REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-284/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Igoru Rakiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pavičić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJA d.d., Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-963/2022-17 od 29. studenog 2023., 11. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja – i potvrđuje u pobijanom dijelu presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-963/2022-17 od 29. studenog 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

„I. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi štetu u iznosu 1.077,42 eura / 8.117,82 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. prosinca 2021. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena sve u roku 15 dana.

II. Odbija se preostali dio zahtjeva u iznosu 143,63 eura / 1.082,18 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnične troškove u iznosu 1.114,60 eura / 8.397,95 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. studenoga 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova.“

2. Protiv te je presude u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja žalbu podnio tužitelj navodeći da je podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog odluke o trošku. Žalbeni je prijedlog da se presudu u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda, tako da se zahtjev tužitelja usvoji u cijelosti i dosudi zatraženi parnični trošak u cijelosti, te uz naknadu troška žalbe, ili, podredno, da se presudu u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati u tom dijelu na ponovno suđenje sudu prvog stupnja.

3. Sa tom je žalbom postupljeno sukladno odredbi čl. 359. ZPP-a.

4. Odgovor na žalbu nije podnijet.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. U ovome predmetu, u kojemu nije sporna pravna osnova tužbenog zahtjeva tužitelja, te tuženik niti ne dvoji da je u obvezi ovome nadoknaditi svu štetu koju je trpio i koju trpi u vezi štetnog događaja od 29. kolovoza 2021., kada je u prometnoj nezgodi koju je prouzročio osiguranik tuženika, a čijem nastanku ničim nije pridonio, zadobio ozljede u vidu istegnuća mišića vrata i natučenja glave, sud prvog stupnja, je svojom pobijanom presudom, protivno žalbenim navodima tužitelja, ispravno odlučio o onome što je jedino ostalo sporno – visini naknade na ime neimovinske štete koja tužitelju pripada, kada je utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice:

- da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljedu u vidu istegnuća mišića vrata i natučenja glave, zbog kojih ozljeda je trpio fizičke bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 42 dana,

- da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta i jakog trajanja, sekundarni strah u jakom intenzitetu 2 dana, u srednjem intenzitetu 5 dana i u manjem intenzitetu 14 dana, i

- da je kod tužitelja nastalo umanjenje opće, životne i radne sposobnosti za 2 % a radi se o posljedicama istegnuća mišića vratne kralježnice pri čemu je uzeto u obzir i njegovo ranije zdravstveno stanje.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja (koje se u sporovima male vrijednosti, kao što je ovaj – obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od 1.221,05€ niti ne može pobijati u smislu odredbe čl. 467. ZPP-a), a koje u svemu prihvaća i ovaj sud, prvostupanjski sud je tužitelju priznao na ime neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje naknadu u iznosu od 1.950,00 €, a na ime tuđe pomoći i njege 122,77 € (što se ne osporava). Stoga je prvostupanjski sud utvrdio ukupnu visinu štete u iznosu od 2.072,74 €, pa kako je tužitelju nesporno od strane tuženika već isplaćen iznos od 995,42 €, preostala šteta koju je tuženik dužan naknaditi tužitelju iznosi ukupno 1.077,42 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama računatim na taj iznos od 14. prosinca 2021. do isplate, dok je sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 143,63 € s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tužitelj odbijen (toč. II. izreke).

8. S obzirom na žalbene navode tužitelja, sporna je visina naknade dosuđene na ime neimovinske štete.

9. Prvostupanjski sud svoju odluku o utvrđenoj povredi prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, prije svega, temelji na nalazu i mišljenju vještaka prof. dr. sc. Žarka Rašića kojeg je ocijenio stručnim i objektivnim jer je sačinjen prema pravilima struke, a prihvaća ga i ovaj sud, budući da zaista nema razloga u istog sumnjati, posebno kraj činjenice da vještak svoje mišljenje temelji na medicinskoj dokumentaciji, te na nalazima koje je izradio na osnovu pregleda tužitelja, koji su potpuni, precizni i izrađeni u skladu s pravilima struke.

10. Stoga je, ovaj sud, a suprotno žalbenim navodima tužitelja ocijenio da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo – odredbu čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO) kada je tužitelju na ime naknade neimovinske štete priznao ukupan iznos od 1.950,00 €, pri čemu je pravilno cijenio postojanje i utjecaj pojedinih relevantnih i kvalifikatornih okolnosti, kao mjerila težine povrede prava osobnosti.

11. Naime, prema odredbi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim Zakonom, a pod pravima osobnosti razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr., dok je odredbom čl. 1046. ZOO-a definirana šteta kao umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezinog povećavanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Prema odredbi čl. 1100. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, pa i kad nje nema (st. 1.) a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

12. Tako tužitelju za povredu prava osobnosti, prava na tjelesno i duševno zdravlje, pripada naknada štete, pri čemu je kod fizičkih bolova, kao kvalifikatorne okolnosti prilikom ocjene težine povrede, pravilno sud prvog stupnja cijenio trajanje i jačinu tih bolova, a kod ocjene pretrpljenog straha kao kvalifikatornu okolnost pravilno je cijenio intenzitet i trajanje straha, i trajanje posljedica koje umanjuju tužiteljevu životnu aktivnost – što je sve utjecalo i na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tužitelja.

13. Konačno, a što i nije sporno, prvostupanjski sud je pravilno postupio i kada je od ukupno utvrđene visine štete u iznosu od 2.072,74 €, odbio već isplaćeni iznos od strane tuženika u visini od 995,42 €, te tužitelju u konačnici dosudio iznos od 1.077,42 €, a sa preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 143,63 € ga odbio, kao neosnovanim, a koji je predmetom ovog žalbenog postupka.

14. Također, a suprotno žalbenim navodima tužitelja i odluka o troškovima postupka donijeta je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP-a te pravilnom primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 128/23).

15. Iz svih navedenih razloga (po čl. 368. st. 1. ZPP-a), valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke.

16. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe valjalo je odbiti iz razloga što on u žalbenom postupku sa svojom žalbom nije uspio (po čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Puli - Pola 11. veljače 2025.

Sudac:

Igor Rakić