Poslovni broj: Us I-3393/2023-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, uz sudjelovanje zapisničarke Katije Stermšek, u upravnom sporu tužitelja BĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Srećko Novak-Perjanec, odvjetnik u Sesvetama, Karlovačka c. 2, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: 18683136487, Zagreb, Koturaška 43/IV, radi plaćanja posebnog poreza na motorna vozila, 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-01/22-01/62 Urbroj: 513-04-23-2 od 6. srpnja 2023. godine

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-01/22-01/62, Urbroj: 513-04- 23-2 od 6. srpnja 2023. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog ureda Zagreb, Klasa: UP/I-415-02/20-18/1059, Urbroj: 513-02-3005/14-22-12 od 19. siječnja 2022.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je utvrđena porezna obveza posebnog poreza na motorna vozila u iznosu od 8.280,62 kn sa kamatama, način i rok plaćanja, za vozilo marke VW Arteon 2.0 TDI, broj šasije: [broj šasije], registarskih oznaka [registarska oznaka].

3. Tužitelj u tužbi u bitnome, navodi da mu je osporenim prvostupanjskim rješenjem od 19. siječnja 2022. neosnovano stavljeno na teret da je 21. studenoga 2020. upravljao osobnim vozilom VW Arteon 2.0 TDI, registarskih oznaka [registarska oznaka] koje da je u vlasništvu fizičke osobe PĐ iz [adresa], a koje da nikada nije registrirano u evidencijama motornih vozila u RH pa da na isto nije obračunan i plaćen posebni porez na motorna vozila. Ističe da je činjenicu da je vozilo u vlasništvu fizičke osobe opovrgnuo i dokazao da to nije istinito utvrđenje. Navodi da je vozilo u vlasništvu tvrtke Tukša Goran Dienstleistungen, da mu je dano na korištenje kao zaposleniku tvrtke za potrebe djelatnosti tvrtke, da je fizička osoba s prebivalištem u [adresa] i da je zaposlen kod poslodavca u drugoj državi članici Europske unije te da je namijenjeno za obavljanje posla izvan područja Republike Hrvatske, te da je ovo pisanom izjavom potvrdio PĐ. Tužitelj ističe da je prilikom nadzora imao kompletnu dokumentaciju, uključujući njemačku prometnu dozvolu, njemačku vozačku dozvolu, iskaznicu zdravstvenog osiguranja SR Njemačke, ugovor o radu te prijavu boravka u SR Njemačkoj. Nadalje, ističe da je pogrešan zaključak tuženika da tužitelj nije dostavio niti jedan vjerodostojan i relevantan podatak iz kojeg bi proizlazio da postoje neke poslovne i osobne veze. Također, osporava zaključak kojim je na temelju podataka NKC-a utvrđeno da je tijekom 2020. na području Republike Hrvatske boravio više od 185 dana. Naglašava da to nije točno jer je od 16. travnja 208. zaposlenik tvrtke PĐ te je s danom 11. travnja 2018. izvršio prijavu boravka u Njemačkoj. Zaključno, navodi da nema uvjeta za primjenu odredbe članka 8. Zakona o porezu na motorna vozila te da se s obzirom na cjelokupno činjenično stanje ne radi o nezakonitoj uporabi motornog vozila.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog rješenja, te je predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu.

5. Podneskom od 4. prosinca 2023. tužitelj se očitovao na tuženikov odgovor na tužbu te je u bitnome ponovio navode iz tužbe.

6. U sporu je održana rasprava 24. siječnja 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/2024, dalje: ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Na raspravu je pristupila zamjenica opunomoćenika tužitelja, dok uredno pozvani tuženik nije pristupio. Zamjenica opunomoćenika tužitelja je navela da u svemu ostaje kao u tužbi te kao u tijeku postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu. U spis je predala rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj: Ppž-3668/2024 te je predložila da sud službenim putem pribavi spis vijeća za prekršaje carinske uprave, Područni ured Zagreb, Klasa: 413-01/21-26/580, Urbroj: 513-02-3002/7-24-23. Popisani su troškovi postupka u iznosu od 500 bodova za sastav tužbe te za pristup na ročište za raspravu sve uvećano za PDV od 25%.

7. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za pribavom prekršajnog spisa kao nepotreban jer su porezni (upravni) i prekršajni postupak međusobno dva odvojena postupka, kako po svojim materijalnopravnim tako i po svojim procesnopravnim odredbama. U prekršajnom postupku se na temelju utvrđene prekršajne odgovornosti i krivnje počinitelja prekršajnog djela izriče kazna, dok se u upravnim (poreznim) postupcima utvrđuje porezna obveza čiji nastanak ne ovisi o krivnji počinitelja prekršajnog djela, odnosno poreznog obveznika.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje.

