REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž HOK-1/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja kao predsjednice Vijeća, dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof., i dr. sc. Branka Brkića te odvjetnika s liste koju je utvrdila Hrvatska odvjetnička komora (dalje: HOK) Berislava Živkovića i Marija Rođaka kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u disciplinskom predmetu protiv disciplinski okrivljene UPK, odvjetnice iz [adresa], zbog teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 96. točke 4. Statuta Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine“ broj 115/13.; dalje: Statut HOK-13.) i drugih, odlučujući o prizivu disciplinski okrivljene UPK podnesenom protiv presude Višeg disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore od 17. listopada 2024. broj VDS-22/2024., u sjednici održanoj 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovan priziv disciplinski okrivljene UPK, odvjetnice iz [adresa], te se potvrđuje presuda Višeg disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore od 17. listopada 2024. broj VDS-22/2024.

Obrazloženje

1. Presudom Višeg disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore od 17. listopada 2024. broj VDS-22/2024. odbijena je kao neosnovana žalba disciplinski okrivljene UPK, odvjetnice iz [adresa], podnesena protiv presude Disciplinskog suda HOK-a od 22. travnja 2024. broj DS-39/2023. te je potvrđena presuda Disciplinskog suda HOK-a od 22. travnja 2024. broj DS-39/2023.

2. Presudom Disciplinskog suda HOK-a od 22. travnja 2024. broj DS-39/2023. disciplinski okrivljena UPK proglašena je krivom zbog počinjenja tri teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva i to: teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 96. točke 5. Statuta HOK-13., za koju joj je na temelju članka 72. stavka 1. točke 3. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj 9/1994., 117/2008., 50/2009., 75/2009. i 18/2011.; dalje: ZO-11.) izrečena disciplinska mjera gubitka prava na obavljanje odvjetništva u trajanju jedne godine i šest mjeseci te težih povreda dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 96. točaka 4. i 8. Statuta HOK- 13. te joj je za svako od tih djela, na temelju članka 72. stavka 1. točke 3. ZO-11., izrečena disciplinska mjera gubitka prava na obavljanje odvjetništva u trajanju po jednu godinu. Na temelju odredbe članka 51. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19.; dalje: KZ/11.) u vezi s člankom 76. ZO-11., izrečena joj je jedinstvena disciplinska mjera gubitka prava na obavljanje odvjetništva u trajanju dvije godine.

2.1. Na temelju članka 122. stavka 2. Statuta HOK-22., određeno je da se pravomoćna presuda objavi u glasilu Komore.

2.2. Na temelju članka 125. stavka 3. Statuta HOK-22. disciplinska je okrivljenica obvezana snositi troškove disciplinskog postupka 1.000,00 eura, a to predstavlja protuvrijednost 500 bodova Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014. i 107/2015.; dalje: Tarifa). Te je troškove dužna platiti u roku 15 dana od pravomoćnosti te presude u korist žiro računa HOK-a.

3. Protiv presude Višeg disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore od 17. listopada 2024. broj VDS-22/2024. disciplinska je okrivljenica osobno podnijela priziv zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o disciplinskoj mjeri, odluke o naknadi troškova postupka i odluke o objavi presude u glasniku HOK-a. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine presudu Disciplinskog suda HOK- a od 22. travnja 2024. broj DS-39/2023. i presudu Višeg disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore od 17. listopada 2024. broj VDS-22/2024. i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

4. Priziv nije osnovan.

5. Disciplinska okrivljenica u prizivu ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 469. (pravilno bi bilo članka 468.) stavka 1. točke 11. i stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022. i 36/2024.; dalje: ZKP) tvrdnjom da u presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, da je izreka presude nerazumljiva i da se ne može ispitati te da joj je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

6. Prije svega, treba reći da se, u skladu s odredbom članka 76. ZO-11., u disciplinskom postupku protiv odvjetnika ili odvjetničkog vježbenika na odgovarajući način primjenjuju odredbe kaznenog materijalnog i postupovnog zakonodavstva samo ako nije drukčije određeno statutom ili drugim općim aktom Komore donesenim u skladu sa Zakonom o odvjetništvu i statutom.

6.1. Statutom Hrvatske odvjetničke komore ("Narodne novine" broj 151/2022.) koji je stupio na snagu 30. prosinca 2022., te je u primjeni u ovom disciplinskom postupku, izrijekom su propisane osnove zbog kojih se presuda može pobijati (članak 131. Statuta HOK-22.).

