REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3454/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Sanji Bukić, odvjetnici u Šibeniku, protiv tuženika TŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Sladiću, odvjetniku u Šibeniku, radi naknade neimovinske štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1096/2024-2 od 19. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-43/23 od 19. prosinca 2023., u sjednici održanoj 11. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. U odnosu na pravno pitanje prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

II. U odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1096/2024-2 od 19. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-43/23 od 19. prosinca 2023., tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), naznačivši sljedeće pravno pitanje:

"Da li je povrijeđena sloboda vjeroispovijedi i sloboda izražavanja iz čl. 9. i 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ako je rimokatolički svećenik presudom pravomoćno osuđen na isplatu novčane naknade s naslova neimovinske štete zbog izrečenog vrijednosnog suda, koji je u skladu sa rimokatoličkim naukom, za vrijeme propovjedi u crkvi?".

1.1. Tužitelj nije podnio odgovor na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ovaj revizijski sud ocijenio je sljedeće.

2.1. Predmetno pravno pitanje, već zbog svoje same prirode, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, na tako naznačeno pravno pitanje nije moguće dati jednoznačan odgovor primjenjiv i u drugim sličnim slučajevima. Ovo stoga što odgovor na predmetno pravno pitanje ovisi isključivo o okolnostima svakog konkretnog slučaja.

2.2. Tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na slobodu vjeroispovijesti i pravno na slobodu izražavanja.

3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP riješiti kao pod st. I. izreke ovog rješenja, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 387. i odredbe čl. 389.a st. 1. i st. 3. ZPP odlučiti kao pod st. II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 11. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug