Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1618/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, HKO, izvjestiteljice i HK, članice, u pravnoj stvari tužitelja Credit Point One S.L. iz Barcelone, Moll de Barcelona, World Trade Center, Edificio Sur, p.2., Kraljevina Španjolska, [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Vlatki Nadramiji, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Nadramija i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika NK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-6375/2019-24 od 5. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja Credit Point One S.L. kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 6375/2019-24 od 5. svibnja 2023. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bože Miletića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-3181/2019 od 24. lipnja 2019. ukinut u dijelu kojim je naloženo tuženiku GK isplatiti tužitelju zatezne kamate tekuće na iznos od 1.313,96 EUR– a[1] /9.900,00 kn od 9. lipnja 2019. pa do 21. lipnja 2019. i iznos od 285,35 EUR– a/2.150,00 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i naknaditi mu nastale troškove ovršnog postupka, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 385,96 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-6375/2019-24 od 5. svibnja 2023. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bože Miletića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-3181/2019 od 24. lipnja 2019. ukinut u dijelu kojim je naloženo tuženiku GK isplatiti tužitelju Credit Point One S.L. iznos preko 285,35 EUR–a/2.150,00 kn do 1.599,31 EUR–a/12.050,00 kn (za iznos od 1.313,96 EUR– a/9.900,00 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu preko 385,96 EUR–a do 939,64 EUR–a (za iznos od 553,68 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bože Miletića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-3181/2019 od 24. lipnja 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku GK isplatiti tužitelju Credit Point One S.L. iznos od 1.313,96 EUR–a/9.900,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 22. lipnja 2019. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku GK naknaditi tužitelju Credit Point One S.L. trošak parničnog postupka u iznosu od 553,68 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 11. veljače 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku GK naknaditi tužitelju Credit Point One S.L. trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 255,08 EUR–a u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja Credit Point One S.L. za naknadu troška nastalog povodom žalbe u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 55,99 EUR–a kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno sljedeće:

- u cijelosti se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bože Miletića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-3181/2019 od 24. lipnja 2019. te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan (točka I. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška ovršnog i parničnog postupka u iznosu od 939,64 EUR–a (7.079,72 kn) (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se ista preinači na način da se zahtjev tužitelja prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 311,07 EUR–a (2.343,75 kn).

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 2. ožujka 2020. (list 34-37 spisa), da se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bože Miletića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-3181/2019 od 24. lipnja 2019. održi na snazi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.599,31 EUR–a (12.050,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 603,89 EUR–a (4.550,00 kn) od 9. lipnja 2019. pa do isplate, na iznos od 331,81 EUR–a (2.500,00 kn) od 22. lipnja 2019. pa do isplate, na iznos od 331,81 EUR–a (2.500,00 kn) od 22. lipnja 2019. pa do isplate te na iznos od 331,81 EUR–a (2.500,00 kn) od 22. lipnja 2019. pa do isplate, kao i naknaditi mu nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 63,71 EUR–a (480,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 25. lipnja 2019., odnosno od sljedećeg dana nakon dana kada je rješenje o ovrsi javnog bilježnika doneseno pa do isplate, uz naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 869,96 EUR–a (6.554,69 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

5.1. Tužitelj iznos od 1.599,31 EUR–a (12.050,00 kn) potražuje od tuženika na ime ugovora o zajmu koji je 9. svibnja 2019. sklopljen elektroničkim putem između tužitelja i tuženika, sve u smislu odredbe iz čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – u daljnjem tekstu: ZOO), u svezi čl. 293. st. 1. ZOO–a.

5.2. Iznos od 1.599,31 EUR–a (12.050,00 kn) sastoji se od glavnice u iznosu od 1.327,23 EUR–a (10.000,00 kn) i pristojbe u iznosu od 272,08 EUR–a (2.050,00 kn).

6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) na koju tužitelj upire.

7. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

8. Djelomično su osnovani daljnji žalbeni navodi tužitelja u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, neosnovan.

