REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž Ob-109/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinje Mirne-Nade Terlević Sebastijan, kao predsjednice vijeća, Zorana Šarića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Miroslava Ružića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Borna Okroša, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ŠČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marina Sršić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-1051/2022-17 od 19. lipnja 2024., ispravljene rješenjem poslovni broj P Ob-1051/2022-20 od 11. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Djelomičnim odbijanjem žalbe tuženika kao neosnovane, potvrđuje se u točkama III. i IV. izreke presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-1051/2022-17 od 19. lipnja 2024., ispravljena rješenjem poslovni broj P Ob-1051/2022-20 od 11. srpnja 2024.

i

r i j e š i o  j e

Uvažavanjem žalbe tužiteljice i djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika, ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob- 1051/2022-17 od 19. lipnja 2024., ispravljena rješenjem poslovni broj P Ob- 1051/2022-20 od 11. srpnja 2024., i to u točkama I., II. i V. izreke, te se predmet, u tom dijelu, vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Ostavlja se da se o trošku žalbi tužiteljice i tuženika odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prvostupanjski je sud odlučio:

" I./ Utvrđuje se da nekretnina označena kao stan broj 104 na I-prvom katu koji se sastoji od dvije i pol sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, degažmana, 2 lođe u površini od 68.63 čm, a koji se nalazi u Stambena [adresa] sagrađena na čest. br. 2378/2, knjiga PU: Trnje upisana u poduložak Broj poduloška: 10458 zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Knjiga PU: TRNJE predstavlja bračnu stečevinu stečenu u bračnoj zajednici između tužiteljice i tuženika u 3/10 dijela, i to svakog u ½ dijela.

II./ Utvrđuje se da je tužiteljica suvlasnica u 3/20 dijela nekretnine označene kao stan broj 104 na I-prvom katu koji se sastoji od dvije i pol sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, degažmana, 2 lođe u površini od 68.63 čm, a koji se nalazi u Stambena zgrada [adresa] sagrađena na čest. br. 2378/2, knjiga PU: Trnje upisana u poduložak Broj poduloška: 10458 zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Knjiga PU: TRNJE te je tuženik dužan trpjeti da se temeljem ove presude izvrši prijenos prava suvlasništva na ime tužiteljice u 3/20 dijela u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu u roku od 15 dana.

III./ Utvrđuje se da nekretnina označena kao z.k. č. br. [katastarska čestica] u naravi VOĆNJAK površine 167 čhv, 600 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod zemljišnoknjižnog odjela Novi Zagreb, Općinskog suda u Novom Zagrebu predstavlja bračnu stečevinu stečenu u bračnoj zajednici između tužiteljice i tuženika.

IV./ Utvrđuje se da je tužiteljica suvlasnica u ½ dijela nekretnine označene kao z.k. č. br. [katastarska čestica] u naravi VOĆNJAK površine 167 čhv, 600 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod zemljišnoknjižnog odjela Novi Zagreb, Općinskog suda u Novom Zagrebu te je tuženik dužan trpjeti da se temeljem ove presude izvrši prijenos prava suvlasništva na ime tužiteljice u 1/2 dijela u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

V./ Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.855,94 kn u roku 15 dana"

2. Protiv te presude pravovremene i dopuštene žalbe podnose tužiteljica i tuženik.

2.1. Tužiteljica predmetnu presudu pobija u dijelu i to u točkama I., II. i V. izreke i istu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, tužiteljica navodi da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih da se ona ne može ispitati, da je izreka presude proturječna razlozima presude, da presuda ne sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama, a izneseni razlozi da su nedostatni, nejasni i proturječni te da o pojedinim činjenicama u postupku postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, da je pogrešno utvrđeno da bi tuženik ostvario popust od 70% kao hrvatski vojni invalid i da bi zbog toga predmetni stan predstavljao njegovu imovinu u omjeru od 7/10 dijela, da to ne proizlazi iz isprava koje je priložio u spis i da je time počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Nadalje, tužiteljica navodi da je bilo nesporno da je brak sklopljen 19. kolovoza 1988., a predmetni stan da je kupljen 2. prosinca 1996., da su na temelju rješenja Ministarstva obrane od 2. travnja 1992. i 2. travnja 1993. tužiteljica i tuženik imali stanarsko pravo, a da je tuženiku priznat status ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata III s 90% tjelesnog oštećenja 12. ožujka 2010., a rješenjem od 15. svibnja 2020. da mu je priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata II skupine s 100% tjelesnog oštećenja, da to onda nije bilo od utjecaja na kupovinu stana izvršenu 1996., da tuženiku nije priznat popust za žrtve rata, a što da je razvidno iz Izračuna cijene stana jednokratnom uplatom, da onda predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu stranaka u po ½ dijela, da je pogrešna i odluka o troškovima postupka, pa tužiteljica predlaže da se njena žalba uvaži i da se tužbeni zahtjev tužiteljice uvaži u cijelosti, u točkama I. i II. izreke, podredno, da se žalba tužiteljice usvoji i predmet (u tom dijelu) vrati na ponovno suđenje, a tužiteljica potražuje i trošak žalbe.

