Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-85/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Vinki Vrančić, u pravnoj stvari tužiteljice ZG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Josipu Giljanoviću odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Financijska agencija, OIB: 85821130368, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 70, zastupan po punomoćniku LG, dipl.iur, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv dijela presude Općinskog suda u Splitu – Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-1322/2020-8 od 1. prosinca 2022., dana 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu – Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-1322/2020-8 od 1. prosinca 2022., u stavku I izrijeke.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu žalbenog troška u iznosu 236,33 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-1322/2020-8 od 1. prosinca 2022. u stavku I izrijeke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužiteljici isplati ukupan iznos od 7.272,38 kuna/965,21 eura , uvećan za zatezne kamate koje teku na iznos od:

- 1,37 kuna/0,13 eura od 5. Studenog 2018.g. do isplate

-1.250,00 kuna/165,90 eura od 20. Prosinca 2018. g. do isplate

-1.250,00 kuna/165,90 eura od 19. Lipnja 2019.g. do isplate

- 21,01 kuna/2,78 eura od 8. Studenog 2019.g. do isplate

4.750,00 kuna/630,43 eura od 27. Prosinca 2019.g. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3(tri) postotna poena.

II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužiteljici naknadi parnični trošak uvećan za zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3(tri) postotna poena.",

te je u stavku II izrijeke odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neutemeljen.

2. Protiv te presude u stavku I izrijeke, žalbu je pravovremeno podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), pogrešne primjene materijalnog prava i povrede prava na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 – dalje Ustav) i članka 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/7 – dalje Konvencija), te traži trošak sastava žalbe u iznosu 186,56 EUR i pristojbe na žalbu u iznosu 49,77 EUR što ukupno iznosi 236,33 EUR.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnijet.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa 7.272,38 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznos 1,37 kn od 5. studenog 2018. do isplate, na iznos 1.250,00 kn od 20. prosinca 2018. do isplate, na iznos 1.250,00 kn od 19. lipnja 2019. do isplate, na iznos 21,01 kn od 8. studenog 2019. do isplate i na iznos od 4.750,00 kn od 27. prosinca 2019. do isplate, a koje iznose je tuženik u postupku izravne naplate zaplijenio i prenio s njezinog računa.

5. S obzirom na vrijednost predmeta spora u iznosu od 7.272,38 kn / 965,21 EUR prema stalnom tečaju 1 EUR = 7,53450 kn sukladno Zakonu o uvođenju Eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine 57/22 i 88/22), u ovom predmetu radi se o sporu male vrijednosti prema odredbi članka 458. stavak 1. ZPP- a.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Nesporno je između parničnih stranaka da je kod tuženika pokrenut 6. srpnja 2012. od strane Addiko Bank d.d. postupak izravne naplate na novčanim sredstvima tužiteljice temeljem zadužnice broj OV-4945/07, te da je u korist društva EOS MATRIX d.o.o. koje nije navedeno u toj zadužnici kao vjerovnik, tuženik proveo pljenidbu i prijenos sada utuženih iznosa.

8. Sud prvog stupnja je na osnovi provedenih dokaza utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da je Addiko Bank d.d. imao tražbinu prema tužiteljici u švicarskim francima protuvrijednost u kunama na dan plaćanja prema navedenoj zadužnici broj OV- 4945/07 kao ovršnoj ispravi,

- da je između Addiko Bank d.d. i društva EOS MATRIX d.o.o. 23. siječnja 2018., sklopljen Ugovor o cesiji i Dodatak tog ugovora o cesiji temeljem kojih ugovora je tražbina iz kredita broj 216-215/2007 od 15. lipnja 2007. prenijeta na društvo EOS MATRIX d.o.o. koje društvo je postalo novi vjerovnik,

- da nije potrebna suglasnost tužiteljice za zapljenu svih računa kunskih i deviznih i da se dana suglasnost Addiko Bank d.d. odnosi i na novog vjerovnika EOS Matrix d.o.o. na kojeg su temeljem Ugovora o cesiji prenijeta predmetna tražbina s dotadašnjeg vjerovnika,

- da je tuženik na temelju valjane pravne osnove, ugovora o cesiji, zaplijenio i prenio novčana sredstva u sada utuženom iznosu od 7.272,38 kn s računa tužiteljice u korist EOS MATRIX d.o.o. kao novog vjerovnika temeljem Ugovora o cesiji sklopljenim s ranijim vjerovnikom Addiko Bank d.d., tako da EOS MATRIX d.o.o. ima pravo tražiti zapljenu i prijenos s računa tužiteljice u svoju korist.

9. Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je u stavku I izrijeke pobijane presude odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan pozivom na odredbu članka 80. i 84. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje ZOO).

10. Naime, tužiteljica činjeničnim navodima tužbe traži isplatu navedenih zaplijenjenih i prenijetih sredstava, bez valjane pravne osnove, dakle u smislu odredbe članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima kojim je propisano kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako je to moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi prema stavku 2. pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

10.1. U konkretnom slučaju, tuženik ništa nije primio u postupku izravne naplate koji je proveo na novčanim sredstvima tužiteljice temeljem zadužnice broj OV-4945/07, a nakon što je EOS MATRIX d.o.o. zahtjevom iz 2018. (preslika na listu 35 spisa) pozivom na Ugovor o cesiji i Dodatka broj 1. ugovoru o kupoprodaji i prijenosu potraživanja po osnovi kredita broj OV-500/18 od 23. siječnja 2018. stekao tražbinu u smislu odredbe članka 80. i 84. ZOO-a.

10.2. Obzirom tuženik u navedenom postupku izravne naplate nije ništa primio, niti stekao od tužiteljice, on nije dužan vratiti tužiteljici utužene iznose u smislu odredbe članka 1111. stavak 1. i 2. ZOO-a, s time da s obzirom na činjenične navode tužbe ne proizlazi da bi se radilo o naknadi štete.

10.3. Zbog navedenoga irelevantni su žalbeni navodi tužiteljice u dijelu u kojem navodi kao i u tužbi, da Addiko bank d.d. naspram nje nije imao tražbinu u kunama već u švicarskim francima pa da ovrhovoditelj odnosno vjerovnik nije ovlašten svoju tražbinu u stranoj valuti jednostavno promijeniti u domaću valutu jer je to suprotno odredbi članka 166. stavak 1. ZOO-a.

10.4. Također, nije odlučno što se sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude pogrešno pozvao na odredbu članka 21. ZOO-a vezano za sadržaj predmetne ovršne isprave - zadužnice broj OV-4945/07 koju je tužiteljica vlastoručno potpisala i njezin potpis na istoj je ovjeren 19. lipnja 2007. kod javnog bilježnika.

11. U smislu odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda u sporu male vrijednosti ne može se pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a na koji žalbeni razlog ukazuje tužiteljica kada tvrdi da je sud pogrešno kao nesporno utvrdio kako je Addiko Bank d.d. imao tražbinu prema tužiteljici u švicarskim francima protuvrijednost u kunama na dan plaćanja u ukupnom iznosu od 118.612,46 kn prema navedenoj zadužnici kao ovršnoj ispravi.

12. Tužiteljica se u tuži i žalbi poziva na odredbu članka 29. stavak 4. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj 71/18) kojom je propisano da ako Agencija iz službenih evidencija zaprimi podatak ili na drugi način sazna da je došlo do statusne promjene pripajanja odnosno spajanja ovrhovoditelja pravne osobe, nastavit će provedbu ovrhe u korist pravnog sljednika u skladu s podacima iz Jedinstvenog registra računa, odnosno temeljem zahtjeva pravnog sljednika ovrhovoditelja iz osnove za plaćanje na način da će upisati promjenu podataka o ovrhovoditelju u Očevidniku i nastaviti izvršavati osnovu za plaćanje u korist tog računa.

12.1. S tim u vezi tužiteljica tvrdi da EOS MATRIX d.o.o. nije pravni sljednik Addiko bank d.d. temeljem statusne promjene.

13. Međutim, navedeno nije odlučno.

13.1. Naime, žaliteljici valja navesti da je odredbom članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ovršnom postupku (Narodne novine broj 73/17) izmijenjen članak 209. i stavak 9. koji glasi: "Agencija će nastaviti provoditi ovrhu na zahtjev i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik u slučaju iz članka 32. stavak 3. ovog Zakona na način da će upisati promjenu podataka o ovrhovoditelju u Očevidnik redoslijeda osnova plaćanja i nastaviti izdavati bankama naloge za pljenidbu, ali će zastati s izdavanjem naloga bankama za prijenos novčanih sredstava. Primjerak zahtjeva za nastavak postupka izravne naplate će Agencija dostaviti prvotnom ovrhovoditelju sukladno odredbi članka 8. ovog zakona.

13.2. Odredbom članka 44. stavak 5. ZID OZ/17, propisano je da će se članak 27. Zakona primjenjivat na postupke u tijeku bez obzira na to kada su pokrenuti i po kojem zakonu bi se trebali dovršiti, osim u dijelu koji se odnosi na provedbu ovrhu rade naplate dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine prije ovrhe radi naplate svih drugih tražbina po tom računu neovisno o vremenu njihova nastanka, osim ovrhe radi ostvarenja djetetove tražbine uzdržavanja, a koja se ne primjenjuje na tražbine iz osnova za plaćanje koje su upisane u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje prije stupanja na snagu ovog zakona.

14. Dakle, sukladno odredbi članka 27. ZID OZ/17 u vezi odredbe članka 44. stavak 5. ZID OZ/17 tuženik je u postupku izravne naplate pravilno postupio kada je nastavio provođenje ovrhe na njezinim novčanim sredstvima u korist EOS MATRIX d.o.o. koji je Ugovorom o cesiji i Dodatkom broj 1. ugovoru o kupoprodaji i prijenosu potraživanja po osnovi kredita broj OV-500/18 od 23. siječnja 2018. stekao tražbinu u smislu odredbe članka 80. i 84. ZOO-a., pa se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tužiteljice o tome da nije bilo zakonske osnove za nastavkom provođenja ovrhe u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik.

15. Sudska praksa na koju se tužiteljica poziva u tužbi i žalbi nije primjenjiva u ovom predmetu, jer nije riječ o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi kao u ovom predmetu.

16. Slijedom iznijetoga neosnovane su žalbene tvrdnje o ostvarenju povrede ustavnog prava iz članka 29. stavak 1. Ustava i neosnovanim se cijeni pozivanje žaliteljice na povredu prava na pošteno suđenje iz članka 6. stavak 1. Konvencije Pravo na pošteno (pravično) suđenje uključuje pravo na procesnu ravnopravnost (equality of arms - "jednakost oružja"). Prema tom načelu svaka od stranaka treba imati razumnu mogućnost da u postupku brani svoja prava pod uvjetima koji ju ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na njenog protivnika. Iz spisa predmeta razvidno je da je tijekom postupka tužiteljica bila u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu te poduzimati sve zakonom predviđene postupovne radnje, pa stoga u postupku pred sudom prvog stupnja nije dovedena u nejednak položaj u odnosu na tuženika, te pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama što ne ukazuje na arbitrarnost u postupanju.

17. Slijedom iznijetoga valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 368. ZPP-a potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u stavku I izrijeke.

18. Budući da tužiteljica nije uspjela sa žalbom, temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a valjalo je odbiti njezin zahtjev za naknadu troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 236,33 EUR kao neosnovan, te odlučiti kao u stavku II izrijeke ove presude.

U Karlovcu 11. veljače 2025.

Sutkinja

Vinka Vrančić