REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-1566/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirne- Nade Terlević Sebastijan, predsjednice vijeća, Zorana Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici NU, RU i dr., iz Odvjetničkog društva Jelaković & partneri j.t.d., odvjetnicima u Varaždinu, protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d. iz [adresa], OIB: 53056966535, koju zastupaju punomoćnici CU, DU i dr., iz Odvjetničkog društva Glaumuzina & Grošeta, odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3147/2016-40 od 16. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3147/2016-40 od 16. srpnja 2024.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu tuženice.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I/ Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe članaka 2. i 7. Ugovora o kreditu broj 320-50-4189198 koji je sklopljen dana 15. lipnja 2007. godine između tužiteljice KU, s prebivalištem u [adresa], osobni identifikacijski broj (OIB): [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i davatelja osiguranja i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., sa sjedištem u [adresa], osobni identifikacijski broj (OIB): 53056966535, kao kreditora, koji je solemniziran od strane javnog bilježnika Biserke Čmrlec-Kišić u [adresa] dana 19. lipnja 2007. godine pod poslovnim brojem OV-7293/07, u dijelu u kojem je u članku 2. ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., "…promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora" te i dijelu u kojem je u članku 7. ugovorena primjena valutne klauzule u švicarskim francima i iznos otplate vezan uz srednji tečaj tuženika za švicarski franak važeći na dan dospijeća anuiteta "….u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća..".

II/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., [adresa], OIB 53056966535 isplatiti tužiteljici KU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 918,34 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 5,66 EUR od dana 3. studenog 2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,66 EUR od dana 30. studenog 2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,66 EUR od dana 30. prosinca 2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,66 EUR od dana 1. veljače 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,66 EUR od dana 2. ožujka 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,66 EUR od dana 2. travnja 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,60 EUR od dana 3. svibnja 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,60 EUR od dana 5. lipnja 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,60 EUR od dana 5. srpnja 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,60 EUR od dana 7. kolovoza 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,60 EUR od dana 4. rujna 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,60 EUR od dana 3. listopada 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,60 EUR od dana 5. studenog 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,60 EUR od dana 6. prosinca 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,60 EUR od dana 4. siječnja 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,60 EUR od dana 7. veljače 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,34 EUR od dana 7. ožujka 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,34 EUR od dana 4. travnja 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,34 EUR od dana 6. svibnja 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,34 EUR od dana 13. lipnja 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,34 EUR od dana 16. srpnja 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,34 EUR od dana 9. rujna 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,34 EUR od dana 30. rujna 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,34 EUR od dana 12. studenog 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,34 EUR od dana 23. prosinca 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,34 EUR od dana 24. siječnja 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,34 EUR od dana 3. ožujka 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,34 EUR od dana 3. ožujka 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,34 EUR od dana 28. travnja 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,34 EUR od dana 14. svibnja 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,34 EUR od dana 16. lipnja 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,34 EUR od dana 29. srpnja 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,34 EUR od dana 26. kolovoza 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,34 EUR od dana 26. rujna 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,34 EUR od dana 27. listopada 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,34 EUR od dana 28. studenog 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,34 EUR od dana 22. prosinca 2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,34 EUR od dana 29. siječnja 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,34 EUR od dana 19. veljače 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,34 EUR od dana 24. ožujka 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,34 EUR od dana 22. travnja 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,34 EUR od dana 22. svibnja 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,34 EUR od dana 07. srpnja 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,34 EUR od dana 23. srpnja 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,64 EUR od dana 07. rujna 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,64 EUR od dana 02. listopada 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,64 EUR od dana 26. listopada 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,00 EUR od dana 11. studenog 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,00 EUR od dana 21. prosinca 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,00 EUR od dana 18. siječnja 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,00 EUR od dana 22. veljače 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,00 EUR od dana 13. ožujka 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,00 EUR od dana 05. travnja 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,00 EUR od dana 04. svibnja 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,00 EUR od dana 07. lipnja 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,00 EUR od dana 08. srpnja 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,00 EUR od dana 07. kolovoza 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,00 EUR od dana 07. rujna 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,00 EUR od dana 18. listopada 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,00 EUR od dana 16. studenog 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,00 EUR od dana 17. siječnja 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,00 EUR od dana 16. veljače 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,00 EUR od dana 09. ožujka 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,00 EUR od dana 11. travnja 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,00 EUR od dana 11. svibnja 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,00 EUR od dana 16. lipnja 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,00 EUR od dana 16. srpnja 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,00 EUR od dana 13. kolovoza 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,00 EUR od dana 24. rujna 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,00 EUR od dana 11. listopada 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,00 EUR od dana 15. studenog 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,00 EUR od dana 21. prosinca 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,00 EUR od dana 21. siječnja 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,15 EUR od dana 21. siječnja 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,83 EUR od dana 21. siječnja 2014. godine pa do isplate,

za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj:153/04), za razdoblje od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01.kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz [adresa], OIB 53056966535 isplatiti tužiteljici KU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.924,74 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 0,85 EUR od dana 01. srpnja 2007. do isplate,

- na iznos od 1,79 EUR od dana 01. kolovoza 2007. do isplate,

- na iznos od 0,88 EUR od dana 03. studenog 2007. do isplate,

- na iznos od 3,25 EUR od dana 30. prosinca 2007. do isplate,

- na iznos od 5,07 EUR od dana 01. veljače 2008. do isplate,

- na iznos od 8,20 EUR od dana 02. ožujka 2008. do isplate,

- na iznos od 3,50 EUR od dana 02. travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 1,67 EUR od dana 03. svibnja 2008. do isplate,

- na iznos od 3,99 EUR od dana 05. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 0,58 EUR od dana 05. srpnja 2008. do isplate,

- na iznos od 0,75 EUR od dana 07. kolovoza 2008. do isplate,

- na iznos od 2,77 EUR od dana 04. rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 18,10 EUR od dana 03. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 7,83 EUR od dana 05. studenog 2008. do isplate,

- na iznos od 20,88 EUR od dana 06. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 22,89 EUR od dana 04. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 23,80 EUR od dana 07. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 21,84 EUR od dana 07. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 22,33 EUR od dana 04. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 18,41 EUR od dana 06. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 15,53 EUR od dana 13. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 16,30 EUR od dana 16. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 17,82 EUR od dana 09. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 17,68 EUR od dana 30. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 16,15 EUR od dana 12. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 19,03 EUR od dana 23. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 21,35 EUR od dana 24. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 24,64 EUR od dana 03. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 23,88 EUR od dana 03. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 28,35 EUR od dana 28. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 27,50 EUR od dana 14. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 29,15 EUR od dana 16. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 43,44 EUR od dana 29. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 40,50 EUR od dana 26. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 49,49 EUR od dana 26. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 46,38 EUR od dana 27. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 41,39 EUR od dana 28. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 51,93 EUR od dana 22. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 65,33 EUR od dana 29. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 55,84 EUR od dana 19. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 59,17 EUR od dana 24. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 54,94 EUR od dana 22. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 55,70 EUR od dana 22. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 73,67 EUR od dana 07. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 75,42 EUR od dana 23. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 90,10 EUR od dana 07. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 82,42 EUR od dana 02. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 74,01 EUR od dana 26. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 72,86 EUR od dana 11. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 72,21 EUR od dana 21. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 76,21 EUR od dana 18. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 79,69 EUR od dana 22. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 80,16 EUR od dana 13. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 77,75 EUR od dana 05. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 79,38 EUR od dana 04. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 80,49 EUR od dana 07. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 78,62 EUR od dana 08. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 79,11 EUR od dana 07. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 77,71 EUR od dana 07. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 74,67 EUR od dana 18. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 77,91 EUR od dana 16. studenog 2012. do isplate,

- na iznos od 79,46 EUR od dana 17. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 78,37 EUR od dana 16. veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 72,26 EUR od dana 09. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 77,45 EUR od dana 11. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 77,91 EUR od dana 11. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 75,87 EUR od dana 16. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 69,41 EUR od dana 16. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 69,39 EUR od dana 13. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 70,94 EUR od dana 24. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 73,43 EUR od dana 11. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 76,88 EUR od dana 15. studenog 2013. do isplate,

- na iznos od 75,10 EUR od dana 21. prosinca 2013. do isplate,

- na iznos od 76,36 EUR od dana 21. siječnja 2014. do isplate,

- na iznos od 1,48 EUR od dana 21. siječnja 2014. do isplate,

- na iznos od 538,03 EUR od dana 21. siječnja 2014. do isplate,

za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj:153/04), za razdoblje od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01.kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.369,46 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2024. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana. "

2. Navedenu presudu pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tuženica. Žalbu podnosi iz "svih zakonom predviđenih razloga“, te predlaže da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, a tuženica potražuje i trošak žalbe.

3. Sa žalbom tuženice postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

4. Tužiteljica u svom odgovoru na žalbu tuženice, u bitnome, navodi da je žalba tuženice neosnovana, predlaže istu odbiti i da se potvrdi pobijana presuda a tužiteljica potražuje i trošak odgovora na žalbu.

5. Žalba tuženice nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi,a pazeći, dodatno, po službenoj dužnosti, na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a sve kako je to propisano odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a, ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da je pobijana presuda, njenom bitnom dijelu, valjana i zakonita.

6.1. Prije svega, u ovom postupku, obzirom na žalbene navode žaliteljice, valja istaknuti da tuženici nije povrijeđeno pravo na pošteno suđenje jer pobijana presuda sadrži u svemu pravilne razloge (čl. 338. st. 4. ZPP-a), a time što nisu prihvaćeni njezini određeni dokazni prijedlozi nije povrijeđeno njezino pravo na pošteno suđenje, već to za posljedicu može imati pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a što u konkretnom predmetu, nije riječ. Posljedično tome valja istaknuti i da se tuženica u žalbi neosnovano poziva na pravna shvaćanja Ustavnog suda Republike Hrvatske izražena u Odlukama poslovni broj: U-III-5038/2015 od 12. srpnja 2018., U- III-3874/2008 od 4. travnja 2012. i U-III-4150/2010 od 12. siječnja 2015., jer su ta pravna shvaćanja izražena u odnosu na nešto drugačija činjenično pravna utvrđenja.

6.2. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a na koju ukazuje žaliteljica obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

6.3. Sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe 190. ZPP-a na koju također ukazuje žaliteljica jer u okolnostima konkretnog slučaja, kada je tužiteljica, nakon što joj je dostavljen nalaz i mišljenje vještaka financijske struke, preinačila svoj raniji zahtjev, koji se temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi na način da je isti samo povećala, sud prvog stupnja je, i po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, uz pravilnu primjenu odredbe čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a dopustio navedenu preinaku budući je navedenom odredbom propisano da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka odnosno da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Naime, i po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja tužiteljica u konkretnom slučaju doista nije mogla preinačiti svoju tužbu dok nije sačinjen nalaz i mišljenje vještaka financijske struke jer ne raspolaže potrebnim znanjima financijske struke potrebnim za pravilno razrješenje ovog spora, radi čega je u konačnici i provedeno odgovarajuće financijsko vještačenje. Pri tome u odnosu na ovakvo pravno shvaćanje valja ukazati i na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici predsjednika građanskih odjela županijskih sudaca sa sucima Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-162/2021 od 26. studenog 2021.

6.4. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 338. st. 4. ZPP-a na koju također ukazuje tuženica, jer je sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude u dovoljnoj mjeri sumarno izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, kao činjenica koje je utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnio se je i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka, pa je i u tom dijelu žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom.

6.5. Nadalje, sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe 502.a i c ZPP-a na koju također ukazuje žaliteljica jer je navedenom odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženice, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a koju je zakonsku odredbu je, u konkretnom slučaju, sud prvog stupnja pravilno primijenio.

6.6. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, pa je žalbu žaliteljice, u dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.

7. Suprotno žalbenim navodima žaliteljice, u ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnim odredbe čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu broj: 320-50-4189198 od 15. lipnja 2007., solemniziranog od strane javnog bilježnika Biserke Čmrlec-Kišić iz [adresa] dana 19. lipnja 2007., pod poslovnim brojem OV 7293/07, kojega su sklopile tužiteljica kao korisnik kredita i tuženica kao kreditor, za namjenu kupnje novog vozila marke Toyota, temeljem kojeg je tužiteljici isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 21.224,85 CHF, obračunato prema srednjem tečaju tuženice na dan korištenja kredita, u dijelu u kojem je između njih ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula i posljedično tome njezin zahtjev za isplatu iznosa od 918,34 eura na ime više plaćene ugovorene kamate i iznosa od 3.924,74 eura s osnove ništene odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dakle onoga što je uz primjenu navedenog ništetnog ugovora odnosno njegovih ugovornih odredbi tuženica od nje neosnovano naplatila i sve to po pravilima o stjecanju bez osnove, smatrajući da je te iznose tuženica stekla bez osnove, budući je u utuženom razdoblju, ove iznose od nje naplatila temeljem ovih ništetnih ugovornih odredbi, utemeljena na pravnim shvaćanjima izraženim u pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13.lipnja 2013., Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019.) i poslovni broj Revt- 249/2014-02 od 9. travnja 2015.