6.2. Tako je kod navođenja bitnih povreda odredba disciplinskog postupka navedeno da apsolutno bitna povreda odredaba disciplinskog postupka postoji ako je Disciplinski sud Komore bio nepropisno sastavljen, ili ako je u izricanju presude sudjelovao sudac koji nije sudjelovao na raspravi; ako je na raspravi sudjelovao sudac koji se morao izuzeti; ako je optužba prekoračena; ako je u povodu pravnog lijeka koji je izjavljen samo u korist disciplinskog okrivljenika, presuda izmijenjena na njegovu štetu ili ako je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda uopće nema razloge, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim tijekom postupka i samih tih isprava ili zapisnika (članak 132. stavak 1. Statuta HOK- 22.).

6.3. Nadalje, Statutom HOK-22., kao i odredbama ZKP-a, propisano je da se presuda može pobijati i zbog relativno bitne povrede odredaba disciplinskog postupka koja postoji ako Disciplinski sud Komore pri pripremanju rasprave, ili u tijeku rasprave, ili pri donošenju presude, nije primijenio ili je nepravilno primijenio neku odredbu ovoga Statuta, a to je utjecalo na pravilnost presude (članak 132. stavak 2. Statuta HOK-22.). No, Statutom HOK-22. nije predviđeno da se presuda može pobijati zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka propisane člankom 468. stavkom 2. ZKP-a koja postoji ako se presuda temelji na nezakonitom dokazu te ako je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

7. Slijedom navedenog, prilikom razmatranja osnovanosti prigovora istaknutih u prizivu, potrebno je, imajući na umu odredbe Statuta HOK-22., najprije utvrditi je li uopće riječ o povredi zbog koje je presudu disciplinskog suda dopušteno pobijati.

8. Disciplinska je okrivljenica prizivom istaknula ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a. Tvrdi da joj se u ovom disciplinskom postupku stavlja na teret da je počinila tri disciplinska djela u stjecaju, a da su u činjeničnom opisu protupravne radnje opisane bez navođenja točaka pa da je nejasno koji "činjenični opis se da podvesti pod pojedinu protupravnu radnju i kojim činjeničnim opisom je disc. okrivljenica počinila pojedino kazneno djelo za koje je proglašena krivom". Također, tvrdi da u presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama jer da prvostupanjski sud nije naveo koje protupravne radnje predstavljaju pojedino disciplinsko djelo niti iz kojih činjenica i iz kojih dokaza je utvrdio da je počinila svako od tih djela.

8.1. Tako opisana postupovna povreda se može podvesti pod apsolutno bitnu povredu odredaba disciplinskog postupka iz članka 132. stavka 1. alineje 5. Statuta HOK-22. u smislu da je izreka presude nerazumljiva i da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

9. No, u navedenom disciplinska okrivljenica nije u pravu.

10. Naime, premda je točno da u činjeničnom opisu svaka od težih povreda dužnosti i ugleda odvjetništva zbog koje je disciplinska okrivljenica proglašena krivom nije razgraničena od ostalih i brojčanom oznakom određena, smislenim razmatranjem opisa se jasno može odrediti mjesto, vrijeme i način počinjenja svake od tih povreda.

10.1. Tako se iz činjeničnog opisa jasno razabire da je disciplinska okrivljenica proglašena krivom zato što je težu povredu dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 96. točke 5. Statuta HOK-13. (nesavjesno obavljanje odvjetničkih poslova) počinila na način da je, iako je 4. kolovoza 2014. preuzela zastupanje ŽP u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Šibeniku pod poslovnim brojem P- 962/2014., u koju svrhu joj je RP potpisao više bianco punomoći te joj predao iznos 4.000,00 eura i 7.000,00 kuna, propustila napisati odgovarajuće tužbe u roku osam dana te propustila u tom predmetu predati punomoć za zastupanje i pristupiti na ročišta održana 19. kolovoza 2014. i 17. veljače 2015., nakon čega joj je RP **.**.2015. otkazao punomoć za zastupanje.

10.2. Također je iz činjeničnog opisa jasno da je disciplinska okrivljenica proglašena krivom zato što je težu povredu dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 96. točke 4. Statuta HOK-13. (istupanje nedostojno i protivno ovlastima) počinila na način da je 23. veljače 2025., unatoč prestanku ovlasti za zastupanje, podnijela prijedlog radi diobe nekretnina datiran s 29. prosinca 2014., a zatim 26. veljače 2015. pristupila u Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Šibeniku i, koristeći punomoć ŽP, u njegovo ime, pribavila zemljišnoknjižne izvatke pa potom iskoristila potpisane bianco punomoći tako što je u jednu navela da joj se ŽP obvezao do 1. rujna 2014. dostaviti potrebne podatke radi pokretanja postupka, a u drugu da RP svojim potpisom potvrđuje da je od nje primio povrat 7.000,00 kuna, datirajući obje punomoći s 18. kolovoza 2014., a sve kako bi otklonila svoju obvezu da u roku osam dana pokrene odgovarajuće postupke, nakon čega je **.**.2015. ŽP uputila dopis kojim mu otkazuje zastupanje u predmetu Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj R1-34/2015. pokrenutom na temelju prijedloga za diobu od 23. veljače 2015.

10.3. Konačno, iz činjeničnog opisa je jasno vidljivo i da je disciplinska okrivljenica proglašena krivom zato što je težu povredu dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 96. točke 8. Statuta HOK-13. (tražila nagradu veću nego što je propisano Tarifom) počinila na način da je 23. veljače 2015. i 17. lipnja 2015. ispostavila troškovnike kojima od ŽP neosnovano potražuje novčane iznose, jer su ti troškovi nastali nakon što joj je RP otkazao punomoć za zastupanje te je neosnovano tražila i naknadu troškova sastanka sa strankom, jer se nije radilo o sastancima iz Tbr. 31. Tarife.

11. Pored toga, prvostupanjski je sud, nakon što je u obrazloženju presude iznio rezultate dokazne građe s posebnim osvrtom na obranu disciplinske okrivljenice koju je iznijela upravo po na identičan način razgraničenim točkama optužnice, iznio detaljna utvrđenja za svaku pojedinu radnju za koju se disciplinska okrivljenica tereti da ju je poduzela odnosno, da ju je propustila poduzeti, dajući na taj način opširne i za ovaj Sud prihvatljive razloge za zaključak da su se u postupanju disciplinske okrivljenice ostvarila sva bitna obilježja težih povreda ugleda i dužnosti odvjetništva, činjenično i pravno opisanih u izreci osporene presude (stranice 14 i 15 prvostupanjske presude).

12. Prema tome, nije ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba disciplinskog postupka iz članka 132. stavka 1. alineje 5. Statuta HOK-22.

13. Disciplinska okrivljenica iz istih razloga u prizivu upire i na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP-a. No, iz već naprijed obrazloženih razloga tu povredu u disciplinskom postupku prizivom nije dopušteno isticati.

14. Neosnovani su i prigovori disciplinske okrivljenice kojima neprihvaćanjem zaključka Disciplinskog suda HOK-a i Višeg disciplinskog suda HOK-a o nepostojanju zastare disciplinskog progona, tvrdi da su obje presude u tom dijelu paušalne jer nisu izneseni razlozi za takav zaključak pa da se ne mogu ispitati. Pritom disciplinska okrivljenica u prizivu ističe da je prvo djelo koje joj se stavlja na teret počinjeno 4. kolovoza 2014. kada je preuzela zastupanje ŽP pa da je, imajući na umu rok od kojeg se računa zastara, a to je dan zasnivanja pravnog odnosa sa ŽP, protekom zastarnog roka od 10 godina, dakle, 4. kolovoza 2024. "nastupila apsolutna zastara progona za navedenu točku koja bi trebala predstavljati točku I. pobijane presude". Dakle, priziv podnosi i iz osnove u članku 133. alineji 3. Statuta HOK-22. u smislu postojanja okolnosti koje isključuju disciplinski progon.

15. Prema odredbama Statuta HOK-13., koji je u ovom disciplinskom predmetu bio na snazi prilikom podnošenja disciplinske prijave, protiv disciplinske okrivljenice disciplinski je postupak započinjao danom dostave prijavljenome disciplinske prijave sa svim prilozima uz poziv na pisano očitovanje te upozorenje da u slučaju neočitovanja u rečenom roku čini težu povredu dužnosti i ugleda odvjetništva (članak 106. stavak 1. Statuta HOK-13.). Prema tome, predmetni je disciplinski postupak pokrenut u ožujku 2015. kada je disciplinska okrivljenica na očitovanje zaprimila disciplinsku prijavu.

15.1. Odredbom članka 25. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj 126/2021.; dalje: ZIDZO), koji je stupio na snagu 2. prosinca 2021., izrijekom je propisano da će se postupci započeti po odredbama Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj 9/1994., 117/2008., 50/2009., 75/2009. i 18/2011.), a koji ne budu dovršeni do dana stupanja na snagu tog Zakona, dovršiti po odredbama Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj 9/1994., 117/2008., 50/2009., 75/2009. i 18/2011.).

15.2. Prema tome, ovdje je u primjeni Zakon o odvjetništvu zaključno s izmjenama i dopunama tog Zakona od 9. veljače 2011. („Narodne novine“ broj 18/2011.) kojim je u članku 79. stavku 1. ZO-11. propisano da zastara pokretanja postupka za teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva nastupa nakon četiri godine, a za lakše povrede nakon dvije godine od dana izvršene povrede. Stavkom 4. tog članka izrijekom je propisano da zastara pokretanja i vođenja disciplinskog postupka nastupa u svakom slučaju kada protekne dvostruko vremena koliko je određeno stavkom 1. tog članka.

15.3. No, zastara se, u situaciji kada do trenutka odlučivanja nije nastupila po prijašnjem zakonu, prosuđuje prema novom zakonu i onda kad je novim zakonom produljen rok zastare. Odredbom članka 22. ZIDZO-a izmijenjena je odredba o zastari pa sada disciplinski progon zastarijeva nakon osam godina za teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva odnosno nakon četiri godine za lakše potvrde dužnosti i ugleda odvjetništva (članak 79. stavak 1. Zakona o odvjetništvu [„Narodne novine“ broj 9/1994., 117/2008., 50/2009., 75/2009., 18/2011. i 126/2021.; dalje ZO-21.]). Pritom je također propisano da se, ako je prije isteka roka iz stavka 1. ovoga članka donesena prvostupanjska presuda, zastara vođenja disciplinskog postupka produljuje za dvije godine kod postupka za teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva odnosno za jednu godinu kod postupka za lakšu povredu dužnosti i ugleda odvjetništva (članak 79. stavak 5. ZO-21.) te da će se, ako se prije nastupa zastare disciplinskog progona ili zastare izvršenja presude disciplinske mjere promijeni rok zastare, primijeniti zastarni rokovi novog zakona (članak 79. stavak 8. ZO-21.). Upravo se na sve navedene zakonske odredbe pozvao i drugostupanjski sud prilikom otklanjanja prigovora nastupa zastare disciplinskog progona u drugostupanjskoj odluci.

15.4. U konkretnom je disciplinskom predmetu presuda Disciplinskog suda HOK-a od 22. travnja 2024. donesena u ponovljenom postupku, a nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlukom od 29. kolovoza 2022. broj I Kž HOK 3/2022., odlučujući o prizivu disciplinske okrivljenice, ukinuo prvostupanjsku presudu Disciplinskog suda HOK-a od 12. ožujka 2020. i drugostupanjsku presudu Višeg disciplinskog suda HOK-a od 2. lipnja 2022. Prema tome, obje su disciplinske odluke u prethodnom postupku donesene prije nego što je prema rokovima iz članka 79. stavku 1. ZO-11. nastupila zastara disciplinskog progona.

15.5. Disciplinska je okrivljenica prema izreci prvostupanjske presude proglašena krivom za težu povredu dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 96. točke 5. Statuta HOK-13. jer je nesavjesno obavljala odvjetničke poslove u vremenu dok je bila ovlaštena za zastupanje ŽP, dakle, u razdoblju od preuzimanja zastupanja 4. kolovoza 2014. do otkazivanja punomoći za zastupanje 18. veljače 2015. Prema tome, riječ je o disciplinskom djelu kod kojeg radnja traje. To se djelo, u smislu odredbe članka 8. stavka 2. KZ/11., na čiju primjenu upućuje odredba članka 76. ZO-11., sastoji od više vremenski odvojenih radnji pa je djelo počinjeno danom prestanka radnje. To znači da je konkretno disciplinsko djelo počinjeno 18. veljače 2015. kada je RP disciplinskoj okrivljenici otkazao punomoć za zastupanje.

15.6. Imajući na umu sve navedeno, zajedno sa sadržajem prethodno navedenih odredaba ZO-11. i odredaba ZO-21., očito je da ni u tom dijelu presude nije ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba disciplinskog postupka iz članka 132. stavka 1. alineje 5. Statuta HOK-22. kao niti povreda Statuta HOK-22. iz članka 133. alineje 3. Statuta HOK-22.

16. U okviru iste postupovne povrede, disciplinska okrivljenica u prizivu tvrdi i da prvostupanjski i drugostupanjski sud nisu dali razloge za pojedinačno utvrđene disciplinske mjere, a time ni za jedinstvenu disciplinsku mjeru.

16.1. No, prvostupanjski je sud i u dijelu odluke o disciplinskoj mjeri, baš kao i kod ostalih utvrđenja iznesenih u ostatku presude iznio jasne, valjane, i sasvim dostatne razloge. Tako je naveo, da je otegotnim disciplinskoj okrivljenici cijenjen način počinjenja djela i činjenica da je grubo povrijedila odnos povjerenja između stranke te odvjetnika, dok je olakotnim cijenjeno da je riječ o neosuđivanoj osobi.

16.2. Prema tome, niti u ovom dijelu presude nije počinjena apsolutno bitna postupovna povreda iz članka 132. stavka 1. alineje 5. Statuta HOK-22.

17. Disciplinska okrivljenica u prizivu tvrdi da se „prema njoj postupalo nezakonito“ jer je kaznena prijava ŽP bila odbačena po disciplinskom tužitelju te da se postupak "reaktivirao" po uputi ureda tadašnje predsjednice [adresa] ŽPK. Takvim prigovorima disciplinska okrivljenica u biti ističe povredu iz članka 133. alineje 3. Statuta HOK-22. u smislu da je o istoj stvari već pravomoćno odlučeno.

17.1. Iz stanja spisa predmeta doista proizlazi da je disciplinsko tužiteljstvo HOK-a, po utvrđenju da ne postoje osnove sumnje da bi disciplinska okrivljenica počinila težu povredu dužnosti ili ugleda odvjetništva, zaključilo da ne postoje zakonski uvjeti za pokretanje disciplinskog postupka te obrazloženom obaviješću 14. rujna 2015. odbacilo disciplinsku prijavu ŽP. Također, proizlazi da su nakon podneska Ureda predsjednice Republike Hrvatske zaprimljenog u HOK-u 5. svibnja 2016. disciplinska okrivljenica i podnositelj disciplinske prijave obaviješteni da je po naknadnom uvidu u spis predmeta utvrđeno da je disciplinski predmet potrebno reaktivirati te provesti daljnje radnje potrebne za potpuno utvrđenje činjeničnog stanja. U tom je cilju i od disciplinske okrivljenice i od podnositelja disciplinske prijave zatraženo dodatno očitovanje i dostava dodane dokumentacije. Po zaprimanju traženog, 8. prosinca 2016. podignuta je optužnica.

17.2. Prema tome, iako je točno da je disciplinska prijava prvotno odbačena te je predmetni disciplinski postupak pokrenut tek po dodatnom očitovanju i dostavljanju nove dokumentacije i to nakon inicijative treće osobe, obavijest HOK-a o odbacivanju disciplinske prijave ne predstavlja pravomoćnu odluku donesenu od strane disciplinskog suda kojom je nakon provedenog disciplinskog postupka meritorno odlučeno je li okrivljena osoba počinila ili nije počinila disciplinsko djelo. Naime, ovdje je riječ o formalnoj odluci disciplinskog tužitelja kojom disciplinski postupak u trenutku donošenja te odluke nije niti započeo pa nema govora o ostvarenju povrede iz članka 133. alineje 3. Statuta HOK-22.

18. Disciplinska okrivljenica u nastavku priziva disciplinsku presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Pritom, ponavlja prigovore istaknute u žalbi protiv prvostupanjske presude, ne iznoseći ništa novoga što već nije bilo predmetom ocjene prvostupanjskog i drugostupanjskog disciplinskog suda, o čemu su već u pobijanoj presudi navedeni valjani i logični razlozi, koji prizivom nisu dovedeni u sumnju.

19. Tako, ustrajući na tvrdnjama iz obrane da RP nije bio stranka u postupku u predmetu Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-962/2014. zbog čega nije ni podnijela punomoć za zastupanje, tvrdi da je prvostupanjski sud propustio pribaviti navedeni spis Općinskog suda u Šibeniku, a time i utvrditi da nije mogla zastupati ŽP u tom predmetu zbog pomanjkanja njegovih procesnih ovlaštenja, a da to u trenutku sklapanja ugovora o zastupanju nije znala ni mogla znati.

19.1. No, disciplinski sud HOK-a s pravom ne prihvaća takve tvrdnje disciplinske okrivljenice. Naime, u spisu se nalazi preslika zapisnika s pripremnog ročišta održanog pred Općinskim sudom u Šibeniku od 17. veljače 2015. u predmetu tog suda poslovni broj P-962/2014. Iz te isprave jasno proizlazi da je podnositelj prijave ŽP pristupio na to ročište te izjavio da otkazuje punomoć za zastupanje disciplinskoj okrivljenici, što je uostalom jasno naveo i prilikom iskazivanja pred disciplinskim sudom. Stoga je prvostupanjski sud HOK-a s pravom odbio dokazni prijedlog uz obrazloženje da se u spisu već nalaze dokazi bitni za donošenje odluke.

20. Disciplinska okrivljenica u prizivu, i dalje ustrajući na navodima iz obrane, tvrdi da joj RP nije mogao otkazati punomoć za zastupanje na raspravi 17./18. veljače 2015. jer takve punomoći u spisu nije ni bilo kao i da ju RP ni pismenim niti usmenim putem nije obavijestio o otkazu punomoći nego da mu je ona 31. ožujka 2015., nakon što je dobila poziv od policije da dođe na obavijesni razgovor te prijavu od HOK-a, otkazala zastupanje pa da ga je do toga dana bila ovlaštena zastupati.

20.1. Međutim, iz sadržaja zapisnika s pripremnog ročišta održanog 17. veljače 2015. kod Općinskog suda u Šibeniku u predmetu P-962/2014. jasno proizlazi da je RP pristupivši na ročište po pozivu suda naveo da se "on neće miješati na stranu bilo koje stranke ove parnice je predmet spora da je njegovo vlasništvo" te da je "zatražio savjet kod odvjetnika ABC, koja do danas da ništa nije učinila iako mu je sve naplatila te u spis prilaže preslik potvrde sa pečatom naveden odvj. Ta navodi da istoj otkazuje punomoć te da ista nema nikakvu ovlasti poduzimati radnje".

20.2. Također, iskazujući u svojstvu svjedoka u ovom disciplinskom postupku podnositelj disciplinske prijave je decidirano naveo da je od strane Općinskog suda u Šibeniku dobio poziv za 17. veljače 2015. te da je taj dan došao na sud gdje je saznao da se njegova odvjetnica nije sudu obratila ni pismeno niti usmeno, zbog čega je na sudu izjavio da otkazuje punomoć odvjetnici te odmah idućeg dana otišao u njezin odvjetnički ured te joj otkazao punomoć i tražio da mu vrati svu dokumentaciju i novac koji je primila od njega.

20.3. Stoga, istaknutim prigovorima nisu dovedena u dvojbu pravilna utvrđenja odlučnih činjenica prvostupanjskog suda.

21. Pored, na taj način, utvrđenih činjenica odlučnih za zaključak o disciplinskoj odgovornosti disciplinske okrivljenice za težu povredu dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 96. točke 5. Statuta HOK-13., prvostupanjski je sud, protivno prigovorima iz priziva, s pravom kao odugovlačeće odbio dokazne prijedloge obrane da se u svojstvu svjedoka ispitaju ZP, KP i LP koji su predloženi na okolnost prisustva u trenutku povrata 7.000,00 kuna ŽP u odvjetničkom uredu.

22. Naime, i prema ocjeni Suda, riječ je o dokazima bez čijeg provođenja je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri razjašnjeno. Tim više, jer nije ni životno niti logično da bi druge stranke disciplinske okrivljenice, s obzirom na povjerljivost takve situacije, bile prisutne povratu novca, kako to opravdano navodi prvostupanjski sud. Što se tiče u prizivu istaknutog prigovora obrane, da su prvostupanjski sud i drugostupanjski sud odbili pribaviti predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3864/16., koji je kao dokaz predložen na istu okolnost, povrata disciplinskom okrivljeniku 7.000,00 kuna, treba reći da iz stanja spisa predmeta ne proizlazi da je takav dokazni prijedlog obrane u ponovljenom postupku uopće podnesen pa sud o tom prijedlogu nije niti odlučivao.

23. Disciplinska okrivljenica u prizivu osporava i pravilnost odluke o odbijanju dokaznog prijedloga da se u svojstvu svjedoka ispita njezin sin VP. Tvrdi da je svjedoku bilo poznato da je tražila odgodu rasprave određene 22. travnja 2024., zbog čega da nije bilo potrebe za njegovim dolaskom na tu raspravu niti za dodatnim opravdanjem njegovog nedolaska. Također, ističe da je i Vrhovni sud Republike Hrvatske, prihvaćajući priziv disciplinske okrivljenice u prethodnom postupku, u uputi prvostupanjskom sudu naveo da je u ponovljenom postupku potrebno ispitati tog svjedoka.

24. No, i takvi su prigovori disciplinske okrivljenice neosnovani.

24.1. Naime, iz stanja spisa predmeta jasno proizlazi, da je disciplinski sud pokušao udovoljiti traženju obrane za ispitivanjem svjedoka VP, ali bez uspjeha, zbog čega je takav dokazni prijedlog u konačnici odbijen, kao odugovlačeći.

24.2. Naime, svjedok na raspravu određenu 28. rujna 2023. nije pristupio iako je bio uredno pozvan. Disciplinska je okrivljenica njegov nedolazak na toj raspravi ispričala poslovnom spriječenošću te u spis predala podnesak kojim VP obavještava HOK-a da "neće pristupiti na ročište …. obzirom kako za taj dan već imam ročište pred Carinskom upravom" u privitku kojeg podneska je dostavljen i poziv Vijeća za prekršaje, Područnog carinskog ureda Rijeka, za 28. rujna 2023. Svjedok na raspravu određenu 27. listopada 2023. također, nije pristupio. Dostava poziva za tu raspravu nije bila uredna. Svjedoku je obavijest o prispijeću pošiljke ostavljena na adresu odvjetničkog ureda, no, nije ju preuzeo. Svjedok nije pristupio ni na iduću raspravu određenu za 18. prosinca 2023., a nedolazak je opravdao zdravstvenim razlozima. Naime, svjedok je nekoliko sati prije održavanja ročišta putem elektroničke pošte obavijestio HOK da zbog bolesti nije u mogućnosti pristupiti na raspravu te priložio liječničku potvrdu. Potom, na raspravu određenu 26. veljače 2024. nije pristupio, pri čemu je ponovno disciplinska okrivljenica na raspravi njegov nedolazak opravdala poslovnom spriječenošću, priloživši poziv Općinskog suda u Zadru za raspravu određenu za 26. veljače 2024. Ni na raspravu određenu 22. travnja 2024. nije pristupio, premda je bio uredno pozvan, niti je svoj nedolazak na bilo koji način opravdao. Prema tome, svjedok je bio pozivan pet puta, no, niti jednom pozivu se nije odazvao.

24.3. Stoga je prvostupanjski sud s pravom, imajući na umu i to da je svjedok u ponovljenom postupku još u dva navrata uredno pozivan na rasprave na koje također, nije pristupio, pri čemu je jedan nedolazak ispričao zdravstvenim razlozima (bolovi u donjem dijelu leđa) za što je dostavio i medicinsku dokumentaciju, dok drugi nedolazak uopće nije opravdao, odbio dokazni prijedlog obrane za ispitivanjem tog svjedoka kao odugovlačeći.

25. Neosnovani su i prigovori iz priziva kojima disciplinska okrivljenica, upirući na članak 404. stavak 5. ZKP-a, tvrdi da se rasprava određena za 22. travnja 2024. trebala odgoditi zbog njezinog zdravstvenog stanja, jer da razlozi za odgodu nisu bili izmišljeni ni usmjereni na odugovlačenje postupka nego da je, upravo suprotno, željela pristupiti na raspravu i postavljati svjedoku pitanja, no, da ju je u tome spriječilo zdravstveno stanje, o čemu je u spis predmetna naknadno dostavila medicinsku dokumentaciju.

25.1. Već je navedeno da se u skladu s odredbom članka 76. ZO-11., u disciplinskom postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe kaznenog postupovnog zakonodavstva samo ako nije drukčije određeno statutom.

25.2. Odredbom članka 116. Statuta HOK-22. propisano je da se rasprava može održati u odsutnosti uredno pozvanog disciplinskog okrivljenika koji svoj izostanak nije opravdao, a pisano se očitovao na navode iz disciplinske prijave ili je dostavio pisani odgovor na optužnicu ili ako iz njegovog ponašanja proizlazi da je njegov izostanak usmjeren na odugovlačenje postupka ili očito bezrazložno izbjegavao sudjelovati u postupku. Prema tome, ovdje nisu u primjeni odredbe ZKP-a koje reguliraju mogućnost održavanja rasprave bez prisustvovanja okrivljenika.

25.3. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je disciplinska okrivljenica Hrvatskoj odvjetničkoj komori na dan održavanja rasprave 22. travnja 2024., putem elektroničke pošte uputila molbu za odgodom rasprave zbog bolesti, uz napomenu da će medicinska dokumentacija biti naknadno dostavljena. Dakle, disciplinska okrivljenica nije, kao što se to u prizivu tvrdi, uz molbu za odgodom "priložila potvrdu doktora obiteljske medicine o privremenoj nesposobnosti za rad i popis svih pregleda koje treba obaviti".

25.4. Također, proizlazi da je rasprava u ovom disciplinskom postupku u pet navrata iz različitih razloga odgođena upravo na molbu disciplinske okrivljenice (poslovna spriječenost braniteljice, zdravstveni razlozi na strani disciplinske okrivljenice i na strani njezine braniteljice, prihvaćanje molbe za dodjelu roka za angažiranje nove braniteljice, osobni razlozi disciplinske okrivljenice – smrtni slučaj u obitelji).

25.5. Disciplinska se okrivljenica u nekoliko navrata pisano očitovala na disciplinsku prijavu (14. travnja 2015., 18. lipnja 2015. i 4. listopada 2016.). Podnijela je i pisani odgovor na optužnicu (9. svibnja 2018.) te iznijela obranu na raspravi održanoj 10. ožujka 2020. u prethodnom postupku, a potom i na raspravi održanoj 27. siječnja 2023. u ponovljenom postupku.

25.5. Prema tome, razmatrajući cjelokupno postupanje disciplinske okrivljenice kao i njezin odnos prema samom disciplinskom postupku, uz činjenicu da disciplinska okrivljenica uz molbu za odgodu rasprave određenu 22. travnja 2024. nije dostavila nikakvu medicinsku dokumentaciju, Disciplinski sud HOK-a je pravilno postupio kada je, primjenjujući odredbu članka 116. Statuta HOK-22., raspravu određenu za 22. travnja 2024. proveo u odsutnosti disciplinske okrivljenice.

26. Disciplinska okrivljenica u prizivu, doduše samo paušalno, bez iznošenja ikakvih razloga, ističe da ga podnosi i zbog odluke o disciplinskoj mjeri.

27. No, disciplinskoj je okrivljenici osnovano, imajući na umu okolnosti koje su, u smislu članka 47. KZ/11., odlučne za proces individualizacije disciplinske mjere, a kojima je prvostupanjski sud dao pravilan značaj, izrečena jedinstvena disciplinska mjera gubitka prava na obavljanje odvjetništva u trajanju dvije godine.

28. Naime, prilikom određivanja visine i vrste disciplinske mjere disciplinskoj okrivljenici je s pravom otegotnim cijenjen način počinjenja djela i činjenica da je grubo povrijedila odnos povjerenja između stranke te odvjetnika. Naime, okolnost da je disciplinska okrivljenica tek nakon što je stranka utvrdila da nije poduzela radnje kako se obvezala i za što je primila poveći iznos, unatoč prestanku ovlasti za zastupanje, poduzimala pravne radnje kao i da je zloupotrijebila dobivene bianco punomoći na način da je naknadnim upisivanjem sadržaja pokušala dokazati činjenice kojima bi od sebe otklonila disciplinsku odgovornost, i po ocjeni Suda upućuje na upornost u protupravnom postupanju. Takvim postupanjem je na najgrublji način zloupotrijebljeno povjerenje stranka te je teško narušen ugled Hrvatske odvjetničke komore, kako to s pravom navodi Disciplinski sud HOK-a. Olakotnim je disciplinskoj okrivljenici cijenjena dosadašnja neosuđivanost.

29. Stoga i Vrhovni sud Republike Hrvatske nalazi da se tako izrečena jedinstvena disciplinska mjera ukazuje primjerena težini, posljedicama djela i stupnju krivnje te je opravdano očekivati da će se upravo tom mjerom postići ciljevi specijalne i generalne prevencije propisani u članku 41. KZ/11.

30. Disciplinska okrivljenica u prizivu ističe da disciplinsku presudu pobija i zbog odluke o naknadi troškova postupka te odluke o objavi presude u glasniku HOK-a, no, ni u tom dijelu ne iznosi nikakve razloge.

31. No, budući da je disciplinska okrivljenica pobijanom presudom proglašena krivom zbog počinjenja disciplinskih djela, to je Disciplinski sud HOK-a osnovano, postupajući na temelju odredbe članka 125. stavka 2. alineja 4. i 5. Statuta HOK-22., obvezao disciplinsku okrivljenicu na plaćanje troškova disciplinskog postupka te odlučio o objavi pravomoćne presude u glasilu Komore.

32. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijane presude u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točkama 1. i 2. ZKP-a, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede zakona na čije se postojanje pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 482. ZKP-a, odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 11. veljače 2025.

Predsjednica Vijeća

Ileana Vinja