REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Kž-497/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Sene Midžić Putigna, kao predsjednice vijeća, te Dorijane Dolenec Kujundžić i Gabrijele Marčeta Ferić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Adelite Vitasović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika HŠ, [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 311. st. 1. i 2. Kaznenog zakona (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, dalje u tekstu: KZ/97) i dr., odlučujući o žalbi optuženika HŠ podnesenoj putem branitelja Andreja Ilića, odvjetnika iz Zagreba protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-222/2019-24 od 21. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženika HŠ, preinačava se prvostupanjska presuda, na način da se:

Temeljem čl. 453. t. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 dalje u tekstu: ZKP/08)

optuženik HŠ (ranije H), OIB: [osobni identifikacijski broj], sin P i Đ, r.L, rođen **.**.1952. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, električar, sa završenom srednjom stručnom spremom, nezaposlen, korisnik socijalne pomoći u mjesečnoj visini od 800,00 kuna, udovac, bez djece, bez imovine, vojsku služio u JNA 1971. i HV-u 1991., odlikovan

oslobađa optužbe

da bi:

u Zagrebu, u ostavinskom postupku kojeg je pokrenuo i koji se vodio kod Javnog bilježnika Željke Horvat Pernar iz Zagreba, Savska cesta 9, u predmetu poslovni broj O-6762/06 iza pokojne PŠ iz [adresa], umrle **.**.1935., na ročištu održanom 5. svibnja 2009. neistinito naveo tijekom sačinjavanja rodoslovlja da je praunuk ostaviteljice te brat od ĐŠ, koja je praunuka od ostaviteljice, svjestan činjenice da navedeno ne odgovara istini, slijedom čega je Javni bilježnik nemajući razloga za sumnju donio Rješenje o nasljeđivanju broj O-6762/06, UPP/OS-175/06 od 30. lipnja 2010., pravomoćno 22. srpnja 2010. kojim je proglašen nasljednikom kao pranećak ostaviteljice u polovici dijela, dok je drugu polovicu dijela naslijedila ĐŠ, navodno njegova sestra, kojim rješenjem su zajedno naslijedili pravo korištenja groba na Mirogoju, odjel RKT, polje 9A, razred I, broj groba 49, svjestan činjenice da nije pranećak ostaviteljice kao niti brat ĐŠ te kao takav zakonski nasljednik te da mu ne pripada pravo utvrđeno navedenim Rješenjem,

dakle, dovođenjem u zabludu nadležnog tijela učinio da ovo u javnoj ispravi, zapisniku ili knjizi ovjeri štogod nezakonito što ima služiti kao dokaz u pravnom prometu,

pa da bi počinio kazneno djelo ovjerovljavanjem neistinitog sadržaja iz čl. 315. st. 1. i 2. KZ/97, a kažnjivo po čl. 315. st. 2. KZ/97.

II. Uslijed navedenog preinačava se pobijana presuda glede odluke o kazni na način da se: optuženiku HŠ za produljeno kazneno djelo iz čl. 311. st. 2. u svezi s čl. 61. KZ/11, za koje je oglašen krivim, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci; za kazneno djelo iz čl. 224. st. 4. u svezi s čl. 61. KZ/97, za koje je oglašen krivim, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te se temeljem čl. 60 KZ/97 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca. Temeljem čl. 67. KZ/97 optuženiku HŠ izriče se uvjetna osuda, te se određuje da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca neće izvršiti ukoliko optuženik HŠ u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.

III. U preostalom dijelu žalba optuženika HŠ, odbija se kao neosnovana, te se u preostalom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-222/2019-24 od 21. rujna 2022. temeljem odredbe čl. 455. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik HŠ (ranije H) oglašen je krivim da je počinio pod toč.1. kaznena djela protiv vjerodostojnosti isprava - produljeno kazneno djelo krivotvorenjem isprave iz čl. 311. st. 1. i 2. u svezi s čl. 61. KZ/97, a kažnjivo po čl. 311. st. 2. u svezi s čl. 61. KZ/97, te ovjerovljavanjem neistinitog sadržaja iz čl. 315. st. 1. i 2. KZ/97, a kažnjivo po čl. 315. st. 2. KZ/97, te pod toč.2. produljeno kazneno djelo protiv imovine - prijevarom iz čl. 224. st. 1. i 4. u svezi s čl. 61. KZ/97, a kažnjivo po čl. 224. st. 4. u svezi s čl. 61. KZ/97, a sve u svezi s čl. 60. KZ/97.

1.1. Optuženiku HŠ je temeljem odredbe čl. 311. st. 2. u svezi s čl. 61. KZ/97 za kazneno djelo iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ/97 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci; temeljem odredbe čl. 315. st. 2. u svezi s čl. 61. KZ/97 za kazneno djelo iz čl. 315. st. 1. i 2. KZ/97 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci, temeljem odredbe čl. 224. st. 4. u svezi s čl. 61. KZ/97 za kazneno djelo iz čl. 224. st. 1. i 2. KZ/97 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 godine, te je temeljem odredbe čl. 60. KZ/97 optuženik HŠ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci.

1.2. Temeljem odredbe čl. 67. KZ/97 optuženiku HŠ je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od 5 godina ne počini novo kazneno djelo.

1.3. Temeljem odredbe čl. 158. st. 2. ZKP/08 oštećena LŠ je sa postavljenim imovinsko pravnim zahtjevom u cijelosti upućena u parnicu.

1.4. Temeljem odredbe čl. 82. st. 1. i 2. KZ/97 u svezi s čl. 500. st. 1. i 2. ZKP/08 od optuženika HŠ oduzeta je imovinska korist stečena počinjenjem kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. KZ/97. Novčani iznos od 90.000,00 kuna predstavlja imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom. Utvrđeno je da je novčani iznos postao imovina Republike Hrvatske, te je naloženo optuženiku HŠ da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos, uplatom u Državni proračun Republike Hrvatske, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

1.5. Temeljem odredbe čl. 145. st. 2. t. 1. i t. 6. ZKP/08 optuženik HŠ obvezan je naknaditi troškove kaznenog postupka i to troškove paušala u iznosu od 100,00 eura, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

2. Protiv pobijane presude pravodobnu žalbu podnosi optuženik HŠ putem branitelja Andreja Ilića, odvjetnika iz Zagreba zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se ukine pobijana presuda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola je nakon razgledavanja dopisom poslovni broj KŽ-DO-575/2023-3 od 18. listopada 2023. vratilo spis.

5. Žalba optuženika HŠ je djelomično osnovana.

6. Nije prihvatljiva tvrdnja žalitelja optuženika HŠ kako prvostupanjski sud nije obrazložio kakvu bi štetu pretrpio TŠ pa da bi zbog toga počinio bitnu povredu odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08. Presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama pa tako i vezano uz radnje kaznenog djela počinjenog na štetu TŠ. Pobijanom presudom utvrđeno je da je TŠ predao novčani iznos od 75.000,00 kuna optuženiku HŠ na ime sklopljenog ugovora o ustupu prava korištenja grobnog mjesta te da je time pribavio protupravnu imovinsku korist.

7. Žalitelj smatra kako optuženik HŠ nije počinio kazneno djelo ovjeravanja neistinitog sadržaja iz čl. 315. st. 1. KZ/97 opisano u toč.1. izreke presude iz razloga što drži da optuženik HŠ nije doveo u zabludu javnog bilježnika. Rješenje koje je donio javni bilježnik da je doneseno na osnovu provedenog ostavinskog postupka, te da je bilježnik dužan provesti dokaze u cilju utvrđenja da li je optuženik srodnik ili nije. Smatra da zapisnik o ostavinskoj raspravi u kojem stoji nešto neistinito što je optuženik HŠ rekao ne može poslužiti ni za što u pravnom prometu. Optuženik HŠ da je odgovoran samo za sadržaj zapisnika, ali ne i za sadržaj rješenja o nasljeđivanju. Smatra da ni okolnost što je rješenje o nasljeđivanju predao u Gradsko groblje nije počinio kazneno djelo iz čl. 315. st. 2. KZ/97 jer da zakon traži da je isprava nastala dovođenjem nadležnog tijela u zabludu, a da javni bilježnik nije doveden u zabludu.

