Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-351/2024-3

I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Ljudevita Zoričića, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ane Jeleč Pecirep, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje Zagreb, OIB: 38922958547, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika i tužitelja podnesenim protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu br. Pn-65/2021 od dana 22. srpnja 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se u toč. I. izreke potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu br. Pn-65/2021 od 22. srpnja 2022. godine.

II. Djelomično se uvažava žalba tužitelja te se u toč. II. izreke preinačava prvostupanjska presuda i tužitelju dosuđuju daljnji iznosi:

- naknade neimovinske štete u visini 31,85 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. ožujka 2013. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate o stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

- naknade imovinske štete u iznosu 2.12 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate o stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana

III. U preostalom dijelu žalba tužitelja se odbija kao neosnovana i potvrđuje toč. II. izreke prvostupanjske presude.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 465,83 EUR u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.144,00 kn u roku 15 dana sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 5.760,00 kn teku od 6. ožujka 2013. godine do isplate a na iznos 384,00 kn od 22. srpnja 2022. godine do isplate. U toč. II. izreke odbijen je preostali dio zahtjeva za isplatom iznosa 12.656,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama te za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos 384,00 kn koje teku od 6. ožujka 2013. godine do 21. srpnja 2022. godine. U toč. III. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupak.

2. Protiv točke II. i III. izreke žalbu je podnio tužitelj pobijajući je iz svih žalbenih razloga iz članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se u tom dijelu presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno, ukine i vrati na ponovno suđenje.

3. Tuženik se žali protiv točke I. i III. izreke iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, sadržajno i zbog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda u tom dijelu preinači u smislu žalbenih razloga, a podredno, ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana dok žalba tuženika nije osnovana.

6. Među strankama u ovoj parnici nije sporno da se 2. srpnja 2012. godine dogodila nesreća u kojoj je tužitelj sudjelovao kao vozač osobnog vozila na koje je naletio neregistrirani motocikl Yamaha R1 kojim je upravljao pokojni LĐ bez položenog vozačkog ispita.

7. Sporan je pravni osnov odgovornosti kao i visina štete.

8. Žalbe izjavljene iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 11. ZPP nisu osnovane. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u pobijanoj presudi su izneseni jasni, valjani i iscrpni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni, izreka presude nije proturječna sama sebi i razlozima a također ne postoji ni proturječje između onoga što se u razlozima presude navodi o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika.

8.1. Tužitelj nije u pravu kada prvostupanjsku presudu pobija iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 6. ZPP obrazlažući ovaj žalbeni razlog time da je tijekom postupka tražio da se provede kombinirano sudsko-medicinsko vještačenje o kojem da je sud propustio odlučiti. Naime, uvidom u spis predmeta i to podneske od 23. svibnja 2016. i 9. kolovoza 2021. godine, na koje se tužitelj poziva u žalbi, razvidno je da tužitelj nije predložio kombinirano sudsko-medicinsko vještačenje, nego je u podnesku od 23. svibnja 2016. godine tražio izjašnjenje sudskog vještaka medicinske struke na pitanja navedena u podnesku, dok je u podnesku od 9. kolovoza 2021. godine predlagao dodatno očitovanje prometnog vještaka na iznesene prigovore.

9. Žalbe izjavljene iz žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nisu osnovane. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud glede dinamike i nastanka štetnog događaja potpuno i pravilno utvrdio sljedeće činjenice i to temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka dipl. ing. Roberta Spudića koji i ovaj drugostupanjski sud smatra objektivnim i danim po pravilima struke:

- da je u trenutku sudara osobno vozilo kojim je upravljao tužitelj poduzimalo manevar skretanja u lijevu stranu

- da je motocikl YamahaR1 kojim je upravljao pokojni LĐ prednjim dijelom naletio na prednju lijevu bočnu stranu osobnog automobila tužitelja, pri čemu je brzina kretanja osobnog automobila tužitelja neposredno nakon kontakta s motociklom iznosila 22,3 km/ha brzina motocikla u trenutku kontakta 93,00 km/h

- da je dozvoljena brzina na dionici ceste gdje se dogodila nezgoda 50 km/h, da je vozač motocikla pretjecao preko pune linije

- da je sraz bilo nemoguće izbjeći čak i da je vozač motocikla upravljao brzinom 50 km/h, te da bi se sraz moglo izbjeći samo da se kretao pri svim brzinama do 36,4 km/h

- da se u trenutku skretanja osobnog automobila u lijevo motocikl nalazio od mjesta kontakta udaljen oko 12,9 m a kako je zaustavni put motocikla kočenjem iznosio 62,5 metara kontakt je bio neizbježan

- da je cesta iz smjera kretanja osobnog automobila i motocikla pregledna i u pravcu, tako da su se tužitelj i vozač motocikla mogli uočiti na najmanjoj udaljenosti od oko 100 metara prije mjesta kontakta

- da do prometne nesreće ne bi došlo da se tužitelj prije poduzimanja radnje skretanja u lijevo uvjerio da može na siguran način skrenuti, jer je mogao uočiti nailazak motocikla tuženika, kao i da vozač motocikla nije započeo radnjom pretjecanja na neisprekidanoj uzdužnoj crti kolnika i da se kretao svim brzinama manjim od 36,4 km/h

10. Temeljem naprijed utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je utvrdio suodgovornost tužitelja u omjeru 52% a tuženika 48%.

10.1. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda a kada se uzmu u obzir naprijed pravilno utvrđene činjenice – da je do prometne nezgode došlo iz razloga jer je tužitelj započeo radnju skretanja u lijevo bez da se prethodno uvjerio da to može učiniti bez ugrožavanja ostalih sudionika u prometu i zato što je vozač motocikla pretjecao po isprekidanoj središnjoj crti - pravilnom primjenom materijalnog prava valja utvrditi suodgovornost tužitelja u omjeru 50% pa je u dijelu kojim tužitelj osporava suodgovornost u iznosu utvrđenom po prvostupanjskom sudu žalba osnovana.

10.2. Međutim, daljnji žalbeni prigovori tužitelja kojima se ponavljaju navodi istaknuti tijekom postupka – da je u presudi ostalo neutvrđeno kolika bi bila naletna brzina motocikla da se kretao dopuštenom brzinom od 50 km/h te kolika bi bila brzina kretanja osobnog automobila u toj varijanti – nisu osnovani jer se prometni vještak dipl. ing. Robert Spudić detaljno i iscrpno očitovao na ovaj prigovor navodeći da bi određivanje brzine osobnog automobila u takvoj situaciji bilo u domeni nagađanja te da sama promjena brzine osobnog vozila ovisi o nizu parametara kao što su položaj naleta na osobni automobil u odnosu na uzdužnu os osobnog automobila, položaju osobnog automobila u trenutku kontakta te veličini i dubini oštećenja osobnog automobila.

10.3 Tužitelj je navedeni prigovor istaknuo u prvom redu smatrajući ga bitnim radi utvrđenja činjenice bi li obim štete bio isti da se vozač motocikla kretao dopuštenom brzinom, no to nije od utjecaja na činjenicu koja je pravilno utvrđena u provedenom postupku – da je uzrok prometne nezgode nepropisno skretanje u lijevu stranu poduzeto od strane tužitelja ali i pretjecanje po neisprekidanoj uzdužnoj liniji od strane vozača motocikla, te da brzina kretanja motocikla nije u uzročnoj vezi s nastankom nezgode.

11. Nije osnovana ni žalba tuženika u kojoj se ukazuje da bi isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja bio tužitelj, jer je sud pravilno utvrdio temeljem stručnog i objektivnog nalaza i mišljenja sudskog vještaka da je i pok. LĐ doprinio nastanku štetnog događaja jer je pretjecao preko neisprekidane uzdužne linije te je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, kako je naprijed i navedeno, suodgovornost prednika tuženika podjednaka tužiteljevoj.

12. U odnosu na visinu i obim pretrpljene štete, u pobijanoj presudi su, temeljem nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. sc. Žarka Rašića specijalista kirurga i primarijusa med. Gordana Makarića, psihijatra, koje i ovaj drugostupanjski sud smatra objektivnim i danim po pravilima struke, potpuno i pravilno utvrđene sljedeće činjenice:

- da je tužitelj u štetnom događaju zadobio istegnuće mišića vrata

- da je bolove jakog intenziteta trpio 1 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera 3 dana, a da su bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera i trajali su sumarno tijekom 45 dana

- da je tužitelj pri štetnom događaju trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, umjereni do jaki oscilirajući strah do 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno 2 tjedna, a zatim i slabiji oscilirajući strah do 6 tjedana, te da je bio izložen situaciji visokog stresnog potencijala opterećene dodatnom spoznajom o preminuću sudionika u prometnoj nezgodi

- da je tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć i njega u trajanju sumarno 15 dana po 2 sata dnevno, te još 10 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove

12.1. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio članak 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) kada je prema kriteriju pretrpljenih fizičkih boli priznao iznos od 4.500,00 kn (597.25 EUR) a prema kriteriju pretrpljenog straha iznos od 7.500,00 kn (995.42 EUR), odnosno ukupan iznos neimovinske štete od 12.000,00 kn (1.592,67 EUR). Međutim, pravilnom primjenom materijalnog prava uz odbitak naprijed utvrđene suodgovornosti od 50% tužitelju treba dosuditi i daljnjih 240,00 kn (31,85 EUR).

12.2. U odnosu na imovinsku štetu nastalu zbog pružanja tuđe pomoći i njege pravilno je prvostupanjski sud primijenio članak 1095. ZOO-a i utvrdio iznos od 800,00 kn (106,18 EUR) prema satnici koja iznosi 20,00 kn. No pravilnom primjenom materijalnog prava uz odbitak doprinosa tužitelja od 50% tužitelju po ovom obliku štete pripada i pravo na naknadu daljnjeg iznosa od 2,12 EUR.

12.3. Tuženik u žalbi neosnovano tvrdi da su tužitelju priznati previsoki iznosi za pretrpljenu štetu, a nije u pravu niti kada ukazuje da bi se radilo o neznatnoj šteti, jer po mišljenju ovog drugostupanjskog suda obim i visina pretrpljene štete u ovom slučaju opravdava dosuđivanje pravične naknade.

13. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva (3.880,00 kn) koji je prvostupanjski sud odbio jer je utvrdio da je za taj preinačeni dio nastupila zastara, tužitelj je u pravu kada u žalbi ističe da je pogrešno pravno stanovište prvostupanjskog suda da bi za preinaku tužbenog zahtjeva do koje je došlo zbog usklađivanja postavljenog tužbenog zahtjeva s promijenjenim orijentacijskim kriterijima nastupila zastara. Ako se tužbeni zahtjev preinačava tako da se iz iste činjenične i pravne osnove povećava postojeći zahtjev, zastara se prekida već podnošenjem tužbe. No, obzirom da bi i pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev u tom dijelu trebalo odbiti kao neosnovan iz naprijed navedenih razloga koji se odnose na visinu utvrđene i pretrpljene štete, to se ovi žalbeni prigovori tužitelja ukazuju bespredmetnim.

14. Kako ni ispitivanjem pobijane presude u smislu čl.365. st. 2. ZPP nisu utvrđene povrede ni propusti na koje se pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 368. st. 1. ZPP presuđeno je kao u toč. I. i III. izreke, dok je temeljem članka 373. toč. 3. ZPP presuđeno kao u toč. II. izreke.

15. Člankom 166. st. 2. ZPP propisano je kada sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek odlučit će o troškovima cijelog postupka jednom odlukom.

15.1. Tužitelj je u ovoj parnici uspio s ukupno 41,5% potraživanja, dok je uspjeh tuženika viši i iznosi 58,5%. Kada se od uspjeha tuženika odbije uspjeh tužitelja u smislu članka 154. st. 2. ZPP, proizlazi da tuženik ima pravo na naknadu troška postupka u omjeru 17%.

15.2. Tuženik je imao opravdani trošak zastupanja na ročištima održanim 5. ožujka 2014., 8. veljače 2017., 15. studenog 2019., 12. ožujka 2020., 7. rujna 2021., 23. svibnja 2022. i 8. srpnja 2022. godine, svako u iznosu po 100 bodova 8Tbr. 9. toč. 1. u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika „Narodne novine“ 138/2023, dalje: Tarifa), za pristup na ročišta 23. siječnja 2020. i 24. rujna 2021. godine po 25 bodova za svako (Tbr. 9. toč. 5. u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 9. siječnja 2017. i 23. travnja 2019. po 100 bodova za svaki (Tbr. 8. toč. 1. u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife), za sastav žalbe 93 boda (Tbr. 10. toč. 1. u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife). Zbroj naprijed navedenih radnji iznosi 1.043 boda odnosno 2.086,00 EUR što uvećano za PDV 25% daje iznos 2.607,50 EUR.

15.3. Tuženiku nisu priznati kao osnovani troškovi sastava podnesaka od 23. lipnja 2016. i 24. lipnja 2021. godine jer se radi o iznošenju navoda koje je mogao iznijeti i na ročištu glavne rasprave, kao ni zatraženi trošak zastupanja na ročištu 14. lipnja 2016. godine jer isto nije održano.

15.4. Tuženik je imao i trošak pristojbe odgovora na tužbu u iznosu 26,54 EUR (Tar. br. 1. toč. 1. i 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi, „Narodne novine“ broj 37/23, dalje Uredba), pristojbe na žalbu u iznosu 106,18 EUR ( Tar. br. 3. toč. 1. u vezi Tar. br. 1. toč. 1. Uredbe). Člankom 3. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18, 51/23) propisano je da je pristojbe propisane zakonom dužna platiti osoba na čiji se zahtjev ili u čijem se interesu poduzimaju radnje propisane zakonom, pa stoga nije prihvaćen kao osnovan zahtjev tuženika da mu se naknadi trošak pristojbe na tužbu i presudu.

15.5. Ukupan priznati trošak tuženika je 2.740,22 EUR, a razmjerno uspjehu od 17% dosuđen mu je iznos od 465,83 EUR, pa je temeljem članka 166. st. 2. ZPP odlučeno kao u toč. IV. izreke.

U Šibeniku 11. veljače 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ljudevit Zoričić