Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-80/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Koraljke Bumči, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje Tomislava Zorića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog DPŠ, zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 2. („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbe optuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-1157/2024-13 od 16. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog DPŠ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu broj K-1157/2024-13 od 16. prosinca 2024. optuženi ĐPŠ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, iz članka 326. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisano u izreci pobijane presude, te je na temelju članka 326. stavak 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 2 (dva) mjeseca u koju kaznu mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. travnja 2024. pa nadalje.

2. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11. od optuženog DPŠ je trajno oduzet jedan mobilni uređaj marke „Samsung“ IMEI 1 354454653768722/1, IMEI 2 355580373768722/1 te jedan mobilni uređaj marke „Xiaomi“ Redmi 5g, model M2103K13G, koji predmeti su od njega privremeno oduzeti na temelju potvrde br. 01612103 Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Imotski 11. travnja 2024. (list 12 spisa) te će se po pravomoćnosti presude uništiti.

3. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. - dalje u tekstu ZKP) optuženi ĐPŠ dužan je u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude podmiriti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 (pet stotina) eura.

4. Protiv presude pravovremeno je podnio žalbu optuženi ĐPŠ zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP, povrede kaznenog zakona iz članka 469. stavak 1. točka 2., te nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje i postupanje, podredno održi raspravu pred drugostupanjskim sudom te potpuno i zakonito donese presudu.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

7. Žalba optuženika nije osnovana.

8. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a oni razlozi koji su navedeni su potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni sa onim što se navodi o razlozima presude te o sadržaju isprava na kojima se temelji presuda. Naime, prvostupanjski je sud detaljno obrazložio sve odlučne činjenice iz kojih proizlaze bitne sastavnice terećenog kaznenog djela, a izneseni razlozi su jasni, bez ikakvih proturječnosti, niti postoji proturječnost između razloga presude u odnosu na sadržaj isprava na kojima se presuda temelji.

9. Na temelju izvedenih dokaza prvostupanjski sud je ispravno zaključio da se u ponašanju optuženika stječu sva bitna obilježja kvalificiranog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 2. KZ/11. Optuženik je motiviran zaradom prevezao 31 stranog državljanina mimo graničnog prijelaza u Republiku Hrvatsku, omogućio istima nedozvoljen ulazak i kretanje po Republici Hrvatskoj. Činjenice nedozvoljenog ulaska i kretanja Republikom Hrvatskom prvostupanjski je sud utvrdio na temelju izvješća Postaje granične policije Imotski, PU splitsko-dalmatinske kao i iskaza policijskih službenika DP i ĐP, dok motiv postupanja optuženika proizlazi iz iskaza svjedoka JP, koje sve dokaze je prvostupanjski sud detaljno analizirano i jasno obrazložio što je iz istih utvrdio.

10. Trideset i jedna osoba je bila smještena u tovarnom prostoru koji nije namijenjen prijevozu ljudi, tovarni prostor je dimenzija 750x250x275 cm, nema sjedala, sigurnosnih pojaseva i ventilacije, ne može se otvoriti iznutra, prevožene osobe nisu imale mogućnost komunikacije s vozačem, a za potrebe nužde su im ostavljene plastične boce, koje su pronađene ispunjene urinom i bljuvotinom. Ovakav prostor sigurno nije primjeren prevoženju većeg broja osoba, njihov tjelesni integritet je bio cijelo vrijeme prijevoza ugrožen jer i minimalnom reakcijom u prometu, poput naglog kočenja je moglo doći do njihova ozljeđivanja. Izostanak ventilacije i onemogućavanje obavljanja nužde, nemogućnost slobodnog izlaska iz vozila i kontaktiranja vozača za slučaj ikakve potrebe također ukazuje na njihovu fizičku ugroženost tijekom cijele vožnje, a što sve pak ukazuje da je s njima postupano na nečovječan način jer im je tijekom vožnje od Sarajeva pa do mjesta zaustavljanja u zaseoku Aračići bio objektivno i ozbiljno ugrožen tjelesni integritet. Na opisani način, prevozeći veliki broj osoba u prikolici bez sjedala, sigurnosnih pojaseva i ventilacije, odnosno bez ikakve zaštite, onemogućivši prevoženim osobama obavljanje najosnovnijih životnih potreba, koristeći PVC boce za obavljanje nužde ne samo da im je bila ugrožena sigurnost i zdravlje, već je optuženik takvom vožnjom iskazao svaki nedostatak poštovanja i umanjenja ljudskog dostojanstva prevoženih osoba, iskorištavajući teške životne prilike u kojima su se našle.

11. Prvostupanjski je sud osnovano odbio dokazni prijedlog obrane za provođenje vještačenja na okolnost tehničkih karakteristika volumena i protoka zraka u odnosu na tovarni prostor vozila u kojem su zatečene osobe, tvrdeći da je to bitno za potpuno i pravilno utvrđenje činjeničnog stanja. Iz zapisnika o očevidu proizlazi da su strani državljani zatečeni u tovarnom prostoru vozila dimenzija 750x250x275 cm, s unutarnje strane nisu pronađene nikakve brave ni sistemi za otvaranje, nije bilo rasvjete, na jednoj metalnoj ploči su izbušene dvije rupe, ali kroz njih nije bio moguć prodor svjetlosti niti strujanja zraka, dok iz iskaza policijskih službenika DP i ĐP proizlazi da je tovarni prostor bio vruć, mračan i zagušljiv, što sve ukazuje da je prvostupanjski sud ovim dokazima utvrdio činjenice koje je optuženik predložio utvrditi provođenjem vještačenja tako da je ispravno zaključio da se radi o prijedlogu usmjerenom odugovlačenju postupka. Osim toga, iskazi svjedoka – očevidaca predmetnog tovarnog prostora kao i objektivne činjenice utvrđene neposrednim opažanjem djelatnika policije na konkretnom vozilu daleko su vjerodostojniji i uvjerljiviji dokazi, za utvrđivanje radi li se o nečovječnim uvjetima prevoženja ili ne, nego vještačenje bilo kakvog teretnog prostora vozila istih dimenzija. To što prevožene osobe nisu tražile liječničku, niti bilo kakvu drugu pomoć, kao i to što nisu bile konkretno zdravstveno ugrožene, ne znači da u odnosu na njih nije postupano na nečovječan način. Sama činjenica da se radi o tovarnom prostoru, dakle, prostoru za smještaj tereta, ni na koji način prilagođenom prijevozu ljudi, da isti nema niti minimalne sigurnosne uvjete za prijevoz osoba je dostatna za zaključak da se radi o nečovječnom postupanju jer je tijekom vožnje, baš u svakom trenutku bio ugrožen njihov život, tako da je s razlogom prvostupanjski sud zaključio da se radi ne samo o nečovječnom, a i ponižavajućem postupanju s migrantima i za te svoje zaključke je dao ispravne i ovom drugostupanjskom sud prihvatljive zaključke.

12. Optuženik je nesumnjivo bio svjestan da ilegalno prevozi strane državljane, njegova obrana je neuvjerljiva i neživotna tako da ju je prvostupanjski sud s razlogom otklonio. Doista je neživotno da bi netko poznaniku, čiji identitet ne otkriva, dovezao u pogranični prostor teret, da bi potom mimo njegova znanja netko u tovarni prostor tog istog vozila smjestio 31 osobu čija težina iznosi sigurno više od dvije tone, a da vozač tijekom vožnje to ne osjeti te zatim mimo graničnog prijelaza pređe državnu granicu. S obzirom na izloženo prvostupanjski je sud opravdano otklonio obranu optuženika te na temelju izvedenih dokaza zaključio da se u ponašanju optuženika stječu sve bitne sastavnice terećenog kaznenog djela.

13. Optuženi JPŠ posebno ne obrazlaže žalbu zbog odluke o kazni pa je drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ispitao i odluku o kazni.

14. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a imajući u vidu sve okolnosti odlučne za izbor vrste i mjere kazne iz članka 47. KZ/11., prvostupanjski sud ih je ispravno utvrdio imajući u vidu jačinu ugrožavanja odnosno povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjena i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela.

15. Osnovano je prvostupanjski sud kao olakotno cijenio činjenicu da je neosuđivan te osobne i imovinske prilike dok je kao otegotno valorizirana društvena opasnost od ovakvih kaznenih djela koja su u sve većem porastu, a kojim kaznenim djelima se narušava teritorijalni integritet Republike Hrvatske, a time stvara i sigurnosna prijetnja njezinim građanima, njihovoj imovini kao i imovini Republike Hrvatske.

16. Kada se istaknute činjenice dovedu u vezu sa visokim stupnjem krivnje optuženika, odnosno da je postupao s izravnom namjerom prvog stupnja, svjestan protupravnosti svog ponašanja, a da nije upitna njegova ubrojivost, da se radi o izuzetno opasnom kaznenom djelu kojim mogu biti ugroženi ljudski životi, da značajan broj stranaca dolazi u Hrvatsku iz jednog jedinog razloga, da bi se sudjelovanjem u prijevozu ilegalnih migranata materijalno okoristili, kao i da je optuženik, očito držeći da se radi o lukrativnom poslu s iznimnom zaradom, kakvu ne može ostvariti redovnim radom, došao u Hrvatsku s isključivim ciljem da preveze migrante, a imajući u vidu da je za inkriminirano kazneno djelo propisana kazna zatvora od tri do dvanaest godina, tada se kazna zatvora u trajanju tri godine i dva mjeseca, što je gotovo u visini zakonski propisanog minimuma za ovo kazneno djelo, ukazuje primjerenom svim istaknutim okolnostima, te će se takvom kaznom sigurno ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. kako u sprečavanju optuženika u daljnjem činjenju kaznenih djela, tako i u pogledu generalne prevencije, odnosno ukazivanju ostalim građanima, ne samo domaćim državljanima, nego i strancima, na neprihvatljivost i nedopustivost ovakvog ili sličnog ponašanja i utjecati na njih da ne čine ovakva i slična kaznena djela.

17. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

18. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci, odnosno žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 11. veljače 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Koraljka Bumči