Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca br. 3

53000 Gospić

Poslovni broj: K-406/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, po sucu Igoru Njegovanoviću, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Igora Prpića, u kaznenom predmetu protiv optuženog RĆ, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću broj K-DO-147/2018 od 17. srpnja 2018., izmijenjene 16. siječnja 2024., nakon javne rasprave održane 6. veljače 2025. u prisutnosti državnoodvjetničke savjetnice ZĆ, optuženog RĆ i njegovog branitelja Roberta Brdara, odvjetnika u Zagrebu, 11. veljače 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 453. točke 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda; 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP),

optuženi RĆ, sin ŠĆ i PĆ rođ. R, rođen u [adresa], s prebivalištem u [adresa], rođen **.**.1994., državljanina RH, konobar, zaposlen kao građevinski radnik, s mjesečnim primanjima od oko 2.300,00 eura, vlasnik automobila BMW proizvedenog 2003., sa završenom srednjom školom, OIB: [osobni identifikacijski broj], neoženjen, bez djece, neosuđivan, prekršajno ne kažnjavanoga, nalazi se na slobodi,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi dana 30. ožujka 2018. u Nacionalnom parku Plitvička jezera, na parkiralištu kod restorana "Lička kuća", nakon verbalnog sukoba s AĆ, u namjeri da od sebe otkloni izravno predstojeći protupravni napad, udario imenovanog zatvorenim dlanom desne ruke jedanput u predjelu lica uslijed čega je AĆ pao na tlo, a kojom prilikom je imenovani zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu natučenja glave, višeiverni prijelom nosnih kostiju s pomakom te oguljotine nosa,

dakle, drugoga teško tjelesno ozlijedio,

pa da je time počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom, opisano i kažnjivo po članku 118. stavku 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje: KZ/11).

II. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP-a, oštećeni AĆ se upućuje da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

III. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću podignulo je 19. srpnja 2018. optužnicu broj K-DO-147/2018 od 17. srpnja 2018. (list 1 – 2 spisa), kojom je optuženog RĆ optužilo za počinjenje kaznenog djela protiv života – teškom tjelesnom ozljedom, opisanog i kažnjivog po članku 118. stavku 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje: KZ/11). Optužnica je potvrđena rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Gospiću broj Kov-96/2018-8 od 19. ožujka 2019. (str. 28 – 30 spisa), a izmijenjena je 16. siječnja 2024. (str. 123 spisa), u pogledu činjeničnog opisa, kojim se optuženom RĆ sada stavljalo na teret "da je dana 30. ožujka 2018. u Nacionalnom parku Plitvička jezera, na parkiralištu kod restorana Lička kuća, nakon verbalnog sukoba s AĆ, u namjeri da ga teško tjelesno povrijedi udario imenovanog zatvorenim dlanom desne ruke jedanput u predjelu lica uslijed čega je AĆ pao na tlo gdje ga je potom jedanput udario nogom u glavu, a kojom prilikom je imenovani zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu natučenja glave, višeiverni prijelom nosnih kostiju s pomakom te oguljotine nosa". Nepravomoća prvostupanjska presuda ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kž- 589/2024-6 od 15. listopada 2024., te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2. Oštećeni AĆ postavio je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 300.000,00 kuna (str. 34 spisa), a što u sada važećoj valuti, prema fiksnom tečaju konverzije, iznosi 39.816,84 eura.

3. Optuženi RĆ očitovao se da se ne smatra krivim i da osporava postavljeni imovinskopravni zahtjev (str. 304 spisa).

4. Nakon što je rasprava ponovno započela, nakon ukidanja nepravomoćne prvostupanjske presude, sud je pročitao, odnosno pregledao, sljedeće isprave: liječničku prijavu KBC Sveti Duh za žrtvu AĆ (list 7 spisa); zapisnik o ispitivanju osumnjičenika u Policijskoj postaji Korenica, sa snimkom (list 8 – 12 spisa); liječničku dokumentaciju za žrtvu AĆ, pribavljenu od Kliničke bolnice Sveti Duh (list 37 – 41 spisa); izvješće Policijske uprave ličko-senjske, PGP Korenica od 25. siječnja 2024. (list 141 spisa); dopis Javne ustanove Nacionalni park Plitvička jezera, od 30. siječnja 2024., s prilozima (list 140 spisa); dopis Javne ustanove Nacionalni park Plitvička jezera od 14. veljače 2024. s prilozima (list 142 – 147 spisa); dopis Croatia osiguranje d.d., od 26. veljače 2024., s dokumentacijom priloženom odštetnom zahtjevu (list 165 – 183 spisa); dopis JU NP Plitvička jezera od 4. veljače 2024. (list 184 spisa); dopis Policijske uprave ličko-senjske, Postaje granične policije Korenica, od 25. ožujka 2024. (list 187 spisa). Pročitana je i dokumentacija uložena u spis Policijske uprave ličko-senjske, Postaje granične policije Korenica, broj 511-04-08/03-KU-44/2023, i to: kaznena prijava (list 188 – 190 spisa); prijava KB "Sveti Duh" nadležnoj policijskoj upravi – policijskoj postaji, kriminalističkoj službi, od 30. ožujka 2018. (list 191 spisa); zapisnik o ispitivanju osumnjičenika (list 192 – 195 spisa); pouka o pravima osumnjičenika (list 196 spisa); upozorenje o tajnosti izvida (list 197 spisa); izjava o odricanju o pravu na branitelja (list 199 spisa); dopis od 10. travnja 2018. (list 200 spisa); zapisnici o ispitivanju prisutnosti alkohola (list 201 – 202, 229 – 230 spisa); zapisnik o ispitivanju osumnjičenika (list 203 – 204 spisa); obavijest (list 205, 228 spisa); zapisnik o ispitivanju osumnjičenika (list 206 – 207 spisa); presuda Prekršajnog suda u Gospiću, Stalne službe u Gračacu, br. Pp J-303/18 od 26. studenog 2018. (list 214 – 217, 218 – 221 spisa); rješenje Općinskog suda u Gospiću br. Pp Ikp-1962/2019-11 od 23. veljače 2022. (list 222 -223 spisa); poziv tužitelju (list 224 spisa); optužni prijedlog (list 224 – 225 spisa); zapisnik o ispitivanju osumnjičenika (list 231 – 232, 233 – 234 spisa); prijava Zavoda za hitnu medicinu LSŽ nadležnoj policijskoj upravi – policijskoj postaji – kriminalističkoj službi (str. 237 – 238 spisa); oznaka štete (Croatia osiguranje d.d.) (list 239 spisa). Na temelju članka 431. stavka 1. točke 7. ZKP-a, pročitani su zapisnici o ispitivanju na raspravi svjedoka AĆ (list 35 – 36 spisa); ČĆ (str. 125 – 126 spisa); ĆĆ (str. 148 – 150 spisa); NĆ (str. 151 – 152 spisa); ĐĆ (str. 152 – 153 spisa); SĆ (str. 153 – 154 spisa), te vještakinje za sudsku medicinu Vedrane Petrovečki (str. 72 – 78 spisa). Kao zadnji dokazi prije ispitivanja optuženika na završetku dokaznog postupka, pročitani su podaci prekršajne (str. 288 – 289 spisa) i kaznene (str. 290 – 291 spisa) za optuženika.

4.1. Odbijen je, kao neprikladan, prijedlog obrane da se provede očevid na licu mjesta. Odbijajući ovakav dokazni prijedlog kao neprikladan, sud je ocijenio da se očevidom, imajući u vidu i protek vremena od trenutka događaja, činjenično stanje ne bi moglo bolje i preciznije utvrditi nego na temelju ostalih predloženih dokaza.

5. Djelo za kojeg se optuženika optužuje po zakonu nije kazneno djelo.

6. U svom iskazu kojeg je, sukladno članku 417.a stavku 5. ZKP-a, iznio na završetku dokaznog postupka, optuženi RĆ je rekao da želi dopuniti svoj iskaz kojeg je dao na prijašnjoj raspravi, kod kojeg u cijelosti ostaje, a spreman je odgovarati isključivo na pitanja koja će mu postavljati njegov branitelj.

