REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4420/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa Auto-kuća Jasmin d.d., Rijeka, OIB 56565399286, kojeg zastupa punomoćnik Đorđe Perković, odvjetnik u Pagu, protiv 1. tuženika Croatia banka d.d. Zagreb, R. F. Mihanovića 9, OIB 32247795989, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Mateša, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mateša & Kapitan u Zagrebu i 2. tuženika Stečajna masa Jasmin d.o.o., Rijeka, Braće Pavlinić 12/e, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Vukić, odvjetnik u Rijeci, radi pobijanja pravnih radnji, odlučujući o prijedlogu 1. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1437/2024-2 od 24. travnja 2024. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-696/2016-107 od 24. studenog 2017., na sjednici 11. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja u prijedlogu se odbija, a u odnosu na naznačene povrede temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Prvo tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude citirane u uvodu ove odluke kojom je preinačena prvostupanjska presuda i kojom je suđeno da se utvrđuje da je bez utjecaja prema stečajnoj masi stečajnog dužnika Auto-kuća Jasmin d.d. Rijeka, članak 6. Ugovora o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom kojeg su sklopili tužitelj Auto-kuća Jasmin d.d. Rijeka, i prvo tuženik Croatia banka d.d. Zagreb, 31. prosinca 1997. Ujedno podnosi prijedlog za dopuštenje revizije i protiv odluke o troškovima postupka.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj nije odgovorio.
3. Prijedlog nije osnovan.
4.1. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 155/23. - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je 1. tuženik kao predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio pitanja koja on ocjenjuje važnima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i to:
„1. Može li se odredba čl. 34. Zakona o izmjenama i dopunama Stečajnog zakona (NN 129/2000) kojom je produljen rok u kojem se može pobijati pravna radnja dužnika na štetu vjerovnika s pet na deset godina primjenjivati retroaktivno na pravne odnose koji su nastali prije stupanja na snagu te novele?
2. Mora li se odbaciti tužba u slučaju da tužitelj nije dostavio suglasnost odbora vjerovnika za poduzimanje pravnih radnji od posebne važnosti sukladno čl. 159. Stečajnog zakona ("Narodne novine" br. 44/96., 161/98., 29/99., 129/00., 123/2003)?
3. Mora li se tužba odbaciti ako tužbeni zahtjev nije postavljen u skladu s odobrenjem stečajnog suca, a vezano uz čl. 141. st. 4. Stečajnog zakona ("Narodne novine" br. 44/96., 161/98., 29/99., 129/00., 123/2003)?
4. U slučaju namjernog oštećenja vjerovnika prema odredbama Stečajnog zakona ("Narodne novine" br. 44/96., 161/98., 29/99., 129/00., 123/2003) mora li tužitelj dokazati stvarnu i vremensku povezanost vjerovnika i štete sa pobijanim pravnim poslom?
5. Može li se smatrati da je postojala namjera za oštećenje vjerovnika i znanje vjerovnika za namjeru za oštećenje ako su postojala i druga osiguranja za isto potraživanje?
6. Mora li se prekinuti postupak sukladno čl. 212. t. 4. Zakona o parničnom postupku kada stečajna masa bude brisana iz sudskog registra?
7. Može li punomoćnik kojeg je ovlastilo društvo u stečaju nastaviti zastupati stečajnu masu bez dostave nove punomoći za zastupanje? Može li punomoćnik koji je zastupao stečajnu masu koja je brisana iz sudskog registra nastaviti zastupati stečajnu masu i nakon brisanja? Ukoliko je pravne radnje u postupku poduzela osoba bez valjane punomoći za zastupanje moraju li se radnje poduzete bez valjane punomoći ukinuti? “.
4.2. Predlagatelj je istakao i to da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo jer da je prekršeno načelo zabrane retroaktivnosti, povrijeđena poduzetnička i tržišna sloboda i pravo na pravično suđenje.
5.1. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito:- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili - ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
5.2. Isto tako prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP propisano je da će sud dopustiti reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
6.1. Predmet spora je pobijanje pravne radnje poduzete od strane Auto-kuće Jasmin d.d., Rijeka, jer da je poduzeta s namjerom oštećenja vjerovnika i to kada je ta pravna osoba, u ugovoru o kreditu sklopljenim između prvo tuženika i Jasmin d.o.o. Rijeka, založila (čl. 6. ugovora) nekretninu na kojoj je imala pravo vlasništva.
6.2. Drugostupanjski sud ocijenio je da su ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 131. st.1. i 2. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj 44/96., 29/99., 129/00.i 123/03., - dalje: SZ) kao propisa koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja postupka, jer da je tužitelj poduzeo radnju s namjerom da ošteti vjerovnike, a da je 1. tuženik imao saznanje o tome jer da je morao znati za dužnikovu nesposobnost za plaćanje u vrijeme poduzimanje pravne radnje s obzirom na neprekidnu blokadu od 1. siječnja 1997. do pokretanja stečajnog postupka 12. svibnja 2002. (ugovor je od 31.prosinca 1997.), dakle da je tužitelj bio nesposoban za plaćanje, te da je morao znati da se tom radnjom oštećuju vjerovnici, kao i da je drugo tuženik bio u visokom stupnju zaduženosti.
7.1. U smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP predlagatelj ne navodi da bi u vezi postavljenih pitanja postojala različita praksa nižestupanjskih sudova koju bi trebalo ujednačiti, da odluka odstupa od prakse ovog suda ili da bi trebalo preispitati sudsku praksu, što je osnovni smisao revizijskog postupka. Umjesto toga on u prijedlogu samo izražava nezadovoljstvo s iznesenim zaključcima nižestupanjskih sudova i osporava pravilnost primjene materijalnog prava što nije poseban razlog zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije, kao što nije poseban razlog sam za sebe da o tim pitanjima nema prakse ovog suda.
7.2. Razlozi zbog kojih podnositelj prigovara osobito teškim povredama parničnog postupka i pogrešnoj primjeni materijalnog prava podudarni su naznačenim pitanjima. Prvim pitanjem problematizira primjenu odredbe čl. 34. Novele SZ iz 2000., a odgovor na navedeno je jasno određen u prijelaznim i završnim odredbama tog zakona, zatim u odnosu na 2. i 3. pitanje još u prvostupanjskoj presudi obrazloženo je davanje naknadnog odobrenja suca, u odnosu na peto pitanje drugostupanjski sud je dao potrebne razloga, dok u odnosu na šesto pitanje valja reći da je netočno da je tužitelj brisan iz sudskog registra (OIB 56565399286 - https://sudreg.pravosudje.hr/registar/f?p=150:28:0::NO:28:P28_SBT_MBS: [matični broj subjekta] 8).
7.3. Stoga je ovaj sud ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije ne sadržava važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a. st. 1. ZPP, jer tako naznačena ne bi dovela do povoljnije pravne situacije tužitelja u sporu zbog čega posljedično ona nisu važna za odluku u sporu, te prijedlog ne sadrži adekvatne razloge važnosti za pojedina pravna pitanja sukladno toj citiranoj odredbi. Isto tako na prethodno opisan način (odlomak 7.2.) nije učinjeno vjerojatnim da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava ili zbog osobito teške povrede postupovnih odredbi došlo do povrede temeljnih ljudskih prava na koje se predlagatelj poziva. On obrazloženjem te povrede sadržajno ističe razloge nezadovoljstva pobijanom odlukom.
8.1. Kako je ovaj sud ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu nemaju zahtijevanu važnost, jer ne ispunjavaju, kumulativne, pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije, zbog čega nema potrebe za intervencijom ovog suda prijedlog je odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st.1. ZPP, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP prijedlog koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP je odbačen.
Zagreb, 11. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