2.2. Tuženik predmetnu presudu osporava u cijelosti i istu osporava zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te zbog pogrešne odluke o troškovima postupka. U žalbi, u bitnome, tuženik navodi da Zakon o braku i porodičnim odnosima ne priznaje bračnu stečevinu, da se tuženik protivio osnovi tužbenog zahtjeva u točkama I. i II. izreke, da je presuda u tom dijelu neprovediva, jer da stan nije upisan sukladno čl. 68. i 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, da je predmetna presuda protivna i načelu jedinstva nekretnine i da se presuda u tom dijelu ne može ispitati, da je tuženik 87,21% dijela prava vlasništva predmetnog stana stekao kao ratni vojni invalid i da je onda pogrešan izračun od 3/20 dijela potpuno pogrešan, da je pogrešan zaključak da je imovina koju su bračni drugovi stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice stečena na način da su tužiteljica i tuženik jednako doprinijeli u stjecanju iste, da je tuženik dobio dionice u vrijednosti 14.500 DEM i da je dio tog novca potrošio za kupnju stana, da je njegova plaća bila duplo veća od plaće tužiteljice i da to nije ocijenjeno, da je i tužiteljica iskazala da je i tuženik vodio brigu o kućanstvu, djeci i da je obavljao kućanske poslove, da nije prihvatljivo da sud vjeruje tužiteljici kao majci,a da ne vjeruje hrvatskom branitelju 100% invalidu, da je tužiteljica u vrijeme osnivanja tvrtke trebala čuvati trudnoću i da je imala minimalnu plaću u MUP-u, da ju je tuženik tada zapošljavao u zajedničku tvrtku u kojoj da ona ne radi ništa, da ne ulaže ništa i nije na bolovanju, a da sud zaključuje da je ona jednako doprinijela stvaranju zajedničke imovine, da je zemljište u Demerju koštalo 38.000-43.000 tadašnjih HRD-a, a ne 100.000,00 kuna ili 11.000 DEM, po iskazu tužiteljice, da je taj voćnjak kupljen 1994. godine, a ugovor da je potpisan 1996., da je stan u [adresa] plaćen prodajom dionica u iznosu od 6.124,75 DEM, da sud nije zanimalo od kud novac koji je bio potreban da bi tvrtka uopće mogla otpočeti sa radom i na koji način, a što da je bitna činjenica, da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio odlučne činjenice i da je onda pogrešno primijenio i materijalno pravo, pa tuženik predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije u cijelosti, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, a tuženik potražuje i trošak žalbe.

3. Sa žalbama tužiteljice i tuženika postupljeno je sukladno odredi čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

4. Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.

5. Žalba tužiteljice je osnovana, a žalba tuženika je djelomično osnovana, a djelomično je neosnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a sve kako je to propisano čl. 365. st. 2. ZPP-a, ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da je pobijana presuda, u dijelu koji se "tiče" k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koje se "tiču" točke III. i IV. izreke) valjana i zakonita, dok u dijelu koji se "tiče" stana u [adresa], je nejasna, kontradiktorna, i u tom dijelu se ne može ispitati, a zbog čega je, onda, u tom dijelu, počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a na koju "upiru" tužiteljica i tuženik u aktualnoj žalbi.

7. Prije svega valja navesti da među strankama nije bilo sporno da su stranke sklopile brak 19. kolovoza 1988., da su predmetne nekretnine kupljene i stečene za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka i to stan 2. prosinca 1996., a zemljište negdje između 1994. i 15. travnja 1996., te da su te nekretnine uknjižene kao vlasništvo tuženika.

8. Sporno je imaju li te nekretnine status bračne stečevine , jesu li stečene u bračnoj zajednici tužiteljice i tuženika i ako jesu koliki je udio svake od stranaka u stjecaju tih nekretnina.

9. Obzirom na vrijeme stjecanja predmetnih nekretnina, 1991. do 1996., prvostupanjski sud pravo stranaka ispravno prosuđuje primjenom odredbi Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/1978, 27/1978, 45/1989, 59/1990, 25/1994, 162/1998 - dalje: ZBPO).

9.1. Iako nominalno pogrešno tu stečevinu stranaka prvostupanjski sud utvrđuje kao bračnu stečevinu, a što je učinjeno spram postavljenog tužbenog zahtjeva, ta imovina stranaka predstavlja zajedničku imovinu stranaka tijekom trajanja braka (čl. 276. ZBPO-a) ali samo zbog te pogrešne oznake pravnog statusa tih nekretnina to predmetnu presudu ne čini nevaljanom i/ili nezakonitom.

10. Prema tome, ispravno bi bilo da je prvostupanjski sud utvrdio da te predmetne nekretnine čine zajedničku imovinu stečenu tijekom trajanja braka stranaka, ali ta pogrešna pravna oznaka ne čini samu presudu, u preostalom dijelu, nevaljanom ili nezakonitom.

11. Kada odlučuje o visini suvlasničkih udjela bračnih drugova u stjecanju te zajedničke imovine prvostupanjski sud pravilno utvrđuje pravnorelevantne činjenice i pravilno primjenjuje materijalno pravo kada odlučuje o veličini suvlasničkog udjela na nekretnini u k. o. [katastarska općina].

12. Naime, prvostupanjski sud tada utvrđuje da je predmetna nekretnina kupljena temeljem kupoprodajnog ugovora od 15. travnja 1996.,da su kupci za cijelu nekretninu platili 1000.000,00 kuna, a da je tuženik tada kupio 600 m2 od ukupno 8150 m2.

13. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da su u vrijeme te kupoprodaje i tužiteljica i tuženik radili, da je tužiteljica pomagala tuženiku na način da ga je podupirala glede rada u njihovoj firmi za uvoz lubenica iz Mađarske, da je ona skrbila o tek rođenoj zajedničkoj maloljetnoj kćerki, da je skrbila i o starijem djetetu i o kućanstvu, a da je tuženik uz rad na ranijem radnom mjestu rukovodio i poslovanjem te firme, pa da je doprinos stjecanju te nekretnine tužiteljice i tuženika podjednak, a prvostupanjski sud ne prihvaća kao dokazano da bi predmetna nekretnina bila kupljena iz posebne imovine tuženika (novca od prodaje dionica) jer da nema dokaza o tome kada su dionice prodane, a ni za koji iznos.

14. Doista, iako je tuženik dobio dionice u kunskoj protuvrijednosti od 14.500,00 DEM, nema dokaza koliko je bila tržišna vrijednost tih dionica, da su te dionice prodane tada i za koji iznos, a nema ni konkretnih dokaza da bi novac ostvaren tom prodajom bio upotrijebljen za kupnju predmetne nekretnine.

15. Isto tako prvostupanjski sud je po ocjeni ovog suda, pravilno ocijenio da su i tužiteljica i tuženik sudjelovali u stjecanju te zajedničke imovine, tuženik pretežito kroz angažman na radnom mjestu i rukovođenju zajedničke firme, a tužiteljica radom u toj firmi, skrbi o mlt. tek rođenom djetetu i skrbi o starijem sinu i o kućanstvu, a onda je i pravilno, a primjenom odredbe čl. 287. ZBPO-a i utvrdio da je suvlasnički udio svakog od bračnih drugova u toj imovini u po ½ dijela.

16. Glede žalbenih navoda tuženika, u tom dijelu, valja navesti da nije bilo sporno da je tuženik svojim radnim angažmanom doprinio stjecanju predmetne nekretnine, ali i da je tužiteljica, obzirom na njeno stanje (trudnoća u vrijeme sklapanja tog Ugovora -70) radom u zajedničkoj firmi i skrbi o mlt. djeci i kućanstvu, doprinijela stjecanju te imovine, pa je prvostupanjski sud pravilno taj doprinos utvrdio podjednakim.

17. Isto tako, iako je tuženik dobio dionice nominalne vrijednosti 14.500,00 DEM nema dokaza da bi te dionice tada bile i prodane, a nema dokaza ni za koji iznos, sam tuženik ističe da je taj novac od te kupoprodaje potrošio i za kupnju navedenog zemljišta, ali i da je time otplatio iznos kupoprodaje za stan ((6.124,75 DEM-70), pa prvostupanjski sud ispravno ne prihvaća kao dokazanu tu tvrdnju tuženika, pa je žalba tuženika neosnovana i u tom dijelu.

18. Međutim, žalba stranaka je osnovana u dijelu pobijane presude koji se "tiče" stana kao zajedničke imovine stranaka i veličine suvlasničkog udjela stranaka na istom, pobijana presuda u tom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ona ne može ispitati jer ista nema razloga o odlučnim činjenicama, presuda u tom dijelu proturječi sama sebi i razlozima presude, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude, o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a na koju "upiru" i stranke u aktualnim žalbama.

19. Naime, nije sporno da je predmetni stan stečen tijekom trajanja bračne zajednice stranaka (2. prosinca 1996.) i on, onda, predstavlja zajedničku imovinu bračnih drugova-stranaka.

20. Kod utvrđenja veličine suvlasničkih udjela stranaka prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženiku za kupnju stana odobren popust od 70% kao invalidu Domovinskog rata, pa mu taj dio (postotak) priznaje kao posebnu imovinu.

20.1. Međutim, tuženiku je taj invaliditet priznat (tek) 12. ožujka 2010. (19) odnosno 15. svibnja 2020. (18-20), a sam Ugovor o kupoprodaji stana je sačinjen 2. prosinca 1996. (8,9) pa nije jasno kako je onda tuženik ostvario taj popust za pravo koje mu je tek kasnije priznato.

20.2. Isto tako, u Izračunu cijene stana jednokratnom uplatom od 2. prosinca 1996. koja je sačinjena uz navedeni Ugovor razvidno je postojanje rubrike "Popust na žrtve rata" i brojka 70 (27) pa je moguće da je tuženiku, kao kupcu, priznat taj popust, ali je onda valjalo razjasniti je li onda i tužiteljica koja je bila stanar u tom stanu i imala stanarsko pravo na tom stanu, isto, tako žrtva rata i odnosi li se taj popust i na tužiteljicu.

21. Kako te odlučne činjenice nisu (dostatno), a ni valjano razjašnjene, to se onda u tom dijelu pobijana presuda ne može ni ispitati.

22. Glede žalbenog navoda tuženika u tome da tužbeni zahtjev tužiteljice nije podoban za raspravljanje, valja navesti da je tužiteljica tužbeni zahtjev postavila prema stanju zemljišne knjige, činjenica da predmetna zgrada u kojoj se nalazi predmetni stan nije etažirana i nije povezana knjiga položenih ugovora i zemljišna knjiga, ne može, po ocjeni ovog suda, sprječavati tužiteljicu da ostvaruje pretendiranu pravnu zaštitu i ne može se tužiteljicu prisiljavati da ona prethodno provodi postupak povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora, etažiranje zgrade sa, moguće velikim brojem stanara, jer bi to za nju bio znatan, izvjesno i nemoguć (financijski) teret, a što bi onda nju onemogućavalo u njenom pravo na pristup sudu, pa je žalba tuženika neosnovana u tom dijelu.

23. Slijedom svega navedenog valjalo je onda odlučiti kao u izreci, a temeljem odredbi čl. 368. i 369. ZPP-a.

24. U ponovljenom postupku valja, dakle, utvrditi udio svakog od bračnih drugova u stjecanju suvlasništva predmetne nekretnine, a tu svoju odluku, u tom dijelu, prvostupanjski sud valja jasno i potpuno obrazložiti.

25. Uvažavanjem žalbi stranaka protiv dijela odluke o glavnoj stvari, valjalo je onda ukinuti i odluku o troškovima postupka (točka V. izreke) i u tom dijelu predmet vratiti na ponovno odlučivanje (čl. 164. st. 4. ZPP-a).

26. Odluka o troškovima žalbi stranaka temelji se na primjeni odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Puli-Pola, 11. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Mirna-Nada Terlević Sebastijan