8. U pravu je žalitelj kada navodi da je prvostupanjski sud pogrešno u radnjama optuženika HŠ (opisano pod toč.1.) utvrdio elemente kaznenog djela ovjerovljavanja neistinitog sadržaja iz čl. 315. st. 1. i 2. KZ/97, a kažnjivo po čl. 315. st. 2. KZ/97. Navedeno kazneno djelo postoji ako nadležni organ prenosi podatke primljene od stranke neposredno u javnu ispravu, zapisnik ili knjigu, kao istinite, ali ne ako na temelju takvih podataka donosi svoju odluku. Iz činjeničnog opisa razvidno je da je naznačeno kako je javni bilježnik donio odluku na temelju neistinite izjave optuženika o stupnju srodstva. U konkretnom slučaju bilježnik nije ovjerio izjavu optuženika HŠ, već je donio odluku nakon provedenog ostavinskog postupka. Nasljednička izjava optuženika HŠ sama po sebi nije dokaz u pravnom prometu. Javni bilježnik nije samo ovjerio sadržaj izjave već je proveo ostavinski postupak u kojem je bio dužan utvrđivati činjenice te izvesti dokaze radi provjere izjava stranaka. Stoga je za to kazneno djelo iz čl. 315. st. 2. KZ/97 optuženika HŠ oslobodio od optužbe.

9. Žalitelj smatra da optuženik HŠ nije počinio radnje kaznenog djela prijevare opisano u toč.2. alineja 1 izreke presude u odnosu na NŠ. Iz iskaza NŠ da proizlazi da mu je optuženik HŠ rekao da se kod javnog bilježnika vodi postupak radi nasljeđivanja što odgovara sadržaju ovjerene izjave optuženika HŠ od 18. siječnja 2010. (list 281 spisa) s tim da je optuženik HŠ novac na ime predujma zaprimio 27. listopada 2009. kako stoji u optužnici, a ostavinski postupak da je završio tek 30. lipnja 2010. Žalitelj smatra da iz navedenog proizlazi kako optuženik HŠ nikoga nije doveo u zabludu niti je imao namjeru dovesti u zabludu NŠ. Tome u prilog da govori okolnost što je optuženik HŠUV dana 6. travnja 2010. izdao punomoć (list 283 spisa) kojim ga je ovlastio da ga zastupa u ostavinskom postupku, te omogućio NŠ da provjeri istinitost tvrdnji u ostavinskom postupku koji se vodi, a FŠ da je u tu svrhu angažirao i odvjetnika Šimuna Babića (list 279 spisa) koji je predao punomoć u taj ostavinski postupak. U iskazu je NŠ izjavio kako optuženik HŠ nije mogao isposlovati da bude jedini vlasnik na grobu pa da je zbog toga odustao od kupnje. Optuženik HŠ mu je u cijelosti vratio uplaćeni iznos na ime predujma, a iz čega proizlazi da optuženik HŠ nije doveo u zabludu UŠ kome je novac vraćen, te da nije postupao s prijevarnom namjerom jer inače novac ne bi vratio. Uz to da novac od 10.000,00 kuna koji je isplaćen optuženiku HŠ da ne predstavlja znatnu imovinsku korist, pa da je riječ o kaznenom djelu iz čl. 224. st. 1. KZ/97, za koje je zastara nastupila 27. listopada 2019..

