Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-79/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šarić, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČĆ, zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. Kaznenog zakona (NN broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22 i 114/23 – u daljnjem tekstu KZ/11.), odlučujući o žalbama odlučujući o žalbama Općinsko državnog odvjetništva u Splitu i optuženog ČĆ, izjavljenoj po braniteljici Marini Matković, odvjetnici iz Splita, protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K- 1098/2024-38 od 10. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog ČĆ kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, optuženi ČĆ proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. KZ/11., pa je na temelju članka 326. stavka 1. KZ/11., optuženi ČĆ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine. Na temelju članka 57. KZ/11., optuženom ČĆ je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se dio kazne na koju je optuženik osuđen u trajanju od 10 (deset) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. kolovoza 2024., pa nadalje.
2. Na temelju članka 189. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 88/22 i 36/24 u daljnjem tekstu: ZKP) osobno vozilo marke Ciotroen Berlingo broja šasije [broj šasije] njemačkih registarskih oznaka [registarska oznaka] vlasništvo tvrtke Sixt GmbH iz Munchena, Njemačka, zajedno sa prometnom dozvolom navedenog vozila serijskog broja [serijski broj] s jednim originalnim ključem ima se vratiti vlasniku upravo gore navedenoj tvrtki.
3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP-a u vezi s člankom 145. stavak 1. i 2. točke 6. ZKP-a, optuženi ČĆ dužan je podmiriti troškove kaznenog postupka, platiti iznos od 200,00 eura (slovima: dvijestotineeura).
4. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenopravnoj sankciji, sa prijedlogom da Županijski sud prihvati žalbu kao osnovanu, pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Protiv navedene presude optuženik je podnio žalbu po braniteljici Marini Matković, odvjetnici iz Splita, zbog odluke o kazni, djelomičnoj uvjetnoj osudi i troškovima kaznenog postupka, sa prijedlogom da Županijski sud prihvati žalbu optuženika kao osnovanu te mu izrekne blažu sankciju od one utvrđene pobijanom prvostupanjskom presudom te optuženika oslobodi od plaćanja troškova kaznenog postupka.
5. Odgovor na žalbe nije podnesen.
6. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP., spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
7. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.
8. Prije svega, treba naglasiti da iako državni odvjetnik presudu pobija i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, istu žalbenim navodima ne obrazlaže, obrazlažući samo povredu kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i odluku o kazni. Međutim, razmatrajući izneseni žalbeni osnov državnog odvjetnika prema kojem je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da se radi o radnji kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11, a ne kako mu je optužnicom stavljeno na teret o radnji kaznenoga djela iz članka 326. stavak 2. KZ711, treba istaknuti da je prvostupanjski sud ispravno zaključio da u konkretnom slučaju prijevoz 11 migranta u vozilu koje ima 7 sjedala, ne predstavlja kvalificirani oblik tog istog kaznenoga djela. Naime, osim što je za tu svoju odluku iznio valjane razloge pod točkom 5. pisanog obrazloženja svoje presude, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud kao drugostupanjski, razliku između stavka 1. i 2. članka 326. KZ/11 u odnosu na jedan od mogućih načina počinjenja predmetnog kaznenog djela, a koji je optužnicom opisan kao „ponižavajući način“ postupanja optuženika spram osoba koje je prevozio
- čini način postupanja prema tim osobama. Naime, kod ponižavajućeg postupanja prema akterima konkretnog kaznenog djela, važni su poniženje i sramota. Sukladno odlukama ESLJP postupanje se smatra „ponižavajućim” kada se postupanjem ponižava ili omalovažava pojedinca, ali i kada se pobuđuje osjećaj straha, duševne boli ili manje vrijednosti koji bi mogao slomiti moralni (i/ili tjelesni otpor pojedinca). Dakle, imajući u vidu te činjenice kao i okolnost da se u konkretnom slučaju radi o vozilu koje ima ukupno 7 sjedala, a koju okolnost ne osporava niti sam državni odvjetnik u svojoj žalbi, dok je ukupno prevoženo 11 migranta od kojih je jedan malo dijete rođeno 2024. godine (a kako to proizlazi iz pročitane pisane dokumentacije, list 25 spisa), ne može se govoriti o tome da se do te mjere natrpava vozilo, da bi se samo zbog većeg broja ljudi iznad onog koji je predviđen za prijevoz u konkretnom vozilu kako to ističe državni odvjetnik, dolazilo do one situacije u kojoj bi se takav prijevoz putnika imao smatrati ponižavajućim postupanjem prema migrantima. Kako osim broja putnika koji je iznad onog za koje je konkretno vozilo bilo registrirano, u činjeničnom opisu kao naposljetku niti u samoj žalbi državnog odvjetnika, nije naveden niti jedan drugi ponižavajući element, nije ostvaren kvalifikatorni element kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. KZ/11, kako to ispravno i obrazlaže prvostupanjski sud u svojoj presudi. Uslijed takvog utvrđenja ispravno je prvostupanjski sud predmetni učin kaznenoga djela okvalificirao kao radnju činjenja opisanu u članku 326. stavak 1. KZ/11, a zbog čega je valjalo žalbeni navod državnog odvjetnika u pogledu nepravilnog ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a u svezi sa tim i pogrešne primjene kaznenog zakona, odbiti kao neosnovan. 9. Nisu u pravu niti državni odvjetnik, niti okrivljenik kada ističu da je izrečena kazna po prvostupanjskom sudu neprimjerena spram konkretnog počinitelja, pri čemu svaki od žalitelja ističe svoje razloge zbog kojih bi kazna u svojoj cjelini trebala biti teža, odnosno blaža za konkretnog optuženika. Predmetno stoga što je prvostupanjski sud ispravno i sa potrebnom pažnjom cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja na vrstu i mjeru kazne. Cijenio je tako posebice obiteljske prilike samog optuženika posebice činjenicu da se radi o ocu dvoje djece čiju zakonsku obavezu uzdržavanja ima, ali i iskreno priznanje te iskazano kajanje za učin konkretnog kaznenog djela. Imajući na umu te istaknute okolnosti od strane prvostupanjskog suda te pobudu zbog koje je navedeno kazneno djelo od strane optuženika nesumnjivo počinjeno, odnosno motiv koji je bio usmjeren na laku i brzu zaradu upravo izrečena kazna u vidu djelomične uvjetne osude sa rokom provjeravanja od tri godine, predstavlja onu kaznu kojom će u potpunosti biti ostvarena svrha kažnjavanja koja je zakonom predviđena. Naime, ne treba zaboraviti da kazna u svojoj ukupnosti predstavlja osudu zbog počinjenog kaznenog djela, djeluje preventivno na konkretnog počinitelja ali u svojoj cjelini mora odvratiti i druge potencijalne počinitelje od vršenja istih ili istovrsnih kaznenih djela.
10. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP. kao što je već prethodno i navedeno, valjalo je žalbe državnog odvjetnika i optuženika na temelju članka 482. ZKP. u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu, 11. veljače 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Gordana Mihela Grahovac