9. Između stranaka nije sporno da je tužitelj, kao hrvatski državljanin, s prebivalištem u [adresa], 21. studenoga 2020. u [adresa], zatečen pri upravljanju motornog vozila VW Arteon 2.0 TDI, broj šasije: [broj šasije], registarskih oznaka [registarska oznaka], da vozilo nikada nije bilo registrirano u [adresa], da na isto nije bio obračunat i plaćen posebni porez na motorna vozila.

10. Između stranaka je sporno je li korištenje vozila kako je utvrđeno u prvostupanjskom i osporenom rješenju predstavlja osnovu za nastanak porezne obveze prema tužitelju.

11. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

12. Iz obrazloženja prvostupanjskog i osporavanog rješenja tuženika proizlazi da je tužitelj, kao hrvatski državljanin s prijavljenim boravištem na adresi u [adresa] postupao protivno odredbama članka 8. stavka 2. točke 2. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila Zakona o posebnom porezu na motorna vozila ("Narodne novine" broj: 15/13., 108/13., 115/16., 127/17., 121/19., dalje u tekstu: Zakon), na način da je vozilo marke VW Arteon 2.0 TDI, registarskih oznaka [registarska oznaka], u vlasništvu PĐ, a na koje nije na propisan način obračunat i plaćen posebni porez na motorna vozila koristio na cesti u Republici Hrvatskoj te isto nije u zakonom propisanom roku prijavio nadležnom Carinskom uredu radi obračuna i plaćanja posebnog porezna na motorna vozila.

13. Uvidom u dostavljene podatke od strane Carinske uprave, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor, Službe za operativnu komunikaciju i podršku – NKC (Nacionali koordinacijski centar) proizlazi da je izvršena provjera prijelaza državne granice za predmetno vozilo, kao i za tužitelja, te je temeljem istih podataka točno utvrđeno datum i vrijeme prelaska državne granice navedenim vozilom i to pri izlasku te ulasku u Republiku Hrvatsku. Iz navedenih podataka (tablice) proizlazi da se je tužitelj na području Republike Hrvatske, tijekom 2020. nalazio više od 185 dana i to, ulaz 7. siječnja 2020. (autobusom, nepoznat datum izlaska), ulaz 6. ožujka 2020. (nepoznat datum izlaska), 14. ožujka 2020. do 4. svibnja 2020., 18. svibnja 2020. do 26. svibnja 2020., 26. svibnja 2020. do 15. srpnja 2020. , 21. srpnja 2020. do 2. kolovoza 2020. do 12. kolovoza 2020., 19. kolovoza 2020. do 13. listopada 2020. , 27. listopada 2020. 14. studenoga 2020., 18. studenoga 2020. do 21. studenoga 2020. iz čega bi proizlazilo da je tužitelj, tijekom 2020. od dana kada je vozilom prvi put ušao u Republiku Hrvatsku (14. ožujka 2020.) do dana kad je zatečen u upravljanu predmetnim vozilom boravio minimalno 203 dana te za to vrijeme boravka koristio predmetno vozilo.

15. Odredbom članka 4. stavak 1. točka c) Zakona o posebnom porezu na motorna vozila ("Narodne novine" broj: 15/13., 108/13., 115/16., 127/17., 121/19., dalje u tekstu: Zakon), propisano je da je nezakonita uporaba motornih vozila svako korištenje, posjedovanje te činjenično ili pravno raspolaganje motornim vozilom na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez.

16. Prema odredbi članka 5. stavak 1. točka 1. Zakona, predmet oporezivanja su motorna vozila na koje nije obračunat i plaćen posebni porez u Republici Hrvatskoj koja se registriraju sukladno posebnim propisima, i to osobni automobili i ostala motorna vozila konstruirana prvenstveno za prijevoz osoba, uključujući motorna vozila tipa karavan, kombi i trkaće automobile iz tarifnih oznaka KN: 8703 21, 8703 22, 8703 23, 8703 24, 8703 31, 8703 32, 8703 33 i 8703 90, osim sanitetskih vozila, dostavnih »van« vozila i vozila posebno prilagođenih za prijevoz osoba s invaliditetom.

17. Odredbom članka 6. stavak 1. točka 3. Zakona, propisano je da je obveznik plaćanja posebnog poreza na motorna vozila osoba koja je nezakonito uporabila motorno vozilo na području Republike Hrvatske.

18. Odredbom članka 8. stavak 1. Zakona propisano je da obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza iz članka 5. stavak 1. Zakona nastaje kada se utvrdi da su motorna vozila nezakonito upotrebljavana na području Republike Hrvatske, dok je stavkom 2. točka 2. istog članka propisano da kod nezakonite uporabe motornih vozila na području Republike Hrvatske obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza, osim u drugim slučajevima propisanim tim Zakonom, nastaje kad se utvrdi da je fizička osoba s prebivalištem u [adresa] posjedovala motorno vozilo na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez ili koristila takvo motorno vozilo na cesti u Republici Hrvatskoj. U smislu odredbe stavka 3. istog članka smatra se da fizička osoba ima prebivalište u [adresa] ako na području Republike Hrvatske stvarno boravi više od 185 dana u svakoj kalendarskoj godini zbog osobnih i poslovnih veza ili u slučaju kada poslovne veze ne postoje, ako postoje osobne veze koje ukazuju na blisku povezanost između osobe i mjesta u kojem prebiva na području Republike Hrvatske.