10. Nisu osnovane tvrdnje žalitelja da optuženik HŠ nije postupao s prijevarnom namjerom te da nije doveo u zabludu NŠ. Prvostupanjski sud je utvrdio kako je optuženik HŠ s EŠ dogovorio kupoprodaju navedenog grobnog mjesta za iznos od 38.000,00 kuna (5.000,00 eura), te da mu je neistinito naveo da je zakonski nasljednik u ostavinskom postupku te da će naslijediti grob na Mirogoju. Obzirom da je optuženik HŠ dao neistinite podatke u ostavinskom postupku da je pranećak ostaviteljice, a brat ĐŠ pranećakinje ostaviteljice, a da je prethodno inicirao i sastavljanje smrtovnice u kojem je ĐŠ naznačio kao praunuku ostaviteljice, i da je bio svjestan da su navedeni podaci neistiniti, te da je potom s ciljem upisa u grobni očevidnik uporabio i neistinite isprave koje nisu izdali javni bilježnici Sanja Barbarić i Jasminka Ankon, to tvrdnje žalitelja da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenice nije prihvatljiva. Imajući u vidu da je iznos kupoprodajne cijene prema ugovoru iznosio 38.000,00 kuna, to je namjera optuženika HŠ nije bila ograničena na 10.000,00 kuna kapare koju je optuženik HŠ dobio od oštećenog NŠ. Okolnost što je NŠ naknadno odustao od sklapanja kupoprodajnog ugovora ne isključuje postojanje prijevarne namjere kod optuženika HŠ, koji nije uspio ostvariti realizirani sav kupoprodajni iznos. Okolnost što je naknadno vratio iznos predujma ne isključuje postojanje prijevarne namjere jer je time optuženik HŠ samo nadoknadio štetu. Okolnost što je oštećeniku i njegovom odvjetniku omogućio da izvrše uvid u ostavinski spis ne isključuje postojanje prijevarne namjere kako to tvrdi žalitelj, već ukazuje da je oštećenika NŠ time optuženik HŠ održavao u zabludi da je nasljednik i da mu pripada pravo na grobno mjesto koje mu je namjeravao prodati.

11. Žalitelj smatra da optuženik HŠ nije poduzeo ni radnju kaznenog djela prijevare opisano u toč.2. alineja 2.. Navodi kako nije postupao optuženik HŠ prijevarno jer da LŠ nikad nije doveo u zabludu vezano uz mogućnost upisa samo ½ dijela, te smatra da je kupac odgovoran što se nije pravovremeno informirao, a da je oštećena odustala od ugovora zbog nemogućnosti upisa za koji optuženik nije odgovoran. Da se radi o građansko-pravnom odnosu, a ne o prijevarnoj namjeri. Da je LŠ raskinula ugovor i tražila povrat 15.000,00 kuna, te da je nastupila zastara kaznenog djela 21. studenog 2021..

12. Suprotno takvim navodima žalitelja optuženika HŠ pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da je optuženik HŠ neistinito predočio oštećenima LŠ i OŠ da je sukorisnik navedenog grobnog mjesta te sa LŠ sklopio ugovor o ustupanju prava korištenja grobnog mjesta kojim je njoj ustupljena polovica grobnog mjesta za 5.000,00 eura, odnosno protuvrijednost od 38.000,00 kuna. Dodatno u ugovoru o kupoprodaji nadgrobnog uređaja prodaje polovicu istog za iznos od 15.000,00 kuna/2.000,00 eura. Na ime predujma plaćeno je optuženiku HŠ 2.000,00 eura tj. protuvrijednost 15.000,00 kuna. Imajući u vidu da je optuženik HŠ u predmetu poslovni broj O-6762/2006 dao neistinite podatke na temelju čega je doneseno neistinito Rješenje o nasljeđivanju pozivanje žalitelja na sadržaj tog rješenja ne upućuje na to da bi se radilo o građansko-pravnom odnosu već upućuje na postojanje prijevarne namjere kao što je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud. Navod žalitelja da su se kupci trebali raspitati vezano uz potrebu postojanja suglasnosti drugih suvlasnika za prijenos grobnog mjesta kojim prebacuje odgovornost na druge te to ne isključuje prijevarnu namjeru koju je pravilno prvostupanjski sud utvrdio. Imajući u vidu da se ugovor odnosio na iznos od 38.000,00 kuna, to namjera optuženika HŠ nije bila ograničena samo na ostvareni iznos od 15.000,00 kuna, a do realizacije kupoprodajnog ugovora nije došlo jer je izvršenim provjerama od strane OŠ utvrđeno da optuženik HŠ nije vlasnik-korisnik navedenog groba.

