Poslovni broj: Us I-3404/2023-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te Katiji Stermšek, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice FŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa opunomoćenica Dijana Juriša, odvjetnica u Zagrebu, Krajiška 17, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, OIB: 18683136487, Zagreb, Koturaška 43/IV, radi zahtjeva za plaćanje zateznih kamata po osnovi uplata poreza na promet nekretnina, 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-20/22-01/894, Urbroj: 513-04-23- 4 od 17. svibnja 2023.

II. Predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak koji je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove presude u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude i povrata spisa tuženiku.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 2.000,00 € (slovima: dvije tisuće eura) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima spora, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovoga spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-20/22-01/894, Urbroj: 513-04- 23-4 od 17. svibnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave centar, Klasa: UP/I-416-02/20-004/043, Urbroj: 513-07-01-01-2020-002 od 6. studenoga 2020.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem, usvojen je zahtjev tužiteljice za plaćanje zateznih kamata za uplaćeni porez na promet nekretnina te je tužiteljici utvrđeno pravo na pripadajuću zakonsku kamatu za razdoblje od 13. ožujka 2019. do 15. listopada 2020. u iznosu od 1.435,34 kuna.

3. Protiv osporavanog rješenja tužiteljica je podnijela tužbu, u kojoj, u bitnome navodi, da joj je rješenjem Porezne uprave od 24. lipnja 2016. utvrđen porez na promet nekretnina u iznosu od 20.653,03 kuna te da je nakon poništenja tog rješenja Porezna uprava donijela novo rješenje od 5. svibnja 2020. kojom joj je utvrđen porez na promet nekretnina u iznosu od 15.595,82 kune. Navodi da je 10. lipnja 2020. podnijela zahtjev za povrat razlike uplaćenih sredstava na ime poreza na promet nekretnina u iznosu od 5.057.21 kuna. Nadalje, ističe da je Porezna uprava rješenjem od 6. studenoga 2020. izvršila povrat dijela preplaćenih sredstava u iznosu od 2.541,33 kuna, dok je za iznos od 2.515,88 kuna izvršen prijeboj za zatvaranje navodnih dospjelih obveza koje se odnose na porez na motorna vozila. Smatra da obveza na ime poreza na motorna vozila ne postoji, te navodi da je još početkom 2014., a nakon što je zaprimila Opomenu, Poreznoj upravi dostavila zahtjev za otpis poreznog zaduženja radi zastare na ime poreza na cestovna motorna vozila te da je Porezna uprava postupajući po zahtjevu rješenjem od 3. prosinca 205. utvrdila da je zastara nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga za 2007., 2008., 2009. i 2010. dok je odbijen zahtjev za 2011., 2012., 2013. i 2014. S obzirom da iz navedenog rješenja proizlazi kako se radi o zaduženjima za razdoblje od 2011. do 2014. u iznosu od 2.560,05 kuna, to je nesporno da je zastara prava na naplatu duga nastupila 1. siječnja 2018. za 2011., 1. siječnja 2019. za 2012., 1. siječnja 2020. za 2013. te 1. siječnja 2021. za obvezu iz 2014. Ističe da je u trenutku donošenja rješenja o zahtjevu za povrat razlike uplaćenih sredstava, odnosno 6. studenoga 2020. već nastupila zastara za dugovanja od 2011. do 2013. pa smatra da nije bilo zakonske osnove za izvršeno zatvaranje navodnih obveza. Nadalje, ukazuje da je izvršeni prijeboj poreznog duga bez izjave o prijeboju nezakonit, a osobito jer je riječ o zastarjelim poreznim obvezama čime je postupljeno suprotno odredbi članka 109. Općeg poreznog zakon te odredbama članka 196. i 198. Zakona o obveznim odnosima.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog rješenja, te je predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu.

5. U sporu je održana rasprava 24. siječnja 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/2024, dalje: ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nisu pristupili uredno pozvani tužitelj, tuženik, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

6. U dokaznom postupku sud je pročitao svu dokumentaciju spisa ovoga spora i spisa upravnog postupka dostavljenog uz odgovor tuženika na tužbu.

7. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

8. Predmet spora je ocjena zakonitosti rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-20/22- 01/894, Urbroj: 513-04-23-4 od 17. svibnja 2023.

9. Nije sporno da je tužiteljici rješenjem od 26. travnja 2016. utvrđen porez na promet nekretnina u iznosu 20.653,03 kuna, da je to rješenje poništeno, te da je doneseno novo rješenje od 5. svibnja 2020. kojim je utvrđen porez na promet nekretnina u iznosu od 15.595,82 kune. Nadalje, nije sporno da je tužiteljica 10. lipnja 2020. podnijela zahtjev za povrat razlike uplaćenih sredstava na ime poreza na promet nekretnina u iznosu od 5.057,21 kuna, kao ni da je tužiteljici izvršen povrat preplaćenih sredstava u iznosu od 2.541,33 kune. Nije sporno ni da je porezna uprava izvršila zatvaranje obveza koje su dospjele tužiteljici s osnova neplaćenog poreza na cestovna motorna vozila u iznosu od 2.515,88 kuna.

10. Sporno je, s obzirom na navode iz tužbe, je li se moglo izvršiti zatvaranje, odnosno prijeboj navedenih obveza, jer tužiteljica smatra da je nastupila zastara prava na naplatu pa da je stoga izvršen prijeboj sa zastarjelim dugovanjima.

11. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da se tužiteljica 10. lipnja 2020. obratila Poreznoj upravi, Područnom uredu Zagreb, Ispostavi Centar sa zahtjevom za povrat novčanih sredstava koje je uplatila na ime poreza na promet nekretnina. Postupajući po navedenom zahtjevu prvostupanjsko tijelo je donijelo rješenje od 6. studenoga 2020. kojim je zahtjev tužiteljice usvojen te joj je utvrđeno pravo na pripadajuće zakonske kamate za razdoblje od 13. ožujka 2019. do 15. listopada 2020. u iznosu od 1.435,34 kuna. Uvidom u obrazloženje navedenog rješenja proizlazi da je tužiteljici izvršen povrat preplaćenih sredstava u iznosu od 2.541,33 kune te da je izvršeno zatvaranje obveza koje su dospjele, i to, porez na motorna vozila u iznosu od 2.515,88 kuna. Osporenim rješenjem tuženika, odbijena je žalba tužiteljice uz obrazloženje, u bitnome da je uvidom u Informacijski sustav Porezne uprave utvrđeno da je 16. listopada 2020. izvršen povrat preplaćenih sredstava u iznosu od 2.541,33 kuna, te da je izvršeno zatvaranje obveza koje su dospjele poreznoj obveznici s osnova poreza na cestovna motorna vozila u iznosu od 2.515.88 kuna te da navodi žaliteljice u vezi zastare obveza i prijeboja, nisu od utjecaja jer da je porezno tijelo postupalo po službenim evidencijama o dospjelim poreznim obvezama u odnosu na koje nije nastupila zastara prava poreznog tijela na utvrđenje ni naplatu.

12. Odredbom članka 129. stavka 1. ("Narodne novine", broj: 115/2016., 106/2018., 121/2019., 32/2020. i 42/2020., dalje u tekstu: OPZ) propisano je da na prijeboj međusobnih poreznih dugova iz porezno-dužničkog odnosa primjenjuje se Zakon o obveznim odnosima, ako ovim Zakonom nije uređeno drugačije. Stavkom 2. je propisano da porezni obveznik može prebijati porezne dugove iz porezno-dužničkog odnosa samo s nespornim ili pravomoćno utvrđenim poreznim obvezama. Stavkom 3. je propisano da poreznom dužniku koji ima dospjelu tražbinu prema državnom proračunu, a istodobno ima evidentirane obveze na ime poreznog duga, iznos tražbine do iznosa duga obustavit će se radi prijeboja s poreznim dugom.

13. Odredbom članka 196. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. , dalje u tekstu: OPZ) propisano je da prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju, dok je stavkom 2. propisano da nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to. Odredbom članka 198. stavka 1. ZOO-a propisano je da se može prebiti sa zastarjelom tražbinom samo ako ona još nije bila zastarjela u času kad su se stekle pretpostavke prijeboja. Stavkom 2. istog članka je propisano da ako su pretpostavke prijeboja nastale pošto je jedna od tražbina zastarjela, prijeboj ne nastaje ako je dužnik zastarjele tražbine istakao prigovor zastare.

14. Naime, iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja, a ni pobijanog rješenja nije jasno za koje razdoblje je utvrđen dug koji je zatvoren prijebojem, odnosno je li to dug za 2011., 2012. 2013. ili 2014. godinu, zbog čega nije moguće provjeriti je li nastupila zastara prava na utvrđivanje i na naplatu. Iz stanja računa poreznog obveznika na dan 4. kolovoza 2020. vidljivo je da postoji dug za porez na cestovna motorna vozila, međutim, nije vidljivo za koju godinu. Ukoliko bio se taj dug odnosio na godine od 2011. do 2013. kako tužiteljica tvrdi, postojala bi mogućnost da je do donošenja prvostupanjskog rješenja, ukoliko nije bilo prekida zastare, doista nastupila zastara. Nadalje, porezno tijelo prilikom prebijanja je moralo obrazložiti na temelju čega je izvršen prijeboj, odnosno na koju konkretnu tražbinu se odnosi, a osobito s obzirom na mogućnost da je dio ili cijeli iznos duga u zastari.

15. Slijedom navedenog, valja utvrditi i obrazložiti je li za pojedine godine u međuvremenu nastupila zastara prava na naplatu porezne obveze sukladno odredbama OPZ-a te sukladno tome, pravilno i zakonito odlučiti o zahtjevu tužiteljice za povrat preplaćenih sredstava.

16. Slijedom navedenog, obzirom da se uslijed gore opisanih nedostataka pobijano rješenje tuženika ne može ispitati valjalo je, temeljem odredbe čl. 117. st. 1. ZUS-a u svezi s čl. 119. st. 4. i 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci. U ponovnom postupku tuženik je dužan donijeti novu odluku u roku od 60 dana od dana dostave ove presude, pridržavajući se pritom, po čl. 151. st. 2. ZUS-a, pravnog shvaćanja i primjedbi ovoga Suda navedenih u ovoj presudi.

17. Odredbom članka 147. stavak 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu (stavak 2.).

18. Sukladno citiranim odredbama zakona, imajući u vidu da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom upravnom sporu, stoga je tuženik obvezan i naknaditi trošak istog, sukladno odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a. Budući da je sukladno odredbi članka 144. stavak 3. ZUS-a vrijednost predmeta spora neprocjenjiva, to je u konkretnom slučaju tužiteljici trebalo priznati trošak od 500,00 bodova za sastav tužbe i trošak pristupa na ročište od 500,00 bodova, stoga je tužiteljici priznat trošak u ukupnom iznosu od 2.000,00 eura.

19. Tužiteljici nije priznat trošak sastavljanja podneska od 18. rujna 2024. budući da on nije bio nužan za rješavanje spora i budući da su njime ponovljeni ranije izneseni činjenični navodi. Osim toga, tužiteljica je bila dužna odmah u tužbi iznijeti sve činjenice na kojima su utemeljila tužbeni zahtjev, predložiti dokaze potrebne za njihovo utvrđivanje i izjasniti se o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima drugih. Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za isplatu troškova sudskih pristojbi, obzirom da taj trošak nije niti imala tijekom upravnog spora jer se u upravnom sporu, sukladno članku 22. stavku 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.) propisano da se pristojbe u upravnom sporu plaćaju samo ako sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu.

U Splitu 11. veljače 2025.

S U D A C

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv t. I. i II. izreke ove presude nije dopuštena žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (čl. 127. st. 1. ZUS-a). Protiv t. III. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Opunomoćeniku tužiteljice

2. Tuženiku

3. U spis

4. Kalendar 45 dana

NACRT ODLUKE IZRADIO

SUDSKI SAVJETNIK BORIS KULIĆ