9. Iz stanja spisa ovog predmeta proizlazi u bitnom sljedeće:

- da je tuženik poslao SMS poruku na tužiteljev broj s tekstom ''ISPLATI CRO- 22053'', a kojom je od istog zatražio isplatu zajma u iznosu od 1.327,23 EUR–a (10.000,00 kn),

- da su tužitelj kao zajmodavac i tuženik kao zajmoprimac 9. svibnja 2019. elektroničkim putem, i to pristupom tuženika na tužiteljevu internetsku stranicu, sklopili ugovor o zajmu br. CRO-22053 (u daljnjem tekstu: Ugovor o zajmu) (list 61- 62 spisa),

- da je tužitelj, nakon što je zatraženi iznos zajma umanjio za trošak obrade u iznosu od 13,27 EUR–a (100,00 kn) (točka III. Ugovora o zajmu), isplatio tuženiku 9. svibnja 2019. preostali iznos od 1.313,96 EUR–a (9.900,00 kn),

- da se tuženik obvezao vratiti zajam u visini od 1.327,23 EUR (10.000,00 kn) u roku od 120 dana, s uvećanjem koje se odnosi na naknadu u iznosu od 680,20 EUR–a (5.125,00 kn), odnosno ukupan iznos od 2.007,43 EUR–a (15.125,00 kn) (točka IV. Ugovora o zajmu),

- da je tužitelj imao pravo na jednostrani otkaz Ugovora o zajmu ukoliko tuženik zakasni s plaćanjem te da se u slučaju jednostranog otkaza Ugovora o zajmu od strane tužitelja ostatak duga i ukupan iznos naknade smatraju dospjelim na dan otkaza Ugovora o zajmu (točka V. Ugovora o zajmu),

- da se na sve odnose između tužitelja i tuženika koji proizlaze iz Ugovora o zajmu primjenjuju Opći uvjeti tužitelja (u daljnjem tekstu: Opći uvjeti) (list 40-48 spisa), a s kojima je tuženik upoznat te prihvaća pravne učinke koje isti proizvode (točka VI. i VII. Ugovora o zajmu),

- da Opći uvjeti podliježu španjolskom pravu (čl. 18. Općih uvjeta), slijedom čega se, sukladno odredbi iz čl. 3. st. 1. Uredbe (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (u daljnjem tekstu: Uredba Rim I), kojom je određeno da se na ugovor primjenjuje pravo koje su stranke izabrale, da se izbor navodi izrijekom ili jasno proizlazi iz odredaba ugovora ili okolnosti slučaja te da ugovorne stranke imaju mogućnost same izabrati mjerodavno pravo za cijeli ugovor, odnosno jedan njegov dio, na Ugovor o zajmu primjenjuje španjolsko pravo,

- da je odredbom iz čl. 6. st. 1. Uredbe Rim I određeno da ugovor koji sklopi fizička osoba u svrhu za koju se smatra da je izvan njegove struke ili profesije (potrošač) s drugom osobom koja djeluje u svojoj struci ili profesiji (poduzetnik) podliježe pravu države u kojoj potrošač ima uobičajeno boravište, pod uvjetom da poduzetnik: (a) provodi svoje komercijalne ili stručne djelatnosti u državi u kojoj potrošač ima uobičajeno boravište ili (b) bilo kojim sredstvima usmjerava takve aktivnosti na tu državu ili na više država, uključujući tu državu te da je ugovor obuhvaćen opsegom tih aktivnosti,

- da je odredbom iz čl. 6. st. 2. Uredbe Rim I određeno da ugovorne strane mogu odabrati mjerodavno pravo za ugovor koji ispunjava zahtjeve iz čl. 3. st. 1. Uredbe Rim I, ali da takav izbor ne može za posljedicu imati lišavanje potrošača zaštite koja mu je osigurana odredbama od kojih se ne može odstupiti sporazumom, na temelju prava koje bi bilo mjerodavno na temelju odredbe iz čl. 6. st. 1. Uredbe Rim I, u slučaju da mjerodavno pravo nije izabrano,

- da je tuženik, sukladno otplatnom planu (list 63 spisa), ukupan iznos od 2.007,43 EUR–a (15.125,00 kn) trebao vratiti u četiri rate (1. ratu u iznosu od 603,89 EUR–a (4.550,00 kn) s datum dospijeća od 8. lipnja 2019., 2 ratu u iznosu od 535,54 EUR–a (4.035,00 kn) s datumom dospijeća od 8. srpnja 2019., 3. ratu u iznosu od 467,85 EUR–a (3.525,00 kn) s datumom dospijeća od 7. kolovoza 2019. i 4. ratu u iznosu od 400,16 EUR–a (3.015,00 kn) s datumom dospijeća od 6. rujna 2019.),

- da tuženik nije vraćao pozajmicu prema otplatnom planu, nakon čega je tužitelj otkazao Ugovor o zajmu 21. lipnja 2019. (list 64 spisa),

- da se prvostupanjski sud tijekom postupka obratio sa zamolnicom Ministarstvu pravosuđa i uprave sukladno Europskoj konvenciji o obavijestima o stranom pravu (''Narodne novine – Međunarodni ugovori'' broj 13/13) te pribavio sadržaj španjolskog prava, a koji je tužitelj putem ovlaštenog sudskog tumača preveo sa španjolskog na hrvatski jezik (list 109-116 spisa),

- da se u španjolskom pravu na ugovore sklopljene na daljinu primjenjuju odredbe iz čl. 98. pročišćenog teksta Općeg zakona o zaštiti potrošača i korisnika, a kojim su regulirani formalni zahtjevi ugovora na daljinu,

- da je odredbom iz čl. 98. Općeg zakona o zaštiti potrošača i korisnika propisano, između ostalog, sljedeće:

- da će u ugovorima na daljinu trgovac dati informacije potrošaču i korisniku na jeziku korištenom u prijedlogu ugovora ili na jeziku koji je odabran za sklapanje ugovora ili će ih staviti na raspolaganje putem korištenih sredstava komunikacije na daljinu, u jasnim i razumljivim pojmovima, pri čemu se mora posebno pridržavati načela dobre vjere u komercijalnim transakcijama, kao i načela zaštite osoba nesposobnih za sklapanje ugovora,

- da, ako ugovor na daljinu koji će se elektronički sklopiti podrazumijeva neku obvezu plaćanja za potrošača i korisnika, trgovac treba voditi brigu o tome da isti kod naručivanja izričito potvrdi da je svjestan obveze plaćanja koju ista podrazumijeva jer, u suprotnom, potrošač i korisnik neće biti obvezan ugovorom ili narudžbom,

- da tužitelj svojim konačno postavljenim tužbenim zahtjevom traži da se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bože Miletića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-3181/2019 od 24. lipnja 2019. održi na snazi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.599,31 EUR–a (12.050,00 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i naknaditi mu nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 63,71 EUR–a (480,00 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu troška parničnog postupka,

- da se zatraženi Iznos od 1.599,31 EUR–a (12.050,00 kn) sastoji od glavnice u iznosu od 1.327,23 EUR–a (10.000,00 kn) i pristojbe u iznosu od 272,08 EUR–a (2.050,00 kn).

10. Prvostupanjski sud je na temelju takvog činjeničnog stanja donio pobijanu presudu kojom je pod točkom I. izreke u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bože Miletića iz Zagreba poslovni broj Ovrv- 3181/2019 od 24. lipnja 2019. te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, obrazlažući svoju odluku u tome dijelu na sljedeći način:

- da je sud, provodeći opći test za utvrđivanje nepoštenosti ugovorne odredbe, utvrdio da je odredba iz čl. IV. Ugovora o zajmu, kojim se zajmoprimac obvezao vratiti zajam u visini od 1.327,23 EUR–a (10.000,00 kn) u roku od 120 dana, s uvećanjem koje se odnosi na naknadu u iznosu od 680,20 EUR–a (5.125,00 kn), nepoštena, budući da to za zajmoprimca predstavlja preveliki financijski teret jer za ugovoreni zajam treba isplatiti naknadu u vrijednosti od više od 51% ugovorenog iznosa zajma, što uzrokuje znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, i to na štetu tuženika kao potrošača,