9. U ovom postupku nije sporno da je između tuženice, kao davatelja kredita i tužiteljice, kao korisnice kredita, sklopljen Ugovor o kreditu broj: 320-50-4189198 od 15. lipnja 2007., temeljem kojeg je tuženica, kao kreditor, stavila na raspolaganje tužiteljici, kao korisnici kredita iznos od 21.224,85 CHF, u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju tuženice na dan puštanja kredita u tečaj, s rokom vraćanja od 84 mjeseca i da je navedenim ugovorom o kreditu ugovoreno da se početno na dan sklapanja ugovora zaračunavaju kamate od 5,20%, a kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima i to u kunama obračunatim po srednjem tečaju tuženice (kreditora) na dan plaćanja, da je između njih ugovorena promjenjiva kamatna stopa vezana uz valutu CHF sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke, koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora.

10. Sporno je jesu li navedene ugovorne odredbe o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne i posljedično tome ima li tužiteljica osnovano pravo zahtijevati ovu isplatu navedenih novčanih iznosa koje je tuženica od nje naplatila temeljem takvih ništetnih odredbi po pravilima o stjecanju bez osnove (čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO). Osim toga, i dalje je sporna osnovanost tuženičinog prigovora zastare.

11. Sud prvog stupnja je odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužiteljice, nakon ocjene provedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a), kao osnovan prihvatio takav njezin zahtjev zaključujući, u bitnome, da su predmetne ugovorne odredba o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržane u navedenom Ugovoru o kreditu nepoštene i posljedično tome ništetne budući se o takvim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo već su one bile unaprijed formulirane od strane tuženice i na njihov sadržaj tužiteljica, kao potrošač nije imala utjecaja, pa posljedično tome one suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, kao potrošača (čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača – „Narodne novine“ broj: 96/03 - dalje ZZP/03 odnosno čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača -„Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 78/12 i 56/13 – dalje: ZZP/07), a sve pri tome cijeneći i pravna shvaćanja izražena navedenim postupcima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača na koje se i tužiteljica poziva (čl. 502.c st. 1. ZPP-a). Posljedično tome sud prvog stupnja zaključuje i da tužiteljici pripada pravo zahtijevati isplatu onoga što je od nje tuženica naplatila temeljem takvih ništetnih ugovornih odredbi i to po pravilima o stjecanju bez osnove (čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a) te je tuženicu obvezao isplatiti tužiteljici navedene novčane iznose.

12. Ovakva pravna shvaćanja suda prvog stupnja i posljedično tome primjenu materijalnog prava, koja su utemeljena na, za ovaj postupak, pravilno utvrđenom činjeničnom stanju (čl. 8. ZPP-a), prihvaća u cijelosti i ovaj drugostupanjski sud jer je za to sud prvog stupnja dao ovom sudu u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nisu dovedeni u ozbiljnu dvojbu ni žalbom tuženice.

12.1. Prije svega, u odnosu na žalbene razloge tuženice, kao žaliteljice, u dijelovima kojima ukazuje na zaključke suda prvog stupnja u vezi sa utvrđenjem ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržanih u Ugovoru o kreditu broj: 320-50-4189198 od 15. lipnja 2007., sklopljenog između tužiteljice, kao korisnice kredita i tuženice, kao kreditora, valja istaknuti da prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

12.2. Na temelju odredbe čl. 138.a ZZP/07 ( isto i čl. 118. ZZP/14) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženice.

