Poslovni broj: Usž-4114/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Arme Vagner Popović, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Dino Čekada, odvjetnik u Puli, Marulićeva ulica 3, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1214/2023-9 od 17. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1214/2023-9 od 17. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog upravnog suda, točkom I. izreke, odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/23-02/455, URBROJ: 443-02-04-17-23-02 od 2. svibnja 2023., a točkom II. izreke odbijen je zahtjev za naknadu troškova spora.

1.1. Osporavanim rješenjem tuženika naređeno je tužitelju da, u roku od 15 dana od dana primitka tog rješenja, ukloni više građevina: na južnoj strani zemljišta, izgrađenu betonsku podlogu maksimalnih tlocrtnih dimenzija 6,30 x 2,70 m, debljine cca 0,20 m, na koju je postavljen kontejner maksimalnih dimenzija 6,00 x 2,50 m, visine do betonske podloge od 2,40 m, na jugoistočnom dijelu zemljišta, prema prometnici, izgrađenu građevinu od Ytong i betonskih blokova, katnosti P, s dvostrešnim krovom, maksimalnih tlocrtnih dimenzija 10,10 x 5,00 m i visine od 2,60 do 3,10 m, iza koje je, na jugoistočnoj strani građevine, dograđena manja građevina maksimalnih tlocrtnih dimenzija 1,80 x 1,00 m, visine cca 1,20 m, na sjeveroistočnom dijelu zemljišta, na razdaljini od cca 4,00 m od velike građevine, izgrađenu građevinu na betonskoj podlozi od betonskih blokova maksimalnih tlocrtnih dimenzija 3,70 x 1,20 m, visine od 1,30 m, na kojoj se nalaze rezervoari sa vodom, sve izgrađeno na lokaciji Mandriol, Peroj, Grad Vodnjan, k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja, bez pravomoćne, odnosno izvršne građevinske dozvole.

2. Tužitelj je protiv navedene presude podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe navodi da je u konkretnom predmetu izostalo dvostupanjsko upravno postupanje pred upravnim tijelima. Pojašnjava da je u situaciji kada je uskraćeno Ustavom zajamčeno pravo na žalbu, još više osnažena uloga upravnih sudova, koji su jedina tijela koja odlučuju o pravnim sredstvima protiv takvih rješenja, a što samo po sebi znači da bi se odluke Državnog inspektorata trebale kritički kontrolirati. Tvrdi da je ukidanjem dvostupanjskog rješavanja u upravnom postupku onemogućena učinkovita pravna zaštita, kako u upravnom postupku, tako i u upravnom sporu. Naglašava da je riječ o neučinkovitom sustavu, u kojem nije zajamčeno pravo na pravično suđenje strankama niti učinkovita pravna zaštita koja bi, nakon ukidanja drugostupanjskog upravnog postupka, trebala imati veći značaj i karakter.

2.1. Nadalje tvrdi da je s ustavnopravnog aspekta neprihvatljivo da nisu utvrđeni kriteriji za donošenje rješenja o uklanjanju objekta te da se takvim postupanjem krši načelo pravičnosti i jednakosti pred zakonom zajamčeno odredbom članka 14. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske. Smatra da ZPNIZ-om nisu postavljeni jasni kriteriji, a da primjena istog mjerodavnog prava ne može imati različit pravni ishod u odnosu na prava i obveze subjekata u istom pravnom položaju. Pozivajući se na presudu Europskog suda za ljudska prava Gashi c/a Republika Hrvatska od 13. prosinca 2007. te Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-4751/2020 od 12. srpnja 2022., naglašava da bi propusti ili pogreške državnih tijela trebala snositi država, a da je u konkretnom predmetu vidljivo da država nije osigurala učinkovite mehanizme za sprječavanje nezakonite gradnje.

2.2. Navodi da je pred Gradom Vodnjanom u tijeku postupak radi donošenja rješenja o izvedenom stanju predmetnog objekta pa smatra da nije bilo uvjeta za donošenje osporavane odluke, te da je upravni spor trebalo prekinuti. Smatra da se radi o prethodnom pitanju za ovaj sudski spor, odnosno da se ne može pristupiti uklanjanju zgrada o kojima je u tijeku, sukladno posebnom zakonu, poseban upravni postupak u kojem se utvrđuje da li se objekt (zgrada) može ozakoniti ili ne. Dodatno, navodi da na predmetnoj nekretnini nije izvodio nikakve radove, već je kupio nekretninu u postojećem stanju, u veljači 2019., a postupak legalizacije pokrenula je bivša vlasnica BĆ. Nadalje, za objekt na predmetnoj nekretnini izdan je kućni broj od strane Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Pula te uredno plaća komunalnu naknadu. Vezano uz pomoćne objekte, navodi da tuženik nije razmatrao radi li se o gradnji koja je dozvoljena sukladno Pravilniku o jednostavnim građevinama. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti presudu prvostupanjskog suda i osporavano rješenje tuženika te naložiti tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnog spora, uključujući i troškove žalbenog postupka koje potražuje u iznosu od 1.562,50 EUR.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ocjenjujući zakonitost osporavane prvostupanjske presude u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da, time što je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

6. To stoga jer je, prema podacima spisa predmeta, postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela i tijekom upravnog spora, nakon čega je, ispravnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava u sporu, pravilno ocijenio da je predmetnom gradnjom bez odgovarajućeg akta kojim se odobrava gradnja, povrijeđen članak 106. stavak 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13., 20/17., 39/19., 125/19. – dalje: ZG), koju povredu je građevinski inspektor dužan spriječiti i sankcionirati sukladno članku 103. stavku 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18. i 107/21., dalje ZDI).

7. Prvenstveno treba reći da ovaj Sud nalazi neosnovanim prigovore o povredi prava na žalbu zbog nemogućnosti podnošenja žalbe protiv osporenog rješenja tuženika. Naime, ZDI ne propisuje mogućnost podnošenja žalbe protiv tog rješenja, međutim, sukladno odredbi članka 106. stavka 5. tog Zakona, sudska kontrola zakonitosti tog pojedinačnog akta osigurana je u upravnom sporu, što je u suglasju i s odredbom članka 19. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 05/14.). Navedenu mogućnost tužitelj je iskoristio, i to u oba stupnja upravnog spora, a ono samo po sebi ne jamči uspjeh u sporu.

8. Iz dokumentacije spisa predmeta proizlazi da je 6. ožujka 2023. proveden inspekcijski nadzor na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kojom prilikom je utvrđeno da su na predmetnoj čestici izgrađene građevine opisane u izreci osporavanog rješenja.

9. Tužitelj u predmetnom upravnom sporu, kao ni ranije tijekom upravnog postupka, ne osporava da u konkretnom slučaju nije izdana građevinska dozvola, već pobijano rješenje smatra preuranjenim s obzirom na podneseni zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za predmetnu građevinu, a o kojem još nije riješeno.

10. Prema ocjeni ovog Suda, ispravno je prvostupanjski sud ocijenio i obrazložio da nije od utjecaja na zakonitost ovdje pobijanog rješenja nesporna činjenica da je tužitelj podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, budući da, sukladno članku 42. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/12., 143/13., 65/17., 14/19., dalje: ZPNIZ), podnošenje zahtjeva za legalizaciju ne može predstavljati razlog za prekid inspekcijskog postupka nadzora bespravne gradnje, odnosno za zastajanje s donošenjem rješenja o uklanjanju, već može imati učinak samo na postupak izvršenja tog rješenja. S tim u vezi, iz očitovanja tuženika uz odgovor na tužbu proizlazi da je tužitelj 25. svibnja 2023. podnio zahtjev za prekid postupka izvršenja osporavanog rješenja, kojem je udovoljeno rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-362-02/23-02/455, URBROJ: 443-02-04-17-23-05 od 2. listopada 2023. godine.

11. Slijedom izloženog, pitanje legalnosti objekta koje se ocjenjuje primjenom odredaba ZPNIZ-a ne predstavlja prethodno pitanje u predmetnom upravnom sporu, u kojem se ocjenjuje zakonitost rješenja o uklanjanju donesenog sukladno odredbama ZG-a i ZDI-a. Stoga, nasuprot shvaćanju tužitelja, u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za određivanje prekida upravnog spora sukladno odredbi članka 45. stavka 2. točke 1. ZUS-a, koja propisuje u kojim situacijama upravni sud može, ali ne mora, prekinuti upravni spor.

12. U odnosu na prigovor tužitelja da tuženik u pogledu pomoćnih objekata nije razmatrao radi li se o gradnji koja je dozvoljena sukladno odredbama Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („Narodne novine“, broj 112/17., 34/18., 36/19., 98/19., 31/20., 74/22., dalje: Pravilnik), valja reći da je isti neosnovan i nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari. Naime, člankom 2. stavkom 1. Pravilnika propisana je mogućnost gradnje pomoćne građevine koja se gradi na građevnoj čestici postojeće zgrade, odnosno na građevnoj čestici zgrade za koju postoji akt kojim se odobrava građenje, međutim, tužitelj u konkretnom slučaju nedvojbeno takav akt nije ishodio ni za koju od građevina čije je uklanjanje naloženo tužitelju pa se tako ovdje ne može ni raditi o pomoćnim građevinama koje bi se mogle graditi sukladno Pravilniku. Pored navedenog, člankom 1. stavkom 2. Pravilnika propisano je da su se u projektiranju i građenju građevina te izvođenju radova iz stavka 1. ovoga članka investitor, projektant i izvođač dužni pridržavati svih propisa i pravila struke koji se odnose na njihovo građenje te se iste ne smiju projektirati, graditi, odnosno izvoditi ako je to zabranjeno prostornim planom ili na drugi način protivno prostornom planu. Kako je tuženik, uvidom u prostorno plansku dokumentaciju, grafičku podlogu PPUO Grada Vodnjana, utvrdio da se k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj su sporni objekti izgrađeni, nalazi izvan granica građevinskog područja naselja, u zoni označenoj kao „Š2“- zaštitna šuma, koju činjenicu tužitelj ne osporava, to se u konkretnom slučaju ne radi o gradnji koja je dozvoljena sukladno odredbama Pravilnika.

13. Po ocjeni ovog Suda, ispravno je prvostupanjski sud, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, pregledom dokumentacije priložene sudskom spisu, kao i dokumentacije priložene spisu tuženika te relevantnih odredaba ZG-a i ZDI-a, ocijenio da se osporavano rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, ne može ocijeniti nezakonitim.

14. Nisu od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari, u kojoj je predmet ocjene zakonitosti rješenje o uklanjanju objekata za koje nije ishođeno odgovarajuće odobrenje za gradnju, ni prigovori tužitelja u pogledu primjene ZPNIZ-a u praksi i s tim povezani prigovori povreda ustavnih i konvencijskih prava. Naime, ovaj Sud ne nalazi da je na konkretan slučaj, u kojem je doneseno zakonito rješenje o uklanjanju, primjenjiva praksa Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske u pogledu odgovornosti države za greške i propuste javnopravnih tijela, na koju se poziva tužitelj.

15. Kako tužitelj ni u predmetnoj žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore kojima bi doveo u sumnju zakonitost osporavanog rješenja tuženika i koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe protiv presude iz žalbenih razloga na koje upire tužitelj.

16. Budući da tužitelj nije uspio u upravnom sporu, to je prvostupanjski sud osnovano odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova nastalih u upravnom sporu, primjenom odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-a, sukladno kojoj je, točkom II. izreke ovosudne presude, odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

17. Imajući u vidu sve navedeno, trebalo je, na temelju odredbe članka 74. stavak 1. i članka 79. stavak 6. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24.), odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 11. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić