Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-162/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberte Pandža članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OI, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Radivoj Mačešić-Biscuoli, odvjetnik u Puli, protiv tuženika Raiffesenbank Austrija d.d. Zagreb, OIB 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, kojeg zastupaju punomoćnici JI, ĐI, LI, EI, Ana Ilić i Soča Fruk, odvjetnici u zajedničkom odvjetničkom uredu u Rijeci, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P- 531/2022-31 od 7. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču- Parenzo, poslovni broj P-531/2022-31 od 7. prosinca 2023., u pobijanom dijelu toč. I., II., III., V. i dijelu toč. IV. izreke kojim je prihvaćen zahtje tužitelja za nakandu parničnog troška u iznosu od 1.592,77 EUR[1] /12.000,76 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka nastalih povodom pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 2.1. Ugovora o kreditu broj 128-50-3801280 kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita sklopila i tuženik kao kreditor sklopili 21. studenog 2006., a koja glasi: “…promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora…”, te u odredbi čl. 1.1. dodatka br. I. Ugovora o kreditu br. 128- 50-801280 koja glasi: “…promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora…”, te da stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana (toč. I. izreke). Utvrđene su ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovoru o kreditu broj 128-50-3801280, kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženica kao kreditor sklopili 21. studenog 2006., a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to u odredbi čl. 1., koja glasi: “…kunska protuvrijednost CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja…”, zatim u odredbi čl. 7.1. koja glasi: “…u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća…”, te u odredbi čl. 3.1. dodatka br. I. Ugovora o kreditu br. 128-50-3801280 koja glasi: “…u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća zajedno s redovnom kamatom koja je promjenjiva sukladno odredbama osnovanog ugovora…”, pa da stoga navedene odredbe ugovora, kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana (toč. II. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.616,77 EUR/19.716,07 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama pobliže razvrstanim u toč. III. izreke. Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.592,77 EUR/12.000,76 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvosutpanjske presude do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbijen (toč. IV. izreke). Odbijen je zahjev tuženika da mu tužiteljica naknadi parnični trošak (toč. V. izreke).

2. Protiv dijela navedne presude u pobijanom dijelu toč. I., II., III., V. i dijelu toč. IV. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za nakandu parničnog troška u iznosu od 1.592,77 EUR/12.000,76 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu parničnog troška i zakonske zatezne kamate, ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetim odredbi ugovora o potrošačkom kreditu i dodataka tom ugovoru u dijelu koji se odnosi na promjenjviu kamatnu stopu i valutnu klauzulu zaključenog između stranka i restitucijski zahtjev za povrat preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi ugovora o kreditu i dodatka tom ugovoru.

5. U postupku koji je prethodio žalbi prvostupanjski sud je utvrdio da su tuženik kao kreditor i tužiteljica kao korisnik kredita zaključili Ugovor o kreditu 21. studenog 2006., temeljem kojega je tužiteljici odobren kredit za kupnju vozila u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 21.870,00 CHF po srednjem tečaju kreditora s rokom otplate od 84 mjeseca. Nadalje je utvrđeno da je čl. 2. ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 5.20% godišnje u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora te da se kamatna stopa tijekom otplate kredita mijenjala s početnih 5,20% na više, te da je čl. 7. ugovorena otplata u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednsoti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećen na dan dospijeća prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku. Financijskim vještačenjem sud je utvrdio da razlika između početno ugovorene kamatne stope i povećane kamatne stope plaćene tijekom otplate kredita iznosi ukupno 691,79 EUR/5.212,07 kn, a da razlika između tečaja CHF na dan isplate kredita i tečaja CHF tijekom otplate kredita iznosi 1.924,98 EUR/14.504,00 kn.

6. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud se pozvao na učinke presude u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., kojom je potvrđeno u odnosu na tužene banke, među kojima i na tuženika, da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača.

7. Nadalje je sud pozvao i na učinke presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., kao i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., kojom su odbijene revizije tužitelja i tuženika, te je Vrhovni sud u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke, među kojima i tuženik u točno određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica – švicarski franak (CHF), jer prije njihova sklapanja banke nisu potrošača informirale u cijelosti o potrebnim parametrima bitnim za donošenje utemeljene odluke temeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i za vrijeme sklapanja ugovora, te da su te odredbe ugovora suprotne načelu savjesnosti i poštenja, jer uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezana ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, a što je protivno odredbama čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. („Narodne novine“, broj 96/03 – dalje: ZZP/03) i odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 89/09 i 133/09 – dalje: ZZP) i to čl. 96. i 97. toga Zakona, kao i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine “ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO).

8. Pozivom na prednja utvrđenja i pravna shvaćanja izražena u prednje navedenim postupcima radi zaštite kolektivnih prava potrošača, prvostupanjski sud je utvrdio ništetnim odredbu o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržanu u čl. 2.1. Ugovora o kreditu broj 128-50-38012 o jednostranoj promjeni kamatne stope i odredbu čl. 1.1. Dodatka br. I. Ugovora o kreditu, kao i odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule CHF sadržane u čl. 1. i 7.1. Ugovora o kreditu, te u odredi 3.1. Dodatka br. I Ugovoru o kreditu, te je pozivom na odredbe čl. 83. ZZP/03 i čl. 98. zzp/09, kao i odredbe čl. 324. st. 1. i 323. st. 1. ZOO obvezao tuženika na povrat razlike preplaćenih iznosa anuiteta na temelju tih ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli po pravilima stečenog bez osnove (čl. 1111. i 1115. ZOO).

9. Osnovano u žalbi ukazuje tuženik da je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi i razlozima presude, zbog čega presudu nije moguće ispitati.

10. Naime, prvostupanjski sud je u toč. I. i II. izreke pobijane presude utvrdio ništetnim odredbe čl. 1.1. i 3.1. Dodatka Ugovoru o kreditu broj 128-50-38012, ne dajući u obrazloženju presude za takvu svoju odluku baš nikakve razloge. Naime, tužiteljica je u činjeničnim navodima tužbe tražila da sud utvrdi ništetnim i odredbe Dodatka Ugovoru o kreditu, ne navodeći kada je isti sklopljen, a prvostuapnjski sud je je pobijanom presudom utvrdio ništetnim Dodatak broj I. Ugovoru o kreditu u odredbama 1.1. i 3.1., premda je potpuno nejasno o kakvom Dodatku Ugovora se radi, jer te okolnosti u postupku nisu utvrđene.

11. Kako je zbog iznijetih razloga izreka pobijane presude nejasna i u suprotnosti s činjenicama utvrđnim u postupku, time je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju osnovano u žalbi ukazuje tuženik.

12. Zbog navedenih nejasnoća i proturječnosti, i jer je činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, valjalo je temeljem odredbi čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu, izuzev u odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka pod toč. IV. izreke, i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. S tim u vezi ukinuta je i odluka o troškovima postupka sadržana u dosuđujućem dijelu toč. IV. izreke i u toč. V. izreke, jer ista ovisi o konačnom uspjehu stranaka u postupku.

13. U ponovljenom postupku prvostupanjsi sud će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog posutpka na koju mu je ukazano ovim rješenjem, te će upotpuniti činjenično stanje u skladu s prednje iznijetim i potom pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice, dajući za svoja utvrđenja jasne, valjane i neprotudječne razloge.

14. Novom odlukom o gavnoj stvatri prvosutpanjski sud će odlučiti i o troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 11. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Jadranka Travaš