- da se pritom ne može smatrati da je navedena odredba bila jasna, lako razumljiva i uočljiva jer nije potrebno da je ista samo gramatički razumljiva, već da je potrošaču doista jasno kakvu obvezu i u kojem opsegu preuzima, a što u konkretnoj situaciji nije bio slučaj,

- da bi, s obzirom na to da u smislu odredbe iz čl. 324. st. 1. ZOO–a ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, a da Ugovor o zajmu može opstati bez te odredbe, tuženik bio dužan isplatiti iznos primljenog zajma bez ugovorene naknade jer je sud utvrdio da je odredba kojom je ista ugovorena nepoštena i, samim time, ništetna,

- da je na tužitelju teret dokazivanja kolika je visina njegove tražbine bez ugovorene naknade, budući da od tuženika potražuje iznos od 1.599,31 EUR–a (12.050,00 kn), dok cjelokupna obveza s naknadom, za koju je sud utvrdio da se temelji na ništetnoj odredbi, iznosi 2.007,43 EUR–a (15.125,00 kn), iz čega je vidljivo da je tuženik određeni dio obveze podmirio,

- da se, lako je tužitelj bio dužan dokazati visinu svog potraživanja, iz priležećih isprava ne može utvrditi koji dio tražbine je tuženik podmirio i što je s tom uplatom podmireno, odnosno je li tužitelj podmirio samo glavnicu zajma ili je obračunao i naknadu, tako da tužitelj nije dokazao visinu svog potraživanja na ime glavnice zajma pa je tužbeni zahtjev u smislu odredbe iz čl. 221.a ZPP–a neosnovan. 11.1. Uzimajući u obzir činjenično stanje u ovom predmetu, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je točka IV. Ugovora o zajmu nepoštena u dijelu u kojem se tuženika obvezuje da tužitelju u roku od 120 dana od dana sklapanja istog, osim pozajmljenog iznosa, isplati još i naknadu u iznosu od 680,20 EUR–a (5.125,00 kn).

11.2. Pritom valja istaknuti da, iako su tužitelj i tuženik prilikom sklapanja Ugovora o zajmu ugovorili primjenu španjolskog prava, pribavljeni prijevod španjolskog prava ne sadrži odredbe o postupanju suda u situaciji kada utvrdi da je pojedina ugovorna odredba (ili njezin dio) nepoštena, tako da je prilikom ocjene poštenja točke IV. Ugovora o zajmu u navedenom dijelu, imajući u vidu i odredbu iz čl. 6. st. 2. Uredbe Rim I, valjalo primijeniti odredbe iz Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 41/14, 110/15 i 14/19 – u daljnjem tekstu: ZZP), koji je bio na snazi u trenutku sklapanja Ugovora o zajmu, kako bi se u tom smislu popunila pravna praznina.

12.1. Odredbom iz čl. 49. st. 1. ZZP–a propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a odredbom iz čl. 49. st. 2. ZZP–a propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

12.2. Sukladno odredbi iz čl. 55. st. 1. ZZP–a, nepoštena ugovorna odredba je ništetna, s time da ništetnost pojedine odredbe ugovora, sukladno odredbi iz čl. 55. st. 2. ZZP–a, ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

13.1. Nadalje, odredbom iz čl. 4. ZOO–a propisano je da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.

13.2. Odredbom iz čl. 322. st. 1. ZOO–a propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, a odredbom iz čl. 324. st. 1. ZOO–a propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

14.1.1. Imajući u vidu sadržaj navedenih odredaba ZZP–a i ZOO–a, kao i njihov smisao i cilj, stav je ovog drugostupanjskog suda da je točka IV. Ugovora o zajmu nepoštena u dijelu u kojem se tuženika obvezuje da tužitelju u roku od 120 dana od dana sklapanja istog, osim pozajmljenog iznosa, isplati još i naknadu u iznosu od 680,20 EUR–a (5.125,00 kn) protivna načelu savjesnosti i poštenja i, samim time, ništetna.

14.1.2. Ništetnost točke IV. Ugovora o zajmu u navedenom dijelu nema za pravnu posljedicu ništetnost cjelokupnog Ugovora o zajmu jer on može opstati bez točke IV., s time da ista nije bila ni uvjet Ugovora o zajmu niti odlučujuća pobuda zbog koje je Ugovor o zajmu sklopljen.

14.2. Naime, s obzirom na to da se tuženika obvezuje da u roku od samo 120 dana, tj. četiri mjeseca ne samo da vrati pozajmljeni iznos od 1.327,23 EUR–a (10.000,00 kn), nego i da tužitelju isplati još i naknadu u iznosu od 680,20 EUR–a (5.125,00 kn), koja čini čak 51% pozajmljenog iznosa, vidljivo je da je točka IV. izreke Ugovora o zajmu u tome dijelu nepoštena jer na tuženika stavlja pretjeran, nerazmjeran i neopravdan dodatni financijski teret, zbog kojeg se dovodi u pitanje mogućnost tuženika da ispuni svoju obvezu iz Ugovora o zajmu prema otplatnom planu, a što u konačnici predstavlja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu tuženika, kao potrošača.

14.3. Ovdje valja napomenuti i da tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije ni tvrdio niti dokazivao da se o konkretnoj ugovornoj odredbi pregovaralo, iz čega dalje proizlazi da je ista bila unaprijed formulirana od strane tužitelja, zbog čega tuženik nije imao utjecaja na njezin sadržaj.

15. Prema tome, kako je točka IV. Ugovora o zajmu u dijelu u kojem se tuženika obvezuje da tužitelju u roku od 120 dana od dana sklapanja istog, osim pozajmljenog iznosa, isplati još i naknadu u iznosu od 680,20 EUR–a (5.125,00 kn) nepoštena i, samim time, ništetna, tako tužitelj neosnovano od tuženika potražuje na ime naknade (zatražen) iznos od 272,08 EUR–a (2.050,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos.

16.1. No, tuženik je, suprotno stavu prvostupanjskog suda, dužan vratiti tužitelju iznos od 1.313,96 EUR–a (9.900,00 kn) koji je od njega stvarno primio, što proizlazi iz odredaba ZOO–a kojima se reguliraju prava i obveze stranaka koje su sklopile ugovor o zajmu, a koje valja primijeniti, budući da pribavljeni prijevod španjolskog prava ne sadrži zakonske odredbe u tom pogledu.

16.2. Konkretno, odredbom iz čl. 499. st. 1. ZOO–a propisano je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a da se zajmoprimac obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

16.3. Sukladno odredbi iz čl. 500. st. 1. ZOO–a, zajmoprimac se može obvezati da uz glavnicu duguje i kamate.

17.1. Kako je tužitelj na temelju Ugovora o zajmu od ukupnog ugovorenog iznosa od 1.327,23 EUR–a (10.000,00 kn) predao tuženiku u konačnici iznos od 1.313,96 EUR–a (9.900,00 kn), tako je tuženik dužan vratiti, odnosno isplatiti tužitelju primljeni iznos od 1.313,96 EUR–a (9.900,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 22. lipnja 2019., kao sljedećeg dana nakon dana njegovog dospijeća pa do isplate, sve u smislu odredaba iz točke V. Ugovora o zajmu te čl. 29. st. 2., čl. 499. st. 1. i čl. 500. st. 1. ZOO–a.

17.2. Ovdje valja dodati da tužitelj neosnovano od tuženika potražuje isplatu preostalog dijela ugovorenog iznosa od 13,27 EUR–a (100,00 kn) u smislu odredaba iz čl. 499. st. 1. i čl. 500. st. 1. ZOO–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, a koji se odnosi na trošak obrade Ugovora o zajmu, budući da tužitelj navedeni iznos nikada nije predao tuženiku.

18. Nadalje, uzimajući pri tome u obzir da vrijednost predmeta spora u ovom predmetu prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iznosi 1.599,31 EUR–a (12.050,00 kn), tužitelj ima pravo na naknadu troška javnobilježničke nagrade u iznosu od 53,09 EUR–a (s uključenim porezom na dodanu vrijednost), kao i troška sastava obrazloženog podneska od 2. ožujka 2020. (očitovanje na tuženikov odgovor na tužbu od 11. srpnja 2019.) u iznosu od 199,08 EUR–a, troška pristupa na ročište od 9. ožujka 2021. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima u iznosu od 99,54 EUR–a te troška pristupa na ročište od 3. travnja 2023. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od 199,08 EUR–a, dakle pravo na naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 550,79 EUR–a, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 124,43 EUR–a, što zbrojeno iznosi 675,22 EUR–a, sve sukladno odredbama iz čl. 6. st. 1. i čl. 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (''Narodne novine'' broj 8/11, 112/12 i 114/12), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16 i 106/18), Tbr. 8. st. 1., Tbr. 9. st. 1. i 2., Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa) te čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24 i 152/24 – u daljnjem tekstu: ZPDV), u svezi čl. 155. st. 1. ZPP–a.

19.1. Tužitelj u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a nema pravo na naknadu troška ovjerenog prijevoda sa španjolskog jezika vezano za obavijesti o ugovoru o zajmu u španjolskom pravu u zatraženom iznosu od 57,03 EUR–a, budući da u konačnici navedeni trošak, imajući u vidu da dobivene obavijesti nisu bile od koristi za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu, nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

19.2. Tužitelj u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a, u svezi čl. 219. st. 1. ZPP–a nema pravo ni na naknadu javnobilježničkog troška dvije dostave u iznosu od 3,98 EUR–a, niti na naknadu materijalnog troška tužitelja u iznosu od 6,64 EUR–a jer tužitelj nije dokazao da su mu navedeni troškovi zaista i nastali.

20.1. Budući da je tužitelj u pogledu pravne osnove tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti, odnosno u omjeru od 100%, a da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio u konačnom iznosu od 1.313,96 EUR–a (9.900,00 kn) u odnosu na ukupno zatraženi iznos od 1.599,31 EUR–a (12.050,00 kn), odnosno u omjeru od 82%, vidljivo je da je tužitelj uspio u sporu u omjeru od 91% (100% + 82% = 182%; 182% ÷ 2 = 91%), dok je tuženik uspio u sporu u preostalom omjeru od 9%.

20.2. Kada se tužiteljev uspjeh u sporu umanji za tuženikov uspjeh u sporu, proizlazi da je tužitelj uspio u sporu u konačnom omjeru od 82%.

20.3. Prema tome, tužitelj ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu prema navedenom omjeru, sukladno odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP–a, u konačnom iznosu od 553,68 EUR–a (82% od 675,22 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 11. veljače 2025., kada je ova drugostupanjska odluka donesena pa do isplate, a koje tužitelju sukladno odredbi iz čl. 29. st. 2. ZOO–a, u svezi čl. 151. st. 3. ZPP–a također pripadaju.

21. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a, u svezi čl. 451. st. 3. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 373. t. 3. ZPP–a, u svezi čl. 451. st. 3. ZPP–a kao pod točkom II. izreke ove odluke.

22. U pogledu zahtjeva tužitelja za naknadu troška nastalog povodom žalbe, a koji se odnosi na trošak sastava žalbe u zatraženom iznosu od 311,07 EUR–a, valja reći da tužitelj, uzimajući pri tome u obzir da vrijednost pobijanog dijela prvostupanjske presude iznosi 1.599,31 EUR–a (12.050,00 kn), kao i da je sa žalbom uspio u iznosu od 1.313,96 EUR–a (9.900,00 kn) u odnosu na ukupno pobijani iznos od 1.599,31 EUR–a (12.050,00 kn), odnosno u omjeru od 82%, ima pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe prema navedenom omjeru u konačnom iznosu od 255,08 EUR–a (82% od 311,07 EUR–a), dok mu to pravo u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 55,99 EUR–a ne pripada, sve sukladno odredbama iz Tbr. 10. st. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife te čl. 38. st. 1. ZPDV–a, u svezi čl. 2. st. 1., čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP–a, slijedom čega je primjenom navedenih odredaba valjalo odlučiti kao i pod točkom III. i IV. izreke ove odluke.

U Zagrebu 11. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac