REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Poslovni broj Gž-1483/2024-2

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EKRAN d.o.o. OIB: 84129351099, iz Splita, Trg Republike 1., kojeg zastupa direktorica ĐO, a nju punomoćnik Domagoj Mužić, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika 1. EO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., i 2. OMENDULA d.o.o. za turizam OIB: 14237312002, iz Splita, Trg Gaje Bulata br. 5., kojeg zastupa direktor EO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., a oboje zastupa punomoćnik Kruno Peronja, odvjetnik iz Splita, radi zaštite od uznemiravanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P- 416/2018-67 od 31. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja te se ukida presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-416/2018-67 od 31. srpnja 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na novo suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke, odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja da su tuženici dužni solidarno, o svom trošku, u cijelosti u roku od 15 dana i pod prijetnjom prisilne ovrhe, ukloniti sve vodovodne i kanalizacijske cijevi, odnosno limeni kanalni opšav montiran na zajedničkom dijelu zida sjevernog i istočnog pročelja te nadžbukne vertikalne dovodne instalacije vode i odvodne instalacije otpadnih voda i fekalija, položene iza kanalskog limenog opšava (kako je detaljnije opisano u točki 1.) na k. č. br. zgr. [katastarska čestica], KUĆA NA DOBRI, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], te uspostaviti prijašnje stanje na predmetnom dijelu nekretnine, na način da su dužni nakon uklanjanja svih cijevi i opisane instalacije ponovno izgledati i oličiti vanjsko sjeverno pročelje zgrade u čitavoj površini i dovesti ga u prijašnje stanje te ukloniti i odnijeti sav građevinski materijal i otpad koji će nastati izvođenjem svih prednje opisanih radova, a da su dužni još i kaniti se ubuduće svakih takvih ili sličnih uznemiravanja prava vlasništva tužitelja. Odbijen je i zahtjev tužitelja da su mu tuženici dužni u roku od 15 dana naknaditi troškove parničnog postupka uvećane za zakonske zatezne kamate koje teku od dana presuđenja pa do konačne isplate (točka 2.). Stavkom II. izreke presude određeno je da je tužitelj dužan u roku od 15 dana naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka iznosu od 2.750,00 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana presuđenja pa do konačne isplate.

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je u cijelosti zahtjev za izdavanjem privremene mjere da su tuženici dužni solidarno odmah zatvoriti i anulirati svaki dotok i protok vode i fekalija kroz vodovodne i kanalizacijske cijevi koje su prekrivene bijelom limenom instalacijom i protežu se od vanjskog sjevernog pročelja na 3. katu zgrade pa sve do podnožja prizemlja zgrade na sjevernoj strani zgrade koja je kao nekretnina označena k. č. br. zgr. [katastarska čestica], KUĆA NA DOBRI, površine 1637 m2 upisano u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i da se zabranjuje tuženicima bilo koja daljnja gradnja, rekonstrukcija i izvođenje bilo kakvih građevinskih, zanatskih i sličnih radova na navedenoj nekretnini i to na svim vanjskim i unutarnjim dijelovima zgrade te da navedena privremena mjera stupa na snagu odmah u trenutku donošenja i da ima trajati do pravomoćnog završetka predmetnog spora.

