Poslovni broj: Usž-2425/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Arme Vagner Popović, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČJ iz [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Horvat & Zebec & Bajsić Bogović j. t. d., sa sjedištem u Zagrebu, Petrinjska 51, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi izvršenja rješenja o uklanjanju građevine izricanjem druge novčane kazne, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 Us I-2438/2023-8 od 15. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 Us I-2438/2023-8 od 15. travnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog upravnog suda, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/23-02/438, URBROJ: 443-02-04-14/21-23-14 od 19. listopada 2023., točkom II. izreke odbijen je zahtjev za naknadu troškova spora, a ujedno je rješenjem odbijen prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.
1.1. Osporavanim rješenjem tuženika, točkom 1. izreke, utvrđeno je da je 18. svibnja 2023. postalo izvršno rješenje istog tijela i iste klase od 25. travnja 2023., kojim je tužitelju, kao vlasniku, naloženo uklanjanje građevina izgrađenih na k.č [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bez izvršne odnosno pravomoćne građevinske dozvole. Točkom 2. izreke osporavanog rješenja tuženika utvrđeno je da je prva novčana kazna izrečena rješenjem od 31. svibnja 2023., izvršnim od 13. rujna 2023., dok je točkom 3. izreke utvrđeno da tužitelj nije uklonio predmetne građevine te je, točkom 4., prisiljen na uklanjanje navedenih građevina drugom novčanom kaznom u iznosu od 5.300,00 eura/40.000,00 kuna.
2. Tužitelj je protiv navedene presude i rješenja podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe, u bitnom navodi da je pitanje zakonitosti rješenja o uklanjanju prethodno pitanje za zakonitost rješenja o novčanoj kazni. Daje opširne razloge koji se odnose na zakonitost rješenja o uklanjanju. Prigovara što je prvostupanjski sud odbio njegove dokazne prijedloge na okolnost jesu li ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja o uklanjanju, zbog čega nalazi da su mu povrijeđena prava na pravično suđenje i načela jednakosti oružja. Smatra da prvostupanjski sud ne obrazlaže određene odlučne činjenice. Navodi da je građevina pogrešno svrstana u 3.a skupinu te je pogrešno primijenjen Naputak u pogledu visine izrečene novčane kazne jer se u konkretnom slučaju, prema mišljenju tužitelja, ne radi o građevini (već o pokretnini - mobilnoj kućici koja ne predstavlja građevinu i nije nastala građenjem). S tim u vezi, poziva se na praksu ovog Suda pod poslovnim brojevima: Usž-4527/18-2 od 17. travnja 2019. i Usž-1829/19-2 od 31. listopada 2019. godine. Smatra da izreka osporavanog rješenja proturječi obrazloženju jer je u izreci navedeno da se „svaki od vlasnika prisiljava na izvršenje“, a samo je jedan vlasnik. Odluku prvostupanjskog suda smatra arbitrarnom, poziva se na načela pravičnog suđenja, pristupa sudu, jednakosti oružja te na praksu Europskog suda za ljudska prava. Predlaže da Sud uvaži žalbu, preinači prvostupanjsku presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev te naloži tuženiku da tužitelju naknadi cjelokupni trošak upravnog spora kao i trošak sastava žalbe, a podredno ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ocjenjujući zakonitost osporene prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), Sud nalazi da je osporena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava.
6. Prema ocjeni ovog Suda, osnovano prvostupanjski sud potvrđuje zakonitim rješenje tuženika, doneseno pravilnom primjenom i tumačenjem odredbe članka 114. stavak 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18. i 117/21.) te članka 17. stavka 1. Naputka o načinu rada građevinske inspekcije („Narodne novine“, broj: 109/23., dalje: Naputak) kao mjerodavnim materijalnim propisima za predmetnu upravnu stvar, pri čemu je, suprotno žalbenim navodima, presudu u cijelosti obrazložio sukladno odredbi članka 60. stavak 4. ZUS-a.
7. U postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja utvrđeno je da je rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-362-02/23-02/438, URBROJ: 443-02-04-14/21-23- 01 od 25. travnja 2023., izvršnim od 18. svibnja 2023., tužitelju naređeno uklanjanje u tom rješenju opisane građevine. Nije sporno da je rješenje, koje je ovdje izvršni naslov, postalo izvršno, te da je osporeno rješenje doneseno nakon izvršnosti rješenja o uklanjanju građevine. Naprijed navedenim izvršnim rješenjem tužitelj je upozoren (točka 3. izreke) da će se na izvršenje naredbe o uklanjanju prisiljavati izricanjem tri novčane kazne, ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke tog rješenja.
8. Kontrolnim inspekcijskim očevidom od 18. listopada 2023. utvrđeno je da tužitelj nije postupio po naređenju iz rješenja o uklanjanju niti nakon izvršnosti rješenja o prvoj novčanoj kazni od 31. svibnja 2023., izvršnog 13. rujna 2023., što svojim žalbenim navodima tužitelj niti ne dovodi u sumnju.
9. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju bile su ispunjene pretpostavke za prisilno izvršenje izricanjem druge novčane kazne, sukladno navedenom Naputku.
10. Sukladno odredbi članka 139. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21.), u ovom sporu, kojim je određena novčana kazna radi izvršenja rješenja o uklanjanju, ne mogu se isticati prigovori koji se odnose na osnovanost obveze, već takve prigovore stranka može iznositi samo u sporu protiv te odluke, niti se ovdje radi o prethodnom pitanju u smislu odredbe članka 44. ZUS-a.
11. Stoga je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da prigovori tužitelja, kojima prvenstveno osporava pravilnost i zakonitost rješenja tuženika od 25. travnja 2023. kojim mu je naloženo uklanjanje predmetnih građevina, nisu od utjecaja na ocjenu zakonitosti u ovom sporu osporenog rješenja tuženika.
12. Slijedom navedenog, i prema ocjeni ovog Suda, provođenje predloženih dokaza, i to saslušanja tužitelja, očevida i građevinskog vještačenja na okolnost pravilnosti rješenja o uklanjanju, u predmetnom upravnom sporu je nepotrebno. S tim u vezi, valja istaknuti da Sud samostalno određuje koje dokaze treba provesti, a prema odredbi članka 33. stavak 3. ZUS-a, sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi niti dokaza kojima se one utvrđuju.
13. Tužitelj također neosnovano osporava iznos izrečene novčane kazne budući da se tuženik pravilno pozvao na Naputak kojim su utvrđeni iznosi novčane kazne kojom se izvršenika prisiljava na uklanjanje građevine. Tako prema Tabeli iz članka 17. stavka 1. za skupine građevine prema Zakonu o gradnji koje ulaze u skupinu 3a, o kakvima se ovdje radi jer se za iste ne utvrđuju posebni uvjeti, iznos novčane kazne koja se drugi put izriče fizičkoj osobi iznosi 5.300,00 EUR/ 40.000,00 kuna.
14. Prvostupanjski sud je pravilno otklonio i u dostatnoj mjeri obrazložio razloge neosnovanosti prigovora tužitelja u pogledu nejasnosti izreke osporavanog rješenja i iznosa izrečene kazne u kunskoj protuvrijednosti, a s kojima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud, koji također nalazi da takvi prigovori nisu od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari.
15. Žalbu tužitelja protiv rješenja kojim se odbija prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe ovaj Sud nije posebno razmatrao jer je žalba protiv osporene presude odbijena pa je ocjena zakonitosti rješenja o odgodnom učinku tužbe postala bespredmetna.
16. Budući da tužitelj nije uspio u upravnom sporu, to je prvostupanjski sud osnovano odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova nastalih u upravnom sporu primjenom odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-a, sukladno kojoj je, točkom II. izreke ovosudne presude, odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
17. Imajući u vidu sve navedeno trebalo je, na temelju odredbe članka 74. stavak 1. i članka 79. stavak 6. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24.), odlučiti u cijelosti kao u izreci presude.
U Zagrebu, 11. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
