreditu, budući da prema praksi Suda Europske Unije članak 6. stavak 1. Direktive 93/13. treba tumačiti na način da ugovornu odredbu koja je proglašena nepoštenom valja smatrati, u načelu, kao da nikada nije postojala i da ne može imati učinak u odnosu na potrošača, te da sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da navedene odredbe nije bilo (spojeni predmeti C-154/2015, C- 307/2015, C-308/2015), tako da je vještačenjem prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi omogućeno saniranje negativnih učinaka takve odredbe.

15. Suprotno žalbenim navodima tuženika iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tuženik smislu članka 1115. ZOO-a tuženik nepošteni stjecatelj jer je odgovoran za ugovaranje ništetnih ugovornih odredbi kojima je povrijedio interese i prava tužitelja kao potrošača jer je sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nametnuo tužitelju bez mogućnosti pregovaranja, pa je stoga tužitelj ovlašten tražiti zatezne kamate tekuće od dana plaćanja anuiteta jer je tuženik kao nesavjestan stjecatelj dužan platiti kamatu od dana stjecanja predmetnog iznosa.

16. Tuženik je tijekom prvostupanjskog postupka istakao prigovor zastare koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio neosnovanim iz razloga što zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a u konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno članku 225. ZOO-a jer se radi o vraćanju stečenog bez osnove. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH iznesenom u presudi i rješenju poslovni broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., te pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici održanoj 31. siječnja 2022., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, zastarni rok restitucijskih zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Obzirom da se u ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev temelji na odredbi članka 323. stavka 1. ZOO-a, te da je pobijanom presudom utvrđena ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prvostupanjski sud je pravilno zaključio da potraživanje tužitelja nije u zastari.

17. Imajući u vidu sve izneseno, kao i da je u postupku utvrđeno da je tuženik nepošteni stjecatelj, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je sukladno odredbi članka 1111. i 1115. ZOO-a obvezao tuženika da isplati tužitelju iznos od 5.410,90 eura, i to sa zateznim kamatama koje teku od dana stjecanja svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do isplate. Stoga je valjalo žalbu tuženika i u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu u točki II. izreke potvrditi.

18. Obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio sa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 11. listopada 2023., te da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o troškovima postupka imao u vidu da je tužitelj djelomično povukao tužbeni zahtjev i da je tuženik zbog toga uspio u parnici omjeru od 20,27%, valjalo je potvrditi i odluku o troškovima postupa sadržanu u točki III. izreke pobijane presude.

19. Nadalje je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem pravilno priznao tužitelju trošak zastupanja na ročištu na kojem je objavljena presuda u zatraženom iznosu od 125,00 eura s PDV-om, budući tužitelju pripada trošak za zastupanje na navedenom ročištu, i to ne samo primjenom Tbr.9. toč.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023), nego i činjenicom da sud prema odredbi članka 335. ZPP-a stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje neće dostavljati presudu prema odredbi ZPP-a o dostavi pismena, a ukoliko stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, bez obzira na urednu obavijest o ročištu, smatrat će se da je dostava obavljena upravo onog dana kada je održano ročište, dok će se stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje uručiti ovjereni prijepis presude. Zbog iznesenog valjalo je potvrditi i pobijano rješenje kojim je odlučeno o trošku zastupanja tužitelja na ročištu na kojem je objavljena presuda.

20. Imajući u vidu da iz spisa proizlazi da su pobijana presuda i rješenje poslovni broj: P-1908/2019-56 objavljeni na ročištu od 20. rujna 2024., a ne 19. rujna 2024., prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su ispunjeni uvjeti iz članka 342. ZPP-a za ispravak navedenih odluka, zbog čega je valjalo potvrditi i rješenje poslovni broj: P- 1908/2019-58 od 20. rujna 2024.

21. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe jer s istom nije uspio, a temeljem članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

22. Ovaj sud nije dosudio tužitelju troškove sastava odgovora na žalbu jer je ocijenio da isti nije bio potreban u ovom postupku povodom izjavljene žalbe, a temeljem članka 166. stavka 1. u svezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP-a.

23. Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 368. stavka 1. i članka 380. točke 2. ZPP-a kao u izreci.

U Požegi, 11. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević