REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-989/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Dragana Katića i mr.sc. Senije Ledić članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, zastupanog po punomoćniku Marku Ramljaku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika OL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Gini Brnić, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-1097/2019-7 od 13. siječnja 2022., kojim je odbijen prijedlog tuženika za donošenje dopunske drugostupanjske presude poslovni broj Gž-1097/2019-4 od 24. lipnja 2021., u sjednici održanoj 11. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e:

Revizija tuženika se odbija.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom poslovni broj Gž-1097/2019-4 od 24. lipnja 2021., u točki I. izreke odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena presuda suda prvog stupnja poslovni broj P-4912/16-86 od 5. travnja 2019., u točki II. izreke (glavni zahtjev) za iznos od 12.157,08 kn sa zakonskim zateznim kamatama, te u dijelu točke III izreke tj u odnosu na troškove postupka za iznos od 6.494,00 kn. U točki II. izreke je djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika preinačena prvostupanjska presuda u dijelu točke II izreke za iznos od 379.153,90 kn (preko iznosa od 12.157,08 kn do iznosa od 391.310,98 kn) sa zakonskim zateznim kamatama, te u dijelu točke III izreke za iznos od 80.631,00 kn (preko iznosa od 6.494,00 do iznosa od 87.125,00 kn), a u točki III izreke naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 7.578,00 kn u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu tog troška odbija kao neosnovan.

2. Drugostupanjskim, (pobijanim), rješenjem broj Gž-1097/2019-7 od 13. siječnja 2022., odbijen je prijedlog tuženika za donošenje dopunske drugostupanjske odluke o troškovima postupka u ovome predmetu, kao neosnovan.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 2033/2022-3 od 22. veljače 2023., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1097/2019-7 od 13. siječnja 2022., zbog pravnog pitanja koje glasi:

''Ima li tuženik koji je većim dijelom uspio u parnici, pravo na naknadu zatraženih troškova postupka, sukladno omjeru uspjeha u parnici?''.

4. Protiv drugostupanjskog rješenja broj Gž-1097/2019-7 od 13. siječnja 2022., tuženik je podnio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje: ZPP), u kojoj je postavio navedeno pravno pitanje, pobijajući ga "zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 11. ZPP-a, počinjene u drugom stupnju temeljem odredbe 385. st. 1. i st. 2. ZPP-a, te zbog materijalnopravnog pitanja koje se odnosi na pogrešnu primjenu materijalnog prava temeljem odredbe 385. st. 1. i st. 5. ZPP-a." Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači rješenje Županijskog suda u Rijeci br. Gž- 1097/2019-7 od 13. siječnja 2022., sukladno navodima revizije i dosudi tuženiku zatraženi trošak, a podredno da ga ukine i vrati postupak na ponovno odlučivanje nadležnom sudu, uz naknadu i troškova prijedloga za dopuštenje revizije kao i troškova ove revizije.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je neosnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora pred nižestupanjskim sudovima je zahtjev tužitelja za isplatu s osnova naknade za korištenje nekretnine.

9. Prvostupanjski sud je presudom poslovni broj P-4912/16-86 od 5. travnja 2019., u točki II. izreke obvezao tuženika da plati tužitelju iznos od 391.310,98 kuna sa zateznim kamatama, te je u točki III. izreke, pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a tuženika obvezao da plati tužitelju i troškove postupka u iznosu od 87.125,00 kuna u roku od 15. dana.

10. 1. Drugostupanjski sud je presudom poslovni broj Gž-1097/2019-4 od 24. lipnja 2021., potvrdio navedenu presuda suda prvog stupnja u odnosu na glavni zahtjev za iznos od 12.157,08 kn sa zakonskim zateznim kamatama, te u dijelu točke III izreke, u odnosu na troškove postupka za iznos od 6.494,00 kn, dok je djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu točke II izreke za iznos od 379.153,90 kn (preko iznosa od 12.157,08 kn do iznosa od 391.310,98 kn) sa zakonskim zateznim kamatama, te u dijelu točke III izreke za iznos od 80.631,00 kn (preko iznosa od 6.494,00 do iznosa od 87.125,00 kn).

10. 2. Odluku o troškovima postupka donio je uz slijedeće obrazloženje: "Preinačenjem presude suda prvog stupnja tužitelj je uspio u sporu 3 % pa je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a djelomično preinačena pobijana presuda u točki III izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka. Sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa), odmjerio vrstu i visinu troškova tužitelja na ime zastupanja po punomoćniku uvećano za PDV u ukupnom iznosu od 83.125,00 kn pa je s obzirom na konačni uspjeh tužitelju sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a priznat razmjeran dio tih troškova koji iznosi 2.494,00 kn. Tužitelju pripada i daljnji trošak sudske pristojbe na ovršni prijedlog u iznosu od 500,00 kn te predujma za građevinsko vještačenje u iznosu od 3.500,00 kn, koji je kao nužan priznat u cijelosti, pa sveukupno dosuđeni troškovi iznose 6.494,00 kn, dok je s ostatkom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 80.631,00 kn, tužitelja trebalo odbiti. Tuženik je u žalbenom stadiju uspio 97% pa mu je primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a dosuđen trošak sastavljanja žalbe prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife uz PDV u iznosu od 7.578,00 kn, dok je za više zatraženo taj zahtjev tuženika odbijen kao neosnovan, kao i zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe na žalbu jer tuženik nije dokazao da je bio izvrgnut tom trošku."

11. Drugostupanjskim, (pobijanim), rješenjem broj Gž-1097/2019-7 od 13. siječnja 2022., odbijen je prijedlog tuženika za donošenje dopunske drugostupanjske odluke o troškovima postupka u ovome predmetu, kao neosnovan uz obrazloženje da iz sadržaja obrazloženja drugostupanjske odluke proizlazi da je u ovom sporu, radi isplate s osnova naknade koristi zakupnine, tužitelj djelomično uspio u parnici, te da je u skladu s tim uspjehom, a u primjeni odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelju odmjeren razmjeran dio troškova, dok tuženik u konkretnom slučaju ne ostvaruje pravo na naknadu svojih troškova postupka jer se razmjernim umanjenjem troškova tužitelja namiruje tuženikov uspjeh u parnici, te "Radi navedenog proizlazi da je o zahtjevu tuženika za naknadu troškova postupka (koji nije priznat) odlučeno kroz primjenu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a u okviru odluke o naknadi razmjernog dijela troškova tužitelja."

12. U revizijskom postupku, a radi čega je revizija dopuštena, sporna je ocjena drugostupanjskog suda o neosnovanosti zahtjeva tuženika za donošenje dopunske odluke o tuženikovim troškovima postupka, s obzirom na njegov uspjeh u postupku.

13. Tuženik pogrešnim smatra shvaćanje drugostupanjskog suda s obzirom da je upravo on u sporu uspio u omjeru od 97%, kako po osnovi, tako i po visini zatraženog tužbenog zahtjeva.

14. Prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Prema toj odredbi troškove parničnog postupka snosi onaj tko izgubi parnicu, pa se samo načelno (samo po sebi) ne može smatrati protivnim članku 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ukoliko je država stranka, a suprotna strana izgubi parnicu da država kao stranka ne bi imala pravo na troškove postupka u takvoj situaciji, jer se ne može smatrati da država ima neograničene resurse, te i ona ima pravo uživati zaštitu od neutemeljenih parnica. U skladu s shvaćanjem Europskog suda za ljudska prava pod državom podrazumijeva i jedinice lokalne uprave i samouprave.

15. Europski sud za ljudska prava (dalje u tekstu: ESLJP), je u brojnim odlukama zauzeo shvaćanje vezano uz troškove postupka. Stav je ESLJP da nametanje znatnog financijskog opterećenja nakon završetka postupka može predstavljati ograničenje prava na pristup sudu, zajamčenog čl. 6. st. 1. EKLJP-a (Klauz protiv Hrvatske, toč. 77.; Čolić protiv Hrvatske, toč. 45.) i znatno smanjenje dosuđenog iznosa naknade štete, koje je rezultat obveze plaćanja troškova postupka, predstavlja miješanje u pravo vlasništva podnositelja zahtjeva (Čolić protiv Hrvatske, toč. 68.). U takvom slučaju potrebno je ispitati je li ograničenje ili miješanje predviđeno zakonom, težilo legitimnom cilju i bilo razmjerno. Iz odluka ESLJP-a ne proizlazi da je radi ocjene je li miješanje u pravo vlasništva podnositelja stranci koja je izgubila spor, pretjerani i nerazmjeran teret, potrebno uz navedeno dokazivati i da se radi o osobi slabog imovnog stanja.

16. Drugostupanjski sud je svoju odluku o trošku utemeljio u čl. 154. st. 2. i 155. ZPP-a i odredbama Tarife. Obvezivanje stranke na naknadu troškova postupka prema načelu "gubitnik plaća", prema ovome sudu, ima zakonsku osnovu u čl. 154. st. 1. i st. 2. ZPP-a, a načelo "gubitnik plaća" ima legitimni cilj, odvratiti potencijalne stranke od podnošenja neosnovanih tužbi ili iznošenja pretjeranih tužbenih zahtjeva pred sudovima (Čolić protiv Hrvatske, toč. 43.; Cindrić i Bešlić, toč. 96.). Odredba čl. 155. ZPP-a ima za cilj pravednost u dosuđivanju troškova, jer se dosuđuju samo oni troškovi koji su bili potrebni i nužni u vođenju parnici te također sud je obvezan to učinit brižljivo vodeći se načelom ekonomičnosti i efikasnosti.

17. Odredbom čl. 377.a st. 1. ZPP-a propisano je da žalitelj može drugostupanjskom sudu predložiti da svoju odluku dopuni ukoliko je taj sud propustio odlučiti glede svih dijelova presude koji se pobijaju žalbom ili ako je propustio donijeti sve odluke koje je odbacujući odnosno odbijajući ili prihvaćajući žalbu trebao donijeti ili ako je propustio odlučiti u pogledu jedne ili više žalbi.

18. Prema navedenoj odredbi dopunsku odluku sud može donijeti samo ako su ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje takve odluke, a to su: da je sud propustio odlučiti glede svih dijelova presude koji se pobijaju žalbom ili je propustio donijeti sve odluke koje je odbacujući odnosno odbijajući, ili ako je prihvaćajući žalbu trebao donijeti ili ako je propustio odlučiti u pogledu jedne ili više žalbi.

19. Prema obrazloženju drugostupanjske odluke nedvojbeno proizlazi da je u ovom sporu tužitelj djelomično uspio u parnici (3%) pa mu je s obzirom na konačni uspjeh tužitelju, sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a priznat razmjeran dio tih troškova koji iznosi 2.494,00 kn, a uz to i daljnji trošak sudske pristojbe na ovršni prijedlog u iznosu od 500,00 kn, te predujma za građevinsko vještačenje u iznosu od 3.500,00 kn, koji je kao nužan priznat u cijelosti, pa sveukupno dosuđeni troškovi tužitelja iznose 6.494,00 kn, koliko mu je dosuđeno tom odlukom. Jednako tako je utvrđeno da je tuženik u postupku uspio 97 % pa mu je primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP- a dosuđen trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 7.578,00 kn, dok je za više zatraženo taj zahtjev tuženika odbijen kao neosnovan, kao i zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe na žalbu jer tuženik nije dokazao da je bio izvrgnut tom trošku."

20. Iz navedenog obrazloženja proizlazi da je u skladu s tim uspjehom, a u primjeni odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a i tužitelju i tuženiku odmjeren razmjeran dio troškova postupka, te stoga, prema shvaćanju ovoga suda, u takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji nije bilo zakonskih pretpostavki za donošenje dopunske odluke o troškovima postupka, jer drugostupanjski sud nije propustio odlučiti glede svih dijelova presude koji se pobijaju žalbom, niti je propustio donijeti sve odluke koje je odbacujući odnosno odbijajući ili prihvaćajući žalbu trebao donijeti, niti je propustio odlučiti u pogledu jedne ili više žalbi, ne ulazeći pri tome u zakonitost drugostupanjskog suda u primjeni materijalnog prava iz čl. 154. st. 2. ZPP-a, jer kod postupanja prema odredbi čl. 377.a st. 1. ZPP-a sud samo ispituje postojanje pretpostavki za donošenje dopunske odluke i ne ulazi u pravilnost primjene materijalnog prava glede odluke o zahtjevu glavnog i sporednog zahtjeva.

21. Slijedom iznesenog, ostajući pri ranijem shvaćanju revizijskog suda iznesenom u odluci broj Rev-231/2016 od 10. veljače 2021., odgovor na postavljena pitanja glasi:

Tuženik koji je većim dijelom uspio u parnici ima pravo na naknadu zatraženih troškova postupka, sukladno omjeru uspjeha u parnici.

22. Međutim, odgovor na postavljeno pitanje nije od utjecaja na zakonitost pobijane odluke, jer je drugostupanjski sud odbio prijedlog za donošenje dopunske odluke o troškovima postupka iz procesno pravnih razloga (primjenom čl. 377.a st. 1. ZPP-a), te se samo iz tih razloga moglo eventualno dovoditi u pitanje zakonitost pobijanog rješenja, a u tom pravcu tuženiku nije dopušteno podnošenje revizije, nego zbog materijalno pravnog pitanja. Danim odgovorom na postavljeno pitanje je odgovoreno na materijalno pravno pitanje vezano za pravilnost primjene materijalnog prava iz čl. 154. st. 2. ZPP-a, u odnosu na koje je revizija dopuštena neovisno o tome što odgovor na tako postavljeno pitanje nema utjecaja na zakonitost pobijane odluke drugostupanjskog suda.

23. Slijedom navedenog je valjalo na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a, u svezi čl. 400. st. 2. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 11. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić