Poslovni broj: Usž-1809/2024-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ML, [adresa], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi propuštanja donošenja pojedinačne odluke u propisanom roku, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-274/24-5 od 11. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-274/24-5 od 11. travnja 2024.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbacuje se, kao nedopuštena, tužba tužitelja podnesena iz razloga jer tuženik o njegovom prigovoru nije odlučio u roku propisanom odredbom članka 122. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. i 110/21. - dalje u tekstu: ZUP).
2. Tužitelj je protiv osporenog rješenja izjavio žalbu kojom zakonitost istog pobija zbog bitne povrede pravila sudskog postupka. Smatra da je prvostupanjski sud bio dužan primijeniti članak 43. stavak 1. ili članak 58. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. - dalje u tekstu: ZUS), što je propustio učiniti, a niti je na temelju izvora objektivnog prava dokazao da pravni postupak pokrenut temeljem članka 156. ZUP-a nije upravni odnosno da tuženik u upravnom postupku temeljem članka 122. ZUP-a ne odlučuje o pravu ili pravnom interesu podnositelja. Ističe da mu sud nije dostavio preslik odgovora na tužbu tuženika te Pravilnik o prostornim planovima ("Narodne novine", broj 152/23.), iako je isti općenormativni upravnopravni akt, tzv. provedbeni akt temeljem općih pravila Zakona o sustavu državne uprave. Stoga drži da je u nadležnosti upravnog suda ocjena zakonitosti i ustavnosti upravnopravnog akta koji nije pravno utemeljen na izvoru objektivnog prava, već na volji tuženika. Slijedom iznesenog, predlaže ovom Sud žalbu usvojiti.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući osporeno rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbacio tužbu, te da time nije povrijedio zakon na štetu tužitelja.
5. Naime, iz podataka sveza spisa, kao i sadržaja tužbe, proizlazi da je tužitelj podnio tuženiku prigovor protiv članka 4. stavka 1. točke 2. alineje 1. Pravilnika o prostornim planovima, smatrajući da citirana odredba nije u suglasnosti s člankom 5. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Kraj takvog stanja stvari, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u konkretnom slučaju ne postoje pretpostavke za vođenje spora zbog nedonošenja rješenja o prigovoru u zakonom propisanom roku, jer je predmet zahtjeva ocjena ustavnosti općeg akta, o čemu se ne može odlučivati u upravnom postupku, niti se o tome donosi upravni akt (rješenje), a što posljedično znači da u ovakvoj pravnoj situaciji nema ni šutnje uprave zbog nepostupanja tuženika u smislu članka 122. stavka 3. ZUP-a.
7. Nadalje, prigovor tužitelja protiv sporne odredbe Pravilnika o prostornim planovima, kao općeg akta jedinice lokalne samouprave, ne predstavlja prigovor kakav imaju u vidu odredbe članka 155. i članka 156. ZUP-a, a koje se odnose na zaštitu od postupanja javnopravnih tijela, i to u slučaju zaštite prava zainteresiranih osoba kada od javnopravnog tijela traže obavijest o uvjetima, načinu i postupku ostvarivanja ili zaštite nekog svojeg prava ili pravnog interesa u određenoj upravnoj stvari (članak 155.), odnosno u slučaju zaštite od svakog drugog oblika postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava o kojem se ne donosi rješenje, a kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes neke osobe (članak 156.).
8. S obzirom na izloženo, ovaj Sud ne nalazi osnovanim prigovor bitne povrede pravila sudskog postupka zbog nepostupanja prvostupanjskog suda temeljem članka 43. stavka 1. ili članka 58. stavka 3. ZUS-a, jer u situaciji kada nisu ispunjene procesne pretpostavke za vođenje spora, a što je ovdje slučaj, nema mjesta primjeni odredaba ZUS-a kojima se uređuju radnje u upravnom sporu i donošenje meritorne odluke po tužbenom zahtjevu, na primjenu kojih tužitelj pogrešno ukazuje u žalbi.
9. Kako, dakle, tužitelj žalbenim prigovorima nije doveo u sumnju zakonitost osporenog rješenja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
10. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1., u vezi članka 67. stavka 3. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), žalbu odbiti kao neosnovanu.
Zagrebu, 11. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
