REPUBLIKA HRVATSKA

Povrv-214/2019-66

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U KARLOVCU

Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, po sucu Goranki Boljkovac, na prijedlog sudskog savjetnika Ive Palaković Jerković, u pravnoj stvari tužitelja NORTHEAST HERITAGE LIMITED, Republika Irska, 57 Lartigue Village, Listowel, Co. D, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Željka Rostaš Blažeković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija, j.t.d., Zagreb, Trg Drage Iblera 10, protiv tuženika BIO SATIVA d.o.o., Zagreb, Ulica Nikole Mašića 7/1, OIB: 57353927938, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Bogojević, odvjetnik u Nadramija i Partneri, odvjetničkom društvu d.o.o. Zagreb, Ulica Silvija Strahimira Kranjčevića 10, radi isplate iznosa od 25.810,00 eura, nakon glavne i javne rasprave zaključene 31. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, na ročištu za objavu presude 11. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku BIO SATIVA d.o.o., Zagreb, Ulica Nikole Mašića 7/1, OIB: 57353927938, platiti tužitelju NORTHEAST HERITAGE LIMITED, Republika Irska, 57 Lartigue Village, Listowel, Co. D, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 25.810,00 eura (slovima: dvadeset pet tisuća osamsto deset eura) sa zateznim kamatama tekućima po stopi od 1% mjesečno:

- na iznos od 6.000,00 eura (slovima: šest tisuća eura) od 20. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 19.810,00 eura (slovima: devetnaest tisuća osamsto deset eura) od 23. srpnja 2016. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje zatezne kamate na iznos od 6.000,00 eura (slovima: šest tisuća eura) od 13. svibnja 2016. do 19. svibnja 2016., te na iznos od 19.810,00 eura (slovima: devetnaest tisuća osamsto deset eura) od 13. svibnja 2016. do 22. srpnja 2016.

III. Nalaže se tuženiku BIO SATIVA d.o.o., Zagreb, Ulica Nikole Mašića 7/1, OIB: 57353927938, naknaditi tužitelju NORTHEAST HERITAGE LIMITED, Republika Irska, 57 Lartigue Village, Listowel, Co. D, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 4.527,50 eura (slovima: četiri tisuće petsto dvadeset sedam eura i pedeset centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 11. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te troškove ovršnog postupka u iznosu od 924,94 eura (slovima: devetsto dvadeset četiri eura i devedeset četiri centa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 12. rujna 2018., po stopi koja se određuje od 12. rujna 2018. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 3.112,44 eura (slovima: tri tisuće sto dvanaest eura i četrdeset četiri centa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 11. veljače 2025. do isplate, te u iznosu od 93,70 eura (slovima: devedeset tri eura i sedamdeset centa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 12. rujna 2018. do isplate.

V. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bože Svedrec iz Zagreba, Ulica grada Mainza 24, poslovni broj Ovrv-66/2018 od 12. rujna 2018., ukida se u cijelosti.

Obrazloženje

1. Protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Bože Svedrec iz Zagreba, Ulica grada Mainza 24, poslovni broj Ovrv-66/2018 od 12. rujna 2018. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 25.810,00 eura, sa zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka tuženik je izjavio prigovor te je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Povrv-214/2019 od 21. siječnja 2019. predmetno rješenje stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i provedene radnje su ukinute, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. U prigovoru tuženik navodi da je bio u poslovnim odnosima s tužiteljem od kojeg je naručivao sjemenke konoplje, a koje je prodavao svojim kupcima koji se bave uzgojem industrijske konoplje. Ističe da je kod sjetve industrijske konoplje važno da se sjetva obavi u točno određenom razdoblju godine, a to je u Republici Hrvatskoj bilo nužno napraviti prije svibnja jer kasnije za sjetvu postaje previše toplo i suho vrijeme. Dalje navodi da je prilikom isporuke naručene sjemenke konoplje tužitelj bio upoznat s time da tuženik sjeme neće moći prodati iz razloga što su se svi uzgajivači već opskrbili sjemenom industrijske konoplje i obavili sjetvu. Navodi da su se ugovorne strane prilikom preuzimanja robe usmeno dogovorile da će tužitelj pristati na povrat svog sjemenja kojeg tuženik ne uspije prodati. Također, navodi da je podmirio dio računa koji se odnosio na prodano sjeme, a kada se obratio tužitelju za povrat neprodanog sjemena, tužitelj je odbio preuzeti povrat robe, te da je do sljedeće sezone sjeme već proklijalo i postalo neupotrebljivo pa je tuženiku nastala šteta u obliku izmakle koristi, ali i materijalna šteta koja je nastala čuvanjem i zbrinjavanjem propalog sjemena kojeg je tužitelj odbio preuzeti. Stoga tuženik smatra da je odgovornost za propast sjemena isključivo na tužitelju pa tuženik nije obvezan platiti utuženi iznos.

3. Tužitelj se u podnesku od 5. prosinca 2019. očitovao na tuženikove navode iz prigovora ukazujući da je tuženikov prigovor paušalan i usmjeren na odugovlačenje postupka jer svoje navode nije ničim dokazao. Tužitelj u bitnome pojašnjava da je on pravna osoba sa sjedištem u [adresa] i osnovanom podružnicom u Litvi koja se bavi prodajom certificiranog sjemenja industrijske konoplje za sadnju. Navodi da je tuženik na temelju Ugovora o kupoprodaji od 12. svibnja 2016. kupio 6250 kg certificiranog sjemenja Fedora 17 po cijeni 5,20 eura/kg (ukupna cijena 32.500,00 eura) uz obvezu plaćanja troškova transporta u iznosu od 770,00 eura. Navodi da je izdao račun broj 0143 od 12. svibnja 2016., na ukupan iznos od 33.270,00 eura, sukladno članku III. dio 4. Ugovora, koji potpisao tuženikov zakonski zastupnik po zakonu DV. Tužitelj dalje ukazuje da je sklopljenim ugovorom jasno ugovorena dinamika plaćanja računa 1043 i to na način da se utvrđuje da je iznos od 5.460,00 eura plaćen u trenutku potpisivanja ugovora, a da je preostali iznos od 27.810,00 eura, tuženik dužan platiti na način da 8.000,00 eura plati prije 20. svibnja 2016., a iznos od 19.810,00 eura dužan je platiti u roku od dvadeset radnih dana od primitka računa, te da je tuženik 24. lipnja 2016. platio iznos od 2.000,00 eura. Nadalje, tužitelj ističe da se tuženik obvezao platiti ugovorne zatezne kamate po stopi od 1% mjesečno obračunatom na iznos zakašnjelog plaćanja, te da je za Ugovor mjerodavno litvansko pravo. Tužitelj ukazuje na to da je člankom VII. stavak 2. Ugovora predviđen isključivo pisani oblik za bilo kakve izmjene ugovora slijedom čega smatra da su tuženikovi navodi o usmenim ugovornim odredbama s mogućnošću povrata neprodane robe neosnovane. Dalje tužitelj ističe da je pravodobno izvršio isporuku sjemena koje je preuzeto od strane društva Faldati d.o.o. jer tuženik nije imao skladište da bi sigurno uskladištio kupljenu robu. Također navodi da tuženik nije nikada obavijestio tužitelja ni o navodnom kašnjenju u isporuci sjemena, ni o zahtjevu za povratom neprodane robe ni o problemima s kvalitetom sjemena iako je sukladno članku VII. stavku 4. Ugovora imao obvezu bilo kakve prigovore uputiti tužitelju pisanim putem. Također navodi da je tužiteljeva zastupnica po zakonu SV pokušavala stupiti u kontakt s tuženikovim zastupnikom po zakonu DV, koji je u svom dopisu e-poštom od 18. listopada 2016. priznao dug. Dalje ističe i da je tuženik 14. prosinca 2016. pokušao naručiti od tužitelja nove količine sjemena za 2017. i to 25 kg Future i 200 kg Santhice i onda 2 tone Fedore. Dakle, tužitelj od tuženika tužbenim zahtjevom potražuje plaćanje iznosa od 25.810,00 eura za isporučeno sjemenje.

4. Tuženik se u podnesku od 20. prosinca 2019. protivio objektivnoj preinaci tužbenog zahtjeva navodeći da tužiteljevo potraživanje iz podneska od 5. prosinca 2019. odstupa od platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bože Svedrec iz Zagreba. Također, tuženik je prigovorio vjerodostojnosti isprava koje je tužitelj dostavio uz svoj podnesak. Dodatno je istaknuo da je posebno naglasio važnost pravovremene isporuke sjemena.

5. Tužitelj se u podnesku od 13. veljače 2020. očitovao na tuženikove navode, ističući da nije riječ o preinaci tužbenog zahtjeva jer se tužiteljeva tražbina nije mijenjala, nego je tužitelj samo specificirao stopu zatezne kamate.

6. Podneskom od 21. veljače 2020. tuženik je ustrajao na prigovoru objektivne preinake tužbenog zahtjeva i ukazao je na odredbu članka VII. 7. Ugovora navodeći da je tom odredbom određeno da pravo Republike Litve regulira odnose iz tog Ugovora.

7. U podnesku od 15. svibnja 2023. tužitelj osporava tuženikove navode da je bitno izmijenio platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi posl. br. Ovrv-66/2018 od 12. rujna 2018., te je ukazao da je euro uveden kao službena valuta u Republici Hrvatskoj pa i samim time da isplata bude izvršena u eurima je jedini mogući zahtjev. Stoga iskazivanje utuženog potraživanja u eurima ne predstavlja preinaku tužbe jer time nije promijenjena istovjetnost zahtjeva.

8. Na ročištu od 5. prosinca 2019. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva posebno ističući da je sporni Ugovor o kupoprodaji sjemena sklopljen 12. svibnja 2016. i da je isti dan izdan račun, te da je isporuka sjemena uredno izvršena što nije bilo ni sporno, dok je tuženik u cijelosti ostao kod odgovora na tužbu.

9. Na ročištu od 13. veljače 2020. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je predao podnesak kojim je specificirao tužbeni zahtjev navodeći da se ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva, a tuženik je ostao kod odgovora na tužbu i protivio se preinaci tužbenog zahtjeva.

10. Odredbom članka 191. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje: ZPP) propisano je da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, a odredbom stavka 3. istog članka propisano je da tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen. Sud ističe da tužitelj nije promijenio istovjetnost tužbenog zahtjeva, niti je povećao postojeći, a nije ni istaknuo drugi zahtjev uz postojeći, već je isključivo uređivao tužbeni zahtjev u pogledu valute koju traži, što nije preinaka tužbe. Također, tužitelj je precizirao i stopu kamate pri čemu je stopa kamate smanjena jer je prvotno tražio zakonske zatezne kamate po hrvatskom materijalnom pravu koje su više od ugovorenih zateznih kamata i iznose svega jedan posto mjesečno. Prema tome, u pogledu zatraženih zateznih kamata, tužbeni zahtjev je smanjen, pa to nedvojbeno nije preinaka tužbe. Dakle, neosnovano tuženik tvrdi da je došlo do preinake tužbe, jer ni u pogledu glavnog ni u pogledu sporednog potraživanja nije riječ o preinaci tužbe, nego je tužbeni zahtjev ostao istovjetan i njime tužitelj potražuje iznos od 25.810,00 eura na ime neplaćene cijene za prodanu robu (sjeme).

11. Slijedom navedenog, radi boljeg razumijevanja i jasnoće izreke presude, sud je sudio kondemnatornom presudom, a nije održavao na snazi platni nalog. Stoga je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bože Svedrec iz Zagreba, Ulica grada Mainza 24, poslovni broj Ovrv-66/2018 od 12. rujna 2018. u cijelosti i odlučeno je kao u točki V. izreke.

12. Odredbom članka 8. ZPP-a propisano je da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Odredbom članka 219. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Odredbom članka 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

13. Radi utvrđenja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaz uvidom u račun broj 0104 od 25. travnja 2016. (list 7 spisa), račun broj 0103 od 20. travnja 2016. (list 8 spisa), račun broj 0140 od 27. travnja 2016. (list 9 spisa), račun broj 0143 od 12. svibnja 2016. (list 10 spisa), djelomični izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 15 spisa), dopise e-poštom s ovjerenim prijevodom (list 58 do 67 spisa), potvrdu o osnivanju od 17. siječnja 2014. s ovjerenim prijevodom (list 72 i 73 spisa), Ugovor o kupoprodaji od 12. svibnja 2016. s ovjerenim prijevodom (dalje: Ugovor o kupoprodaji od 12. svibnja 2016.) (list 74 do 86 spisa), izvadak iz registra s ovjerenim prijevodom za tužitelja (list 87 do 95 spisa), račun broj 1043 od 12. svibnja 2016. s ovjerenim prijevodom (list 96 do 98 spisa), međunarodni teretni list broj 629 s ovjerenim prijevodom od 12. svibnja 2016. (list 100 i 101 spisa), popis računa i nepodmirenog duga za tužitelja s podacima o otpremljenom sjemenu s ovjerenim prijevodom (list 102 do 104 spisa), odredbe litavskog prava s ovjerenim prijevodom (list 225 do 235 spisa), te dokaz saslušanjem tužiteljevih zastupnika po zakonu EV (list 137 do 139 spisa) i UV (list 136 i 137 spisa).

14. Tužitelj tužbom potražuje od tuženika plaćanje iznosa od 25.810,00 eura sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 13. svibnja 2016. do isplate, a na ime neplaćenog dijela računa broj 1043 od 12. svibnja 2016., koji glasi na ukupan iznos od 33.270,00 eura, i koji je ispostavljen za prodano sjeme konoplje te izvršeni prijevoz te robe. Dakle, tužitelj tvrdi da mu je po predmetnom računu ostao neplaćen utuženi iznos od 25.810,00 eura.

15. Među strankama nije sporno da su se iste nalazile u poslovnom odnosu na temelju sklopljenog Ugovora o kupoprodaji od 12. svibnja 2016., te da je tuženik prije isporuke robe platio dio kupoprodajne cijene u iznosu od 5.460,00 eura, a zatim po primitku tužiteljevog računa daljnjih 2.000,00 eura, a tuženik također ne osporava da mu je tužitelj isporučio robu po sklopljenom ugovoru, tj. sjeme konoplje.

16. Tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, dakle, osporava da bi bio u obvezi platiti utuženi iznos tužitelju, jer navodi da su stranke usmeno ugovorile da tužitelj pristaje na povrat sjemena kojeg tuženik ne uspije prodati svojim kupcima, a tuženik također ističe da nije u obvezi platiti utuženi iznos iz razloga jer je tužitelj neosnovano odbio preuzeti povrat robe, pa je za tuženika nastala materijalna šteta uslijed čuvanja i zbrinjavanja propalog sjemena, kao i šteta u obliku izmakle koristi.

