Poslovni broj: Usž-3001/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Arme Vagner Popović, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Slašćak d.o.o., Viškovci, Grobljanska 70, kojeg zastupa opunomoćenik Darko Šuper, odvjetnik u Osijeku, Europske avenije 3/1, protiv tuženika Vukovarsko-srijemske županije, Upravnog odjela za pravne i opće poslove, Vukovar, Županijska 9, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Općine Ivankovo, Ivankovo, Bošnjaci 6, radi komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 7 Us I-1471/2022-8 od 22. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 7 Us I-1471/2022-8 od 22. rujna 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog upravnog suda, točkom I. izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363- 01/20-01/24, URBROJ: 2196-09-22-1 od 24. listopada 2022. i rješenja Općine Ivankovo, Jedinstvenog upravnog odjela, KLASA: UP/I-363- 03/19-04/04, URBROJ: 2188/03-03/4-20-37 od 15. listopada 2020., dok je točkom II. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporavanim rješenjem tuženika, odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Općine Ivankovo, Jedinstvenog upravnog odjela, KLASA: UP/I-363-03/19- 04/04, URBROJ: 2188/03-03/4-20-37 od 15. listopada 2020. godine. Navedenim prvostupanjskim rješenjem, tužitelju je određena obveza plaćanja komunalnog doprinosa u iznosu od 59.503,65 kn za građevine gospodarsko poljoprivredne namjene – objekt za uzgoj gljiva i kotlovnica – P+K, 2. skupine, koje se grade u [adresa], a na kč. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], obujma građevine 19.834,55 m3.
3. Tužitelj pravovremeno podnesenom žalbom pobija osporavanu presudu u cijelosti zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povrede pravila postupka. Smatra da prvostupanjski upravni sud griješi kada se oslanja na utvrđenje Trgovačkog suda u Osijeku iz parnice poslovni broj: P-289/2020 o postojanju tražbine Općine Ivankovo prema tužitelju, jer trgovački sud nije nadležan za ocjenjivanje zakonitosti upravnih rješenja. Ističe da je prvostupanjsko rješenje o komunalnom doprinosu od 15. listopada 2020., postalo izvršno tek nakon dostave rješenja od 16. studenog 2022. tužitelju, kojim se žalba odbija, dok je Općina Ivankovo iznos predmetnog komunalnog doprinosa prinudno ustegnula u siječnju 2020., a da je točkom III. izreke prvostupanjskog rješenja tužitelju utvrđena obveza koja je u trenutku donošenja predmetnog rješenja već bila u cijelosti naplaćena od strane prvostupanjskog tijela, a njome se nalaže tužitelju dužnost plaćanja predmetnog iznosa u roku 15 dana od izvršnosti predmetnog rješenja. Smatra da je u izreci ili obrazloženju pobijanog rješenja bilo potrebno navesti da je predmetni iznos već prisilno ustegnut po naknadno poništenim rješenjima od 17. srpnja 2019. (rješenje o obvezi) i 17. prosinca 2019. (rješenje o ovrsi). Smatra da je, uslijed navedenog, prvostupanjsko tijelo došlo u situaciju da može dva puta naplatiti istu tražbinu, jer prvostupanjsko tijelo nikada nije izvršilo prinudnu naplatu po rješenju od 15. listopada 2020., niti je tužitelj po tom rješenju ikada platio komunalni doprinos, što tužitelja stavlja u poziciju pravne neizvjesnosti i izloženosti. Nadalje, navodi da je Općina Ivankovo predmetni iznos ustegnula temeljem rješenja o obvezi komunalnog doprinosa i rješenja o ovrsi istog, koja su naknadno poništena pa je nedvojbeno jasno da je sporni iznos prebačen na račun Općine bez zakonitog rješenja o ovrsi i nezakonito zadržan bez suglasnosti tužitelja, a da Općina nije naknadno pokrenula novi ovršni postupak po rješenju od 15. listopada 2020. godine. Predlaže usvojiti žalbu, ukinuti prvostupanjsku presudu te poništiti osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, potražuje trošak upravnog spora.
4. Tuženik, podnesenim odgovorom na žalbu, ostaje u cijelosti kod navoda iz osporenog rješenja te predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud nije povrijedio zakon na štetu tužitelja time što je odbio tužbeni zahtjev, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
7. Naime, tužitelj osporava zakonitost pobijanog rješenja tuženika i rješenja prvostupanjskog tijela zbog činjenice da mu je na temelju prethodno donesenog rješenja o obvezi komunalnog doprinosa od 17. srpnja 2019. i rješenja o ovrsi od 17. prosinca 2019., a koja rješenja su poništena drugostupanjskim rješenjima od 27. siječnja 2020. i 14. veljače 2020., komunalni doprinos prinudno naplaćen s računa tijekom 2020., dakle, prije nego što je prvostupanjsko rješenje od 15. listopada 2020. postalo izvršno (i to iznos od 403.064,83 kuna, od čega se 59.503,65 kuna odnosi na predmet izvršenja iz ovdje pobijanog prvostupanjskog rješenja od 15. listopada 2020.).
8. Tužitelj je pred Trgovačkim sudom u Osijeku pokrenuo postupak za povrat navedenih sredstava, a ovaj Sud je po službenoj dužnosti izvršio uvid u spis tog predmeta i utvrdio da je postupak pravomoćno dovršen presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: 14 Pž-1238/2023-4 od 9. travnja 2024., kojom je djelomično potvrđena i dijelom preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj: P-289/2020-35 od 27. veljače 2023. godine. Navedenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, između ostalog, točkom II. izreke preinačena je točka III. prvostupanjske presude te je utvrđeno da se prebijaju tužiteljeva tražbina u iznosu od 53.495,90 EUR i tuženikova tražbina u ukupnom iznosu od 52.252,18 EUR utvrđena pravomoćnim i izvršnim rješenjima tuženika KLASA: UP/I- 363-03/129-04/04, URBROJ: 2188/03-03/4-20-37 od 15. listopada 2020. (koje je predmet ovog upravnog spora) i KLASA: UP/I-363-03/19-04/04, URBROJ: 2188/03-
03/4-20-36 od 15. listopada 2020. godine.
9. Iz podataka spisa, odnosno iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja, KLASA: UP/I-363-03/129-04/04, URBROJ: 2188/03-03/4-20-37 od 15. listopada 2020., proizlazi da je isto doneseno u postupku pokrenutom dostavom pravomoćne izmjene i dopune građevinske dozvole Službe za prostorno planiranje, gradnju i zaštitu okoliša
Vukovarsko-srijemske županije, KLASA: UP/I-361-03/18-01/000255, URBROJ: 2196/1-14-02-19-0016 od 26. ožujka 2019. godine.
10. Nadalje, proizlazi da je uvidom u rješenje o izmjeni građevinske dozvole, KLASA: UP/I-361-03/15-01/000212, URBROJ: 2196/1-14-02-15-0002 od 16. prosinca 2015. i rješenje o izmjeni dozvole, KLASA: UP/I-361-03/18- 01/00255, URBROJ: 2196/1-14-02-19-0012 od 13. ožujka 2019., utvrđena razlika obujma po Analitičkom iskazu izračuna mjera građevine, broj: CPI-38/15 od listopada 2018., izrađenog po projektantu FK dipl. ing. građ. u društvu CIRCULUS d.o.o. projektiranje i građevinski inženjering, i to za građevinu gospodarsko poljoprivredne namjene – objekt za uzgoj gljiva projektni obujam od 19.105,96 m2 i za građevinu gospodarsko poljoprivredne namjene – kotlovnica projektni obujam 728,59 m3.
11. Nadalje, tužitelj ne osporava pravilnost utvrđene obveze komunalnog doprinosa, već smatra da je istu već platio pa da se donošenjem novog rješenja za obvezu koja je već izvršena tužitelja dovodi u neizvjesnu pravnu situaciju.
12. Prema ocjeni ovog Suda, tužitelj takav prigovor može isticati u eventualnom ovršnom postupku, kad bi prvostupanjsko tijelo donijelo novo rješenje o ovrsi za tražbinu koja je već prethodno naplaćena, međutim, takav prigovor nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari u kojoj je predmet ocjene zakonitosti rješenje o utvrđenju obveze komunalnog doprinosa od 15. listopada 2020. godine.
13. Imajući u vidu naprijed navedeno, kao i činjenicu da je visina komunalnog doprinosa tužitelju utvrđena u skladu sa Odlukom o komunalnom doprinosu („Službeni vjesnik Vukovarsko-srijemske županije“, broj 1/19.), što tužitelj niti ne spori, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da nije bilo zakonske mogućnosti za drukčije odlučivanje o ovoj upravnoj stvari.
14. Kako je, dakle, razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnom primjenom materijalnog prava, u zakonito provedenom sudskom postupku, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nema pravne mogućnosti za usvajanje žalbe iz razloga na koje upire tužitelj.
15. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz odredbe članka 169. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24.), odbiti žalbu kao neosnovanu.
U Zagrebu 11. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