12.3. Dakle, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, pa je posljedično sud prvog stupnja već kraj ovih zakonskih odredbi mogao svoju odluku utemeljiti na navedenim odlukama donesenim u postupcima kolektivne zaštite potrošača u kojima je kao tuženica sudjelovala i tuženica, a na kojima je tužiteljica i temeljila svoj tužbeni zahtjev, bez posebne potrebe da o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi i sam odlučuje, pa posljedično tome, a imajući pri tome u vidu i činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, ocjena je i ovog suda da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi.

12.4. Naime, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem već navedenog čl. 502.c ZPP-a, a isto tako i navedene odredbe čl. 118. ZZP-a vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor (tako i u Rev - 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), pa je posljedično tome sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužiteljice glede pravne osnove spora u odnosu na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ocijenio osnovanim, radi čega je žalbu žaliteljice i u ovom dijelu valjalo ocijeniti neosnovanom.

12.5. Pri tome, u ovom postupku posebno, a u odnosu na žalbene navode tuženice, valja istaknuti da je sud prvog stupnja pravilno cijeneći pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., pravilno zaključio i o ništenosti valutne klauzule.

13. Posljedično prethodno navedenom, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe 323. st. 1. u vezi odredbe čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a pravilno odlučio i o zahtjevu tužiteljice za isplatu navedenih novčanih iznosa, pravilno zaključujući da je temeljem navedenih ništetnih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka u postupku, tuženica nepoštenim odredbama o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli od tužiteljice naplatila više od onoga što je stvarno mogla naplatiti, upravo u presuđenim novčanim iznosima i da je posljedično tome te iznose sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od uplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa dužna platiti tužiteljici, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspjela umanjiti ni žaliteljica svojom žalbom.

13.1. Osim toga, sud prvog stupnja je, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno zaključio da je u konkretnom slučaju tuženica nepošten stjecatelj i da je, kao takav na ovaj primljeni iznos stečen bez osnove dužan platiti i zatezne kamate od dana stjecanja (čl. 1115. ZOO-a), a kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja jer je već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogla znati da su navedene ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli nepoštene i posljedično tome ništetne i da joj sve ono što temeljem tako ugovorene odredbe bude primila, ne pripada.

14. U odnosu pak na žalbene razloge žalitelja u dijelu u kojem ustraje na prigovoru zastare valja istaknuti da je sud prvog stupnja i u tom dijelu pravilno primijenio materijalno pravo kada je kao neosnovan odbio ovaj prigovor tuženice. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je u konkretnom slučaju ništetnost ovih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi ustanovljena u navedenom kolektivnom sporu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., a o valutnoj klauzuli pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2019., a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 25. siječnja 2019., to sud prvog stupnja, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno zaključuje da u konkretnom slučaju nije protekao opći zastarni rok od pet godina (čl. 225. ZOO-a) u kojem zastarijevaju ove novčane tražbine utemeljene na restitucijskom zahtjevu, kakav je i ovaj aktualan, pa je posljedično tome žalba tuženice neosnovana i u ovom dijelu.

15. Suprotno žalbenim navodima žaliteljice, sud prvog stupnja je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 2. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP i sve u vezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (,,Narodne novine,, broj: 138/23 – dalje: Odvjetnička tarifa) pravilno primijenio materijalno pravo i kada je odlučio o troškovima postupka, a za što je ovom sudu dao jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti niti žaliteljica svojom žalbom, pa je posljedično tome žalbu žaliteljice valjalo, kao neosnovanu odbiti i u ovom dijelu.

15.1. Prvostupanjski sud je valjanom primjenom materijalnog prava tužiteljici dosudio troškove vještačenja, a pravilno je i dosudio trošak sastava podnesaka od 4. svibnja 2022. i 31. svibnja 2022., te za sastav podneska od 6. listopada 2017. i 18. veljače 2021., pa je žalba tuženice neosnovana i u tom dijelu.

16. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivala žaliteljica, a niti one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu žaliteljice odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a presuditi kao u izreci ove presude.

17. Odluka o trošku žalbe tuženice temelji se na odredbi članka 166. stavak 1., a u svezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a.

18. Odluka o trošku odgovora na žalbu tuženice temelji se na odredbi čl. 166. st.

1., a u svezi sa člankom 155. st. 1. ZPP-a (po ocjeni ovog suda taj trošak tužiteljice nije bio potreban).

Pula - Pola, 11. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Mirna-Nada Terlević Sebastijan