6.1. S obzirom na ovakav način obrane, sukladno članku 435. stavku 2. ZKP-a, pročitan je iskaz optuženika s rasprave od 28. ožujka 2024. (str. 243 – 244 spisa). Optuženi RĆ u tom je prijašnjem iskazu naveo kako je toga dana, u petak 30. ožujka 2018., oko 13:40 sati skrenuo svojim automobilom s glavne ceste prema Ličkoj kući, gdje je tada radio. Kretao se širokom cestom (po dvije trake u svakom smjeru) koja vodi do parkirališta. Kada je prešao otprilike pola dužine te ceste, koja je dugačka stotinjak metara, vidio je gosta kako hoda po sredini ceste. On je bio sam, s njim u društvu nisu bili žena i djeca. Pokušao ga je zaobići, skrenuvši skroz ulijevo, nakon čega je ovaj ubrzao korak i iskočio ispred optuženikovog automobila, i počeo galamiti, psovati. Optuženik je, zaustavivši automobil, pitao u čemu je problem, a tu je onda došlo do ozbiljne svađe. Izašao je iz automobila. Oštećenik mu je psovao majku, a i on njemu. U pozadini je čuo ženski glas kako govori: "Snimit ću vas". Vidio je ženu kako snima mobitelom. Ako ta snimka danas i postoji, pretpostavlja da ju oštećenik neće predočiti, jer mu ona ne ide u prilog. U ženinom društvu bile su dvije djevojčice, koje su plakale, a što je učinilo da se optuženik odmah "ohladi". Sjeo je u automobil i otišao dalje, na parkiralište. Izašavši iz automobila, uzeo je svoju radnu uniformu i uputio se prema restoranu. Usput se mimoišao s oštećenikom, koji mu je dobacivao da će on još vidjeti. Došao je do restorana u nadi da je to sve gotovo. Kolegi SĆ je rekao što mu se dogodilo, kako mu je gost psovao majku. Kada je sreo drugog kolegu, ĐĆ, on mu se narugao da je pogriješio smjenu, što se ispostavilo da je točno. Shvativši to, shvativši da do početka njegove smjene preostaje još sat vremena, odlučio je popiti kavu. Zamolio je ĐĆ da mu pozajmi nešto novca, jer je netom prije toga počeo raditi, a ovaj mu je dao 20 kuna. Vratio se u pravcu svog automobila, a ispred njegovog automobila stajao je oštećenik, prekriženih ruku. Dozivao ga riječima "ti, ti, dođi ovamo". Kada mu je prišao, rekao mu je da odu u šumu, da se potuku. Optuženik mu je odgovorio da se mogu potući i ovdje, ali da za tim nema potrebe. Oni žive od gostiju, i nije se htio tući s gostom. Od oštećenika nije mogao prići svom automobilu, već je šetao, a oštećenik mu je upućivao prijetnje i uvrede, nazivao ga balavcem, govorio mu da će ga ubiti, da će završiti na Mirogoju. Kretali su se u smjeru šume, a optuženik se u jednom trenutku počeo vraćati unatraške, a nakon što je shvatio da ga oštećenik neće moći napasti s leđa, okrenuo se i vratio prema svom automobilu. Oštećenik se tad zaletio, nogom je udario po njegovom automobilu, po blatobranu, po retrovizoru. Uputio je više udaraca. Potom je prišao optuženiku, zamahivao je rukama prema optuženiku, a optuženik ga je, ne zna kako, udario šakom. Ispostavilo se da ga je pogodio u nos. Pao je na tlo, a optuženik mu je odmah prišao, da bi ga oštećenik udario nogom u prsa, nakon čega se udaljio i pozvao policiju. Sve vrijeme oštećenik je vikao "balavac, ubit ću te", a nakon dolaska policije govorio je "gospodin me napao". Oštećenik je ostao pored svog automobila, a ženu i djecu je poslao u šumu, gdje je očito bio parkiran njegov automobil. Ostao je čekati optuženika, on se igrom slučaja vratio, a da se nije vratio, po ovome zaključuje da bi svejedno oštećenik oštetio njegov automobil. Kada je oštećenikova žena došla, pitala je optuženika što je bilo, on joj rekao da ga je oštećenik napao, i da ga je on udario. Ona je njemu rekla da ne može vjerovati, bila je ljuta. Kako je oštećenik po cesti hodao sam, njemu se činilo da se on već ranije posvađao sa svojom suprugom. Optuženik se, u skladu s pravima koja mu pripadaju u postupku, očitovao da želi odgovarati isključivo na pitanja svoga branitelja. Odgovarajući na pitanja branitelja, optuženik je rekao da mu je poznato, iz priče svojih kolega, da je oštećenik toga dana uzrokovao i druge incidente. Svjedok ČĆ, šef na ulazu i na parkingu, rekao je da je oštećeniku dao dvije besplatne ulaznice. Oštećenik smatra da bi takav postupak trebao značiti da se on nije nepristojno ponašao, međutim, radi se upravo o tome da se besplatne ulaznice daju takvim gostima, koji se neprikladno ponašaju, jer uprava ne može "voditi rat" sa svakim od njih. Oštećenik je bio nezadovoljan jer je želio obići cijeli nacionalni park, a dio staze je bio zatvoren. On je bacio telefon, na blagajni su mu rekli da će zvati policiju, a onda je došao gospodin ČĆ i, kako bi ga se riješio, potpisao mu dvije besplatne ulaznice. Gospođa koja je radila na blagajni rekla je da se ne sjeća događaja, ali njemu je rekla da se sjeća, a i na snimci kamere bilo je zabilježeno njegovo ponašanje. Ona se na sudu uplašila i rekla da se ne sjeća. Optuženik je toga dana trebao raditi u smjeni od 15 do 23, a došao je na posao misleći da njegova smjena počinje u 14 i da traje do 22. Novo radno vrijeme stupilo je na snagu u utorak, a još u ponedjeljak radio je od 14 do 22. U utorak je radio u međusmjeni, od 11 do 19 sati. Srijeda i četvrtak bili su mu slobodni dani, a u petak je došao na posao u uvjerenju da smjena počinje u 14. Naglašava da se ovdje radi o dva događaja, da je nakon verbalnog sukoba s oštećenikom to za njega bilo gotovo, da se potom vratio do svog automobila, i da je tu došlo do sukoba na način kako je to opisao. On taj sukob nije htio. Tada je imao 23 godine, bio je sitnije građe nego danas, a oštećenik je 20 godina stariji, bio je vidno jači od njega, optuženik nije imao razloga željeti sukob s njim. Prepao se nakon što je oštećenik udarao po njegovom automobilu i zamahnuo prema njemu. On je njega u tom strahu udario šakom, a kada je pao na tlo, uplašio se i za njega i prišao mu, nakon čega ga je oštećenik udario nogom u prsa.

6.2. Nadopunjujući ovakav svoj iskaz, na raspravi 6. veljače 2025., optuženi RĆ je rekao da kada je osvrćući se na izjavu oštećenika da je svojim automobilom "proletio" preko njega, njegove žene i djece, rekao da oni nisu bili s njim, pod tim mislio da nisu bili u neposrednom okruženju optuženika, već su hodali 15 ili 20 metara iza njega, po stazi predviđenoj za kretanje pješaka. Oštećenikovi supruga i djeca prišli su im tek nakon što je oštećenik optuženiku opsovao mater, nakon što je iskočio ispred optuženikovog automobila. Optuženik je ustuknuo čim je vidio ženu i djecu, otišao je parkirati automobil, nakon čega se pješice uputio na svoje tadašnje radno mjesto u restoranu Lička kuća, u nadi da je sve gotovo. Kada se, zbog promjene radnog vremena, vratio do automobila, želeći otići na kavu, ondje je zatekao oštećenika. Oštećenik mu nije dao prići automobilu, paralelno su se kretali prema šumi, provocirao je optuženika, a kad je vidio da ga ne može isprovocirati, zaletio se prema optuženikovom automobilu i otkinuo retrovizor. Udarao je po automobilu, oštetio je blatobran i štok. Nakon ga je oštećenik napao, mahao je rukama prema njemu, dok se optuženik izmicao, sve dok nije leđima došao do drugog automobila, i dalje nije mogao nastaviti izmicati se. Potegnuo je rukom i udario oštećenika, ovaj je pao na tlo. Optuženik mu je odmah prišao, htijući mu pomoći, ali oštećenik ga je, ležeći na tlu, udario nogom u prsa. Optuženik se tada odmaknuo od oštećenika i pozvao policiju. Na pitanje svog branitelja je li oštećeniku zadao udarac silom jakog intenziteta, optuženik je rekao da nije. Oštećenika je nevješto udario, pritom se izmičući, i zapravo ga čudi da mu je takav udarac nanio takve ozljede i da je od njega pao na tlo.

7. Nije sporno da je 30. ožujka 2018., na parkiralištu kod restorana Lička kuća, kojim upravlja Javna ustanova Nacionalni park Plitvička jezera, došlo do verbalnog sukoba između optuženog RĆ i oštećenog AĆ, da je optuženi RĆ udario oštećenog AĆ, te da je ovaj pao na tlo, i zadobio teške tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji. Sporna je dinamika sukoba (sporno je tko je koga napao), pri čemu je naročito sporno je li optuženi RĆ, udarivši oštećenog AĆ, postupio u nužnoj obrani, s namjerom da od sebe otkloni izravno predstojeći protupravni napad. .

8. Svjedok-žrtva, oštećeni AĆ, iskazao je (str. 35 – 36 spisa) da je bio s djecom u posjeti NP Plitvička jezera. Na samom ulazu u parkiralište ispred restorana Korenica, nakon što su sišli s mostića, nastavili su skretati laganim zavojem prema parkiralištu. Tuda je u svom automobilu, na svega pola metra udaljenosti od njegove djece, uz škripu guma prošao optuženik. Škripa guma znači da je automobil počeo proklizavati. Oštećenik je opsovao: "u pičku materinu, kako se tu vozi". Optuženik je imao otvoren prozor, čuo je njegovu psovku, i odmah je počeo "fajt". Optuženik je zamalo pokosio njegovu djecu, a nakon toga smatra da je njega zamalo ubio. Oštećenik je optuženiku pokušao objasniti da njegovu djecu neće nitko gaziti, ali optuženiku je time očito bio povrijeđen ego. Optuženik ga je udario šakom u glavu, nakon čega je oštećenik pao na tlo, a optuženik ga je potom udario nogom u glavu. Branitelj kaže da se optuženik branio, ali oštećenik se pita kakva je to obrana i od čega. Optuženik ga je mogao ubiti, da ga je udario nogom u sljepoočnicu. Odgovarajući na pitanja zastupnice optužbe, svjedok je rekao da je udarac šakom primio iznad lijevog oka, nakon čega je pao na tlo. Sjeća se jednog udarca nogom, kojeg je zadobio dok je ležao na tlu, u predjelu desnog oka. Sve vrijeme na putu do Zagreba bio je potresen, bilo mu je mučno. Kada je došao u Zagreb i ostavio doma ženu i djecu, otišao je u bolnicu Sveti Duh. Prije toga na lice mjesta došla je ekipa hitne pomoći iz Doma zdravlja Korenica, raspolaže i dokumentacijom koju su oni sastavili. Oštećenik se liječio samo u Svetom Duhu. Ne zna je li njegova supruga vidjela ovaj događaj, ona se s djecom udaljila kada je počela gungula. Nisu poslije o tome razgovarali, tako da ne zna je li vidjela događaj. Događaj je vidio vozač autobusa, koji nije želio svjedočiti. Oštećenik je za njega rekao policiji, ali ne zna je li policija što poduzela po pitanju njegovog svjedočenja. To parkiralište ima video- nadzor, za kojeg mu je rečeno da ne radi. Odgovarajući na pitanja branitelja, oštećenik je rekao da se događaj zbio oko podneva, oko 12:30 ili 13:00 sati. Prije samog događaja, on, supruga i djeca vraćali su se iz obilaska nacionalnog parka. Prošao je pored kućica – blagajni na ulazu u park, ali nije ondje imao nikakav sukob ni prepirku, nego je tek prigovorio blagajnici da nije zdravo da posjetitelji hodaju po Plitvičkim jezerima bez zaštitne ograde. Zatražio je da mu se zbog toga vrati novac, a taj njegov prigovor završio je tako da je na njihovim kartama stavljena napomena da one vrijede i za još jedan posjet. Dopušta da je neki gospodin, a vezano uz ovaj njegov prigovor, njega zamolio da se udalji, ali taj mu je gospodin na kartama potpisao da one vrijede za još jedan posjet, tako da nije doživio da ga ovaj tjera. Optuženik je zaustavio svoj automobil na parkiralištu ispred restorana Korenica, odmah ispred oštećenika. Nije mu poznato da bi na optuženikovom automobilu bio oštećen retrovizor. Moguće je da je on u padu oštetio optuženikov retrovizor, da se takvo oštećenje dogodilo slučajno, u naguravanju. Oštećenikova supruga i njegova djeca nalazili su se u trenutku napada na parkiralištu, malo niže. Moguće je da su se on i njegova supruga i djeca u nekom trenutku razdvojili, moguće je da je zapalio cigaretu, dok su oni otišli naprijed. Kada je optuženik prošao automobilom, supruga i djeca bili su iza oštećenika udaljeni nekih 15 ili 20 metara. Dobio je udarac nogom u glavu, a na leđima ima modricu koja je možda nastala od udarca, a možda je posljedica pada, jer je pao na leđa. Ne sjeća se je li zadobio još koji udarac. Oštećenik je bio odjeven u crnu trenirku, imao je donje rublje, čarape, jaknu, majicu, platnene tenisice i torbicu za vodu. Ne sjeća se kojega se dana u tjednu ovo dogodilo. Prekršajni postupak protiv njega vođen je zato što je galamio. Tu se radi o prirodnom refleksu roditelja. Zbog toga je platio kaznu u iznosu od 123,00 kune. Nakon što se događaj završio, policiju je pozvala njegova supruga.

9. Svjedok ČĆ iskazao je (str. 125 – 126 spisa) da zna zašto je pozvan svjedočiti. Bilo je to prije više godina, pa se ne sjeća ni datuma, ni godine kada se to dogodilo. U nacionalnom parku bio je zadužen za informacije, nadzor blagajni, mjenjačnica, praktički za sve povezano s turizmom. Bio je operativac na terenu, koji je nadgledao rad tada više od 100 osoba. Kad god bi došlo do nekih problema, njega bi se pozivalo. Primio je telefonski poziv radnice NĆ, koja mu je priopćila da neki gost ima pritužbu. U skladu s načelom kojeg oni u turizmu primjenjuju, da je gost uvijek u pravu, zatražio je da mu daju gosta na telefon, da ga sasluša. Ne sjeća se što mu je ovaj rekao, on je rekao da će doći na lice mjesta, na Ulaz 1, ali taj gost je bacio uređaj (misli da se radilo o mobilnom telefonu). Kada je došao ondje, radnice su bile uznemirene, jer da je preko ceste, kod Ličke kuće, došlo do nekih problema, do nekog naguravanja. Prostor mjenjačnice na Ulazu 1, odakle je njemu upućen telefonski poziv, pokriven je nadzornom kamerom, te je policija poslije došla pregledati snimku, kako bi se uvjerila je li osoba koja je s njim telefonski razgovarala ista osoba koja je sudjelovala u incidentu kod Ličke kuće. On je tada također pogledao tu snimku, i vidio tu osobu, ali ne može reći da bi ta osoba bila ovdje nazočni oštećenik, niti to može isključiti. Odgovarajući na pitanja branitelja, svjedok je rekao da je ton osobe koja mu se javila na telefon bio povišen. Smatra da je činjenica da je ta osoba bacila telefon, ukazivala da je osoba bijesna. To je i inače tako u sličnim slučajevima, kada gosti imaju pritužbi, pa se znaju iskaliti na djelatnicama, i traže razgovor s voditeljem, čija je zadaća onda pokušati izgladiti situaciju. U tom prostoru radile su tri djelatnice, a radi se o prostoru u kojem je smješten informacijski pult i mjenjačnica. Prostor je u obliku slova "L", pokriven trima kamerama smještenim u kutovima, koje pokrivaju prostor pulta i vrata. Pregledavajući snimku nadzorne kamere, svjedok je vidio da je osoba s kojom je telefonski razgovarao, koja je otišla preko ceste, gdje su restoran Lička kuća i parkiralište. Ne sjeća se imena drugih dviju radnica koje su, osim NĆ, radile u tom prostoru. To bi trebalo provjeriti kroz evidenciju. NĆ se sjeća jer je inače bila usplahirena, i tako se ponijela i u ovom slučaju. O incidentu kod Ličke kuće doznao je od policije, koja je došla izuzeti snimke. Čuo je da je bilo nekakvog naguravanja oko automobila ili motocikla, ali više od toga ne može reći. Ulaz 1 udaljen je od parkirališta ispred Ličke kuće otprilike 250 metara. Ne zna je li kada bilo nekih pritužbi na rad optuženika, jer su bili raspoređeni u različitim sektorima, sektoru turizma i sektoru ugostiteljstva. U nacionalnom parku postoje zimsko i ljetno radno vrijeme. Prelazak na ljetno radno vrijeme ovisi o vremenskim prilikama, a prije se na ljetno radno vrijeme uvijek prelazilo negdje oko Uskrsa, kada bi se primali sezonski radnici, dok bi se na zimsko radno vrijeme ponovno prelazilo u studenom. Ne sjeća se je li se događaj zbio na dan kada se mijenjalo radno vrijeme u parku. Odgovarajući na pitanja zastupnice optužbe, svjedok je rekao da je od odlaska one osobe iz prostora mjenjačnice, pa do dolaska policije, prošlo oko pola sata. Policija je za vrijeme sezone uvijek u dežurstvu u blizini. Osim radnica u prostoru mjenjačnice i informacijskog pulta, nastalu situaciju rješavali su on i njegov zamjenik. Odgovarajući na pitanja oštećenika, svjedok je rekao da se ne sjeća je li se susreo s oštećenikom. Telefon nije bilo oštećen. Zapravo se nije radilo o mobitelu, nego o "radničkom", prijenosnom telefonu, koji može podnijeti prašinu i udarce. Ne sjeća se je li upravo on potpisao da se oštećeniku odobrava besplatan ponovni posjet, zbog pritužbe koju je oštećenik uputio. Ali to je bilo njegovo redovno postupanje, kada bi gost imao pritužbu – da se gostu vrati novac, ili da mu se odobri gratis posjet nacionalnom parku.

10. Svjedokinja ĆĆ iskazala je (str. 148 – 151 spisa) da zna zašto je pozvana svjedočiti, jer je o tom događaju prije više godina dala iskaz policiji. Suprug i ona, te njihova djeca. vraćali su se s odmora, ne sjeća se u kojem mjestu na obali su bili. Na povratku u Zagreb odlučili su obići Nacionalni park Plitvička jezera. Nakon završenog obilaska parka, krenuli su prema njihovom automobilu, koji je bio parkiran s druge strane ceste, u odnosu na ulaz u park. Dok su išli prema parkiralištu krećući se uz rub ceste, optuženik je velikom brzinom svojim automobilom ušao na sporednu cestu koja vodi do parkirališta, kojom su se oni kretali. Krećući se na takav način, on je prošao vrlo blizu njihove djece, gotovo da ih je "pokupio". Suprug i ona su reagirali, nešto su dobacili toj osobi, nešto u stilu "kako to voziš?". Optuženik je vrlo naglo zakočio, izašao je iz automobila i agresivno se postavio prema njima, upućujući psovke i prijetnje. Djeca su počela plakati. Optuženik je krenuo na njezinog supruga, htijući se s njim potući. Djeca su bila jako prestrašena. Ona je krenula odvesti djecu prema automobilu, a suprug se ostao raspravljati s tim čovjekom. Izgledalo je da se situacija smiruje. Čak nije sigurna je li njezin suprug isprva krenuo za njima, prošlo je puno vremena od tada. Sjeća se da se vratila na to mjesto, ali ne sjeća se je li se do tamo dovezla u automobilu, ili je došla pješice. Suprug je sjedio na rubu pločnika, s ozlijeđenim nosom. Nije vidjela kako je on tu ozljedu zadobio. Pozvali su hitnu pomoć i policiju. Policiji su dali izjave, hitna je došla na mjesto događaja, a liječnica koja je pregledala njezinog supruga rekla je da sumnja da je nos slomljen, da je potrebno napraviti rendgensku snimku, i da je njezina preporuka da odu u bolnicu u Karlovac, ili još bolje, da pokušaju doći do Zagreba, što su i učinili, i gdje je suprugu u bolnici Sveti Duh istoga dana dijagnosticirana ozljeda. Odgovarajući na pitanja zastupnice optužbe, svjedokinja je rekla da, kada se vratila na mjesto gdje je zatekla svog supruga kako sjedi, ozlijeđenog nosa, u blizini nije vidjela optuženika, odnosno, da nije sigurna je li ga tada vidjela. Vidjela ga je kada su došle policija i hitna pomoć. Pamti da je optuženik poznavao policajce, da se s njima rukovao i da su se tapšali po ramenima. I njezin suprug i optuženik su tada pregledani od strane liječničke ekipe. Od trenutka kada je optuženik svojim automobilom prošao blizu njihove djece, do trenutka kada je vidjela svog supruga kako sjedi, ozlijeđenog nosa, prošlo je svega pet minuta. Suprug joj je rekao da ga je optuženik udario šakom u nos, i da je pao. Odgovarajući na pitanja optuženikovog branitelja, svjedokinja je navela da prije samog događaja nije bilo tenzija niti neugodnih situacija. Radilo se jednostavno o tome da nije bio moguć obilazak čitave staze u parku, a njima je naplaćena puna cijena ulaznice. Njezin suprug je nakon što su oni završili obilazak otišao pitati zašto nema nikakve obavijesti da je park zapravo samo djelomično otvoren, ali ona s njim nije ni ulazila u taj prostor, gdje je smješten informacijski pult. Sjeća se da se njezin suprug vratio s besplatnim ulaznicama, koje je dobio za sljedeći posjet. Njezin suprug bio je unutar prostorije gdje je smješten informacijski pult svega nekoliko minuta. Njihov obilazak parka trajao je otprilike pola sata. Oni su se kretali jednom gornjom stazom, nisu se uopće mogli približiti površini jezera. Na svom putu do sporedne ceste kojom su se kretali do parkirališta, prešli su državnu cestu, brzu cestu koja vodi prema obali. Čini joj se da je iznad te brze ceste postavljen nekakav mostić za pješake. Misli da je optuženik prošao pored njih, dok su bili otprilike na polovici dužine te sporedne ceste koja je vodila prema parkiralištu. Oni su se kretali uz rub te sporedne ceste, a ne sjeća se jesu li putem izbjegavali lokve vode. Tu u blizini je jedan restoran, rampa koja je bila podignuta, i kućica u kojoj boravi osoba koja je zadužena za podizanje rampe. Ona je supruga poslije zatekla kako, slomljenog nosa, sjedi u blizini te rampe. Mjesto na kojem je njezin suprug sjedio udaljeno je otprilike 20 metara od mjesta gdje je optuženik prošao pored njih u automobilu. Kada je vidjela supruga kako sjedi, ozlijeđenog nosa, u blizini nije vidjela optuženikov automobil. Ne sjeća se niti kakve je boje bio njegov automobil. Članovi ekipa policije i hitne pomoći stajali su u blizini te rampe. U blizini nije vidjela nikakvo oštećeno vozilo. Njezin i suprugov automobil bio je parkiran na parkiralištu, a ne može reći točnu lokaciju parkirnog mjesta unutar parkirališta. Misli da je to bilo negdje na sredini parkirališta, gledano s mjesta one rampe koja je bila postavljena na ulazu u parkiralište. Na pitanje optuženikovog branitelja je li s mjesta na kojem je bilo parkirano njihovo vozilo mogla vidjeti što se događa na mjestu gdje je optuženik izašao iz svog vozila, svjedokinja je odgovorila da ništa nije vidjela niti čula, Njezina djeca su plakala, ona nije gledala što se događa ondje, tu su prolazili i drugi automobili. Ne može dati niti približan odgovor na pitanje koliko je mjesto na kojem je bilo parkirano njihovo vozilo udaljeno od mjesta gdje je optuženik izašao iz automobila. Površina parkirališta je velika. Svakako to nije udaljenost koja bi iznosila jedan kilometar. Restoran je položen nasuprot rampe, ili malo ukoso, u odnosu na rampu. I restoran i rampa su od mjesta na kojem je optuženik izašao iz automobila udaljeni približno jednako, otprilike dvadeset metara. Na pitanje optuženikovog branitelja da objasni što je mislila kada je navela da se situacija počela smirivati, svjedokinja je odgovorila da je ona pokušala smiriti tu situaciju. Otišla je odvesti djecu do automobila, bila je malo uplašena, jer je to sve bilo vrlo agresivno prema njima, ali nije očekivala da će se dogoditi ono što se dogodilo. Optuženik je bio vrlo agresivan, pa ne može reći da se situacija smirila. Policija je pozvana, misli da ju je pozvao njezin suprug.

11. Svjedok ĐĆ iskazao je (str. 152 – 153 spisa) da zna zašto je pozvan svjedočiti, to je zaključio iz poziva kojeg je dobio. RĆ i on radili su zajedno u restoranu Lička kuća. Njegovo radno vrijeme bilo je od 11 do 19 sati. RĆ je nešto ranije došao na posao, valjda je pogriješio radno vrijeme, njegova smjena je počinjala oko 14 ili 15 sati. To je bilo negdje oko Uskrsa. RĆ mu je rekao da se na parkiralištu zakačio s nekim gospodinom. Zamolio ga je da mu pozajmi 20 kuna, da ode popiti kavu u kafić Slap koji se nalazi s druge strane ceste. On mu je dao novac, RĆ je otišao. Poslije je čuo da se tada dogodio sukob između njega i nekog gospodina. On taj sukob nije vidio. Odgovarajući na pitanja optuženikovog branitelja, svjedok je rekao da ne može reći je li se toga dana u restoranu Lička kuća nastupila promjena radnog vremena. Ali uobičajeno je da tada, krajem ožujka ili početkom travnja, dolazi do promjene radnog vremena. Tako je barem bilo kada je on ondje radio, ne zna kakvo je danas radno vrijeme. Lička kuća uvijek je zimi radila kraće, do 22 sata, a za vrijeme turističke sezone do 23 sata. Poslije, kada se sve smirilo, otprilike nakon dva sata, otišli su pogledati mjesto gdje se taj događaj zbio. To je bilo na parkiralištu Ulaza 1, u blizini naplatnih kućica za parking, u blizini rampe. Oni su otišli pogledati Petrov automobil, vidjeli su da je retrovizor otkinut. Navodno je to učinio neki gospodin. Čuo je da je to onaj s kojim se RĆ sukobio, ali ponavlja, on to nije vidio. Optuženikov automobil bio je na parkirališnom prostoru, u neposrednoj blizini rampe, na jednom od tri parkirna mjesta koja su na tom dijelu. Ondje se ne može parkirati više od tri automobila. Ne sjeća se je li vidio i druga oštećenja na optuženikovom automobilu. Rampa, odnosno mjesto na kojem je bio parkiran optuženikov automobil, udaljeni su od Ličke kuće oko 50 ili 100 metara. Rampu je moguće vidjeti s ulaza u Ličku kuću. Odgovarajući na pitanja zastupnice optužbe, svjedok je rekao da je automobil otišao pogledati sam. Svi radnici su išli, ali pojedinačno, pogledati Petrov automobil. Čuli su priče o onome što se dogodilo, svi su znali za to. Pričalo se da je taj gospodin oštetio retrovizor na Petrovom automobilu. Ne sjeća se je li optuženik nakon tog incidenta počeo raditi u svojoj smjeni. Na pitanje zastupnice optužbe kako je moguće da se toga ne sjeća, a sjeća se optuženikovog ranijeg dolaska na posao, te kako mu je pozajmio 20 kuna da ode popiti kavu, svjedok je odgovorio da se ne sjeća. Prošlo je puno godina. Ako bi on radio na terasi restorana, RĆ bi bio zadužen za unutarnji prostor. Oni bi se susretali, za vrijeme dok bi im se smjene poklapale, ali se zaista ne sjeća je li toga dana ostao raditi u svojoj smjeni. Ne sjeća se niti je li s RĆ pričao o tom događaju. Ne vjeruje da je s njim o tome pričao. 2019. ili 2020. je promijenio radno mjesto. Na pitanje zastupnice optužbe o dolasku kola hitne pomoći, svjedok je odgovorio da on nije vidio dolazak kola hitne pomoći. Upozoren da je, odgovarajući na pitanje branitelja, rekao da je vidio kola hitne pomoći, svjedok je odvratio da on to nije rekao. Zna da su kola hitne pomoći došla, jer je to čuo, ali nije vidio njihov dolazak. Čuo je da je bila i policija, ali ni policiju nije vidio. Nije čuo da se pričalo o razlogu dolaska hitne pomoći i policije. Zna da se dogodio sukob, ali ništa više od toga ne može reći.

12. Svjedok SĆ iskazao je (str. 153 – 154 spisa) da zna zašto je pozvan svjedočiti, to je zaključio čim je na pozivu vidio ime optuženika. RĆ toga dana ranije je došao na posao u Ličku kuću, gdje je, kao i on, tada radio kao konobar. RĆ je došao ranije na posao, oko 13:30, a njegova smjena započinjala je u 15:00. Tog tjedna došlo je do promjene radnog vremena. RĆ je došao u restoran i rekao mu da ima problema s nekim čovjekom, koji ga zafrkava. Tražio je ĐĆ da mu pozajmi novac za kavu, i izašao van. Svjedok je izašao na invalidsku rampu ispred restorana, i vidio RĆ kako ide prema nekom čovjeku, koji je stajao kod parkirališta, gdje je prostor za tri automobila. Taj čovjek mahao je rukama prema RĆ. Nije vidio što se dalje događalo, jer je zbog gostiju morao ući u unutrašnjost restorana. Odgovarajući na pitanja optuženikovog branitelja, svjedok je rekao da je bilo uobičajeno da se u razdoblju oko Uskrsa, odnosno krajem ožujka ili početkom travnja, mijenja radno vrijeme u Ličkoj kući. Sada Lička kuća kroz cijelu godinu radi do 23:00 sata, ali prije je u zimskom radnom vremenu radila do 22:00 sata, a radno vrijeme mijenjalo se krajem ožujka ili početkom travnja, nekada i početkom svibnja, tako da bi Lička kuća tada radila do 23:00 sata. To je na rad konobara utjecalo tako što bi im radno vrijeme, za vrijeme zimskog radnog vremena, započinjalo u 14:00 sati, a za vrijeme sezone, dok je radno vrijeme bilo do 23:00, smjena bi započinjala u 15:00 sati. Dok se RĆ kretao prema onom čovjeku, njegov automobil je bio parkiran na jednom od tri parkirna mjesta. Taj gospodin bio je udaljen dva ili tri metra od Petrovog automobila. Odgovarajući na pitanja zastupnice optužbe, svjedok je rekao da mu je RĆ rekao da ima problema s nekim tipom. U restoranu Lička kuća tada je radilo deset do trinaest konobara. U smjeni bi istodobno bila tri ili četiri konobara. Smjene se djelomično preklapaju (netko radi od 13 do 19, netko od 15 do 23). Na pitanje oštećenika koliko je konobara toga dana bilo prisutno u restoranu, svjedok je odgovorio da je bilo pet ili šest konobara.

13. Vještakinja za sudsku medicinu Vedrana Petrovečki u svom je iskazu na raspravi (str. 102 – 103 spisa) iskazala kao u pisanom nalazu i mišljenju (str. 72 – 78 spisa). Iz medicinske dokumentacije proizlazi da je žrtva AĆ u inkriminiranom događaju, 30. ožujka 2018., zadobio krvni podljev gornje i donje vjeđe desnog oka, višeiverni prijelom nosnih kostiju s pomakom, natučenje glave te oguljotine nosa. U medicinskoj dokumentaciji bila je predstavljena i dijagnoza sumnje na potres mozga. U vještačenju je bilo potrebno odgovoriti na pitanja o položaju i lokalizaciji ozljeda kod žrtve AĆ, načinu nastanka ozljeda, odnosno o mehanizmu i dinamici nastanka ozljeda (kakvim su sredstvom ozljede na nanesene), broju udaraca koje je žrtva primila, o kvalifikaciji ozljeda koje je žrtva zadobila – je li riječ o tjelesnim ozljedama ili teškim tjelesnim ozljedama, te je li riječ o ofenzivnim ili defenzivnim ozljedama. Na pitanje suda koji je položaj i lokalizacija ozljeda žrtve AĆ, odgovoreno je da se u cjelokupnoj medicinskoj dokumentaciji opisuju samo ozljede vjeđa desnog oka i korijena nosa u području desnog očnog kuta. S obzirom na topografsko-anatomske odnose u području lica, krvni podljev gornje i donje vjeđe desnog oka, višeiverni prijelom nosnih kostiju s pomakom, te oguljotine nosa po svom mehanizmu nastanka čine cjelinu i objektivan su znak natučenja u području glave. Na pitanje suda na koji su način nastale ozljede, odnosno koji je bio mehanizam i dinamika nastanka ozljeda, odnosno kakvim su sredstvom ozljede nanesene, koji je bio broj udaraca koje je žrtva primila, odgovoreno je da je ova ozljeda nastala udarcem nekog tupotvrdog sredstva, a u okolnostima fizičkog sukoba uobičajeno nastaje udarcem šakom, kada se osobe u sukobu nalaze sučelice ili u nekom manjem otklonu od tog položaja. Nije moguće zaključivati o položaju u prostoru u kojem su se nalazili optuženik i žrtva u trenutku ozljeđivanja. Za nastanak ovakve ozljede bio je dostatan i samo jedan udarac zadan silom srednjeg intenziteta. Na pitanje suda koja je kvalifikacija ozljeda koje je žrtva zadobila – je li riječ o tjelesnim ozljedama ili teškim tjelesnim ozljedama, odgovoreno je da ozljeda u vidu natučenja glave, a koju ozljedu po mehanizmu nastanka čine krvni podljev gornje i donje vjeđe desnog oka, višeiverni prijelom nosnih kostiju s pomakom (vidljiv na MSCT slikovnoj obradi koja prileži spisu u posebnom omotu na listu 48) te oguljotine nosa predstavlju tešku tjelesnu ozljedu. Na pitanje suda je li riječ o ofenzivnim ili defenzivnim ozljedama, odgovoreno je da, s obzirom na lokalizaciju ozljede (vjeđa desnog oka i korijena nosa u području desnog očnog kuta), možemo govoriti da se ovakve ozljede viđaju kao posljedica napada. Ozljede koje bi osoba zadobila u slučaju pokušaja sprječavanja ozljeđivanja u pravilu se nalaze na rukama i nazivaju se obrambenim ozljedama. Dijagnozu potresa mozga (sumnja) nije moguće prihvatiti jer u medicinskoj dokumentaciji nije opisan niti utvrđen niti jedan objektivan znak navedene ozljede te se ne radi o ozljedi u sudskomedicinskom smislu.

13.1. Odgovarajući na pitanja branitelja, vještakinja je rekla da nije vidjela fotografije ozljeda koje je u inkriminiranom događaju zadobio oštećeni AĆ, i da misli da ne postoje takve fotografije u spisu predmeta. Na nastavno postavljeno pitanje o mogućem intenzitetu udaraca koje je zadobio oštećenik, a koje bi po mišljenju branitelja bilo moguće preciznije procijeniti da su na raspolaganju bile fotografije ozljeda, vještakinja je odgovorila da su sudskomedicinske kategorije upravo u izostanku fotografija dostatno široke, a sve temeljem opisa ozljeda koje proizlaze iz medicinske dokumentacije, i zaključuje se upravo temeljem opsega ozljeda. Pod ovim podrazumijeva da krvni podljevi u pravilu nastaju djelovanjem sile slabog intenziteta, a prijelomi nastaju djelovanjem sile srednjeg do jakog intenziteta ovisno o kojoj vrsti prijeloma je riječ. Posebnu specifičnost čini prijelom nosnih kostiju za koje se, a s obzirom na izuzetnu krhku građu (tanke kosti) može govoriti o sili do srednjeg intenziteta. Ovdje je upravo i dana ova kategorija do srednjeg intenziteta da se ne bi poistovjetila s nekom silom srednjeg intenziteta koja je potrebna za neke krupnije kosti, ili jakog intenziteta koja je potrebna za izrazito debele kosti. Stoga bi se u konkretnom slučaju moglo navesti da je intenzitet udarca koji je trebao biti primijenjen bio do srednjeg intenziteta, i kada je uz oguljotine nosa nastao i višeiverni prijelom nosnih kostiju s pomakom. Upravo potreba repozicije nosnih kostiju upućuje na kvalifikatorni element teške tjelesne ozljede, tj. potreba da se ispravi prijelom zbog smetnji disanja. Kvalifikaciji teške tjelesne ozljede pridonijeli su i pomak, te činjenica da je riječ o višeivernom prijelomu. Teoretski se ne može isključiti da nisu postojale smetnje disanja, međutim kirurg je na temelju postojeće radiološke obrade zaključio da je potrebno izvršiti repoziciju. Na posebno postavljeno pitanje branitelja kakva bi ozljeda bila u oštećenika, a kada ne bi postojao prijelom nosnih kostiju, vještakinja je odgovorila da bi se radilo o tjelesnoj ozljedi. Na nastavno postavljeno pitanje da objasni napadačke i obrambene ozljede u sudskomedicinskom smislu, vještakinja je odgovorila da ovo nisu stručni pojmovi koje primjenjuje sudska medicina – posebice kada je riječ o "napadačkim ozljedama". Sudskoj medicini su bliske obrambene ozljede koje nastaju kada osoba koja zadobiva ozljede pokušava spriječiti ozljeđivanje i to je moguće na dva načina: pasivno, kada podmećete ruku pod sredstvo ozljeđivanja (neko tupotvrdo sredstvo, nož i sl.), ili se može govoriti o aktivnim obrambenim ozljedama kod kojih osoba hvata sredstvo ozljeđivanja i na taj način pokušava spriječiti ozljeđivanje. Kada je riječ o direktnim udarcima u području glave, u okolnostima fizičkog sukoba koji se u pravilu događa sučelice ili u nekom manjem otklonu od tog položaja ozljede nastaju na izbočenim dijelovima lica kao što je primjerice nos, čelo, donja čeljust. U konkretnom slučaju ovdje se radi o nosnim kostima koje su izbočene, a mogli bismo reći da je nos najizbočeniji dio lica. Na temelju ozljede nosa, koja nastaje kao posljedica udarca u taj izbočeni dio lica, nije moguće zaključivati o tome tko je od sudionika sukoba prvi započeo sukob, niti o dinamici kretanja sudionika.

14. Sadržaj liječničke prijave KB Sveti Duh za žrtvu AĆ (str. 7 spisa) i liječničke dokumentacije za žrtvu AĆ, pribavljene od Kliničke bolnice Sveti Duh (str. 37 – 41 spisa) nije posebno izložen, s obzirom da je isti sadržaj izložen u iskazu vještakinje za sudsku medicinu Vedrane Petrovečki.

15. U očitovanju Postaje granične policije Korenica, od 25. siječnja 2024. (str. 141 spisa), navedeno je da nije proveden očevid povodom događaja od 30. ožujka 2018., u kojem su sudjelovali optuženi RĆ i oštećeni AĆ. To nije učinjeno jer RĆ nije podnio kaznenu prijavu za kazneno djelo "oštećenje tuđe stvari", za koje je potreban prijedlog oštećenika, pa stoga nije bilo ni potrebe za obavljanje očevida na mjestu događaja oštećenja vozila, s malom materijalnom štetom. Isto tako, u kaznenom spisu policije nema snimke videonadzora informacijskog pulta i mjenjačnice na Ulazu 1 Nacionalnog parka Plitvička jezera. U nastavnom dopisu iste policijske postaje od 25. ožujka 2024. (str. 187 spisa), pojašnjeno je da je u navedenom događaju izostala komunikacija s oštećenikom, te sama njegova namjera da će u doglednoj budućnosti razmisliti o podnošenju prijedloga, kao i činjenica da je u navedenom događaju nastala materijalna šteta najvjerojatnije manja od 1.000,00 kuna, nisu upućivale na potrebu da policijski službenici poduzmu "preventivni očevid". Prijedlog za kazneni progon nije podnesen, a upitna je svrsishodnost za provođenje očevida svih kaznenih djela za koja nije podnesen prijedlog, što iziskuje dodatni angažman policije, kao i troškove provođenja istražnih radnji.

16. U "kazneni spis" kojeg je na traženje suda dostavila Policijska uprava ličko- senjska, Postaja granične policije Korenica, uložene su mnoge isprave, među kojima i pravomoćna presuda protiv okrivljenog AĆ, donesena u prekršajnom postupku (str. 214 – 216 spisa). Rečenom presudom, presudom tadašnjeg Prekršajnog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu, broj Pp J-303/18 od 26. studenog 2018., okrivljeni AĆ proglašen je krivim "što je dana 30. ožujka 2018. godine u 13,45 na parkirališnom prostoru kod restorana "Lička kuća" u Rastovači, Općina Plitvička Jezera, na naročito drzak i nepristojan način vikao, galamio i vrijeđao RĆ (1994) riječima: "Jebem ti mater, kakva je to vožnja?", a potom iz obijesti oštetio desno bočno osvrtno staklo Petrovog osobnog automobila marke i tipa "Audi A3" registarske oznake i broja [registarska oznaka], dakle, na javnom mjestu vikao, galamio i nepristojno se ponašao, čime je učinio prekršaj opisan i kažnjiv po članku 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira", te mu je izrečena novčana kazna od 192,00 kuna, koju je bio dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude. U istom kaznenom spisu je i prijava koju je Zavod za hitnu medicinu Ličko-senjske županije podnio "policijskoj upravi – policijskoj postaji – kriminalističkoj službi", s postavljenim dijagnozama za RĆ: napad tjelesnom silom i kontuzija ostalih dijelova ručnoga zgloba i šake (str. 238 spisa). U spisu predmeta kojeg je dostavila policija nalazi se oznaka štete br. 99-UPR- 460/2018, osiguravajućeg društva CROATIA osiguranje d.d., s datumom štete 30. ožujka 2018., i izvidom štete 5. travnja 2018., za vozilo Audi A3 (8P), osnovni model, u vlasništvu LĆ (str. 139 spisa). Prema oznaci štete, ukupan iznos kalkulacije nastale štete, s PDV-om, iznosi 3.361,81 kn.

17. Osiguravajuće društvo CROATIA osiguranje d.d. dostavilo je, postupajući po traženju suda, dokumentaciju koja prileži odštetnom zahtjevu RĆ, za štetu nastalu na vozilu 30. ožujka 2018., uključujući i fotografije oštećenog vozila (str. 165 – 183 spisa).

18. U očitovanju Javne ustanove Nacionalni park Plitvička jezera, od 14. veljače 2024. (str. 142 spisa), navedeno je da restoran Lička kuća, kojom upravlja Javna ustanova Nacionalni park Plitvička jezera, na dan 30. ožujka 2018. imao prijavljeno radno vrijeme od 11:00 do 23:00 sati, te radno vrijeme objekta nije utvrđeno na način da ovisi o zimskom ili ljetnom računanju vremena. Raspored optuženikovog radnog vremena na dan 30. ožujka 2018. bio je od 15:00 do 23:00 sati, a provjerom u evidenciji radnog vremena, na temelju koje je obračunata plaća za ožujak 2018., utvrđeno je da optuženi RĆ nije radio na dan 30. ožujka 2018. Iz rasporeda radnog vremena priloženog ovom očitovanju (str. 144 – 145 spisa), vidljivo je da je optuženi RĆ na rad u smjeni, u restoranu Lička kuća, bio raspoređen kako slijedi: od 14:00 do 22:00 (u ponedjeljak, 26. ožujka 2018.); od 11:00 do 19:00 (u utorak, 27. ožujka 2018.); od 15:00 do 23:00 (u petak, 30. ožujka 2018.). Srijeda, 28. ožujka 2018., i četvrtak, 29. ožujka 2018., bili su za optuženika neradni dani u tom tjednu.

19. Sadržaj ostalih izvedenih dokaza nije izložen, jer ostali dokazi nisu relevantni za utvrđivanje spornih i bitnih činjenica.

20. Kao što je rečeno, nije sporno, već na temelju optuženikovog iskaza, da je optuženi RĆ inkriminirane prigode udario oštećenog AĆ, koji je od tog udarca pao na tlo. Na temelju provedenog sudskomedicinskog vještačenja, izloženog u iskazu vještakinje Vedrane Petrovečki i provedenog na temelju medicinske dokumentacije nastale na sam dan inkriminiranog događaja, u Kliničkoj bolnici "Sveti Duh" a u čiju vjerodostojnost sud nije našao razloga posumnjati, moguće je zaključiti da je oštećeni AĆ u inkriminiranom događaju, kao posljedica udarca kojeg mu je šakom zadao optuženi RĆ, zadobio tešku tjelesnu ozljedu – ozljedu u vidu natučenja glave, a koju po mehanizmu nastanka čine krvni podljev gornje i donje desne vjeđe desnog oka, višeiverni prijelom nosnih kostiju s pomakom, te oguljotine nose. Međutim, rezultati provedenog vještačenja, u koje sud nije našao nikakvog zaloga posumnjati, jer je vještačenje bilo povjereno stručnoj i nepristranoj osobi (kojoj su stranke na raspravi bile u mogućnosti postavljati pitanja, dok nakon završetka njezinog iskaza nisu imale primjedbi) ne daju nikakvog elementa za zaključak da bi optuženi RĆ, osim što je oštećenog udario šakom u lice silom koja je bila do srednjeg intenziteta, istog udario i nogom u glavu, dok je ovaj ležao na tlu. Vještakinja je, naime, bila jasna i precizna u svojoj tvrdnji da je za nastanak teške tjelesne ozljede bio dostatan i jedan udarac zadan silom do srednjeg intenziteta (dakle, ne silom srednjeg intenziteta, nego slabijom), a koja je, s obzirom na izuzetno krhku građu nosnih kostiju (tanke kosti), bila dostatna za nastanak teške tjelesne ozljede.

21. Oštećeni AĆ u svom je iskazu svu odgovornost za početak sukoba pokušavao prebaciti na optuženog RĆ: optuženik ga je, rekao je u svom iskazu oštećenik, nakon što mu je oštećenik uputio prijekor zbog načina vožnje, udario šakom u glavu, a potom, kada ga je oštećenik pao na tlo, i nogom u glavu. Oštećeni AĆ u svom se iskazu nije sjećao da je namjerno oštetio retrovizor na optuženikovom automobilu, što je poprilično nevjerojatno, jer se namjerno oštećenje retrovizora spominje u izreci pravomoćne presude kojom je oštećeni AĆ pravomoćno proglašen krivim za počinjenje prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te kažnjen novčanom kaznom – nije, naime, nimalo vjerojatno da bi oštećenik u takvim okolnostima zaboravio da je namjerno oštetio retrovizor na optuženikovom automobilu. Da je oštećeni AĆ oštetio optuženikov automobil, ne proizlazi samo iz presude donesene u prekršajnom postupku, nego i iz izvida štete osiguravajućeg društva CROATIA osiguranje d.d. Kako je oštećenik u svom iskazu ovu činjenicu pokušao prikriti, to ukazuje na postojanje njegove namjere da neistinito iskazuje, zbog čega čitav njegov iskaz treba uzeti s velikom zadrškom. Nije, naime, uvjerljivo da bi se nedužni građanin, koji bi bio osupnut ponašanjem vozača, istom tom vozaču obratio riječima koje predstavljaju psovku (kako je to navedeno u izreci pravomoćne presude donesene u prekršajnom postupku), a potom i oštetio automobil tog vozača. Kada se ovome doda iskaz svjedoka ČĆ, koji je uvjerljivo i logično iskazao o incidentnom ponašanju posjetitelja, oštećenog AĆ, koji je, nezadovoljan posjetom nacionalnom parku, bacao prijenosni telefon, iskaljivao svoj bijes na radnicama Javne ustanove Nacionalni park Plitvička jezera, postaje logičnom i uvjerljivom obrana optuženika, prema kojoj on nije želio sukob, nego je napadnut od strane oštećenika, i to nakon prvotnog verbalnog sukoba i svog povratka na parkiralište, zbog toga što je zabunom na radno mjesto toga dana došao ranije (a što se poklapa i s podacima o radnom vremenu dobivenima od Javne ustanove Nacionalni park Plitvička jezera), i od toga se napada obranio zadavanjem jednog udarca, od kojeg je optuženik pao. Da su se događaji tako odvili, proizlazi i iz suglasnih iskaza svjedoka ĐĆ i SĆ, koji nisu vidjeli sam događaj u kojem je optuženi RĆ udario oštećenog AĆ, ali koji potvrđuju optuženikovu obranu u dijelu u kojem je ovaj opisao da se fizički sukob dogodio nakon što se optuženik, shvativši da je prerano toga došao na posao, uputio natrag prema svom automobilu, gdje ga je oštećenik očito čekao. Svjedoci ĐĆ i SĆ, iako su u vrijeme inkriminiranog događaja bili optuženikovi radni kolege, zbog te činjenice zasigurno nisu zainteresirani da svojim iskazima pomognu optuženiku, pa je opravdano zaključiti da su istinito iskazali o onome što im je poznato. Isto nije moguće reći i za iskaz svjedokinje ĆĆ koja je, kao optuženikova supruga, prirodno zainteresirana za ishod postupka, i čiji iskaz treba shvatiti i u takvom, subjektivnom smislu, pa na temelju njezinog iskaza nije moguće zaključiti da je optuženi RĆ bio taj koji je prvi pokazao agresivno i nepristojno ponašanje, a nakon što ga je oštećeni AĆ upozorio na neopreznu i opasnu vožnju. Ovdje treba istaknuti da je svjedok SĆ istaknuo da je vidio optuženog RĆ kako ide prema parkiralištu, na kojem je bio parkiran njegov automobil, gdje je stajao neki čovjek (očito oštećeni AĆ) i mahao rukama prema optuženiku, dok svjedokinja ĆĆ nije vidjela sam čin ozljeđivanja svog supruga. Upravo činjenica da je oštećenik čekao optuženika, nakon prvotnog verbalnog sukoba i odlaska optuženika u restoran Lička kuća, ukazuje da je oštećenik želio sukob, i da se taj sukob dogodio nakon prvotnog verbalnog sukoba, koji je okončan optuženikovim odlaskom na svoje radno mjesto u restoranu Lička kuća. Mišljenje vještaka, prema kojemu je za nastanak teške tjelesne ozljede bio dovoljan tek jedan udarac silom do srednjeg intenziteta, daje na uvjerljivosti optuženikovoj obrani, prema kojoj se on izmicao, htijući izbjeći sukob, a da je udarac uputio tek nakon što je oštećenik nogom udario po optuženikovom automobilu, po blatobranu, po retrovizoru, da bi zatim prišao optuženiku, zamahujući rukama – i u tom trenutku optuženik ga je udario. Sud prihvaća da je optuženik bio doveden u situaciju da mora uzmicati – to proizlazi i iz iskaza svjedoka SĆ, koji je potvrdio da je oštećeni AĆ čekao optuženika na parkiralištu, mašući rukama, ali i iz pravomoćne presude donesene u prekršajnom postupku, u kojoj je navedeno da je oštećeni AĆ "iz obijesti nogom oštetio desno bočno osvrtno zrcalo". Da se ovdje zaista radilo o izravno predstojećem napadu, proizlazi iz toga što je oštećenikovo približavanje optuženiku uslijedilo nakon što je oštećenik oštetio optuženikov automobil. U takvoj situaciji optuženi RĆ imao je svako pravo zaključiti da se oštećeni AĆ, koji je prethodno udarao po njegovom automobilu, neće libiti udariti ni njega. Optuženi RĆ imao je pravo obraniti se, a tu se nije radilo o njegovoj subjektivnoj procjeni da od sebe otklanja izravno predstojeći napad. Optuženi RĆ je, kako to proizlazi iz iskaza vještakinje za sudsku medicinu, oštećeniku zadao tek jedan udarac, silom slabijom od sile srednjeg intenziteta, iz čega proizlazi da je štedio napadača, a do teške tjelesne ozljede došlo je samo zbog toga što je riječ o osobito krhkim, tankim kostima u nosu, koje su uslijed prijeloma pomaknute. Da je optuženik udario oštećenika nogom u glavu dok je ovaj ležao na tlu, tu se ne bi radilo o nužnoj obrani, a da se takav udarac dogodio, nije moguće zaključiti na temelju nalaza i mišljenja vještakinje za sudsku medicinu. Prema tome, ovdje je riječ o tome da je optuženi RĆ postupao u nužnoj obrani, prijeko potrebnoj da od sebe otkloni izravno predstojeći napad, u smislu članka 21. stavka 2. KZ/11. Sukladno uputi drugostupanjskog suda, sud je u činjeničnom opisu kaznenog djela naveo utvrđeno činjenično stanje prema kojem je optuženik postupao u nužnoj obrani, izostavivši pritom dio činjeničnog opisa prema kojemu je optuženik oštećenika udario nogom u glavu dok je ovaj ležao na tlu.

22. Odredbom iz članka 21. stavka 1. KZ/11 propisano je da je isključena protupravnost djela počinjenog u nužnoj obrani. To znači da djelo koje je predmet optužbe nije kazneno djelo, slijedom čega je optuženog RĆ bilo potrebno osloboditi optužbe, na temelju članka 453. stavka 1. ZKP-a.

23. Oštećeni AĆ upućen je, na temelju članka 158. stavka 3. ZKP- a, da svoj imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici, jer je optuženi RĆ oslobođen optužbe.

24. S obzirom da je optuženi RĆ presudom oslobođen optužbe, na temelju članka 149. stavka 1. ZKP-a određeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP-a te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

U Gospiću 11. veljače 2025.

Sudac

Igor Njegovanović

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. O žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću, na broj K-DO-147/2018

2. Optuženi RĆ, LĆ, [adresa]

3. Branitelj optuženika Robert Brdar, odvjetnik u Zagrebu

4. Oštećeni AĆ, [adresa]