REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5350/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UA, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnika [obrt], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Željka Kupčerić-Trcović, odvjetnica u Valpovu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž- 2161/2023-2 od 2. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku br. P-208/2022-38 od 24. veljače 2023., u sjednici održanoj 11. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u odnosu na postavljena pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-2161/2023-2 od 2. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku br. P-208/2022-38 od 24. veljače 2023.

2. Prijedlog je podnesen u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja za koja tuženik smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Ujedno tuženik prijedlog podnosi i zbog osobito teških povreda ljudskih prava i to prava na jednakost svih pred zakonom, prava na djelotvoran pravni lijek, kao i prava na pravično suđenje, zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovor broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).

3. Na prijedlog nije odgovoreno.

4. Prijedlog nije osnovan u dijelu gdje su postavljena pravna pitanja, a nije dopušten u dijelu gdje se tuženik poziva na osobite teške povrede ljudskih prava.

5. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja sljedeća pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP:

„(i.) Treba li ugovornu odredbu o načinu promjene ugovorne kamate sadržane u ugovoru o kreditu, kojega su sklopili kreditora i osoba koja nije potrošač, a kojom se promjena ugovorne kamate čini ovisnim o dinamici promjene referentne kamatne stope i internih akata banke, smatrati nedovoljno određenom, preciznom i utvrđenom?

(ii.) Može li odluka suda, u slučaju utvrđene ništetnosti ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope sadržane u ugovoru o kreditu, kojega su sklopili kreditor i osoba koja nije potrošač, imati za učinak primjenu kamatne stope kao da takva promjenjivost kamate nije ugovorena?

(iii.) Je li tužitelj, koji je fizička osoba i korisnik kredita, prilikom sklapanja ugovora o kreditu namijenjenog njegovoj profesionalnoj djelatnosti, dužan postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima – pažnjom dobrog stručnjaka?

odnosno

Može li se u takvoj situaciji tužitelj osnovano pozivati na to da u pojedinim odredbama sklopljenog ugovora o kreditu nije sadržana prava volja stranaka odnosno da je odredba kojom je ugovorio promjenjivost kamatne stope ništetna?

Odnosno

Je li sud prilikom ocjene nepoštenosti ugovorne odredbe u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05) prilikom njihovog tumačenja i procjene dužan voditi računa o stupnju pažnje koju je prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužitelj upotrijebio?

(iv.) Je li odredba ugovora o kreditu sklopljenog između trgovca (obrtnika) i kreditne institucije, koji je potvrđen od strane javnog bilježnika, a kojom je ugovoreno pravo kreditne institucije izvršiti promjenu visine kamatne stope sukladno kretanju i dinamici promjene ugovorenog EURIBOR/LIBOR na tržištu kapitala i izmjena i dopunama internih akata kreditne institucije, protivna odredbi iz čl. 3., ili čl. 10. st. 2., ili čl. 269. st. 2., ili čl. 271. ili čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05)?

(v.) Je li tužbeni zahtjev koji glasi na isplatu s osnove ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne stope sadržane u ugovoru o kreditu, kojega su sklopili kreditor i osoba koja nije potrošač, u zastari budući da je zahtjev za isplatu po pojedinim anuitetima postavljen protekom petogodišnjeg zastarnog roka od dana plaćanja anuiteta?

Odnosno

Dovodi li tužba podnesena u pojedinačnom postupku, a radi utvrđenja ništetnosti i isplate temeljem utvrđene ništetnosti odredbe ugovora sklopljenog između osobe koja nije potrošač i trgovca do prekida tijeka zastarnog roka u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.?

(vi.) Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe sadržane u ugovoru o kreditu, kojega su sklopili kreditor i osoba koja nije potrošač?