2. Protiv presude pravovremenu žalbu podnio je tužitelj iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Ističe počinjenje bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8., 219. st. 1. i 2., 220., 221. te 441. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022, 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP), ali i iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a. Presuda ne sadrži nikakve razloge, ocjenu dokaza i zaključke suda o primjeni materijalnog prava koji bi se mogli provjeriti i na bilo koji način objektivizirati u odnosu na predmet spora. Po ocjeni suda i sudskog vještaka nesporno je da je predmetna dogradnja izvršena na fasadi i krovu predmetne nekretnina koje predstavljaju zajednički dio nekretnine stranaka, sud je propustio primijeniti relevantne odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 53/09., 143/12., 152/14., 81/15., dalje: ZV), jer se za poduzimanje određenih poslova na zajedničkom dijelu nekretnine primjenjuju pravima o poslovima redovne ili izvanredne uprave. Izgradnja limenog opšava i ugradnja vodovodnih i kanalizacijskih instalacija jednog suvlasnika na fasadu i krov, kao zajednički dio nekretnine, te zatvaranje tog zajedničkog dijela nekretnine limenim opšavom zasigurno predstavlja dogradnju, odnosno posao izvanredne uprave, pa je za poduzimanje tih radova tuženicima trebala suglasnost tužitelja i svih ostalih suvlasnika. Poziva se i na sudsku praksu županijskih sudova, Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. Ističe kako su tuženici promijenili namjenu dijela nekretnine pretvorivši je iz trgovine u deset hotelskih soba i pritom izveli potpuno novu instalaciju na fasadi objekta, sve bez suglasnosti suvlasnika. Za poduzimanje takvih poslova je prema odredbi čl. 41. ZV-a potrebno imati suglasnost svih suvlasnika. Zato je sud propustio pravilno primijeniti materijalno pravo iz odredbi čl. 39. i 40. ZV-a na nesporno utvrđeno odlučno činjenično stanje i prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja. Presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i primjeni materijalnog prava pa je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je nesporno da su tuženici izvodili građevinske radove dogradnje na zajedničkim dijelovima nekretnine bez suglasnosti suvlasnika, a nejasno je na temelju koje pravne norme je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja pri takvom utvrđenom činjeničnom stanju. Zato je odluka prvostupanjskog suda i arbitrarna, što potvrđuju pravna shvaćanja o pravu na pravičan sudski postupak Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2097/2007 i U-III-2494/2008, koje su u suglasnosti s praksom Europskog suda za ljudska prava u Strasbouru u slučajevima Ruiz Torija protiv Španjolske i Hiro Balani protiv Španjolske, pa čine povrede iz članka 6. stavka 1. Konvencije za ljudska prava, prava na pravično suđenje. Sud u toč. 17. obrazloženja navodi kako je nelogično i neživotno da su tuženici poduzimali građevinske zahvate na nekretnine bez dozvola nadležnih upravnih tijela, gubeći pritom iz vida suštinu spora, materijalnopravne odredbe iz čl. 39. i 41. ZV-a. Nejasno je na koja upravna tijela sud misli, ali nikakva dozvola ne može isključiti primjenu ZV-a jer se za poduzimanje određenih poslova na zajedničkom dijelu nekretnine primjenjuju pravila o poslovima redovne ili izvanredne uprave. Zato ni dozvola za priključenje na javnu odvodnju društva Vodovod i kanalizacije d.o.o. Split i dozvola tog društva na priključenje nisu dozvole upravnog tijela niti upravni akti u kojem sudjeluju stranke u postupku te nemaju nikakve veze s instalacijom koja je predmet postupka. Pravo na izvedbu nove instalacije na nekretnini dogradnjom fasade i krova nije u nadležnosti niti jednog trgovačkog društva, nego se radi o pitanju suvlasničkih odnosa na nekretnini reguliranih odredbama ZV-a. Proizlazi to i iz iskaza svjedoka OO. Vodovod i kanalizacija d.o.o. Split nema nikakvu ingerenciju na stvarnopravne odnose na predmetu spora jer prilikom tog spajanja i općenito davanja suglasnosti navedeno društvo ne ulazi niti može ulaziti u vlasničkopravna pitanja koja su predmet spora, odnosno ne može određivati niti određuje način izvedbe interne instalacije koja se postavlja na zajedničkim dijelovima nekretnine ili na posebnim dijelovima u vlasništvu pojedinog suvlasnika. Sud prvog stupnja je zbog pogrešno pravnog pristupa i grubog nerazumijevanja predmeta spora poistovjetio odobrenje upravnih tijela za određenu vrstu radova, odnosno dopuštenje za spoj na komunalnu infrastrukturu na javnoj površini sa suglasnošću suvlasnika nekretnine za radove na zajedničkim dijelovima nekretnine u privatnom vlasništvu, a u konkretnom slučaju ne postoji suglasnost suvlasnika, pa su svi stavovi suda posve promašeni, paušalni i bez uporišta u zakonskim odredbama. Nezakonito i pristrano postupanje suda prvog stupnja ogleda se u činjenici da sud nalaz i mišljenje sudskog vještaka tretira suspektnim i ne poklanja mu vjeru, a da pritom zato nema nikakvog obrazloženja i razloga. Vještak je nakon obavljenog očevida i uvida u dokumentaciju procijenio kako je limeni kanalni opšav nelegalno izveden i montiran na predmetnoj nekretnini po tuženicima te kako su nelegalno položene nadžbukne vertikalne dovodne instalacije vode i odvodne instalacije otpadnih voda i fekalija, a koje su položene iza kanalnog limenog opšava. Sud potpuno neosnovano i apsurdno navodi da mu nije predloženo vještačenje po drugom vještaku pa da je tužbeni zahtjev trebalo odbiti, jer da sudu nije prezentirana kvalitetna i sveobuhvatna materijalna građa, iako mišljenje vještaka potvrđuje osnovanost tužbe, a tuženici isto nisu osporili niti predlagali drugog vještaka. Naprotiv, sudski vještak izrijekom i nedvojbeno potvrđuje osnovanost tužbe, a tuženici nisu zatražili mišljenje drugog vještaka. Nejasno je što sud prvog stupnja misli kada pod točkom 19. potpuno paušalno i neosnovano te bez razloga navodi da postoji visoki stupanj nepodudarnosti u činjeničnom supstratu i provedenom dokaznom gradivu, jer u predmetnom postupku činjenični supstrat među strankama nije uopće bio sporan jer ga ni tuženici nisu osporili. Tako je nesporno izvođenje radova na zajedničkim dijelovima nekretnine i nepostojanje suglasnosti drugih suvlasnika, što je potvrdio i sudski vještak (nezakonitost radova, odnosno osnovanost tužbe). Zato je obrazloženje suda u suprotnosti s odredbama ZV-a i mišljenjem vještaka. Predlaže preinačenje presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti i dosudom troškova postupka tužitelju, podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, uz izmjenu uređujuće sutkinje.

3. Tuženici nisu dostavili odgovor na žalbu.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja, kao suvlasnika nekretnine i etažnog vlasnika posebnog dijela, kojim od tuženika, kao suvlasnika iste nekretnine i etažnog vlasnika posebnog dijela, traži zaštitu od uznemiravanja nekretnine (zajedničkih dijelova nekretnine), a kako je podrobnije opisano toč. I./1. izreke, uz uspostavu ranijeg stanja na toj nekretnini (opisanim radnjama u toč. I./1. te zabranu takvih ili sličnih uznemiravanja prava vlasništva tužitelja).

6. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev tužitelja uz zaključak kako bi bilo krajnje nelogično i neživotno da su tuženici (a utvrđuje kako su upravo oni poduzeli spomenute radnje po tužitelju, sve radi privođenja namjeni svoje etaže predmetne nekretnine) poduzimali navedene zahvate na objektu u samom centru gradske jezgre Splita, a da za to nisu imali sve potrebne dozvole nadležnih upravnih tijela (da ih nisu imali, bilo bi za očekivati da bi nadležne inspekcijske službe bile upozorene i poduzele bi potrebne radnje, uključujući i zabranu radova). Pritom, ocjenjuje kako tužitelj na kojem je teret dokaza (očito načina izvođenja radova) nije ni dostavio isprave iz kojih bi proizlazilo odobrenje za poduzimanje građevinskih radova i zahvate u prostoru koje bi propisali način izvođenja, postavljanje i spajanje vodovodne i kanalizacijske mreže (što da nisu učinili ni tuženici).

7. Ujedno, nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke koji je sudjelovao na uviđaju na licu mjesta, utvrdio mjesto, vrstu i namjenu poduzetih radova po tuženicima (dakle, činjenice), prvostupanjski sud ne prihvaća jer vještak ocjenjuje da je limeni kanalni opšav nelegalno izveden i montiran na zajedničkom dijelu zida sjevernog i istočnog pročelja prostornog objekta označene kao zkč. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nasuprot anagrafske oznake Kačićeva 4 i da su na isti način nelegalno položene nadžbukne vertikalne dovodne instalacije vode i odvodne instalacije otpadnih voda i fekalija, iza kanalskog limenog opšava, a zbog nepostojanja posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra, projektno-tehničkog rješenja i odobrenja za izvedeni zahvat na izmjeni izgleda sjevernog i istočnog pročelja prostornog objekta. Ocjenjuje kako vještak ne pribavlja tehničku dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da su radovi nelegalni, a zanemaruje priložene, sklopljene ugovore tuženika s Vodovodom i kanalizacijom Split, čime da olako zaključuje o nelegalnosti izvedenih radova.

8. Prvostupanjski sud počinio je bitne povrede odredaba postupka na koje ukazuje tužitelj.

8.1. Naime, presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. U njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i same odlučne činjenice, sve mjerodavno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Prvostupanjski sud, iako u toč. 16. obrazloženja ističe materijalnopravne odredbe koje smatra mjerodavnima u ovoj pravnoj stvari, pravilno ih citira, iste ne primjenjuje, kao ni odredbe iz IV. glave ZV-a, cijeneći činjenicu da je u pogledu predmetne nekretnine uspostavljeno i posebno vlasništvo dijelova zgrade, da je došlo do etažiranja zgrade. U presudi zanemaruje mjerodavne spomenute odredbe, ne dajući razloge o odlučnim činjenicama koje te odredbe upravo definiraju. Pritom je to dijelom posljedica i počinjenih relativno bitnih odredaba postupka jer izvedene dokaze sud nije ni ocijenio (iskaz svjedoka OO i tuženika EO), odnosno dokaze nije ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP- a (tako i nalaz i mišljenje vještaka graditeljske struke) na što žalitelj također ukazuje.

9. Naime, vještačenje je prema odredbi čl. 250. ZPP-a dokaz što ga sud izvodi radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice za koje je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Okolnosti koje je vještak zato u konkretnom slučaju trebao utvrditi (i koje je izgleda i utvrdio, kako to i prvostupanjski sud navodi u toč. 10. obrazloženja presude) tiču se isključivo činjenica, dok o pravnim pitanja odlučuje sud (neovisno o tome što ih i vještak spominje). Razlozi zbog kojih prvostupanjski sud nalaz i mišljenje vještaka smatra suspektnim (iako nije jasno zašto bi nalaz imao biti sumnjiv, jer nalaz može biti prihvatljiv ili neprihvatljiv, sačinjen u skladu s ispravama, podacima priloženima spisu i izvedenim radnjama, objektivno, stručno ili ne) tiču se pravnih pitanja i to pitanja koja i nisu od značaja za odluku u ovoj pravnoj stvari. Naime, za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari nije odlučno jesu li radovi što su ih tuženici izveli izvedeni u skladu s uvjetima zaštite kulturnog dobra, projektno-tehničkim rješenjima i odobrenjima, nego je odlučno jesu li izvedeni na zajedničkim dijelovima zgrade, time i uz odgovarajuću suglasnost svih suvlasnika zgrade (vlasnika posebnih dijelova zgrade) ili tome nije bilo tako, a sve budući da se radi o postojećem suvlasništvu cijele nekretnine i vlasništvu posebnih dijelova zgrade.

9.1. Okolnost što je u konkretnom slučaju uspostavljeno vlasništvo posebnih dijelova zgrade (etažno vlasništvo), odlukom o uspostavi etažnog vlasništva u skladu s odredbom čl. 43. st. 1. i 72. ZV-a, ne dovodi u pitanje suvlasništvo, kako je to propisano i odredbom čl. 43. st. 2. ZV-a.

9.2. Glavom IV. ZV-a uređeno je vlasništvo posebnih dijelova nekretnine, ovlasti čl. 66.-99. ZV-a. Odredbom čl. 79.-84. tog Zakona uređeno je izvršavanje odredbi glede posebnog dijela, a odredbom čl. 85. -93. izvršavanje ovlasti glede cijele nekretnine. Odredbom čl. 66. st. 2. ZV-a propisano je da vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine ovlašćuje suvlasnika na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno da, upravljajući tim posebnim dijelom nekretnine umjesto svih suvlasnika, izvršava sve vlasničke ovlasti i dužnosti kao da je posebni dio samo njegovo vlasništvo pa da, ako nije drukčije određeno, čini s tim dijelom i koristima od njega što ga je volja te svakoga drugoga iz toga isključi. St. 4. tog članka određeno je da kad je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine na nekom njezinom suvlasničkom dijelu, pravne odnose glede te nekretnine uređuju posebna pravila iz te Glave Zakona, podredno opća pravila o suvlasništvu. Odredbom čl. 67. st. 6. ZV-a posebno je istaknuto kako vlasništvo posebnog dijela nekretnine ne može postojati na dijelovima nekretnine koji služe kao zajednički ili im se namjena protivi isključivoj uporabi samo u korist određenog posebnog dijela nekretnine; a u sumnji se uzima da dio služi kao zajednički i da mu se namjena protivi isključivoj uporabi u korist određenog posebnog dijela.

10. Prvostupanjski sud ne utvrđuje niti daje ocjenu o tome radi li se u konkretnom slučaju o zajedničkim dijelovima predmetne nekretnine (na kojima su smještene predmetne instalacije), zbog čega presuda također ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

11. Prvostupanjski sud je, ocjenjujući nalaz i mišljenje vještaka na spomenuti način, pogrešno teret dokaza da bi poduzeti radovi po tuženicima bili nelegalni stavio na tužitelja. Valja reći kako predmet ovog spora nije legalnost ili nelegalnost poduzetih radova i za ovaj postupak (ne za preostale eventualne upravne postupke koji bi se vodili u tom smislu) to utvrđenje nema značaj, kako je već prethodno navedeno. Međutim, unatoč tome, teret dokaza tih činjenica ne može biti na tužitelju, već bi tuženik, čak da se i radi o odlučnoj činjenici, bio taj koji bi trebao dokazati činjenicu legalnosti svog građevinskog pothvata. Ponovno valja naglasiti kako je na tužitelju teret dokaza činjenica koje se tiču tužbenog zahtjeva, da su ga tuženici uznemiravali u pravu suvlasništva predmetne nekretnine te tražena zaštita od uznemiravanja, a na tuženicima tvrdnji koje bi taj zahtjev mogle dovesti u pitanje, kako je propisano odredbom čl. 219. ZPP-a prema kojoj je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

12. Prvostupanjski sud će u nastavku postupka, vodeći računa o ukazanim mu nedostacima u prethodno donesenoj presudi, donijeti novu presudu, pravilno u skladu s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP-a. Izjasnit će se o smještaju izvedenih instalacija (jesu li smještene na zajedničkim dijelovima nekretnine ili na posebnom dijelu), naravi izvršenih radova po tuženicima, o kakvom se upravljaju nekretninom posljedično može raditi u konkretnoj situaciji (radi li se o poslovima redovite upravne ili izvanrednim poslovima), je li za njihovo izvođenje postignut sporazum ili postignuta suglasnost u skladu s odredbama čl. 85., 86. ili 87. ZV-a, a potom i o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja prema odredbi Glave IV. ZV-a, odnosno podredno, prema odredbama o suvlasništvu.

13. Slijedom navedenog, prihvaćena je žalba tužitelja, ukinuta presuda suda prvog stupnja i predmet vraćen tom sudu na ponovan postupak, sve prema odredbi čl. 369. st. 1. ZPP-a.

U Puli, 11. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Zoran Šarić