13. Nisu osnovane ni tvrdnje žalitelja da je radnje koje je optuženik HŠ poduzeo opisane pod toč.2. alineja 3. na štetu TŠ ne predstavljaju radnje kaznenog djela prijevare obzirom se TŠ uspio upisati u grobni očevidnik, pa da za njega nije nastala šteta. Pravilno je suprotno tome utvrdio prvostupanjski sud da je optuženik PŠUV lažno predočio da je korisnik navedenog grobnog mjesta te da je s njim sklopio ugovor o ustupu prava grobnog mjesta, a kojim mu ustupa navedeni grob u cijelosti za novčani iznos od 75.000,00 kuna. Optuženik HŠ je pri tom bio svjestan da nije pranećak ostaviteljice ni brat ĐŠ, te da nije zakonski nasljednik pokojnice, a da je rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-6762/2006 kojim je on upisan kao korisnik groba doneseno na osnovu njegovih neistinitih tvrdnji, te je bio svjestan da je prethodno navedeno grobno mjesto ustupio LŠ. Imajući u vidu da je do upisa optuženika HŠ došlo na temelju neistinitih isprava, te počinjenih kaznenih djela krivotvorenja, to je i upis optuženika HŠ u očevidnik groblja nezakonit. Okolnost što oštećenik ne potražuje naknadu štete ne isključuje postojanje prijevarne namjere optuženika HŠ tempore criminis ni postojanje kaznenog djela već je razlog za oduzimanje ostvarene imovinske koristi.

14. Radnje koje je optuženik HŠ poduzeo u odnosu na oštećenog NŠ, LŠ i OŠ, te TŠ opisane pod toč.2, alineja 1., alineja 2. i alineja 3. predstavljaju radnje jednog produljenog kaznenog djela prijevare kao što je to pravilno kvalificirao prvostupanjski sud u pobijanoj presudi iz čl. 224. st. 1. i st. 4. u svezi s čl. 61. KZ/97, a kažnjivo po čl. 224. st. 4. u svezi s čl. 61. KZ/97, a sve u svezi čl. 60. KZ/97.

15. Djelo je pravno označeno prema najtežem obliku kao dovršeno kazneno djelo neovisno o tome što je optuženik HŠ pod toč.2. alinejom 1. i alinejom 2. nije uspio realizirati sav ugovoreni iznos. Njegova namjera pri tom nije bila ograničena samo na iznos kapare koji je realizirao, pa se ne radi o osnovnom obliku kaznenog djela za koje bi nastupila zastara, a za kazneno djelo iz čl. 224. st. 4. u svezi s čl. 61 KZ/97 nije nastupila zastara.

16. Suprotno navodima žalitelja pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da je optuženik HŠ počinio kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava i to produljeno kazneno djelo krivotvorenje isprave iz čl. 311. st. 1. i 2. u svezi s čl. 61. KZ/97 obzirom da je optuženik HŠ dao neistinite podatke u ostavinskom postupku poslovni broj O-6762/2006 u kojem je naveo da je prednik ostaviteljice, te brat ĐŠ svjestan činjenice da to ne odgovara istini, a uslijed čega je javni bilježnik donio rješenje o nasljeđivanju kojim je kao pranećak proglašen nasljednikom na ½ dijela, a u druga ½ dijela nasljednica ĐŠ na grobnom mjestu polje 9A, razred I, broj groba 49 svjestan činjenice da nije pranećak ostaviteljice te da nije zakonski nasljednik i da mu ne pripada navedeno pravo, te bio svjestan da je istog neistinito pribavio. Uz to je optuženik HŠ pribavio i neistinito rješenje o nasljeđivanju od javnog bilježnika Sanje Barbarić poslovni broj O-6762/2006, UPP/OS-175/2006 od 30. lipnja 2010., s naznakom pravomoćnosti 22. srpnja 2010. iza pok.PŠ umrle **.**.1935. u kojem je navedeno da je jedini zakonski nasljednik i da u cijelosti nasljeđuje korištenje navedenog groba. Navedeno rješenje nije izdano od navedenog javnog bilježnika, te se na istom nalazio neoriginalni pečat i neoriginalni potpis. Optuženik HŠ je pribavio i neistinito rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Jasminke Ankon iz Zagreba poslovni broj O- 2702/2007, UPP/OS-245/2007 od 11. listopada 2012., pravomoćno 20. listopada 2012. iza pok.ĐŠ, navodno umrle **.**.2005., kojim se proglašava njezinim zakonskim nasljednikom kao njezin brat, a koji nije izdao navedeni javni bilježnik, te se na njemu nalazi neoriginalni pečat i neoriginalni potpis javnog bilježnika. Pri tom je optuženik HŠ bio svjestan da navedena rješenja javni bilježnici Jasminka Ankon i Sanja Barbarić nisu izdali te da su na njima neoriginalni pečati i potpisi, a bio je svjestan da je dao neistine podatke javnoj bilježnici Željki Horvat Pernar, no unatoč navedenom podnio je prijedlog za upis navedenog grobnog mjesta u očevidnik groblja Mirogoj, pa je tako 6. listopada 2011. priložio uz prijedlog za upis rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-6762/2006 iza pok.PŠ koji je donijela javna bilježnica Željka Horvat Pernar temeljem čega je upisano njegovo sukorištenje navedenog groba u ½ dijela sa ĐŠ, a dana 2. travnja 2012. ponovno podnio prijedlog za upis navedenog grobnog mjesta kojem je priložio neistinito rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-6772/2006 od javnog bilježnika Sanje Barbarić, a koje ona nije izdala, a u kojem je navedeno da je on u cijelosti korisnik navedenog grobnog mjesta, te ponovno podnio prijedlog za upis grobnog mjesta kojem je priložio rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-2702/2007 javnog bilježnika Jasminke Ankon koji je navedena bilježnica nije izdala, iza pok.ĐŠ, a temeljem kojeg je upisano njegovo pravo korištenja navedenog groba u cijelosti. Time je optuženik HŠ uporabio kao prave neistinita rješenja koja nisu izdali javni bilježnici Jasminka Ankon i Sanja Barbarić, kao i rješenje koje je izdala javna bilježnica Željka Horvat Pernar na osnovu neistinitih podataka koje je optuženik dao u svom rodoslovlju.

17. Predmetnim rješenjima se utvrđuju činjenice od značaja za pravni promet, a djelo je počinjeno glede javne isprave. Pravilno je prvostupanjski sud kvalificirao navedeno kazneno djelo kao produljeno kazneno djelo krivotvorenjem isprave opisano u čl. 311. st. 1. i 2. u svezi s čl. 61. KZ/97, a kažnjivo po čl. 311. st. 2. u svezi s čl. 61. KZ/97.

18. Prvostupanjski sud ispitao je postojanje pravnog kontinuiteta i utvrdio da kazneno djelo iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ/97 odgovara biću kaznenog djela iz čl. 278. st. 1. i 3. KZ/11, te da kazneno djelo prijevare iz čl. 224. st. 4. u svezi s čl. 61. KZ/97 ima pravni kontinuitet u kaznenom djelu prijevare iz čl. 236. st. 1. i 2. KZ/11.

19. Nakon što je utvrdio postojanje pravnog kontinuiteta utvrdio je da je KZ/97 blaži. Pri tom se rukovodio visinom zapriječene kazne, obzirom je za kazneno djelo iz čl. 224. st. 4. KZ/97 propisana kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci do 5 godina, dok je za kazneno djelo iz čl. 236. st. 2. KZ/11 propisana kazna zatvora od 1 godine do 8 godina. Uz to je kao blaži KZ/97 primijenio obzirom se uvjetna osuda sukladno čl. 67. KZ/97 mogla izreći za izrečenu kaznu zatvora u trajanju do 2 godine, dok se prema KZ/11 može izreći za kaznu zatvora u trajanju do 1 godine.

20. Budući da žalba podnesena u korist optuženika HŠ zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži i žalbu zbog oduzete imovinske koristi te sankcije o kazni ili uvjetnoj osudi drugostupanjski sud je ispitao presudu i iz tog osnova.

21. Pravilno je prvostupanjski sud oduzeo imovinsku korist od optuženika HŠ u ukupnom iznosu od 90.000,00 kuna tj. novčani iznos koji je ostvario radnjama produljenog kaznenog djela protiv imovine - prijevarom opisanog pod toč.2. alineja 2 iznosa od 15.000,00 kuna na štetu LŠ i OŠ, te radnjama opisanog pod toč.2. alineja 3 iznos od 75.000,00 kuna na štetu TŠ.

22. Budući je donesena oslobađajuća presuda za kazneno djelo iz čl. 315. st. 1 i 2. KZ/97, preinačena je i presuda glede odluke o kazni na način da je izrečena nova jedinstvena kazna za dva kaznena djela za koja je oglašen krivim. Tako je optuženiku za kazneno djelo produljeno kazneno djelo krivotvorenja iz čl. 311. st. 2. u svezi s čl. 61. KZ/97 utvrđena kazna zatvora od 6 mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 224. st. 4. u vezi s čl. 61. KZ/97 kazna zatvora od 1 godine, te mu je izrečena nova jedinstvena kazna od 1 godine i 3 mjeseca. Optuženiku HŠ su kao olakotne okolnosti cijenjene: neosuđivanost, da je optuženik HŠ osoba visoke životne dobi od 70 godina, kao i protek vremena od preko 10 godina od počinjenja djela a u kojem roku se optuženik nije pojavio kao počinitelj novih kaznenih djela. Olakotno mu je cijeni okolnost da je narušenog zdravlja; da je srčani bolesnik kome su ugrađena dva stenta, da ima bolesni prostatu i da se liječi u PB Vrapče od PTSP uzrokovanog sudjelovanjem u Domovinskom ratu i boravkom u logoru. Iako otegotne okolnosti nisu utvrđene prilikom odmjere sankcije vođeno je računa o težini kaznenog djela, stupnju krivnje, da je dio štete namiren ali da je ostvarena značajna imovinska korist od 90.000,00 kuna čije je oduzimanje naloženo.

23. Na jedinstvenu kaznu zatvora od 1 godine i 3 mjeseca primijenjena je uvjetna osuda temeljem čl. 67. KZ/97, te određeno da se jedinstvena kazna u trajanju od 1 godine i 3 mjeseca neće izvršiti ukoliko optuženik HŠ u roku od 5 godina ne počini novo kazneno djelo. Navedena sankcija je primjerena da zadovolji zahtjeve generalne i individualne prevencije, te će se njome postići svrha kažnjavanja.

24. Slijedom navedenih razloga primjenom odredbi čl. 486. st. 1. ZKP/08 prvostupanjska presuda preinačena je na način kako je to navedeno u izreci ove drugostupanjske presude.

25. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 1., t. 5., t. 6., t. 9. - t. 11., st. 2. ZKP/08.

U Puli-Pola 11. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Sena Midžić Putigna