REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula

Poslovni broj Gž-1187/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJE

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirne- Nade Terlević Sebastijan, predsjednice vijeća, Zorana Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bojanu Bacingeru, odvjetniku u Čakovcu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austrija d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina i Grošeta, odvjetnicima u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-175/2024-4 od 6.lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se kao osnovana žalba tuženika i ukida presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-175/2024-4 od 6.lipnja 2024., u pobijanom dijelu, pod točkama I., II. i IV. izreke, pa se u tom ukinutom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II O troškovima postupka nastalih u povodu pravog lijeka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„ I. Nalaže se tuženiku, Raiffeisenbank Austrija d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 da tužitelju ZD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati iznos od 2.931,73 EUR (dvijetisućedevetstotridesetijedan eur i sedamdesetitri centa ) / 22.089,13 kuna (dvadesetidvijetisućeosamdesetidevet kuna i trinaest lipa ) s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da se iznosi u valuti HRK (hrvatske kune ) preračunavaju u valutu EUR (eur ) prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450, i to na:

- iznos 120,87 kuna od 30.4.2009.

- iznos 163,29 kuna od 31.5.2009.

- iznos 146,33 kuna od 30.6.2009.

- iznos 150,84 kuna od 31.7.2009.

- iznos 159,78 kuna od 31.8.2009.

- iznos 159,00 kuna od 30.9.2009.

- iznos 149,97 kuna od 31.10.2009.

- iznos 166,92 kuna od 30.11.2009.

- iznos 180,52 kuna od 31.12.2009.

- iznos 199,86 kuna od 31.1.2010.

- iznos 195,43 kuna od 28.2.2010.

- iznos 221,67 kuna od 31.3.2010.

- iznos 216,69 kuna od 30.4.2010.

- iznos 226,40 kuna od 31.5.2010.

- iznos 310,40 kuna od 30.6.2010.

- iznos 293,10 kuna od 31.7.2010.

- iznos 241,08 kuna od 31.8.2010.

- iznos 224,19 kuna od 30.9.2010.

- iznos 197,01 kuna od 31.10.2010.

- iznos 254,35 kuna od 30.11.2010.

- iznos 327,29 kuna od 31.12.2010.

- iznos 275,64 kuna od 31.1.2011.

- iznos 293,75 kuna od 28.2.2011.

- iznos 270,72 kuna od 31.3.2011.

- iznos 274,85 kuna od 30.4.2011.

- iznos 372,63 kuna od 31.5.2011.

- iznos 353,43 kuna od 30.6.2011.

- iznos 433,50 kuna od 31.7.2011.

- iznos 392,37 kuna od 31.8.2011.

- iznos 347,35 kuna od 30.9.2011.

- iznos 342,52 kuna od 31.10.2011.

- iznos 339,05 kuna od 30.11.2011.

- iznos 360,52 kuna od 31.12.2011.

- iznos 379,25 kuna od 31.1.2012.

- iznos 381,76 kuna od 29.2.2012.

- iznos 368,80 kuna od 31.3.2012.

- iznos 377,55 kuna od 30.4.2012.

- iznos 383,53 kuna od 31.5.2012.

- iznos 373,47 kuna od 30.6.2012.

- iznos 376,11 kuna od 31.7.2012.

- iznos 368,57 kuna od 31.8.2012.

- iznos 352,26 kuna od 30.9.2012.

- iznos 369,64 kuna od 31.10.2012.

- iznos 377,99 kuna od 30.11.2012.

- iznos 372,14 kuna od 31.12.2012.

- iznos 339,34 kuna od 31.1.2013.

- iznos 367,20 kuna od 28.2.2013.

- iznos 369,64 kuna od 31.3.2013.

- iznos 358,72 kuna od 30.4.2013.

- iznos 324,76 kuna od 31.5.2013.

- iznos 323,89 kuna od 30.6.2013.

- iznos 332,23 kuna od 31.7.2013.

- iznos 345,61 kuna od 31.8.2013.

- iznos 364,13 kuna od 30.9.2013.

- iznos 354,57 kuna od 31.10.2013.

- iznos 361,34 kuna od 30.11.2013.

- iznos 369,01 kuna od 31.12.2013.

- iznos 222,71 kuna od 31.1.2014.

- iznos 231,73 kuna od 28.2.2014.

- iznos 228,78 kuna od 31.3.2014.

- iznos 218,79 kuna od 30.4.2014.

- iznos 215,59 kuna od 31.5.2014.

- iznos 217,04 kuna od 30.6.2014.

- iznos 228,37 kuna od 31.7.2014.

- iznos 237,92 kuna od 31.8.2014.

- iznos 235,94 kuna od 30.9.2014.

- iznos 244,19 kuna od 31.10.2014.

- iznos 249,79 kuna od 30.11.2014.

- iznos 246,49 kuna od 31.12.2014.

- iznos 250,99 kuna od 31.1.2015.