17. Budući da se u konkretnom slučaju radi o sporu s međunarodnim elementom, proizašlom iz ugovora o kupoprodaji te da su obje stranke tog ugovora članice Europske unije, i to Republika Irska u kojoj tužitelj ima sjedište s podružnicom u Republici Litvi, i Republika Hrvatska, mjerodavno pravo za odlučivanje uređuje Uredba (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (dalje: Uredba Rim I). Odredbom članka 3. stavka 1. Uredbe Rim I, propisano je da se na ugovor primjenjuje pravo koje su stranke izabrale, te da se izbor navodi izrijekom ili jasno proizlazi iz odredaba ugovora ili okolnosti slučaja. Ugovorne stranke imaju mogućnost same izabrati mjerodavno pravo za cijeli ugovor odnosno jedan njegov dio. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji od 12. svibnja 2016. (list 74 do 86 spisa) utvrđeno je da je odredbom članka VII. stavak 7. ugovoreno da pravo Republike Litve regulira odnose na temelju ugovora (ili treba odrediti izbor mjerodavnog prava određene ugovorne strane). U konkretnom slučaju mjerodavno je litvansko pravo jer je pravo Republike Litve izričito Ugovorom određeno kao pravo koje regulira odnose iz tog Ugovora.

18. Iz Ugovora o kupoprodaji od 12. svibnja 2016. (list 74 do 86 spisa) koji su potpisale ugovorne strane, proizlazi je prodavatelj, ovdje tužitelj, pristao isporučiti 6.250 kg certificiranog sjemena konoplje Fedora 17 po cijeni od 5,20 eura/kg, te da ukupna cijena iznosi 32.500,00 eura (članak 1. ugovora). Odredbom članka 2. Ugovora određeno je da kupac pristaje platiti punu cijenu dostave u iznosu od 770,00 eura (članak 2. ugovora) te da se prodavatelj, ovdje tužitelj, obvezuje kupcu, ovdje tuženiku, isporučiti fakturu s obračunatim porezom, a da će kupac, ovdje tužitelj, platiti dospjeli iznos za robu na način da je plaćeno 5.460,00 eura od ukupnog iznosa 33.270,00 eura te da nepodmireni dug iznosi 27.810,00 kn, da će 8.000,00 eura biti plaćeno prije 20. svibnja 2016. i da će ostatak u iznosu od 19.810,00 eura biti plaćeno prodavatelju, ovdje tužitelju, u roku od 20 radnih dana od primitka računa (članak 3. Ugovora). Dakle, neprijeporno je utvrđeno da se tužitelj obvezao isporučiti naručenu robu tuženiku, a tuženik se obvezao za to platiti ugovorenu cijenu.

19. Tuženik ne osporava da mu je tužitelj isporučio ugovorenu količinu od 6250 kg sjemena konoplje Fedora 17, a tužitelj je za isporučenu robu ispostavio tuženiku račun broj 1043 (list 97 i 98 spisa) od 12. svibnja 2016., uvidom u koji je utvrđeno da glasi na ukupan iznos od 33.270,00 eura, od toga iznos od 32.500,00 eura za 6250 kg sjemena i 770,00 eura za troškove prijevoza iz Francuske do Zagreba, a sve kako je i ugovoreno predmetnim ugovorom, a sud je naveo u prethodnoj točki 18. obrazloženja. Na računu je naznačeno da je tuženik već podmirio iznos od 5.460,00 eura, te da nepodmireni dug iznosi 27.810,00 eura. Iz tužiteljevog knjigovodstvenog dokumenta – "nepodmiren dug" (list 103 i 104 spisa) proizlazi da tužitelj temeljem računa broj 1043 od 12. svibnja 2016. vodi u svojem knjigovodstvu nepodmireni dug prema tuženiku u utuženom iznosu od 25.810,00 eura, odnosno između stranaka je nesporno da je tuženik nakon izdavanja računa platio tužitelju dio računa u iznosu od 2.000,00 eura 24. lipnja 2016.

20. Odredbom članka 6.305 Građanskog zakona Republike Litve (dalje: GZ-a) utvrđen je pojam kupoprodajnog ugovora u kojem je određeno da se kupoprodajnim ugovorom jedna strana (prodavatelj) obvezuje predati predmet (proizvod) drugoj strani (kupcu) u pravo vlasništva ili povjerenja, a kupac se obvezuje preuzeti predmet (proizvod) i za to platiti određeni novčani iznos (cijenu). Dalje je propisano da je osnovni uvjet kupoprodajnog ugovora – dogovor o predmetu ugovora, tj. prijenos predmeta (proizvoda): ovaj uvjet se smatra postignutim ukoliko sadržaj ugovora omogućuje određivanja naziva te količinu predmeta proizvoda (članak 6.306 GZ-a). Također je propisano da prodavač ima obvezu kupcu predati proizvod i prava vlasništva za taj proizvod, a kupac ima protučinidbu – primiti proizvod i platiti za njega cijenu: kupac ima pravo na zahtjev da proizvod i vlasništva za taj proizvod budu predani, a prodavač ima pravo na zahtjev da cijena za taj proizvod bude plaćena.