(vii.) Protivi li se odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2001, 25/2013, 89/2014, 70/2019), određenje tužbenog zahtjeva u pogledu glavne stvari sporednih traženja primjenom čl. 186. b st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2001, 25/2013, 89/2014, 70/2019), nakon zaključenja prethodnog postupka?

odnosno

Protivi li se Zakonu o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2001, 25/2013, 89/2014, 70/2019) odluka suda kojom je prethodni postupak zaključen prije nego je tužbeni zahtjev dostatno određen u pogledu glavne stvari i sporednih traženja u smislu odredbe čl. 186. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2001, 25/2013, 89/2014, 70/2019)?

(viii.) Protivi li se odredbi čl. 186. b st. 2. i 3. u vezi s čl. 325. a st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku(Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2001, 25/2013, 89/2014, 70/2019) izvođenje dokaza vještačenjem radi utvrđenja visine novčanog zahtjeva tužitelja prije nego tužitelj odredi svoj zahtjev?

(ix.) Je li ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi s čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku kada sud bez obrazloženja usvoji tužbeni zahtjev preinačen nakon zaključenja prethodnog postupka?

odnosno

Je li ostvarena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku kada sud usvoji tužbeni zahtjev preinačen nakon zaključenja prethodnog postupka iz razloga svrsishodnosti, bez prethodnog utvrđivanja mogućnosti tužitelja da bez svoje krivnje tužbeni zahtjev preinači do zaključenja prethodnog postupka?“.

6. Prema shvaćanju revizijskog suda prva četiri postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, budući da je prvostupanjski sud, na temelju nalaza i mišljenja vještaka, utvrdio da je tuženik protivno ugovoru povisivao maržu, a ne stopu kamate vezanu za Euribor/Libor. Postavljena pitanja pak polaze od drugačijeg činjeničnog stanja, pa niti odluke na koje se tuženik poziva ne predstavljaju odgovarajuće razloge važnosti za postavljena pitanja.

7. Vezano za peto i šesto postavljeno pitanje valja naglasiti da je shvaćanje drugostupanjskog suda u skladu sa shvaćanjem revizijskog suda (sjednica Građanskog odjela br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., kao i odluka Rev- 364/2022). Slijedom navedenog niti ta pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

8. Nisu važna niti sedmo, osmo i deveto postavljeno pitanje, jer je shvaćanje drugostupanjskog suda u skladu sa shvaćanjem revizijskog suda izraženog u odlukama Rev-1114/2023-2 od 4. lipnja 2024., Rev-587/2024-2 od 29. svibnja 2024., Rev-656/2021-2 od 24. svibnja 2023., Rev-812/2022-4 od 21. ožujka 2024., Revd- 3569/2024-2 od 10. rujna 2024.

9. Slijedom navedenog valjalo je odbiti prijedlog za dopuštenje revizije glede postavljenih pitanja na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP.

10. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije ističe da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava, pravo na djelotvoran pravni lijek iz čl. 18. st. 1. Ustava i čl. 13. Konvencije,, te pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava i čl. 6. Konvencije.

11. Iz sadržaja prijedloga, a koji se odnosi na povrede ljudskih prava i temeljnih sloboda, može se zaključiti da tuženik nije zadovoljan pobijanom drugostupanjskom presudom, a to samo po sebi ne predstavlja osobito tešku povredu nekog ljudskog prava zaštićenog Ustavom ili Konvencijom.

12. Suprotno tvrdnjama tuženika drugostupanjska odluka je dostatno obrazložena, te je odgovoreno na sve relevantne žalbene navode tuženika, odluka nije arbitrarna već je utemeljena na provedenoj ocjeni dokaza, tuženik je imao mogućnost sudjelovati u postupku pred nižestupanjskim sudovima, te predlagati dokaze, kao i očitovati se na navode protivne strane.

13. Slijedom navedenog tuženi nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno neko od ljudskih prava navedenih u prijedlogu za dopuštenje revizije, radi čega je valjalo reviziju tuženika u tom dijelu odbaciti primjenom odredbe čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP (toč. II.).

Zagreb, 11. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug