Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-78/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdraović, u kaznenom predmetu protiv optuženog PĐ, zbog kaznenih djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11.,144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženika PĐ, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: K-685/2024-38 od 4. prosinca 2024., na sjednici održanoj 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog PĐ kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Karlovcu presudom poslovni broj K-685/2024-38 od 4. prosinca 2024., proglasio je krivim optuženog PĐ, zbog kaznenog djela protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11 i kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1. i 2. KZ/11, te mu je na temelju čl. 326. st. 1. KZ/11 za kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a na temelju čl. 227. st. 2. KZ/11 za kazneno djelo iz čl. 227. st. 1. i 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te ga je na temelju čl. 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 2 (dva) mjeseca.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženom PĐ je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme od lišenja slobode i to od uhićenja 12. srpnja 2024. u 9,45 sati, pa nadalje.

1.2. Na temelju odredbe čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24, dalje: ZKP/08), optuženik PĐ je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, kao i troškova i nagrade i nužnih izdataka branitelja određenog po službenoj dužnosti, jer bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik PĐ osobno i po braniteljici Mateji Šola, odvjetnici, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da žalbeni sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu na način da mu na temelju čl. 57. KZ/11 izrekne djelomičnu uvjetnu osudu.

2.1. Žalbe podnesene po optuženiku osobno i putem branitelja tretirane su kao jedna jedinstvena žalba.

3. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu u odgovoru na žalbu pak predlaže da se žalba optuženika odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-83/2025-3 od 7. veljače 2025. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Optuženik, kako u žalbi koju podnosi osobno tako i u žalbi podnesenoj po braniteljici, u bitnome smatra da mu prvostupanjski sud prilikom odluke o vrsti i mjeri kaznene sankcije nije na adekvatan način i u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti na njegovoj strani (konkretno, priznanje djela čime je doprinio brzom i efikasnom okončanju ovog postupka, iskreno kajanje i žaljenje zbog počinjenog, korektno držanje od poduzimanja prve radnje u ovom predmetu, neosuđivanost, činjenicu da je otac troje mldb. djece o kojoj brine, te da je upravo briga za osiguranje egzistencije djece uslijed loše materijalne situacije bila motiv za počinjenje ovog kaznenog djela), s posljedicom da mu je pobijanom presudom izrečena prestroga kaznena sankcija.

6.1. Polazeći od izloženih olakotnih okolnosti, žalitelj smatra da je u ovom slučaju bilo uvjeta za primjenu odredaba o ublažavanju kazne, kao i za primjenu instituta djelomične uvjetne osude.

7. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je po stavu ovog žalbenog suda pravilno utvrdio i vrednovao sve relevantne okolnosti važne za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije, te mu na temelju toga, a polazeći od stupanja krivnje s kojim je počinio predmetna kaznena djela (izravna namjera prvog stupanja u odnosu na kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11, a u odnosu na kazneno djelo iz čl. 227. st. 1. i 2. KZ/11 svjesni nehaj), prije svega pravilno, kako u pogledu vrste tako i mjere, utvrdio kazne zatvora za pojedina kaznena djela (za kazneno djelo 326. st. 1. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 227. st. 1 i 2. KZ/11 u trajanju od jedne godine) te mu potom pravilno izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i dva mjeseca.

7.1. Naime, kada se olakotne okolnosti koje optuženik ističe u žalbi sagledaju u svijetlu otegotnih okolnosti na njegovoj strani, naročito onih koje se odnose na kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11, osobito pobuda iz kojih je počinio to kazneno djelo (koristoljublje, u svezi čega valja dodatno primijetiti da je optuženik pritom iskorištavao situaciju stranih državljana koji iz egzistencijalnih razloga u potrazi za boljim životom nastoje ilegalno prijeći granicu Republike Hrvatske, s ciljem osiguranja donekle normalnih životnih uvjeta), u povezanosti s povećanom društvenom opasnošću predmetnog kaznenog djela, koja se posebice ogleda u općepoznatoj činjenici učestalosti činjenja tih kaznenih djela u posljednje vrijeme, te povećanoj kriminalnoj količini i upornosti počinitelja u njegovom počinjenju (naime isti je došao u Republiku Hrvatsku s isključivim ciljem počinjenja ovog djela, te je na prijevoz uzeo 8 stranih državljana od kojih petero djece i jedna trudnica), te imajući uz sve to dodatno na umu da je pri tom počinio još i kazneno djelo protiv sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1. i 2. KZ/11 u kojoj su dva putnika u vozilu zadobili teške tjelesne ozljede, tada i po stavu ovog žalbenog suda, olakotne okolnosti na koje u žalbi upire optuženik nipošto nemaju takav značaj da bi opravdavale primjenu odredaba o ublažavanju kazne te izricanje djelomične uvjetne osude.

7.2. Sasvim suprotno tome, jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i dva mjeseca na koju je žalitelj osuđen pobijanom presudom, se i po stavu ovog drugostupanjskog suda, kako u pogledu vrste tako i mjere, ukazuje kao primjerena kaznena sankcija svim ranije navedenim okolnostima o kojima ovisi odluka o vrsti i mjeri kaznenopravno sankcije, te podobna za ostvarenje svih vidova zakonom propisane svrhe kažnjavanja (specijalne i generalne prevencije).

8. Budući da žalba optuženika nije osnovana, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 11. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko