REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž Ob-17/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola po sucu Mariji Sošić, u parničnom predmetu tužiteljice DŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] koju zastupa punomoćnica Sandra Fridrih, odvjetnica iz [adresa], protiv tuženika ŽŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] sada nepoznatog prebivališta i boravišta, kojeg zastupa privremena zastupnica Mihaela Rastovac, odvjetnica iz Siska, radi razvoda braka i odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju mlt. djece LŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. ĐŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa poseban skrbnik PŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, povodom prijedloga za određivanje privremene mjere radi uzdržavanja, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja poslovni broj: P Ob-255/2024-13 od 11. prosinca 2024., Općinskog suda u Sisku, 11. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje poslovni broj: P Ob-255/2024-13 od 11. prosinca 2024., Općinskog suda u Sisku.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja određena je privremena mjera kojom je tuženiku ŽŠ naloženo plaćanje uzdržavanja za mlt. djecu LŠ i ĐŠ u iznosima od po 195,16 eura mjesečno počevši od 11. prosinca 2024. pa nadalje, s dospijećem svakog iznosa uzdržavanja zadnjeg datuma u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate, sve plaćanjem na ruke majke maloljetne djece DŠ.

1.1. Određeno je i trajanje privremene mjere do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka ili do drugačije odluke suda te je određeno da žalba ne odgađa provedbu privremene mjere.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom to rješenje pobija tuženik po privremenoj zastupnici a rješenje pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ističući kako sud prilikom donošenja pobijanog rješenja nije utvrdio odlučne činjenice koje proizlaze iz tužbe i priloga tužbi te ostalih podataka u sudskom spisu. To je činjenica da je tuženik 15. travnja 2024. izručen u Republiku Bosnu i Hercegovinu a iz presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: K-379/2023 od 2. siječnja 2024. proizlazi kako je tuženik nezaposlen a prihode je ostvarivao u "radom na crno" te da je osuđen na djelomično uvjetnu osudu s time da neuvjetovani dio kazne iznosi osam mjeseci.

2.1. U žalbi se stoga navodi kako sud nije utvrdio nalazi li se tuženik i nadalje na izdržavanju kazne u Bosni i Hercegovini a da o tome ovisi njegova mogućnost odnosno nemogućnost zapošljavanja i ostvarivanja prihoda pa samim time i uzdržavanja djece osobito u iznosima koji su mu naloženi pobijanim rješenjem pa predlaže da se obveza uzdržavanja odredi nakon prestanka izdržavanja kazne zatvora. Predlaže ukidanje prvostupanjskog rješenja i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

3. Tužiteljica nije podnijela očitovanje na tuženikovu žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. U postupku, koji se vodi radi razvoda braka između tužiteljice i tuženika ŽŠ u kojoj je rođeno dvoje djece koja su još maloljetna, prvostupanjski je sud odlučio o obvezi uzdržavanja tuženika kao oca za mlt. djecu i to privremenom mjerom kojom mu je naložio plaćanje iznosa od po 195,16 eura za svako mlt. dijete – LŠ i ĐŠ, počevši od 11. prosinca 2024. pa nadalje te je određeno i trajanje privremene mjere do pravomoćnog okončanja postupka radi razvoda braka, a visinu privremenog uzdržavanja prvostupanjski je sud odredio u visini minimalnih novčanih iznosa potrebnih za mjesečno uzdržavanje djeteta koje je u dobi do šest godina prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta koje je u dobi od 0 do 6 godina.

6. Ispitavši prvostupanjsko rješenje u granicama razloga određenih u tuženikovoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019. i 80/2022. dalje: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. stavku 2. u vezi s člankom 381. ZPP i sve u vezi s člankom 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023. i 156/2023., dalje: ObZ/15), ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjsko rješenje zakonito i pravilno pa tuženikova žalba slijedom toga neosnovana.

7. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a ni drugih žalbenih razloga, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice te pravilno primijenio materijalno pravo. 8. Prvostupanjski je sud uzeo u obzir činjenice da su tužiteljica i tuženik sklopili brak u [adresa] 8. svibnja 2021. te da je u braku rođeno dvoje mlt. djece - LŠ, **.**.2021. i ĐŠ, **.**.2023., kao i da mlt. djeca stanuju s tužiteljicom a da je tuženik odsutan iz Republike Hrvatske odnosno da je 15. travnja 2024. izručen Bosni i Hercegovini radi izdržavanja zatvorske kazne.

9. Iz podataka u kaznenoj presudi prvostupanjskog suda poslovni broj: K-379/2023-39 od 2. siječnja 2024. kojom je tuženik osuđen doduše proizlazi kako je tuženik bez zanimanja (sa završenom osnovnom školom), ali da radi "na crno" i ostvaruje mjesečnu zaradu od 2.000,00 do 3.000,00 eura.

10. Tuženik je dakle svakako sposoban za rad (a radno se sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta – članak 288. stavak 1. ObZ/15) i mlad je (rođen 1990. godine) pa nije bilo nikakve zapreke za određivanje privremene mjere kojom mu je naloženo doprinositi za svako mlt. dijete po 195,16 eura mjesečno (kao zakonski minimum iz članka 314. stavaka 1. i 2. ObZ/15) za vrijeme trajanja postupka radi razvoda braka u kojemu će se odlučiti i o tome s kojim će roditeljem djeca stanovati (sada su nesporno kod tužiteljice kao majke), o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djece s roditeljem te uzdržavanju djece.

11. Pretpostavke za određivanje privremene mjere radi uzdržavanja propisane su u članku 538. stavcima 1. i 2. ObZ/15 a te su pretpostavke u ovom slučaju utvrđene – tužiteljica je učinila vjerojatnim postojanje tuženikove obveze uzdržavanja i opasnost za važne interese mlt. djece, kako je pravilno ocijenio i prvostupanjski sud.

12. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio i odredbe iz članka 539. ObZ/15 nalaganjem tuženiku plaćati zakonski minimum uzdržavanja za svako dijete a to je upravo iznos od 195,16 eura mjesečno prema Odluci Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike od 11. ožujka 2024. ("Narodne novine" broj: 49/2024) kao minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, za dijete do 6 godina (17% prosječne neto plaće -195,16 eura).

13. Kao što je već navedeno, radno se sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta a zakonski minimum iz članka 314. stavka 1. i 2. dužan je plaćati makar bio nezaposlen i bez bilo kakvih prihoda ili imovine, s tim što u ovom slučaju nisu ostvarene ni pretpostavke iz članka 314. stavka 3. za sniženje tog iznosa.

13.1. Stoga okolnost što je tuženik eventualno u zatvoru nije od utjecaja na njegovu obvezu plaćanja navedenog zakonskog minimuma za uzdržavanje mlt. djece.

14. Iz navedenih je razloga, a na temelju članka 380. točke 2. u vezi s člancima 381. i 368. stavkom 1. ZPP sve u vezi s člankom 346. ObZ/15, valjalo odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje pa time odlučiti kao u izreci.

U Puli 11. veljače 2025.

Sudac

Marija Sošić