REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5304/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Brkić, odvjetnik u Karlovcu, protiv tuženika EČD iz SAD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krpan & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku br. Gž- 236/2024-2 od 10. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-2789/2021-73 od 24. studenoga 2023., u sjednici održanoj 11. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u odnosu na postavljena pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku br. Gž-236/2024-2 od 10. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-2789/2021-73 od 24. studenoga 2023.
2. Prijedlog je podnesen u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja za koje tuženik smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ali i zbog povrede prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovor broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija). Tuženik predlaže da se dopusti podnošenje revizije.
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Prijedlog nije osnovan glede postavljenih pitanja, a nije dopušten u dijelu u kojem se tuženik poziva na teške povrede ljudskih prava.
5. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja sljedeća pitanje:
„Može li sud u odnosu na zajmodavca kao ugovornu stranu koja je ispunila svoje obveze iz ugovora sukladno čl. 501. ZOO-a utvrditi ništetnost ugovora o zajmu sklopljenog putem posrednika, kada u postupku nije utvrđeno da su pretpostavke ništetnosti predviđene člankom 329. ZOO-a u vrijeme sklapanja ugovora o zajmu postojale na strani zajmodavca i u odnosu na ugovor o zajmu, već isključivo na strani posrednika i u odnosu na drugi ugovorni odnos (posredovanje)?
Može li se postojanje objektivnih kriterija iz čl. 329. ZOO-a utvrditi na strani posrednika kod sklapanja ugovora o zajmu, a ne kod ugovornih strana?
Je li sud u skladu s čl. 12. ZPP-a vezan za kaznenu presudu kaznenog suda u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti, ako optuženik i stranka u parničnom postupku nisu iste osobe?“.
6. Kao razlog važnosti za postavljena pitanja tuženik se poziva na odluku Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-708/2017, Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici br. Gž-309/2020, Županijskog suda u Sisku br. Gž-1002/2018, te odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-1850/1997 i Revd-4368/2023.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim ugovora o zajmu od 14. listopada 2009.
8. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da za postavljena pitanja nisu izneseni odgovarajući razlozi na koja se odnose postavljena pitanja. Prvim i drugim postavljenim pitanjem traži se odgovor na to može li sud u odnosu na zajmodavca utvrditi ništetnost ugovora o zajmu sklopljenog putem posrednika, kada u postupku nije utvrđeno da su pretpostavke ništetnosti predviđene čl. 329. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) postojale na strani zajmodavca i u odnosu na ugovor o zajmu, već isključivo na strani posrednika i u odnosu na drugi ugovorni odnos (posredovanje), pa ta pitanja polaze od pogrešne pretpostavke da u odnosu na zajmodavca nisu utvrđene pretpostavke ništetnosti iz čl. 329. ZOO.
9. Iznošenjem svojih pravnih shvaćanja o postavljenim pitanjima i ocjenom izvedenih dokaza po nižestupanjskim sudovima tuženik zapravo osporava ocjenu izvedenih dokaza i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopustivo u reviziji, pa jednako tako niti u prijedlogu za dopuštenje revizije. Stoga od odgovora na prva dva postavljena pitanja ne ovisi odluka u ovom predmetu, pa se ne radi o pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava, a niti o dostatnim razlozima za intervenciju ovog suda.
10. Glede trećeg postavljenog pitanja drugostupanjski sud nije zauzimao nikakvo pravo shvaćanje, pa niti to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
11. Stoga je valjalo u odnosu na postavljena pitanja odbiti prijedlog za dopuštenje revizije primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP (toč. I.).
12. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
13. Tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudskog pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Kod toga imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskih sudovima, koja u ovom stadiju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja, shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u odlukama i cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je, da tuženik u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom kojom je potvrđena prvostupanjska presuda.
14. Činjenica da tuženik nije uspio u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su mu radi toga povrijeđena temeljna ljudska prava, pravo na pravičnom suđenje, odnosno da su pobijane odluke arbitrarne. Prema načelnom shvaćanju revizijskog suda u primjeni čl. 385.a st. 2. ZPP nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnog ljudskog prava, niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkcije revizije po dopuštenju, jer i ta revizija ima javnu funkciju, uz donošenje presuda s precedentnim učinkom.
15. Razlozi koje tuženik veže uz povredu temeljnih ljudskih prava tiču se povrede prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava, kao i ustavnog prava na jednakost svih pred zakonom i sudovima u smislu odredbe čl. 14. Ustava. Gore navedene odredbe Ustava i Konvencije sadrže određena procesna jamstava, a revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno izjasniti se o navodima tužitelja, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Iz sadržaja pobijanih presuda proizlazi da su sudovi u svojim presudama odgovorili na sve odlučne navode tuženika, pa tako i one koji se tiču razloga glede odlučnih činjenica iz odredbe čl. 329., čl. 322. i čl. 285. ZOO, a što su sudovi učinili ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP. Pri tome su nižestupanjski sudovi dali svoju ocjenu izvedenih dokaza, odluke su detaljno obrazložene pravno i činjenično, te se odluke nižestupanjskih sudova ne mogu smatrati arbitrarnim niti očito nerazumnim. Stoga tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, odnosno da bi bilo povrijeđeno ljudsko pravo na jednakost svih pred zakonom.
16. Stoga je prijedlog za dopuštenje revizije podnesen na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP (toč. II.).
Zagreb, 11. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