- iznos 250,99 kuna od 28.2.2015.

- iznos 250,99 kuna od 31.3.2015.

- iznos 250,99 kuna od 30.4.2015.

- iznos 250,99 kuna od 31.5.2015.

- iznos 250,99 kuna od 30.6.2015.

- iznos 250,99 kuna od 31.7.2015.

- iznos 250,99 kuna od 31.8.2015.

- iznos 250,99 kuna od 30.9.2015.

po stopi po stopi od dospijeća, pa do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. godine do 31.07.2015. godine po stopi od 12% godišnje, a od 01.08.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.551,43 EUR ( tritisućepetstopedesetijedan eur i četrdesetitri centa ), zajedno sa zakonskom zateznom kmatom tekućom od presuđenja, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. O d b i j a s e dio tužbenog zahtjeva tužitelja u kojem traži od tuženika s osnova isplate još iznos od ukupno 1.288,10 EUR (tisućudvjestoosamdesetiosameura i deset centi ) / 9.705,19 kunu (devettisućasedamstoipet kuna i devetnaest lipa ) tj. do traženog iznosa s osnova isplate iz prvotnog postavljenog tužbenog zahtjeva.

IV. O d b i j a s e prigovor prijeboja istaknut po tuženiku kao neosnovan.“

2. Protiv dijela navedene presude (točke I., II. i IV. izreke) žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbije kao neosnovan uz naknadu troškova postupka.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika je osnovana.

6. Predmet ovog spora, u ovom dijelu postupka, je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.931,73 eura/22.089,13 kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom s osnove razlike više preplaćenih iznosa koje je platio tuženiku temeljem ništetnih odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržanih u Ugovoru o kreditu broj: 218-50-2789463,sklopljenog 22. travnja 2005. između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora i iznosa koji mu je uračunat prilikom izvršene konverzije kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro, sklapanjem Dodatka navedenog Ugovora o kreditu 29. veljače 2016. utemeljenog na odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj: 102/15 – dalje: ZID ZPK/15),

7. U ovom postupku, obzirom na žalbene razloge žalitelja više nije sporno da je između stranaka u postupku 22. travnja 2005. sklopljen Ugovor o kreditu broj: 218- 50-2789463, temeljem kojeg je tuženik, kao kreditor stavio na raspolaganje tužitelju iznos od 40.001,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita s rokom vraćanja od 300 mjeseci, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF banke važeće na dan plaćanja, da je navedenim ugovorom između njih ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu sa Odlukom banke, a koja je na dan sklapanja kredita iznosila 4,50%, da je navedenim Ugovorom o kreditu ugovorena i valutna klauzula i da je 29. veljače 2016., na temelju odredaba ZID ZPK/15, između njih sklopljen Dodatak Ugovora o kreditu broj: 218-50-2789463, temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro. 8. Sporno je, imali tužitelj u ovom postupku osnovano pravo zahtijevati navedenu isplatu obzirom da je 29. veljače 2016., na temelju odredaba ZID ZPK/15, između stranaka u postupku sklopljen Dodatak Ugovora o kreditu broj: 218-50-2789463, temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro, kao i osnovanost njegova prigovora radi prijeboja te osnovanost prigovora zastara.

9. Odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužitelja sud prvog stupnja sud je nakon ocjene provedenih dokaza (čl. 8. ZPP), kao osnovan prihvatio takav njegov zahtjev zaključujući, u bitnome, da osnovanost njegovog tužbenog zahtjeva glede ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, sadržanih u navedenom Ugovoru o kreditu proizlazi iz pravnih shvaćanja izraženih u pravomoćnim presudama donesenih u parničnom postupku radi zaštite kolektivnih prava potrošača koji je vođen kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-1401/2012 u kojem je sudjelovao i tuženik (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.,) i revizijske odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/2014-2 09. travnja 2015. te poslovni broj Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. jer je u tim odlukama izraženo pravno shvaćanje da su ugovorne odredbe ugovora o kreditu sklopljenim između tuženih banaka i potrošača u CHF uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, a o kojima se nije pojedinačno pregovaralo nerazumljive i nepoštene a sve sukladno odredbama člancima 81., 82. i 90., Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 - dalje: ZZP/03), a od 7. kolovoza 2007. sukladno odredbama članaka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 - dalje: ZZP/07), te da se prema odredbi članka 502.c ZPP fizičke ili pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. tog zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se te osobe na njih pozvati. Dakle, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojana povrede propisa zaštite potrošača obvezuju ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a što je propisano i odredbom čl. 138.a ZZP/07. Pri tome se sud prvog stupnja pozvao i na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.

9.1. Posljedično tome sud prvog stupnja, nadalje zaključuje da na temelju odredbe čl. 1115. u vezi odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) tužitelju pripada pravo na zahtijevanu isplatu po pravilima o stjecanju bez osnove razlike koju je tuženiku isplatila na temelju takovih ništetnih odredbi navedenog Ugovora o kreditu pri čemu je kao neosnovan odbio i tuženikov prigovor zastare zaključujući da je podnošenjem kolektivne tužbe potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu prekinuta zastara, koja je ponovno u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi počela teći od dana pravomoćnosti presude donesene pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnu odredbu o ugovorenoj valutnoj klauzuli donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., pa računajući od navedenih nadnevaka do podnošenja ove tužbe 12. lipnja 2019. nije protekao opći zastarni rok od pet godina u kojem roku, sukladno odredbi čl. 225. ZOO, zastarijevaju ove novčane tražbine.

9.2. Osim toga, sud prvog stupnja, u bitnome, zaključuje i da time što je na temelju odredaba ZID ZPK/15 između tuženika i tužitelja 29. veljače 2016. sklopljen Dodatak Ugovora o kreditu broj: 218-50-2789463, temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro tužitelj, u okolnostima konkretnog slučaja, ima pravo na zahtijevanu isplatu jer konverzijom koja je provedena u skladu sa ZID ZPK/15 tužitelj nije u cijelosti namiren metodologijom koju je tuženik primijenio i matematičkim izračunom tuženika na koji on nije imao utjecaj te da navedenom konverzijom, koja je bila predmetom navedenog Dodatka nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama tužitelja i tuženika, odnosno nije nadoknađena šteta koju je tužitelj pretrpio primjenom nepoštenih ugovornih odredaba, pa da mu posljedično tome i pripada pravo na isplatu razlike koju je tuženik stekao bez osnove, a sve prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, pri čemu je kao neosnovan odbio i tuženikov prigovor prijeboja.

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se, bar za sada, ne može ispitati njena zakonitost i pravilnost, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP na koju osnovano ukazuje i žalitelj u svojoj žalbi.

10.1. Naime, sud prvog stupnja je u točki IV. izreke pobijane presude, kao neosnovan odbio tuženikov prigovor prijeboja zaključujući da je isti istaknut samo u odgovoru na tužbu, općenito u ukupnom iznosu od 48.853,47 kuna/6.401,07 eura koji se odnosi na iznos za koji je umanjena preostala glavnica kod konverzije konkretnog kredita, koji kasnije tijekom postupka, a napose ne nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja nije specificiran ( točka 140 obrazloženja pobijane presude).

10.2. Međutim, suprotno takvom zaključku suda prvog stupnja tuženik je u odgovoru na tužbu, a i kasnije u podnesku od 14. travnja 2020. (164-166) izričito istaknuo da u konkretnom slučaju izjavljuje prigovor radi prebijanja i to za iznos od 48.853,47 kn/6.401,07 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče počev od 1. listopada 2015., a sve na ime iznosa za koji je umanjena glavnica po navedenom ugovoru o kreditu sklapanjem navedenog Dodatka tom ugovoru, pa je posljedično tome nejasan i proturječan zaključak suda prvog stupnja da je navedeni prigovor tuženika valjalo, kao neosnovan odbiti iz prethodno navedenih razloga, radi čega je u ovom dijelu već iz ovih razloga počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP na koju osnovano ukazuje i žalitelj u svojoj žalbi.

10.3. Osim toga, obzirom da je tuženik izričito u navedenom podnesku od 14. travnja 2020. naveo da stavlja prigovor radi prebijanja, dakle compensatio per judicem, pa je sud prvog stupnja o osnovanosti tog prigovora morao odlučiti na način izreka presude, između ostalog, sadrži odluku suda o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja (članak 333. st. 3. ZPP), a ne kako to pogrešno navodi sud prvog stupnja odbiti, kao neosnovan tuženikov prigovor prijeboja (compesatio civilis) koji tuženik nije ni istaknuo. Posljedično tome, sud prvog stupnja je i u ovom dijelu počinio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju osnovano ukazuje i žalitelj u svojoj žalbi.

11. Slijedom navedenog, valjalo je kao osnovanu prihvatiti žalbu tuženika i već iz ovog razloga pobijanu presudu ukinuti u pobijanom dijelu (točki I., II. i IV. izreke) i na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP riješiti kao u izreci pod točkom I. ovog rješenja. Pri tome valja istaknuti da je pobijanu presudu valjalo ukinuti u cijelosti obzirom da visina zahtijevane isplate tužitelja ovisi o osnovanosti i visini tuženikova prigovora radi prebijanja.

12. U nastavku postupka sud prvog stupnja će pravilno ocijeniti osnovanost ovog prigovora radi prebijanja te će posljedično tome utvrditi postoji ili ne navedena novčana tražbina tuženika koju navodno ima u odnosu na tužitelja i potom će osnovom ocijene svih provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP) donijeti novu sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP novu pravilno obrazloženu presudu.

13. Odluka o troškovima postupka pod točkom II. izreke temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Pula - Pola, 11. veljače 2024.

Predsjednica vijeća:

Mirna-Nada Terlević Sebastijan