Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5455/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Gordane Držaić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberte Pandža, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Šimi Vudolinu, odvjetniku u Puli, Andrije Kačića Miošića 4/1, protiv tuženika Grada Pula-Pola, Pula, Forum 1, OIB: 79517841355, zastupan po punomoćnici HA, magistri prava, zaposlenici tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva i protutužbi tuženika-protutužitelja Grada Pula-Pola, Pula, Forum 1, OIB: 79517841355, zastupan po punomoćnici HA, magistri prava, zaposlenici tuženika protiv tužitelja-protutuženika KA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Šimi Vudolinu, odvjetniku u Puli, Andrije Kačića Miošića 4/1, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-455/22-35 od 31. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika-protutužitelja Grada Pula-Pola kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-455/22-35 od 31. srpnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika-protutužitelja Grada Pula-Pola za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Utvrđuje se da je tužitelj KA stekao pravo vlasništva nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli-Pola i označenih kao k. č. br. [katastarska čestica], vrt, k. o. [katastarska općina], te k. č. br. [katastarska čestica] voćnjak, površine 153 m2, k. o. [katastarska općina].

II Ovlašćuje se tužitelj da po pravomoćnosti ove presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli-Pola ishodi uknjižbu prava vlasništva na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], vrt, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] voćnjak, površine 153 m2, k. o. [katastarska općina], na svoje ime i u svoju korist, a što je tuženik dužan trpjeti.

III Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:

"Nalaže se tužitelju-protutuženiku da tuženiku-protutužitelju preda u posjed nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], vrt u naravi zgrada kućni broj [adresa], pomoćna zgrada i dvorište na skici lica mjesta iz dopune nalaza i mišljenja vještaka izrađenom po VETING d.o.o. koja dopuna nalaza čini sastavni dio ove presude markirana oker bojom i k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], voćnjak površine 153 m2 u naravi zgrada i dvorište na skici lica mjesta iz dopune nalaza i mišljenja vještaka izrađenom po VETING d.o.o. koja dopuna nalaza čini sastavni dio ove presude markirana plavom bojom, slobodne od osoba i stvari, sve u roku od 15 dana.“

IV Nalaže se tuženiku-protutužitelju GRAD PULA-POLA, OIB 79517841355 da tužitelju-protutuženiku KA, OIB OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.389,15 eur, sve u roku od 15 dana.

V Odbija se tuženik-protutužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.“

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu je podnio tuženik-protutužitelj Grad Pula- Pola zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenom prijedlogu. Zatražio je trošak žalbe specificiran u žalbi.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika-protutužitelja nije osnovana.

5. Prvostupanjska presuda sadrži jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su usuglašeni sa stanjem spisa, ne postoji proturječnost između onoga što se u obrazloženju navodi o sadržaju zapisnika i isprava priležećih spisu i samih tih zapisnika i isprava tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žalba tuženika-protutužitelja.

6. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet spora po tužbi tužitelja-protutuženika je zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva predmetnih nekretnina i upisa u zemljišne knjige, sve uz tvrdnju tužitelja- protutuženika da je predmetne nekretnine stekao dosjelošću te po protutužbi tuženika-protutužitelja zahtjev za predaju predmetnih nekretnina u posjed tuženiku- protutužitelju uz tvrdnju tuženika-protutužitelja da je vlasnik predmetne nekretnine.

8. Sud prvog stupnja u bitnome je utvrdio:

- da su predmetne nekretnine upisane kao vlasništvo tuženika-protutužitelja i to čkbr. [katastarska čestica] voćnjak u površini od 157 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], u naravi zgrada kućni broj [adresa], pomoćna zgrada i dvorište i čkbr. [katastarska čestica] voćnjak u površini od 153 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi zgrada i dvorište,

- da je predmetne nekretnine otac tužitelja-protutuženika kupio 60-tih godina prošlog stoljeća i stupio u posjed istih,

- da je tužitelj-protutuženik nasljednik iza svojeg oca i posjednik predmetnih nekretnina,

- da su tužitelj-protutuženik i njegovi pravni prednici samostalni pošteni posjednici predmetnih nekretnina,

- da su tužitelj-protutuženik i njegovi prednici predmetne nekretnine koristili prema gospodarskoj namjeni i da niti tužitelj-protutuženik niti njegovi prednici nisu smetani u posjedu predmetnih nekretnina.

9. Stoga sud prvog stupnja smatra da su ispunjene pretpostavke na strani tužitelja- protutuženika za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a temeljem pravnih pravila Austrijskog općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), a koji se primjenjuje na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine, broj 73/91), Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 i 91/96 – dalje: ZOVO) i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 i 152/14, dalje: ZV), jer je tužitelj- protutuženik pošteni posjednik sporne nekretnine računajući posjed njegovih predaka preko 40 godina.

10. Iz provedenih dokaza proizlazi da prednik tužitelja-protutuženika i tužitelj- protutuženik nikada nisu bili smetani u posjedu predmetnih nekretnina, da su se ponašali kao vlasnici i iste iskorištavali prema njihovoj gospodarskoj namjeni.

11. Poštenje posjeda se podrazumijeva, a tuženik-protutužitelj tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom nije iznio razloge kojima bi presumpciju poštenja posjeda tužitelja-protutuženika oborio. Sama činjenica da je nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo tuženika-protutužitelja ne čini posjed tužitelja-protutuženika i njegovih prednika nepoštenim ako su prednici tužitelja-protutuženika i tužitelj- protutuženik imali razloga osnovano vjerovati i vjerovali da posjed vrše kao vlasnici, a iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da im posjed nikada nije osporavan iako su na nekretninama vršili vlasnička ovlaštenja, odnosno iskorištavali iste prema gospodarskoj namjeni.

12. Žalbeni navodi tuženika-protutužitelja zapravo predstavljaju vlastitu ocjenu provedenih dokaza na način koji nema podlogu u rezultatima dokaznog postupka, te takvim navodima žalbe nije osporen zaključak prvostupanjskog suda o poštenju posjeda tužitelja-protutuženika i njegovih prednika. Za navesti je da činjenica da je tužitelj-protutuženik tek nakon smrti oca saznao da su predmetne nekretnine upisane kao vlasništvo tuženika-protutužitelja nije odlučna sama po sebi kad iz ostalih provedenih dokaza proizlazi da su se tužitelj-protutuženik i njegovi prednici ponašali kao vlasnici predmetnih nekretnina te je prvostupanjski sud pravilno ocijenio rezultat uviđaja, odnosno da su nekretnine u naravi kuća, gospodarski objekti i dvorište u posjedu tužitelja-protutuženika i iskaze svjedoka te utvrdio da predmetne nekretnine nesmetano uživa tužitelj-protutuženik, kao i da su iste bile u dugogodišnjem nesmetanom posjedu tužitelja-protutuženika i njegovog prednika, oca i to najmanje od 60-tih godina prošlog stoljeća, a što tuženik-protutužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

13. Odredbom čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91) stavljena je izvan snage odredba čl. 29. ZOVO kojom je bilo onemogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu. Time je od 8. listopada 1991. omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću i na nekretninama u društvenom vlasništvu.

14. Odredbom čl. 388. st. 4. ZV iz 1996., bilo je propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja tih nekretnina prije tog dana.

15. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. („Narodne novine“, broj 137/99) ukinuta je odredba čl. 388. st. 4. ZV iz 1996. prema kojoj se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću računa i vrijeme posjedovanja proteklo i prije toga dana.

16. U presudi Europskog suda za ljudska prava, dalje u tekstu – ESLJP, u predmetu Trgo protiv Hrvatske izraženo je shvaćanje da je tužitelj kao pošteni posjednik posjedovanjem nekretnine u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od 40 godine, ex lege, na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, stupanjem na snagu tog Zakona 1. siječnja 1997. postao vlasnik posjedovane nekretnine.

17. U presudama ESLJP u predmetima K i drugi te Jakeljić protiv Hrvatske izraženo je i daljnje shvaćanje da za ocjenu stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe čl. 388. st. 4. ZV iz 1996. nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe na utvrđenje prava vlasništva odnosno da nije odlučno je li tužba podnesena nakon 17. studenoga 1999. kao dana donošenja navedene odluke Ustavnog suda kojom je odredba čl. 388. st. 2. ZV iz 1996. ukinuta. ESLJP u navedenim predmetima navodi da je vrijeme kada je podnositelj podnio tužbu nevažno za određivanje može li se njegov zahtjev za proglašenje vlasnikom nekretnine dosjelošću okvalificirati kao „imovina“ zaštićena čl. 1. Protokola I uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda(„Narodne novine – Međunarodni ugovori“, broj 6-142/99 i 13- 69/17), odnosno smatra da je bitno je li došlo do stjecanja prava vlasništva na temelju zakona dosjelošću ili ne i to u vrijeme kada je izvorna odredba čl. 388. st. 4. ZV iz 1996. bila na snazi.

18. Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.

19. Kako pretpostavke za stjecanje dosjelosti moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe, koja je u ovom predmetu podnesena 1. srpnja 2022. to je po stavu ovog suda imajući u vidu da je tužitelj-protutuženik pošteni posjednik zajedno sa svojim prednicima preko 40 godina to je protekao rok iz čl. 159. st. 4. ZV. za stjecanje vlasništva na nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, a koja odredba je mjerodavna u ovom predmetu temeljem odredbe čl. 388. st. 3. ZV.

20. Da se za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini u društvenom vlasništvu u vrijeme posjedovanja računa i vrijeme prije 8. listopada 1991., a vlasništvo dosjelošću stječe ako je protekao rok od 40 godina iz čl. 159. st. 3. i 4. ZV računa do dana podnošenja tužbe stajalište je i Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi Rev-1048/2023-2 od 3. siječnja 2024.

21. Kako je u postupku utvrđeno da je tužitelj-protutuženik vlasnik predmetnih nekretnina koje vlasništvo je stekao dosjelošću to je pravilno odbijen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja radi predaje u posjed predmetnih nekretnina.

22. Odluka o troškovima postupka žalbom se određeno ne osporava, a sud po službenoj dužnosti ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP).

23. Tuženiku-protutužitelju nije dosuđen trošak žalbe, jer sa žalbom nije uspio.

24. Slijedom svega iznesenog valjalo je žalbu tuženika-protutužitelja Grada Pule-Pola odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

U Zagrebu 11. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Jadranka Travaš