Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž R-905/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, PM, izvjestiteljice i članice i RM, članice, u pravnoj stvari tužitelja LM /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa Ivan Ergotić, odvjetnik iz Vinkovaca, protiv tuženice Republike Hrvatske /OIB: 52634238587/ za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske /OIB: 66486182714/, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-390/2018-25 od 4. veljače 2021., u sjednici održanoj 11. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-390/2018-25 od 4. veljače 2021. u dijelu stavka I. kojim je naloženo tuženice na ime naknade plaća za godišnji odmor isplatiti iznos od 2.659,35 kuna / 352,95 eura[1] bruto sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:
- 169,43 kuna / 22,49 eura od 16. kolovoza 2013.;
- 23,20 kuna / 3,08 eura od 16. listopada 2013.;
- 5,79 kuna / 0,77 eura od 16. veljače 2014.;
- 43,00 kuna / 5,71 eura od 16. srpnja 2014.;
- 549,63 kuna / 72,95 eura od 16. kolovoza 2014.;
- 43,00 kuna / 5,71 eura od 16. rujna 2014.;
- 78,52 kuna / 10,42 eura od 16. studenog 2014.;
- 117,77 kuna / 15,63 eura od 16. siječnja 2015.;
- 611,65 kuna / 81,18 eura od 16. kolovoza 2015.;
- 89,32 kuna / 11,85 eura od 16. prosinca 2016.;
- 535,92 kuna / 71,13 eura od 16. svibnja 2016.;
- 176,93 kuna / 23,48 eura od 16. prosinca 2016.,
- 215,19 kuna / 28,55 eura od 16. siječnja 2017., sve do isplate,
1 Fiksni tečaj konverzije - 7,53450 kuna za jedan euro
po stopi od: 8,14% godišnje od 16. kolovoza 2013. do 31. srpnja 2015., 8,05% godišnje od 1. siječnja do 30. lipnja 2016., 7,88% godišnje od 1. srpnja do 31. prosinca 2016., 7,68 % godišnje od 1. siječnja do 30. lipnja 2017., 7,41% godišnje od 1. srpnja do 31. prosinca 2017., 7,09% godišnje od 1. siječnja do 30. lipnja 2018., 6,82% godišnje od 1. srpnja do 31. prosinca 2018., 6,54 % godišnje od 1. siječnja do 30. lipnja 2019., 6,30% godišnje od 1. srpnja do 31. prosinca 2019., 6,11% godišnje od 1. siječnja do 30. lipnja 2020., 5,89% godišnje od 1. srpnja do 31. prosinca 2020., 5,75% godišnje od 1. siječnja do 30. lipnja 2021., 5,61% godišnje od 1. srpnja do 31. prosinca 2021., 5,49% godišnje od 1. siječnja do 30. lipnja 2022., 5,31% godišnje od 1. srpnja do 31. prosinca 2022., 5,50% godišnje od 1. siječnja do 30. lipnja 2023., 7% godišnje od 1. srpnja do 31. prosinca 2023., 7,50% godišnje od 1. siječnja do 30. lipnja 2024., 7,25% od 1. srpnja do 31. prosinca 2024., a od 1. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak prijedloga za dopuštenje revizije i revizije u iznosu od 375,00 eura sa zateznim kamatama od 11. veljače 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope - kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja na isplatu daljnjeg iznosa od 125,00 eura na ime troška prijedloga za dopuštenje revizije i revizije.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženici isplatiti tužitelju na ime razlike naknade plaća za godišnji odmor iznos od 2.659,35 kuna / 352,95 eura bruto sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 169,43 kuna od 16. kolovoza 2013., 23,20 kuna od 16. listopada 2013., 5,79 kuna od 16. veljače 2014., 43,00 kuna od 16. srpnja 2014., 549,63 kune od 16. kolovoza 2014., 43,00 kuna od 16. rujna 2014., 78,52 kune od 16. studenog 2014., 117,77 kuna od 16. siječnja 2015., 611,65 kuna od 16. kolovoza 2015., 89,32 kuna 16. prosinca 2016., 535,92 kuna od 16. svibnja 2016., 176,93 kuna od 16. prosinca 2016., 215,19 kuna od 16. siječnja 2017. , sve do isplate (dio stavka I. izreke) i naknadi parnične troškove u iznosu od 9.750,00 kuna sa zateznim kamatama od 4. veljače 2021. do isplate (stavak II. izreke).
2. Protiv navedenog dijela pod stavkom I. izreke i odluke o troškovima pod stavkom II. izreke žali se tuženica iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a). Tuženica predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 2.659,35 kuna / 352,95 eura po osnovi razlike u naknadama plaća za godišnji odmor sa zateznim kamatama (nakon odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1134/2024-2 od 24. rujna 2024., kojom je ukinuta drugostupanjska presuda poslovni broj Gž R-721/2021-2 od 18. srpnja 2023. za taj dio zahtjev i predmet vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje).
6. Prvostupanjski je sud zaključio da tužitelju pripada zahtijevana razlika po osnovi naknade plaća za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene tužitelju u prethodna tri mjeseca, odnosno nakon 8. svibnja 2014. obračunata na način kao da je tužitelj radio u redovnom radnom vremenu (dodatak za vojnu službu se tužitelju isplaćuje i kad radi u redovnom radnom vremenu), a kojim kriterijima se vještak i rukovodio kada je za razdoblje od 8. svibnja 2014. nadalje računao naknadu plaća za godišnji odmor tužitelju.
7. Tuženica vezano za naknadu plaća za godišnji odmor iznosi drugačiji stav – da obračun prekovremenog rada utječe i na obračun razlike naknade za godišnji odmor jer da se ista računa po prosječnoj mjesečnoj plaći isplaćenoj u prethodna tri mjeseca (neuračunavanjem iskorištenih slobodnih dana sud je prihvatio i neopravdano veći iznos naknade za godišnji odmor) i da je za razdoblje od 8. svibnja 2014. nadalje pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz razloga što nije uzeta u obzir odredba članka 4. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (Narodne novine, broj: 54/2014., u daljnjem tekstu: Pravilnik) koji je stupio na snagu 8. svibnja 2014., a prema kojoj djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu i da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu sa Odlukom o rasporedu radnog vremena (Narodne novine, broj: 66/2014.), koje se utvrđuje sa 40 sati tjedno i raspoređuje na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka (točka V.).
8. Iz rezultata raspravljanja proizlazi da tuženica za razdoblje do 2014. nije dostavila dokumentaciju iz koje bi se moglo utvrditi, kada su, u kojem trajanju i za koji prekovremeni rad odobravani slobodni dani, zbog čega vještak nije bio u mogućnosti kod izračuna prekovremenih sati od ostvarenog prekovremenog rada točno odbiti ono što se odnosi na slobodne dane ostvarene za prekovremeni rad, već je uzeo kao da su preostali slobodni dani ostvareni radom na terenu, a slobodne dane ostvarene za stražu i dežurstvo izuzeo iz obračuna.
9. Stoga, nije u pravu tuženica kada tvrdi da za razdoblje do svibnja 2014. nisu uzeti u obzir iskorišteni slobodni dani i da bi zbog toga po prvostupanjskom sudu bio neosnovano prihvaćeni veći iznosi naknade za godišnji odmor za razdoblje kolovoz 2013. - svibanj 2014. (ukupno 289,99 kuna).
10. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske vezano za pitanje naknada plaća za godišnji odmor nakon 8. svibnja 2014. - ulazi li dodatak za vojnu službu koji je propisan odlukom o rasporedu u opseg naknade za redovan rad djelatne vojne osobe i treba li djelatnoj vojnoj osi prilikom isplate naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora uračunati i dodatak za vojnu službu obzirom da članak 4. Pravilnika propisuje da djelatnoj vojnoj osobi za vrijem godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu je iskazao shvaćanje da djelatnoj vojnoj osobi nakon 8. svibnja 2014. pripada pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radila u redovnom vremenu uračunavajući osnovnu plaću i dodatak na plaću za vojnu službu (Rev-989/2022 od 22. svibnja 2024., Rev-347/2023 od 24. travnja 2022. i drugima) i odluci broj Rev- 1134/2024-2 od 24. rujna 2024. (točka 12.1. obrazloženja), koja se odnosi na predmetni spor, a s kojim je podudarno i shvaćanje iskazano po prvostupanjskom sudu.
11. Prema tome, tuženica je dužna isplatiti tužitelju na ime razlike u naknadama plaća za godišnji odmor i predmetni iznos od 2.659,35 kuna / 352,95 eura bruto sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose naveden pod stavkom I. izreke ove drugostupanjske presude (tijek i stopa nisu sporni).
12. Tužitelju pripada pravo na nagradu za sastav prijedloga za dopuštenje revizije i revizije protiv osporavanog dijela drugostupanjske odluke u iznos od 375,00 eura (prema vrijednosti predmeta spora od 352,95 eura - 2 x po 75 bodova /Tbr. 10/5. Tarife /2023/ = 150 bodova x 2,00 eura /Tbr. 54./ = 300,00 eura + 75 ,00 eura na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% /Tbr. 46./ = 375,00 eura).
12.1. Preko iznosa od 375,00 eura do iznosa od 500,00 eura, za iznos od 125,00 eura zahtjev tužitelja za naknadu troška revizije nije osnovan jer nije u skladu sa mjerodavnom vrijednosti predmeta spora (352,95 eura), a time niti u skladu sa Tarifom.
13. Zaključno, tuženica je dužna isplatiti tužitelju po osnovi razlike u naknadama plaća za godišnji odmor iznos od 352,95 eura sa zateznim kamatama navedenim u stavku prvom izreke ove presude i iznos od 375,00 eura na ime troška revizije sa zateznim kamatama tekućim od 11. veljače 2025. (donošenja odluke) do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a, članak 29. ZOO-a), zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. ZPP-a za stavak II. i III.).
U Zagrebu 11. veljače 2025.
Predsjednica Vijeća:
Nika Grospić Ivasović