21. Nadalje, u članku 6.311 GZ-a određeno je da oblik kupoprodajnog ugovora određuju pravila o obliku sklapanja ugovora, a da opća pravila o sklapanju ugovora određuju da se ugovori sklapaju usmeno, pismeno ili zaključnom radnjom. Pa tako odredba članka 6.413 GZ-a određuje obvezan pisani oblik kupoprodajnog ugovora ukoliko se kupuje na rate. Prema tome, predmetni Ugovor o kupoprodaji od 12. svibnja 2016. morao je biti sklopljen u pisanom obliku jer je to tako propisano zakonom, s obzirom na to da su stranke ugovorile kupoprodaju na rate. U 4. dijelu članka 6.192 GZ-a određeno je da izmjena ili dopuna ugovora mora sadržati isti oblik kakav je bio namijenjen za ugovor. Stoga su u konkretnom slučaju sve izmjene i dopune trebale biti u pisanom obliku na temelju zakona. Tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao da je s tužiteljem sklopio u pisanom obliku ugovor kojim bi Ugovor o kupoprodaji od 12. svibnja 2016. bio izmijenjen ili dopunjen u smislu dogovora o vraćanju sjemena. Dakle, neprijeporno je da ne postoji izmjena ili dopuna Ugovora o kupoprodaji na rate od 12. svibnja 2016. u (istom) pisanom obliku radi povrata sjemena, a kako to proizlazi iz stanja spisa i iz iskaza tužiteljevih zastupnika po zakonu. Međutim, čak i da su stranke usmeno ili u pisanom obliku dogovorile povrat sjemena, iz dokaza u spisu ne proizlazi da je tuženik izvršio povrat sjemena.

22. Tijekom postupka, proveden je dokaz saslušanjem tužiteljevi zakonskih zastupnika i to EV i UV, uz sudskog tumača za engleski jezik Marka Topića.

23. Sud nije provodio dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika DV jer se tuženik podneskom od 20. studenog 2024. odrekao prava na njegovo saslušanje u ovoj pravnoj stvari

24. Tužiteljeva zakonska zastupnica UV iskazala je da je suradnja s tuženikom počela 2015. kada je tuženik redovito plaćao narudžbe unaprijed i dobro su surađivali do 2016. U travnju 2016. bila narudžba od 6.200 kg sjemena koju je tuženik platio u cijelosti, a zadnja narudžba bila je 12. svibnja 2016. i ona je samo djelomično plaćena jer tuženik nije imao novca za plaćanje pa je onda tužitelj preuzeo rizik, ali je sklopio ugovor s tuženikom i poslao robu iz Francuske gdje se nalazi dobavljač u Republiku Hrvatsku. Navela je da nije bilo nikakvih usmenih dogovora niti dopuna ugovornih odredbi sklopljenog ugovora o kupoprodaji od 12. svibnja 2016. Također, navela je da je tužitelj bio u kontaktu s DV, tuženikovim zastupnikom po zakonu, a koji je tvrdio da naručenu količinu sjemena može prodati. Isto tako je iskazala da je tuženik u lipnju 2016. platio 2.000,00 eura iako ga je ona upozoravala da mora platiti porez i da plati u cijelosti račun po ugovoru o kupoprodaji od 12. svibnja 2016. Dalje je navela da tužitelj nije imao nikada slučaj da bi netko vraćao sjeme jer su naručitelji plaćali sjeme unaprijed i na taj način bi kupoprodaja bila realizirana pa nitko nije vraćao ono što je platio. Navela je i to da DV nikada nije prigovorio kvaliteti sjemena, a nije spomenuo ništa o vraćanju tog sjemena i da ima kakvih problema sa daljnjom prodajom. Iskazala je da je za prigovor tuženika na kvalitetu sjemena saznala tek kada je pokrenut ovršni postupak radi naplate spornog računa i da DV nije tražio da mu tužitelj plati ugovornu kaznu niti je prigovarao na kašnjenje isporuke sjemena te je napomenula da je sjeme moguće prodavati i nekoliko godina nakon isporuke jer kvaliteta sjemena može biti jednaka ili viša od stope klijavosti koja je bila prve godine.

25. Tužiteljev zakonski zastupnik EV (list 137 do 138 spisa) je u bitnome naveo da se sastao s DV u svibnju 2016. zbog razgovora o tuženikovom dugu prema tužitelju. Također, iskazao je da je tužitelj prodavao tuženiku sjemenje tijekom 2015. i da je tada tuženik plaćao sve isporuke po računima unaprijed, a da je 2016. sklopljen prvi ugovor zbog toga što tada tuženik nije imao novaca da plati naručeno sjeme. Dalje je iskazao da na sastanku u svibnju 2016. DV nije prigovarao ni sjemenu niti načinu plaćanja i nije spominjao vraćanje sjemena niti izrazio nezadovoljstvo sjemenom ili suradnjom s tužiteljem nego je obećao da će platiti svoj dug u cijelosti i da neće biti problema. Također, naveo je da tužitelj nikada nije imao ovakvu situaciju i da nije bilo povrata već plaćenog sjemena, a ni prigovora na kvalitetu sjemena pa tako ni DV nije ničemu prigovorio. Iskazao je da je sjeme isporučeno iz Francuske u Hrvatsku te da je uobičajeno bilo da se po pojedinoj narudžbi plaća sjeme unaprijed. Također iskazao je da je tužitelj odlučio preuzeti rizik i prodati DV naručenu količinu sjemena bez plaćanja unaprijed zato što je prije 2016. suradnja bila uspješna, a i sklopljen je Ugovor o kupoprodaji.

26. Iskaze zakonskih zastupnika tužitelja UV i EV sud prihvaća u cijelosti, jer smatra da su iskazi suglasni jedan drugome i pisanoj dokumentaciji u spisu te su životni, logični i neposredno uvjerljivi. Dakle, neprijeporno je iz njihovih iskaza sud utvrdio da između stranaka nije usmeno ugovoreno da tužitelj pristaje da mu tuženik vrati dio kupljenog sjemena koje tuženik neće uspjeti prodati svojim kupcima. Isto tako, nedvojbeno je utvrđeno da, osim što između stranaka nije dogovoren povrat sjemena tužitelju, iz iskaza UV i EV nedvojbeno proizlazi da tuženik nije niti pokušao vratiti sjeme tužitelju, niti je imao bilo kakvih prigovora na kvalitetu isporučenog sjemena konoplje.

27. Što se pak tiče tuženikovog prigovora da nije u obvezi platiti utuženi iznos iz razloga jer mu je nastala materijalna šteta uslijed čuvanja i zbrinjavanja propalog sjemena, kao i šteta u obliku izmakle koristi, sud ističe da je prigovor u cijelosti neosnovan i ničim dokazan. Naime, osim što je sud već prethodno i obrazložio da je neprijeporno utvrđeno da između stranaka nije usmeno ugovoreno da će tužitelj prihvatiti povrat dijela prodanog sjemena (prodanog tuženiku), i to onog dijela koji pak tuženik nije uspio dalje prodati svojim kupcima, tuženikovo pozivanje na navodnu štetu u cijelosti je bespredmetno, jer tuženik tijekom postupka nije istaknuo nikakav konkretni iznos nastale štete, niti je onda takav iznos istaknuo u vidu eventualnog protutuženog zahtjeva ili prigovora radi prebijanja.

28. U 5. dijelu članka 6.314 GZ-a određeno je da ukoliko kupac na vrijeme ne plati njemu predane proizvode prodavač ima pravo zahtijevati od kupca da mu plati cijenu te kamate, određene zakonom ili ugovorom. Sankcije mogu biti navedene u konkretnom iznosu novaca ili u postotku iznosa osigurane obveze (2. dio članka 6.71 GZ-a), a za propuštanje roka za ispunjenje obaveza mogu se odrediti sankcije koje se računaju za svaki dan, tjedan, mjesec propuštanja roka (3. dio članka 6.71 GZ-a).

29. S obzirom da tuženik nije tužitelju platio cijenu kupljene robe u ugovorenim rokovima, a Ugovorom o kupoprodaji od 12. svibnja 2016. u članku III. stavak 4. je određeno da će tuženik platiti iznos od 8.000,00 eura prije 20. svibnja 2016., dok će ostatak u iznosu do 19.810,00 eura platiti u roku od 20 radnih dana nakon primitka računa, tuženik je dužan platiti i ugovorene kamate.

30. Prema tome, provođenjem dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno da postoji dospjelo novčano potraživanje tužitelja prema tuženiku na ime neplaćenog dijela računa broj 1043 od 12. svibnja 2016. u visini utuženog iznosa od 25.810,00 eura, na ime neplaćenog prodanog sjemena konoplje i izvršenog prijevoza sjemena tuženiku, pri čemu je nesporno da je tuženik već u trenutku izdavanja računa, koji glasi na ukupan iznos od 33.270,00 eura bio platio dio u visini od 5.460,00 eura i potom dana 24. lipnja 2016. daljnji iznos od 2.000,00 eura. Kao što je sud već ranije naveo, Ugovorom o kupoprodaji od 12. svibnja 2016. stranke su ugovorile plaćanje cijene u ratama, odnosno ugovorena je dinamika plaćanja u tri rate, pri čemu je jasno navedeno da je u trenutku sklapanja Ugovora i izdavanja računa 12. svibnja 2016. već plaćen iznos od 5.460,00 eura, te je navedeno da dio iznosa od 8.000,00 eura tuženik treba platiti prije 20. svibnja 2016., a preostali iznos od 19.810,00 eura tuženik treba platiti u roku od dvadeset dana nakon primitka računa.

