Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kž-25/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog EM, zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., i 118/18., – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj: K-409/2023. od 30. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog EM kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim okrivljeni EM zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11, pa je na temelju odredbe članka 118. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci i na temelju odredbe članka 56. KZ/11 okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda te utvrđeno da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Temeljem odredbe članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne Novine br.: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu ZKP/08) oštećeni ČM se sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

3. Temeljem odredbe članka 148. stavak 1. ZKP/08 okrivljeni EM dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08 u ukupnom iznosu od 500,00 eura od čega se iznos od 367,59 eura odnosi na troškove provedenog sudskomedicinskog vještačenja, a iznos od 132,41 eura na paušalnu svotu.

4. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja Bojana Šupukovića, odvjetnika iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

7. Žalba nije osnovana.

8. Nije u pravu okrivljenik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

9. U žalbi se ističe da su u pobijanoj presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama, da je pobijana presuda nerazumljiva i proturječna sama sebe i danim razlozima. Na taj način okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP. Okrivljenik ističe da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije dao razloge o odlučnim činjenicama iz kojih bi bilo vidljivo iz kojeg razloga ne prihvaća obranu okrivljenika da je postupao u nužnoj obrani.

10. Međutim, suprotno tvrdnji okrivljenika, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude naveo iz kojih razloga ne prihvaća obranu okrivljenika da je postupao u nužnoj obrani. Naime, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude (točka 30.2) naveo da postupanje okrivljenika i to nakon što je oštećenik pustio mlt. ZM i otišao na terasu caffe bara ne može se označiti kao postupanje u nužnoj obrani budući da tada nije prijetio nikakav protupravni napad oštećenika, bilo u odnosu na njega, bilo u odnosu na mlt. ZM. Upravo suprotno u trenutku kada je oštećenik došao na terasu na njega su nasrnuli okrivljenik i mlt. ZM te su ga udarali da bi ga u jednom trenutku kada je oštećenik počeo spuštati glavu okrivljenik udario koljenom u glavu, a koje radnje ni u kom slučaju ne predstavljaju obranu koja je prijeko potrebna da se od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno prijeteći protupravni napad, zbog čega prvostupanjski sud zaključuje da okrivljenik tada nije postupao u nužnoj obrani.

11. Stoga, obzirom da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude naveo razloge zbog čega zaključuje da okrivljenik u inkriminirano mu vrijeme nije postupao u nužnoj obrani, u pobijanoj presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, pa stoga nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP.

12. Nadalje, nije u pravu okrivljenik niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

13. Naime, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice, kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo iz članka 118. stavak 1. KZ/11 na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Takovo činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio sa potpunom sigurnošću na temelju savjesne ocjene i analize svih izvedenih dokaza.

14. Ispravno prvostupanjski sud ne prihvaća obranu okrivljenika u kojoj poriče učin kaznenog djela jer i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda takova obrana usmjerena je na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Naime, okrivljenik navodi da nije oštećeniku nanio tešku tjelesnu ozljedu, da je u inkriminirano vrijeme postupao kako bi zaštitio ZM te je odgurnuo ČM od ZM te dlanom udario oštećenika u glavu i istovremeno ZM povukao za jaknu unatrag kako ga ČM ne bi povukao preko ograde terase. Poriče da bi oštećenika koljenom udario u glavu.

15. Suprotno obrani okrivljenika iskazuje oštećeni ČM koji iskaz je potvrdila svjedokinja LM. Naime, oštećenik je jasno i okolnosno opisao događaj sa okrivljenikom navodeći da su mu okrivljenik i još jedna osoba prigovarali kako je njegova supruga parkirala automobil, nakon čega su im dobacivali te kada su ga počeli vrijeđati po nacionalnoj osnovi da je otišao do ograde terase ugostiteljskog objekta gdje su bile te dvije osobe i nakon što se je jedna od tih osoba približila odgurnuo ju je rukama kako bi ju spriječio da ga udari , a pri tome su ga pozvali da dođe s druge strane terase i provocirali ga, nakon čega je otišao sa druge strane terase te ga je ta druga osoba udarila u predjelu glave te su ga obojica krenula udarati. Njegov iskaz potvrdila je svjedokinja LM koja je također navela da su ih dvojica muškaraca vrijeđali nakon što su parkirali automobil u blizini ugostiteljskog objekta te im se njezin suprug obratio da nema potrebe za vrijeđanjem pa je njezin suprug primio mlađeg muškarca za okovratnik, a drugi stariji muškarac ga je udario. Navela je da to nije prestajalo jer su ga ti muškarci zvali da dođe na terasu nakon čega je njezin suprug tamo otišao i vidjela je kako njezin suprug spušta glavu prema dolje, a jedan od tih muškaraca počeo ga je udarati koljenom te ga primio za ramena i tu je njezin suprug zadobio udarac u glavu. Iskaz oštećenog djelomično je potvrdila i svjedokinja PM, koja je radila kao konobarica u ugostiteljskom objektu te je navela da je cijeli sukob krenuo oko parkiranja i da je došlo do verbalnog sukoba nakon čega je oštećeni primio ZM za vrat a EM ga je udario, međutim da se svih detalja ne sjeća.

16. Nadalje, prvostupanjski sud ne prihvaća iskaze svjedoka ZM i UM koji su oprečno iskazivali jedan drugome, pri čemu se svjedok UM svojim iskazom priklanja više iskazu oštećenika istovremeno umanjujući svoju ulogu u cijelom događaju, dok svjedok ZM iskazuje da je bio izvan ugostiteljskog objekta gdje ga je svjedok UM šamarao, pa ispravno prvostupanjski sud njihove iskaze nije mogao prihvatiti objektivnima jer su očito i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ti svjedoci zainteresirani za ishod ovog kaznenog postupka.

17. Dakle, prvostupanjski sud je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice, kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo upravo na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude, pri čemu ispravno nije prihvatio obranu okrivljenika u dijelu u kojem poriče da bi oštećenika i njegovu suprugu vrijeđao te u dijelu u kojem poriče da bi koljenom udario oštećenika u lijevu stranu glave, u predjelu lica i na taj način mu nanio teške tjelesne ozljede. To stoga što i po ocjeni ovog suda, suprotno obrani okrivljenika iskazuju oštećeni ČM i svjedokinja LM, koji su naveli da su im okrivljenik i mlt. ZM dobacivali i vrijeđali ih, te oboje navode da je upravo okrivljenik taj koji je oštećeniku zadao tešku tjelesnu ozljedu na način da ga je udario koljenom u glavu. Da okrivljenik nije postupao u nužnoj obrani ispravno zaključuje prvostupanjski sud jer je okrivljenik i to nakon što je oštećenik pustio mlt. ZM, kojeg je prethodno povukao, došao na terasu caffe bara te okrivljeniku nije prijetio nikakav protupravni napad, a okrivljenik je nasrnuo na oštećenika te ga udario koljenom u glavu pri čemu mu je nanio tešku tjelesnu ozljedu. Iz navedenog slijedi da u odnosu na okrivljenika nije predhodio nikakav protupravni napad, niti u odnosu na maloljetnog ZM.

18. Stoga, zbog naprijed navedenog, a i iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice, te je ispravno utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11, na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude, zbog čega ga je ispravno proglasio krivim i za takova svoja utvrđenja dao je valjane i logične razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

19. Iako se okrivljenik ne žali zbog odluke o kazni, a kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, to je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu. Prilikom izbora vrste i mjere kazne prvostupanjski sud je okrivljeniku cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za okrivljenika, pa mu je kao olakotno cijenio da do sada nije dolazio u sukob sa zakonom zbog čega se sporni događaj može smatrati ekscesom u njegovom životu, a otegotne okolnosti nije utvrdio. Stoga, s obzirom na ispravno utvrđene olakotne okolnosti, a u odsutnosti otegotnih okolnosti, prvostupanjski sud je okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci i potom mu izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od 3 (tri) godine ne počinio novo kazneno djelo.

20. Naime, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je ispravno prvostupanjski sud okrivljeniku utvrdio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša (olakotne i otegotne okolnosti) te je tim okolnostima dao primjeren značaj pa je ocjena i ovog suda da će se kaznom na koju je okrivljenik osuđen presudom prvostupanjskog suda u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja na način da će se izraziti društvena osuda zbog učinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati na okrivljenika i sve ostale da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

21. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 483 ZKP.

U Zagrebu 11. veljače 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Siniša Pleše