REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska br. 31

Poslovni broj: Povrv-154/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu pojedincu Đuri Drušku, u pravnoj stvari tužitelja TEHNOSTAN d.o.o., OIB: 91347134540, Vukovar, Dr. F. Tuđmana 23, kojega zastupa punomoćnik Slaven Karaban, odvjetnik u Vinkovcima, V. Nazora 3, protiv tuženika GA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnica Irena Kršul, odvjetnica u Vukovaru, Županijska 19, radi prigovora protiv rješenja o ovrsi, donoseći presudu u pisanome postupku po članku 461.a ZPP-a, 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnoga bilježnika Vojislava Ore iz Vukovara poslovni broj: Ovrv-2680/2023 od 7. rujna 2023., a kojim rješenjem je naloženo sada tuženiku GA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da sada tužitelju TEHNOSTAN d.o.o., OIB: 91347134540, Vukovar, Dr. F. Tuđmana 23 namiri tražbinu u ukupnome iznosu od 531,89 € (slovima: petsto trideset jedan euro i osamdeset devet centi), sa zateznom kamatom po stopi od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim tekućom od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate tekućom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine i to tekućom:

- na iznos od 39,85 € od 1. kolovoza 2022. do isplate,

- na iznos od 39,85 € od 1. rujna 2022. do isplate,

- na iznos od 39,85 € od 1. listopada 2022. do isplate,

- na iznos od 39,85 € od 1. studenoga 2022. do isplate,

- na iznos od 38,59 € od 1. prosinca 2022. do isplate,

- na iznos od 48,47 € od 1. siječnja 2023. do isplate,

- na iznos od 53,70 € od 1. veljače 2023. do isplate,

- na iznos od 53,09 € od 1. ožujka 2023. do isplate,

- na iznos od 50,62 € od 1. travnja 2023. do isplate,

- na iznos od 46,69 € od 1. svibnja 2023. do isplate,

- na iznos od 44,28 € od 1. lipnja 2023. do isplate,

- na iznos od 37,05 € od 1. srpnja 2023. do isplate, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnoga bilježnika Vojislava Ore iz Vukovara poslovni broj: poslovni broj: Ovrv-2680/2023 od 7. rujna 2023., u dijelu u kojem je naloženo sada tuženiku GA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da sada tužitelju TEHNOSTAN d.o.o., OIB: 91347134540, Vukovar, Dr. F. Tuđmana 23 naknadi iznos od 25,00 € (slovima: dvadeset pet eura) na ime nastalih troškova ovršnoga postupka, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom na isti iznos te se u tome dijelu tužbeni zahtjev odbija.

III. Nalaže se tuženiku GA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi tužitelju TEHNOSTAN d.o.o. OIB: 91347134540, Vukovar, Dr. F. Tuđmana 23, trošak parničnoga postupka u iznosu od 176,54 € (slovima: sto sedamdeset šest eura i pedeset četiri centa) i to u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnoga postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnoga bilježnika Vojislava Ore iz [adresa] poslovni broj: Ovrv-2680/2023 od 7. rujna 2023. određena je ovrha općenito na imovini ovršenika, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 531,89 € zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i radi naplate troškova ovršnoga postupka.

2. Protiv rješenja o ovrsi pravodoban prigovor izjavio je tuženik kao ovršenik u kojemu navodi kako tužitelj nije ovlašten tražiti ispunjenje tražbine iz vjerodostojnih isprava temeljem kojih je određeno rješenje o ovrsi odnosno nije ju ovlašten tražiti od tuženika, jer tuženik nema sklopljen ugovor o isporuci toplinske energije niti je vlasnik ili korisnik stana na adresi [adresa] pa stoga tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije kao i prigovor promašene pasivne legitimacije. Ukazuje kako tuženik nije korisnik usluga za koje je tužitelj izdao predmetne račune koji predstavljaju vjerodostojnu ispravu, stoga ne može biti niti u obvezi namiriti račune koje je tužitelj neovlašteno izdavao na ime tuženika. Predlaže usvojiti prigovor.

3. Povodom prigovora ovršenika rješenjem ovoga suda broj gornji od 4. prosinca 2023. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnoga bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su sve provedene radnje te je odlučeno da će postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (točka I. i II. izreke rješenja). U tom rješenju također je navedeno: "III. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak (članak 461.a stavak 3. ZPP-a). IV. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba (članak 461.a stavak 4. ZPP-a). V. Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ZPP-a. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena (članak 461.a stavak 5. ZPP-a). VI. U postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. (članak 461.a stavak 6. ZPP-a). VII. U postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 6. ovoga članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave (članak 461.a stavak 7. ZPP-a).".

4. U postupku koji je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga, podneskom od 12. prosinca 2023., sada tužitelj navodi kako sudu dostavlja relevantnu dokumentaciju te predlaže održati na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi od 7. rujna 2023. Ukazuje kako obveza tuženika proizlazi iz odredbi Zakona o tržištu toplinske energije i iz vezanih podzakonskih akata.

5. Tuženik u podnesku od 29. prosinca 2023. navodi kako slijedi: "U cijelosti ostaje kod svih iznesenih prigovora i navoda iz prigovora na rješenje o ovrsi. Tuženik nije korisnik usluga koje isporučuje tužitelj stoga ne može biti niti u obvezi plaćanja naknade tužitelju. Točno je da tuženik svakomjesečno dobiva račune od tužitelja iako je već u ranijim postupcima u istoj pravnoj stvari tužitelj odbijen sa svojim zahtjevom, ali suprotno svim pravilima i načelima poslovnog postupanja tužitelj uporno od tuženika neosnovano zahtjeva plaćanje naknade. Tuženik je 31. prosinca 20413. godine izdvojen iz zajedničkog toplinskog sustava , te u to vrijeme nije postojala njegova obveza plaćanja bilo kakvih troškova nakon izdvajanja. Naknadna izmjena odredbi Zakona o tržištu toplinske energije, a na čemu tužitelj temelji to svoje pravo, ne može utjecati na ranije stečeno pravo tuženika, o čemu je upoznat i tužitelj budući je nekoliko puta upozoren od strane HERE kako nije ovlašten od ranijih korisnika naplaćivati troškove. Dakle, tužitelj iako upozoren i upoznat sa svojim nezakonitim postupanjem nastavlja i dalje neosnovano i nezakonito tražiti isplatu od tuženika. Ovakav zahtjev tužitelja je suprotan svim temeljnim načelima prava i tuženika dovodi u potpuno neravnopravan položaj. Obzirom na sve navedeno predlažemo sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te mu naložiti plaćanje troškova postupka tuženiku.".

6. U konkretnome slučaju radi se o sporu male vrijednosti po članku 458. stavku 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 70/19., 80/22. i 114/22., dalje: ZPP), jer vrijednost predmeta spora iznosi 531,89 € te se radi o pisanome postupku u smislu odredbe članka 461.a stavka 3. ZPP-a.

7. Sud nije smatrao potrebnim održati ročište u ovoj pravnoj stvari, jer je za utvrđivanje činjeničnoga stanja bilo dovoljno izvršiti uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, a niti jedna od stranaka nije podnijela obrazloženi prijedlog za održavanje ročišta u smislu članka 461.a stavka 6. i 7. ZPP-a.

8. U dokaznome postupku provedeni su dokazi i to uvidom i čitanjem ispisa dugovanja / otvorenih stavki za toplinsku energiju, odnosno druge troškove za razdoblje od 1. lipnja 2022. do 31. svibnja 2023., potvrde MUP-a o adresi prebivališta, boravišta ili drugom prijavljenom mjestu, priloženih računa za toplinsku energiju za razdoblje od mjeseca lipnja 2022. do mjeseca svibnja 2023., ugovora o kupoprodaji nekretnina od 25. ožujka 2015., ugovora o zakupu poslovnoga prostora od 30. ožujka 2015., naloga za prekid isporuke toplinske energije od 31. prosinca 2013., ugovora o potrošnji toplinske energije broj: CTS-47/16 od 30. kolovoza 2016., ugovora o koncesiji za obavljanje djelatnosti distribucije toplinske energije od 25. srpnja 2006. , odluke Gradskoga vijeća Grada Vukovara od 4. srpnja 2006., kojom se tužitelju dodjeljuje koncesija za obavljanje energetske djelatnosti distribucije toplinske energije na području Grada Vukovara, izvatka iz sudskoga registra za tužitelja te u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

9. Na temelju brižljive i savjesne ocjene svakoga dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnoga postupka (članak 8. ZPP-a), sud je utvrdio kako su ispunjeni uvjeti za održavanje na snazi platnoga naloga sadržanoga u označenome rješenju o ovrsi od 7. rujna 2023. (članak 451. stavak 3. ZPP-a).

10. Tijekom postupka sud je utvrdio kako iz ugovora o kupoprodaji nekretnina od 25. ožujka 2015. (stranica 65-66 spisa) proizlazi kako su ĐA i ovdje tuženik predmetni poslovni prostor u [adresa], u [adresa], površine 117,50 m2 kupili kao suvlasnici svaki u ½ dijela od tvrtke Borovo d.d. 6. lipnja 2002., dok je ĐA svoju polovicu toga poslovnog prostora ugovorom o kupoprodaji od 25. ožujka 2015. prodao ovdje tuženiku, tako da je tuženik od 25. ožujka 2015. vlasnik predmetnoga poslovnog prostora u cijelosti.

11. Pravo vlasništva tuženika proizlazi i iz izvatka iz zemljišne knjige, što je javni podatak dostupan na internetu, a sud je utvrdio kako je tuženik suvlasnik u 608/10.000 dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskoga suda u Vukovaru, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi jedna zgrada br. 6 i 8 Ulica hrvatskoga zrakoplovstva, etažno vlasništvo ( E-2), poslovni prostor br. 2, [adresa] u prizemlju s pratećim sadržajima, ukupne površine 117,50 m2.

12. Nadalje proizlazi kako je tuženik kao zakupodavac ugovorom o zakupu poslovnoga prostora od 30. ožujka 2015. (stranica 67-68 spisa) predmetni poslovni prostor površine 117,50 m2 dao u zakup obrtu za trgovinu [obrt] iz [adresa], vl. DA, OIB: [osobni identifikacijski broj].

13. Iz izvatka iz obrtnoga registra, što je javni podatak dostupan na internetu, proizlazi kako je DA, OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. obrta [obrt], koji je osnovan 5. travnja 2013.

14. Spisu prileži nalog za prekid isporuke toplinske energije od 31. prosinca 2013. (stranica 69 spisa), iz kojega je vidljivo kako je tarifnome kupcu trgovački obrt [obrt] isključeno grijanje, odnosno prekinuta je isporuka toplinske energije 31. prosinca 2013. od strane djelatnika tužitelja.

15. Iz ugovora o potrošnji toplinske energije br. CTS-47/16 od 30. kolovoza 2016. (str. 70-77 spisa) utvrđeno je da je tužitelj kao kupac s krajnjim kupcima toplinske energije suvlasnicima višestambene zgrade na adresi [adresa], koji su bili zastupani po ovlaštenome predstavniku suvlasnika MA, utvrdio međusobna prava i obveze u pogledu opskrbe toplinskom energijom navedene zgrade iz centralnoga toplinskog sustava koja je priključena na zajedničko mjerilo toplinske energije u toplinskoj podstanici, koji je ugovor u smislu čl. 25. toga ugovora, sklopljen na neodređeno vrijeme.

16. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 531,89 € sa zakonskim zateznim kamatama za račune toplinske energije u razdoblju od mjeseca lipnja 2022. do mjeseca svibnja 2023., za poslovni prostor u [adresa], glede kojega je obustavljena isporuka toplinske energije te je u računima za toplinsku energiju (str. 41-64 spisa) naveden tuženik kao adresat tih računa.

17. Iz članka 5. stavka 2. spomenutoga ugovora o zakupu poslovnog prostora od 30. ožujka 2015. proizlazi kako su ugovorne stranke ugovorile da se zakupnik – obrt za trgovinu [obrt] obvezuje plaćati sve troškove koji terete predmetni poslovni prostor, a prema računima davatelja usluga te snositi troškove tekućega održavanja.

18. Sukladno odredbi članka 18. stavka 1. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora (Narodne novine, broj: 125/11.) zakupnik snosi troškove tekućega održavanja poslovnoga prostora, ako nije drukčije ugovoreno.

19. Člankom 519. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08. i 125/11., dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o zakupu obvezuje zakupodavac predati zakupniku određenu stvar na korištenje, a ovaj se obvezuje plaćati mu za to određenu zakupninu.

20. Odredbom članka 520. ZOO-a propisano je kako se odredbe ovoga odsjeka neće primjenjivati na zakupe uređene posebnim zakonom, osim podredno.

21. Iz odredbe članka 522. stavka 3. ZOO-a proizlazi kako troškovi sitnih popravaka izazvanih redovitim korištenjem stvari, kao i troškovi samog korištenja, padaju na teret zakupnika.

22. Prema odredbi članka 84. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14., dalje: Zakon o vlasništvu) suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine održava taj dio o svome trošku te snosi sve javne obveze i terete u svezi s vlasništvom toga dijela, ako nije što drugo zakonom određeno (stavak 1.). Kad dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnoga dijela nekretnine (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela nekretnine duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga (stavak 2.). Ako je dužnik obveze iz stavka 2. ovoga Zakona osoba koja posebni dio nekretnine rabi ili iskorištava na temelju najma, zakupa ili drugoga ugovora sa suvlasnikom na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela, taj suvlasnik jamči dobavljaču za ispunjenje te obveze (stavak 3.).

23. Iz gore citiranih odredbi Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora i ZOO-a, s kojima je usklađen i članak 5. stavak 2. spomenutoga ugovora o zakupu poslovnoga prostora od 30. ožujka 2015., proizlazi kako je zakupnik predmetnoga poslovnog prostora HA, kao vl. obrta za trgovinu [obrt], u obvezi snositi sve troškove koji terete predmetni poslovni prostor, a prema računima davatelja usluga.

24. Međutim, odredbom čl. 84. st. 3. Zakona o vlasništvu propisano je kako suvlasnik, odnosno etažni vlasnik, u konkretnome slučaju tuženik, jamči dobavljaču, odnosno tužitelju za ispunjenje obveze naknade za toplinsku energiju, tako da nisu osnovani navodi tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji u konkretnome slučaju.

25. K tome, nisu osnovani navodi tuženika o promašenoj aktivnoj legitimaciji na strani tužitelja.

26. Naime, tužitelj je trgovačko društvo registrirano, među ostalim, za opskrbu električnom energijom, plinom, parom i toplom vodom, kojem je odlukom Grada Vukovara od 4. srpnja 2006. dodijeljena koncesija za obavljanje energetske djelatnosti distribucije toplinske energije na području Grada Vukovara, a Grad Vukovar je s tužiteljem kao koncesionarom potpisao i ugovor o koncesiji za obavljanje djelatnosti distribucije toplinske energije od 25. srpnja 2006.

27. Također, već je spomenuto kako iz ugovora o potrošnji toplinske energije br. CTS-47/16 od 30. kolovoza 2016. proizlazi da je tužitelj kao kupac s krajnjim kupcima toplinske energije suvlasnicima višestambene zgrade na adresi [adresa], koji su bili zastupani po ovlaštenome predstavniku suvlasnika MA, utvrdio međusobna prava i obveze u pogledu opskrbe toplinskom energijom navedene zgrade iz centralnoga toplinskog sustava koja je priključena na zajedničko mjerilo toplinske energije u toplinskoj podstanici.

28. Nadalje, u predmetnome je postupku utvrđeno kako među strankama nije sporno da je predmetnome poslovnom prostoru obustavljena isporuka toplinske energije 31. prosinca 2013., odnosno prekinuta mu je isporuka toplinske energije, no tužitelj smatra kako je tuženik obvezan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije, sve prema odredbi članka 45. stavka 3. Zakona o tržištu toplinske energije (Narodne novine, broj: 80/13., 14/14., 102/14., 115/14., 95/15., 102/15., 76/18., 96/18., 86/19. i 118/19., dalje: ZTTE).

29. U skladu s odredbom članka 3. stavka 2. točke 14. ZTTE krajnji kupac je pravna ili fizička osoba koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe od kupca na temelju obračuna toplinske energije.

30. Prema odredbi članka 45. ZTTE regulirano je postupanje krajnjih kupaca toplinske energije na zajedničkom mjerilu toplinske energije prigodom izdvajanja iz toplinskog sustava, te je u stavku 1. određeno da se krajnji kupac na zajedničkom mjerilu toplinske energije, iznimno od odredbi članaka toga zakona, može izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava uz ispunjavanje uvjeta koji su navedeni pod točkama 1. - 8. toga članka, a dalje postupanje propisano je u stavku 2. istoga članka ZTTE.

31. Odredbom članka 45. stavka 3. ZTTE propisano je da je krajnji kupac iz stavka 1. toga članka dužan plaćati sve troškove, osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.

32. Sukladno odredbi članka 18. stavka 3. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (Narodne novine, broj: 35/14. i 129/15., dalje: Opći uvjeti) za vrijeme obustave isporuke toplinske energije iz stavka 2. ovoga članka, krajnji kupac dužan je plaćati sve troškove, osim troškova energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.

33. Odredbom članka 2. stavka 2. točke 3. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (Narodne novine, broj: 99/14., 27/15. i 124/15., dalje: Pravilnik) propisano da se ukupni troškovi toplinske energije sastoje od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage iz termoenergetske suglasnosti, odnosno, ako ne postoji termoenergetska suglasnost, priključna snaga utvrđuje se primjenom faktora 50 W/m3, uz uvjet da tako utvrđena priključna snaga ne može biti veća od tehničkih mogućnosti distribucijske mreže i nazivnih vrijednosti opterećenja priključka, uključujući i mjerila toplinske energije.

34. Radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, obzirom na neujednačenu sudsku praksu Vrhovni sud Republike Hrvatske je nakon što je rješenjem poslovni broj Revd-760/2020 od 5. svibnja 2020. dopušteno revizijsko pitanje koje je tužitelj podnio u drugom predmetu u revizijskoj odluci poslovni broj: Rev-285/2021-3 zauzeo stav da su krajnji kupci dužni nakon izdvajanja sukladno odredbi članka 45. stavak 9. ZTTE plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije – koju energiju (uostalom) za grijanje stana ili vode niti ne koriste. Konkretno dužni su plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, one troškove koje nisu u vezi sa grijanjem njihova stana ili prostora (dakle troškove koji nisu u svezi sa troškovima isporučene toplinske energije za stalne troškove isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode), ali nastaju kao nužni u obavljanju djelatnosti proizvodnje distribucije toplinske energije za cijelu zgradu, a ne ovise o utrošenoj količini toplinske energije pa se ostvaruju i u zagrijavanju toplinskih instalacija, to stoga što se izdvajanjem pojedinog krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava u pravilu i u bitnome ne mijenjaju opisani troškovi snage, kao fiksni troškovi održavanja cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, toplinske podstanice i unutarnjih instalacija u zgradi - kao niti troškovi koji po prirodi stvari nastaju u zagrijavanju navedenih instalacija ili zajedničkih prostora.

35. Isti pravni stav iznesen je i u kasnijoj odluci Vrhovnoga suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-911/2021-2 od 21. veljače 2023.

36. Stoga po ocjeni ovoga suda tuženik nakon izdvajanja iz zajedničkoga toplinskog sustava u prosincu 2013., odnosno obustave isporuke toplinske energije ima zakonsku obvezu plaćati sve druge troškove u koje spada trošak snage naknade za usluge kupca i poreza na dodanu vrijednost. I sud Europske unije je u presudi EVN Bulgaria Toplofikacia (C-708/17 i C-725/17) od 5. prosinca 2019. presudio da se Direktivi 2011/83 o pravima potrošača i Direktivi 2005/19 o nepoštenoj i poslovnoj praksi ne protivi propis kojim se predviđa da su vlasnici stanova u zgradi u suvlasništvu priključenoj na mrežu područnog grijanja dužni doprinositi troškovima potrošnje toplinske energije zajedničkih dijelova i unutarnjih instalacija zgrade, iako pojedinačno nisu zatražili isporuku grijanja i ne koriste ga u svom stanu te da se Direktiva 2006/32 i 2012/27 o energetskoj učinkovitosti ne protivi tome da se računi koji se odnose na tu potrošnju svakom vlasniku u zgradi u suvlasništvu ispostavljaju razmjerno grijanom obujmu njegova stana. U navedenoj presudi sud je pojasnio pojam „isporuke naručene robe“ u smislu članka 27. Direktive 2011/83 obrazloživši da opskrba unutarnjih instalacija toplinskom energijom i posljedično zajedničkih dijelova zgrade u suvlasništvu koja je izvršena nakon odluke o priključenju zgrade na mrežu zgrade područnog grijanja koju je donijela suvlasnička zajednica u skladu s nacionalnim pravima ne predstavlja isporuku nenaručenog područnog grijanja. Pored toga, da se računi koji se odnose na grijanje u zgradama u suvlasništvu, osobito što se tiče unutarnjih instalacija i zajedničkih dijelova zgrade, ne mogu u potpunosti individualizirati, s obzirom na to da stanovi u takvoj zgradi nisu toplinski neovisni jedan o drugome jer se toplina izmjenjuje između grijanih prostora, manje grijanih prostora ili prostora koji se ne griju.

37. Pri tom, a kako to navodi Vrhovni sud RH, tuženik ne može s uspjehom tvrditi da od plaćanja opisane fiksne naknade koja se odnosi na troškove snage - u onome što čini njezin navedeni sadržaj, te od onog čemu bi ta naknada trebala služiti, odnosno od grijanja zajedničkih dijelova zgrade ili unutarnjih i vanjskih instalacija zgrade, nema nikakve koristi. Grijanjem zajedničkih dijelova zgrade (primjerice: stubišta, kotlovnice, podrumskih ili tavanskih prostora) ili instalacija zgrade (onih ugrađenih u zidove ili podove) topliji je i njegov stan (kao što je topliji i grijanjem drugih stanova u zgradi, ne nužno samo onih sa kojima graniči zajedničkim zidovima). Valja imati na umu da se grijanjem drugih dijelova zgrade ili drugih stanova kao i održavanjem cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, pridonosi (što se ne može relativizirati ili u vrijednosti umanjivati u onome što i tuženik dobiva) očuvanju i zgrade kao cjeline - a time i stana sa njegovom vrijednošću u vlasništvu (pa i kao stana koji bi imao ili sačuvao bar mogućnost ponovno pristupiti grijanju - ako se postrojenje za grijanje sačuva, makar se izdvojio iz toplinskog sustava).

38. Zbog svega gore navedenoga i stanar (ovdje tuženik) koji se izdvojio iz zajedničkog sustava grijanja, odnosno kojemu je obustavljena isporuka toplinske energije neovisno o vremenu kada se iz istoga sustava izdvojio - prije ili nakon stupanja na snagu odredbe iz članka 45. stavka 3. ZTTE-a (6. srpnja 2013.) te bez obzira kupuje li toplinsku energiju za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, ukoliko naravno zajednički sustav grijanja opskrbljuje zajedničke prostorije te ukoliko se nisu svi stanari isključili iz zajedničkoga sustava grijanja, mora sudjelovati u pokrivanju prouzrokovanih troškova, fiksne naknade koja se odnosi na troškove snage - u onome što čini njezin navedeni sadržaj (grijanja zajedničkih dijelova zgrade ili unutarnjih i vanjskih instalacija zgrade).

39. Navedeni pravni stav izražen je i u presudama Županijskoga suda u Dubrovniku poslovni broj: Gž-225/2023-2 od 26. srpnja 2023. i poslovni broj: Gž- 395/2022-2 od 6. rujna 2023.

40. Kako tuženik u ovome parničnom postupku nije doveo u sumnju gore navedene odlučne činjenice za rješavanje ove pravne stvari, nije bilo potrebe izvoditi dokazni prijedlog tužitelja da se, po potrebi, sasluša rukovoditelj odjela toplinarstva kod tužitelja CA, dipl. ing., dok sam iznos predmetne obveze tuženik također nije doveo u sumnju, niti je na okolnost nepravilno utvrđenoga iznosa predmetne obveze predložio provođenje financijsko-knjigovodstvenoga vještačenja.

41. Iz svega navedenoga proizlazi da je primjenom ranije navedenih odredbi materijalnoga prava valjalo temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održati na snazi predmetni platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnoga bilježnika te odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

42. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154., 155. i 164. ZPP- a.

43. Kako se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnoga naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnoga postupka donijeta je odluka kao u točki II. izreke presude.

44. Tužitelju, koji je u cijelosti uspio u sporu te je zastupan po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23., dalje: OTRH) i označenoj vrijednosti predmeta spora priznat je, imajući u vidu konačno postavljeni zahtjev za naknadu troška u podnesku od 12. prosinca 2023., trošak javnobilježničke naknade u smislu članka 5. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine, broj: 9/21., 18/22. i 154/22.) u iznosu od 20,00 € s pripadajućim PDV-om u smislu članka 9. toga Pravilnika (ukupno 25,00 €), trošak obrazloženoga podneska od 12. prosinca 2023. u smislu Tbr. 8.1. OTRH u iznosu od 100,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH) - ukupno 125,00 € te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 € u smislu Tbr. 2.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/23.), što ukupno čini iznos od 176,54 € pa je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

45. Kako je, slijedom iznesenoga, tuženik izgubio parnicu, valjalo je odbiti kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnoga postupka i odlučiti kao u izreci presude pod točkom IV.

46. Slijedom iznesenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Vukovaru 11. veljače 2025.

Sudac

Đuro Druško

Uputa o pravnome lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnome županijskom sudu. Žalba se izjavljuje pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovoga suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2. i 4. – 14. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnoga prava.

DNA:

1. Tužitelju, putem punomoćnika

2. Tuženiku, putem punomoćnice

3. Kalendar 30 dana