31. Dakle, neosnovano tužitelj na cjelokupni utuženi iznos potražuje zatezne kamate od 13. svibnja 2016., kao sljedećeg datuma nakon datuma sklapanja Ugovora, odnosno izdavanja računa, već na utuženi iznos od 25.810,00 eura teku kamate sukladno ugovorenoj dinamici plaćanja rata iz članka III. točka 4. Ugovora, odnosno na iznos od 6.000,00 eura (budući je tuženik 24. lipnja 2016. nesporno platio 2.000,00 eura, a kako to proizlazi i iz knjigovodstvenog dokumenta na listu 103 spisa) teku kamate od 20. svibnja 2016., dok je na preostali iznos od 19.810,00 eura sud dosudio tužitelju kamate od 23. srpnja 2016., a koji datum predstavlja 20 radnih dana nakon 24. lipnja 2016. Naime, u Ugovoru od 12. svibnja 2016. stranke su izričito ugovorile da će tužitelj fakturu ispostaviti nakon isporuke robe, a iz međunarodnog tovarnog lista (list 100 i 101 spisa) nije vidljiv datum isporuke robe preuzimatelju Fadalti d.o.o. Zagreb, pa se datum na računu 12. svibnja 2016. ne može smatrati datumom isporuke robe. Nadalje, sud ističe da tužitelj tijekom ovog postupka nije dokazao, odnosno nije predložio bilo kakav dokaz u cilju utvrđivanja kada je tuženik doista primio račun, a budući je tuženik platio 24. lipnja 2016. dio računa u iznosu od 2.000,00 eura, neprijeporno je da je najkasnije 24. lipnja 2016. tuženik primio tužiteljev račun, pa je stoga sud kao datum dospijeća rate od 19.810,00 eura uzeo datum od 20 radnih dana nakon 24. lipnja 2016., što znači da na taj iznos teku ugovorene zatezne kamate počevši od 23. srpnja 2016. do isplate.

32. Prema tome, neosnovano tužitelj potražuje zatezne kamate od 13. svibnja 2016. do 19. svibnja 2016. na iznos od 6.000,00 eura i od 13. svibnja 2016. do 22. srpnja 2016. na iznos od 19.810,00 eura, pa je u tom dijelu valjalo odbiti tužbeni zahtjev i odlučeno je kao u točki II. izreke.

33. Vezano uz stopu zateznih kamata, sud ističe da su stranke ugovorile stopu zateznih kamata člankom V. Ugovora o kupoprodaji od 12. svibnja 2016., kojim je određeno da u slučaju kršenja članka III., klauzule IV. tog Ugovora, kupac je dužan platiti prodavatelju zateznu kamatu od 1 % (mjesečna kamata) po danu kašnjenja plaćanja, na temelju nepodmirenog iznosa. Dakle, godišnja kamata iznosi 12 % dok mjesečna kamata iznosi 1 %, a 1 % mjesečne kamate po danu zakašnjenja plaćanja bio bi iznos od 1 % mjesečne kamate podijeljeno na onoliko dana koliko mjesec ima dana, za svaki dan zakašnjenja kupca u plaćanju robe prodavatelju, ovdje tužitelju.

34. Tužitelj je na ročištu 31. siječnja 2025. izričito naveo da tužitelj traži zateznu kamatu od 1 % mjesečno, a ne po danu zakašnjenja, odnosno 12% godišnje, navodeći da u litvanskom pravu vrijedi Zakon o sprječavanju kašnjenja u komercijalnim transakcijama, prema kojem se najviši iznos zakonske zatezne kamatne stope utvrđuje temeljem kamatne stope repo operacija uvećano za osam postotnih poena, te da Litva kao članica Europske unije kamatnu stopu repo operacija preuzima se od Europske središnje banke, odnosno da se u Litvi koristi isti izračun kao i u Hrvatskoj, a iz čega proizlazi da je ugovorena kamata od 12 % godišnje dozvoljena i zakonom.

35. Odredbom članka 6.156 GZ-a propisano je da pravo strana da se dogovore oko sankcija (kamata), oko njihovog iznosa je izražavanje načela slobode ugovora, zbog toga strane uvjete za sankcije u slučaju prekršaja ugovora mogu odrediti bilo kakve ugovorne pravne odnose. Također odredbom članka 6.71 GZ-a 3. dio, propisano je da za propuštanje roka za ispunjenje obveza mogu se odrediti sankcije koje se računaju za svaki dan, tjedan, mjesec itd. propuštanja roka. Nadalje, odredbom 3. dijela članka 6.258 GZ-a propisano je da ako je sankcija (kazna, kamate) nerazumno velika ili ako je dužnik ispunio dio obveze, sud može sankciju smanjiti, ali ona ne može biti manja od iznosa štete koja je nastala zbog neispunjenja obveze ili nepravilnog ispunjenja obveze.

36. Tuženik nije prigovorio visini zateznih kamata, pa visina zateznih kamata nije bila sporna među strankama onako kako je ona bila ugovorena, odnosno u visini od 1% mjesečno, odnosno 12 % godišnje na nepodmireni iznos. Tuženik nije naveo niti da je ta ugovorena kamata nerazumno velika ili da traži njezino smanjenje, sukladno odredbama litvanskog prava, u kojem slučaju bi sud mogao smanjiti sankciju.

37. Slijedom navedenog, na iznos glavnog duga dosuđene su zatezne kamate, kako je to tužitelj zahtijevao, temeljem citiranih odredbi Građanskog zakona Republike Litve, koje propisuju da je pravo strana da se dogovore oko kamata te da stranke za propuštanje roka za ispunjenje obveza mogu odrediti sankcije koje se računaju za svaki dan, tjedan, mjesec itd. propuštanja roka, a u konkretnom slučaju stranke su ugovorile kamatu kao sankciju za slučaj zakašnjenja u visini od 1% mjesečno na nepodmireni iznos.

38. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a, uzimajući u obzir da tužitelj nije uspio u neznatnom dijelu svog tužbenog zahtjeva koji se odnosi isključivo na dio tijeka zatraženih zateznih kamata. Stoga je tuženik dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka prema vrijednosti predmeta spora od 25.810,00 eura, koji se odnose na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023.; dalje: OT) i to za sastav podneska od 5. prosinca 2019. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7.1.), za sastav podneska od 13. veljače 2020. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8.1.), za sastav podneska od 15. svibnja 2023. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8.1.), za zastupanje na ročištu 5. prosinca 2019. u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9.2.) jer se na tom ročištu raspravljalo o procesnim pitanjima, za zastupanje na ročištu 16. svibnja 2023. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7.1.), za zastupanje na ročištu 21. studenog 2024. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7.1.) za zastupanje na ročištu 31. siječnja 2025. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7.1.) što iznosi 3.250,00 eura uvećano za PDV u iznosu od 812,50 eura, te troškove ovjerenog prijevoda zamolnice u iznosu od 135,00 eura i obavijesti o mjerodavnom pravu u iznosu od 330,00 eura jer je to bio trošak nužan za vođenje parničnog postupka. Dakle, tuženik je obvezan naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.527,50 eura, na koje troškove na temelju odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011, 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje: ZOO) za ostale odnose, kako je to tužitelj tražio, o kojim troškovima je odlučeno u točki III. izreke presude.

39. Istovremeno je neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 3.112,44 eura, s obzirom da tužitelju ne pripada neosnovano zatražen trošak zastupanja na ročištu 5. prosinca 2020. preko priznatog iznosa od 250,00 eura, trošak zastupanja na ročištu 16. svibnja 2023. u iznosu od 500,00 eura kojeg je tužitelj neosnovano tražio dva puta i jedan mu je priznat, trošak sastava podneska od 26. lipnja 2024. u iznosu od 500,00 eura kojim je tužitelj tumačio odredbe litvanskog prava što nije bio nužno za vođenje parničnog postupka, trošak sastava podneska od 16. prosinca 2024. u iznosu od 500,00 eura jer je te navode mogao i trebao iznijeti na ročištu 31. siječnja 2025., te trošak prijedloga za ovrhu u iznosu od 500,00 eura jer mu je priznat u ovršnim troškovima, uvećano za PDV u iznosu od 562,50 eura, kao ni javnobilježnička nagrada u iznosu od 299,94 eura, jer je i o tom trošku odlučeno u ovršnim troškovima. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu jer u ovom postupku nije podnesena tužba (a koju nije određeno ni zatražio), kao ni sudske pristojbe na presudu jer je nije zatražio u određenom iznosu što je protivno odredbi članka 164. stavka 2. ZPP-a, pa je odlučeno kao u točki IV. izreke presude.

40. Tužitelju pripada nastali trošak ovršnog postupka sukladno Tbr. 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj: 8/2011., 112/2012. i 114/2012., dalje u tekstu: Pravilnik) pa tužitelj ima pravo na trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 299,94 eura kako je to tužitelj tražio, te trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od u iznosu od 500,00 eura uvećano za PDV u iznosu od 125,00 eura, što iznosi 924,94 eura. Na nastali trošak ovršnog postupka tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate, sukladno odredbama članka 30. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024.; dalje OZ) koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate. Sud je sukladno čl. 2. ZPP-a tužitelju priznao zakonske zatezne kamate po stopi određenoj po stopi određenoj na temelju članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, kako je tužitelj tražio. O trošku ovršnog postupka odlučeno je u t. III. izreke

41. Tužitelju nije priznat trošak ovršnog postupka u iznosu od 4,62 eura uvećano za PDV u iznosu od 1,15 eura, ukupno 5,77 eura, koji se odnosi na trošak javnobilježničke dostave jer je prema odredbi članka 6. Pravilnika taj trošak obuhvaćen javnobilježničkom nagradom u jedinstvenom iznosu, stoga je za taj dio trebalo odbiti taj tužiteljev zahtjev. Tužitelju ne pripadaju predvidivi troškovi u iznosu od 87,93 eura, jer tužitelju ti troškovi, zbog izjavljenog prigovora tuženika, nisu ni nastali. Dakle, tužitelju nisu priznati troškovi ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 93,70 eura, o čemu je odlučeno u točki IV. izreke presude.

U Karlovcu 11. veljače 2025.

Sudac

Goranka Boljkovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave presude.

Dna:

1. Tužitelju po punomoćnici Željki Rostaš Blažeković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija, j.t.d., Zagreb, Trg Drage Iblera 10

2. Tuženiku po punomoćniku Zoranu Bogojeviću, odvjetniku u Nadramija i Partneri, odvjetničkom društvu d.o.o. Zagreb, Ulica Silvija Strahimira Kranjčevića 10,