REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž Ovr-62/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli – Pola, po sucu Biljani Pamić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o., iz Zagreba, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku iz Osijeka, protiv ovršenika NS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naplate troškova postupka izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Ovr-5092/2024-3 od 9. prosinca 2024., 11. veljače 2025.
r i j e š i o j e
I.Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Ovr-5092/2024-3 od 9. prosinca 2024. u pobijanom dijelu – kojim je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška postupka iznad dosuđenog u iznosu od 46,88 eura (za iznos 62,50 eura).
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:
„Nalaže se ovršeniku NS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi ovrhovoditelju A1 Hrvatska d.o.o., iz Zagreba, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, trošak u iznosu od 46,88 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ovog rješenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz nadstečajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banka za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška kao neosnovan.“
2. Protiv „točke II. izreke“ navedenog rješenja, odnosno protiv dijela rješenja kojim je odbijen zahtjev ovrhovoditelja radi naknade troškova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u zatraženom iznosu od 62,50 eura žalbu podnosi ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnom, navodi da iz obrazloženja pobijane točke II. izreke rješenja proizlazi kako prvostupanjski sud ocjenjuje zahtjev za naknadnom troškova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti neosnovan jer da ovrhovoditelj nije dokazao kako mu je doista i nastao predmetni trošak te da je takav stav prvostupanjskog suda pogrešan i neosnovan. Ukazuje na odredbu čl. 32. st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema kojoj za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili izvršnosti presude, rješenja i platnih naloga punomoćniku ovrhovoditelja pripada trošak od 25 bodova te se u Tarifi nigdje ne uvjetuje kako stranka mora dokazati da je upravo njen punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti, već jednostavno taj trošak pripada stranci ili u ovom slučaju ovrhovoditelju bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti. Poziva se na pravno stajalište Vrhovnog suda RH izraženo u odluci broj Rev 74/2023-2 od 14.2.2023. Žalbeni prijedlog je da se žalba prihvati i preinači „točku II.“ izreke prvostupanjskog rješenja sukladno zakonu, a podredno ukine pobijano rješenje i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.
5. Odlučujući o prijedlogu ovrhovoditelja za naknadu troškova nastalih u postupku izvansudske ovrhe koji je putem izabranog punomoćnika – odvjetnika pokrenuo radi naplate tražbine iz pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pobliže opisanog u tom podnesku pred Financijskom agencijom prvostupanjski sud djelomično osnovanim prihvaća zahtjev ovrhovoditelja te ovršeniku nalaže naknaditi ovrhovoditelju trošak u iznosu od 46,88 eur i to s osnove troška sastava zahtjeva za izravnu naplatu podnijetog Financijskoj agenciji u iznosu od 31,25 eur i troška sastava podneska - prijedloga kojim je pokrenut postupak u ovoj pravnoj stvari, odnosno kojim je stavljen zahtjev za naknadu troškova izvansudske ovrhe, u iznosu od 15,63 eur. Pri tome, prvostupanjski sud ovrhovoditelju nije priznao kao osnovan i potreban trošak zatražen s osnova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je dostavljeno Financijskoj agenciji radi izvansudske ovrhe zatražen u iznosu od 62,50 eura. Obrazloženje je prvostupanjskog suda da ovrhovoditelju ne pripada pravo na naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti budući da javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor na rješenje, a rješenje s potvrdom dostavlja ovrhovoditelju, u skladu sa čl. 283. st. 1. i st. 4. OZ .
6. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi žalitelja pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka kada se na njih tako pazi prema Zakonu o parničnom postupku (Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 55/23. – dalje: ZPP) kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. st. 2. u vezi s čl. 381. ZPP sve u vezi s čl. 21. st. 1. OZ ocjena je ovog suda da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.
6.1. U postupku nisu učinjene bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ni žalbeni navodi ne upućuju na postojanje neke od bitnih povreda postupka.
6.2. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo.
7. Prema odredbi čl. 283. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.,131/20. i 114/22. - u daljnjem tekstu: OZ) nakon 27. studenog 2020. odnosno nakon stupanja na snagu novele Ovršnog zakona 2020. ("Narodne novine" broj: 131/20.) propisano je da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu ovršnosti i pravomoćnosti na rješenje o ovrsi, koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor (stavak 1.). te da će rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju (stavak 4.).
8. U konkretnom slučaju radi se upravo o troškovima izvansudske ovrhe kod Financijske agencije a ne o troškovima izravne naplate kod Financijske agencije kako to navodi žalitelj u svojoj žalbi. Izvansudska ovrha se kod Financijske agencije u smislu čl. 284. st. 1. OZ pokreće na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je određena ovrha općenito na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, dok se izravna naplata pokreće na temelju ostalih sudskih odluka i ovršnih isprava pobrojanih u čl. 209. OZ.
9. Prema odredbi čl. 14. st. 4. OZ ovršenik je dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.
10. Budući u konkretnoj situaciji ovršnu ispravu temeljem koje je pokrenut postupak izvansudske ovrhe predstavlja rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Anamarije Kokić iz Osijeka, posl.br. Ovrv-6416/2024 od 18. srpnja 2024. to sukladno citiranoj odredbi članka 283. OZ ovrhovoditelju ne pripada pravo na naknadu troškova na ime pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti tog rješenja jer je javni bilježnik istu bio dužan izdati, te ju je konkretno i izdao, i bez zahtjeva ovrhovoditelja, a kako to proizlazi iz spisa predmeta, pa se posljedično tome tako zatraženi trošak ne može priznati ovrhovoditelju na teret protivne stranke kao trošak koji je potreban za ovrhu (čl. 14. st.4. OZ).
11. U prilog iznijetom shvaćanju, prema kojem ovrhovoditelju ne pripada pravo na naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u postupku izvansudske ovrhe, govori i to da je u prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama ovršnog zakona s konačnim prijedlogom zakona kao obrazloženje razloga donošenja članka 16. novele Ovršnog zakona 2020. ("Narodne novine" broj:“ 131/20.) kojim je izmijenjen članak 283. dotadašnjeg OZ navedeno: „Predmetnom odredbom se smanjuju troškovi postupka na način da se brišu odredbe o određivanju predvidivih troškova postupka, potvrda pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdaje javni bilježnik kada se za to steknu zakonski uvjeti a ne kao dosad na prijedlog ovrhovoditelja. Navedenim rješenjem trošak provedbe ovrhe se pojeftinjuje i pojednostavljuje, jer se iz poslovnog procesa ovrhe miče jedan korak.“
12. Glede pozivanja žalitelja na pravno shvaćanje VSRH izraženo u odluci Rev 74/2023-2 od 14. veljače 2023. navesti je kako pravno shvaćanje izraženo u toj odluci u konkretnom slučaju nije primjenjivo, budući se ta odluka odnosi na činjenično i pravno drugačije okolnosti (trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u postupku izravne naplate - čl. 209.OZ) dok se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu za naknadu troška s osnova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u postupku izvansudske ovrhe (čl. 283.OZ).
13. Slijedom iznijetog pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako nije osnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška u visini od 62,50 eur pa je žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu valjalo odbiti te prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ potvrditi i odlučiti kao u točki I. izreke.
14. Ovrhovoditelj nije uspio s žalbom pa mu ne pripada pravo na naknadu troška žalbenog postupka slijedom čega je na temelju odredbe čl. 166. st.1. ZPP u svezi s čl. 154. st.1. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.
Pula-Pola, 11. veljače 2025.
Sudac
Biljana Pamić