19. Člankom 16. stavak 1. Zakona propisano je da se ne smatra se da je motorno vozilo nezakonito upotrebljavano na području RH ako fizička osoba s prebivalištem u drugoj državi članici Europske unije koristi na području RH motorno vozilo registrirano u drugoj državi članici Europske unije u razdoblju, kontinuiranom ili ne, od najduže šest mjeseci za svako razdoblje od 12 mjeseci.

20. Člankom 17. stavkom 1. Zakona propisano je da se ne smatra se da je motorno vozilo nezakonito upotrebljavano na području Republike Hrvatske ako se motorno vozilo registrirano u drugoj državi članici Europske unije:

1. nalazi u posjedu ili uporabi kod fizičke osobe s prebivalištem u [adresa] koja je zaposlena kod poslodavca u drugoj državi članici Europske unije, a vozilo je u vlasništvu poslodavca. Fizička osoba s prebivalištem u [adresa] je u tom slučaju dužna Carinskoj upravi predočiti pisanu izjavu vlasnika motornog vozila te druge dokaze iz kojih je nedvojbeno da je motorno vozilo prvenstveno namijenjeno za obavljanje zaposlenikovog posla izvan područja Republike Hrvatske.

Stavkom 2. istog članka propisano je da u slučajevima iz stavka 1. točke 1. i 2. ovoga članka prvenstvena namjena motornog vozila mora biti obavljanje poslova ili uporaba izvan područja Republike Hrvatske, dok je stavkom 3. propisano da u slučajevima iz stavka 1. točke 1. i 2. ovoga članka fizička osoba s prebivalištem u [adresa] je dužna prijaviti se Carinskoj upravi elektroničkim putem prije ulaska na područje Republike Hrvatske te najkasnije u roku od pet dana od dana prvog unosa motornog vozila na područje Republike Hrvatske podnijeti zahtjev carinskom uredu prema mjestu svog prebivališta radi donošenja odobrenja kojim se utvrđuju uvjeti pod kojim osoba može upravljati motornim vozilom na području Republike Hrvatske. Prekoračenje tog roka smatra se nezakonitom uporabom motornog vozila na području Republike Hrvatske.

21. Slijedom navedenog, s obzirom na navedena utvrđenja, pravilan je zaključak prvostupanjskog tijela i tuženika da je tužitelj stvarno živio na području Republike Hrvatske, gdje je ima prebivalište odnosno i da se na području Republike Hrvatske koristio motornim vozilom stranih registarskih oznaka, za koje nije bila podnesena porezna prijava nadležnom carinskom uredu radi obračuna i plaćanja posebnog poreza na motorna vozila, čime je nezakonito uporabio motorno vozilo na području Republike Hrvatske i zbog čega je u obvezi platiti posebni porez na motorna vozila, a sve u skladu s prethodno citiranim odredbama Zakona. Naime, iako spisu predmeta prileže izjava PĐ u vezi namjene automobila, to ne proizlazi iz činjeničnih utvrđenja s obzirom da je utvrđeno da je tužitelj s navedenim automobilom u Republici Hrvatskoj bio najmanje 203 dana, pa vozilo očito nije namijenjeno za obavljanje tužiteljevog posla izvan Republike Hrvatske. Napominje se da je u 2020. tužitelj u Republici Hrvatskoj boravio i više od 203 dana s obzirom da mu je prvi ulaz u 2020. bio 7. siječnja 2020. (autobusom, da je datum nepoznat datum izlaska), da je drugi ulaz 6. ožujka 2020., a treći ulaz, s predmetnim vozilom 14. ožujka 2020. pa nadalje. Slijedom navedenog, proizlazi da je tijekom 2020. tužitelj najveći dio godine proveo u Republici Hrvatskoj i da ne ispunjava uvjete za izuzeće i oslobođenje od plaćanja posebnog poreza na motorna vozila.

22. Ni ostali tužiteljevi navodi u tužbi nisu osnovani, te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu pa slijedom navedenog ne dolazi u obzir primjena članka 16. stavak 1. Zakona na koju se tužitelj poziva u tužbi.

23. Na temelju dokaza izvedenih u ovom upravnom sporu, tj. svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu i spisu tijela državne uprave, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je rješenje tuženika zakonito doneseno. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno te nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila ova upravna stvar.

24. Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. ZUP-a, a na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ("Narodne novine" broj 36/24; u daljnjem tekstu: ZUS), pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

25. Konačno, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

U Splitu 11. veljače 2025.

S U D A C

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA:

1. Opunomoćeniku tužitelja

2. Tuženiku

3. U spis

4. Kalendar 45 dana

NACRT ODLUKE IZRADIO

SUDSKI SAVJETNIK BORIS KULIĆ