REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-15/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, predsjednika Vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. i dr. sc. Branka Brkića, članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog ĆR zbog kaznenih djela iz članka 278. stavka 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak, 101/2017., 118/2018. i 126/2029.; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 8. svibnja 2023. broj K-73/2020. i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 17. listopada 2023. broj I Kž-698/2023-3, u sjednici Vijeća održanoj 11. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog ĆR za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine Općinskog suda u Splitu od 8. svibnja 2023. broj K-73/2020. i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 17. listopada 2023. broj Kž-698/2023-3 proglašen je krivim ĆR zbog počinjenja dva kaznena djela iz članka 278. stavka 1. i 3. KZ/11. te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora sedam mjeseci.

2. Osuđeni ĆR je po branitelju, odvjetniku Željku Ostoji, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje presude „temeljem odredbe čl. 515- st. 2. Zakona o kaznenom postupku … iz razloga iz čl. 517. st. 1. toč. 1., a sukladno st. 2. [zbog] prekoračenja ovlaštenja suda kod donošenja odluke o kaznenoj sankciji“. Predložio je „Vrhovnom sudu prihvatiti zahtjev, ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje. Podredno, preinačiti pobijanu presudu i sam odlučiti o predmetnoj pravnoj stvari“.

3. Zahtjev sa spisom je u skladu s člankom 518. stavkom 4. („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. - pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022. i 36/2024.; dalje: ZKP) bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo odgovor na zahtjev u kojemu je predložilo njegovo odbijanje. Taj je odgovor dostavljen osuđeniku i njegovom branitelju (list 145 spisa).

4. Zahtjev nije osnovan.

5. Osuđeni ĆR u zahtjevu prigovara kazni na koju je osuđen. Navodi da je drugostupanjski sud „u pobijenoj presudi preinačenja odluke o kazni obrazlaže utvrđenjem da bi osuđenik prije nego što bi počinio predmetna kaznena djela bio u 3 navrata osuđivan zbog istih kaznenih djela“. No, ističe da je osuđenik „prethodno 2 puta bio osuđivan zbog kaznenog djela zbog kojeg je osuđen u predmetnom postupku, dok se u 3 slučaju radilo osudi za kazneno djelo protiv gospodarstva“ pa nije riječ „o istim ili istovrsnim djelima“. Smatra da je „u odnosu na odlučnu činjenicu temeljem koje je preinačena odluka o kazni drugostupanjski sud u pobijanoj odluci navodi utvrđenje direktno protivno ispravama koje prileže spisu“.

6. Nije u pravu osuđenik kada tvrdi da je drugostupanjski sud odlukom o kazni prekoračio ovlast koju ima po zakonu. Povreda iz članka 469. točke 5. ZKP-a postoji ako sud izrekne (pojedinačnu) kaznu zatvora na koju zakonom nije ovlašten (primjerice, utvrdi kaznu zatvora veću od zakonom predviđene kao posebni maksimum za konkretno kazneno djelo) ili ako izrekne jedinstvenu kaznu zatvora suprotno uvjetima (okvirima) predviđenim u članku 51. KZ/11. Međutim, o tome ovdje nije riječ, jer je drugostupanjski sud, preinačujući prvostupanjsku odluku o kazni i prihvaćajući po prvostupanjskom sudu utvrđene pojedinačne kazne zatvora, osudio osuđenika na jedinstvenu kaznu zatvora povisujući najviše utvrđenu pojedinačnu kaznu s tim da jedinstvena kazna zatvora ne dosiže zbir pojedinačnih kazni niti premašuje najveću mjeru kazne dugotrajnog zatvora. Time je drugostupanjski sud postupio skladu s člankom 51. stavkom 2. KZ/11. Prema tome, drugostupanjski sud kod izricanja kaznenopravne sankcije nije prekoračio ovlast koju ima po zakonu, kako to neosnovano smatra osuđenik.

6.1. Osuđenikov prigovor da je drugostupanjski sud pogrešno naveo da je osuđenik tri puta osuđivan zbog istovrsnih kaznenih djela, a ne dva puta, osim što nije točan (listovi 48 i 64 spisa), prigovor je činjenične naravi. Takvi prigovori nisu zakonska osnova za podnošenje ovoga izvanrednoga pravnog lijeka.

7. Slijedom iznesenoga, zahtjev osuđenog ĆR za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan pa je, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP-a, presuđeno kao u izreci.

Zagreb, 11. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Damir Kos