Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Kž-209/2024-2
Šibenik, Ul. Stjepana Radića 81
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Dijane Jakoliš kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Horvat kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. ZP, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st.1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18.- dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi privatnog tužitelja BP podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, posl. br. K-690/2022-21 od 18. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 06. veljače 2025.
r i j e š i o j e :
Prihvaća se žalba privatnog tužitelja, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, posl. br. K-690/2022-21 od 18. travnja 2024. na temelju čl. 453. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12– Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje: ZKP/08.) oslobođena je od optužbe opt. ZP zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 1. KZ/11, za koje kazneno djelo se tereti privatnom tužbom privatnog tužitelja BP.
1.1. Na temelju čl. 149. st. 3. ZKP/08 privatni tužitelj BP obvezan je nadoknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u iznosu od 200,00 eura, na ime paušalne svote u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude te nužne izdatke optužene i nužne izdatke i nagradu branitelja optužene, u visini koja će biti određena posebnim rješenjem.
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio privatni tužitelj BP po punomoćniku Hrvoju Alajbegu, odvjetniku u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te "svih ostalih zakonskih razloga", s prijedlogom da se pobijana prvostupanjska presuda preinači na način da se opt. ZP proglasi krivom zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 1. KZ/11 na štetu privatnog tužitelja BP i obveže na plaćanje troškova kaznenog postupka, podredno pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje "pred drugim sucem ili vijećem"
3. Odgovor na žalbu privatnog tužitelja podnijela je opt. ZP, po branitelju Milanu Jurčeviću, odvjetniku u Splitu s prijedlogom da se žalba privatnog tužitelja odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Žalba privatnog tužitelja je osnovana.
5. Bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 se sastoji u tome što su razlozi o odlučnim činjenicama u znatnoj mjeri proturječni. Naime, prvostupanjski sud u razlozima presude (toč. 19) najprije navodi da nije na nedvojben način utvrđena da se optužena obratila riječima sadržanim u privatnoj tužbi PP, jer da svjedok AP ispitan na raspravi ne navodi kada je telefonski razgovarao sa optuženom niti je na raspravi kazao da bi prenio sadržaj svog telefonskog razgovora s optuženom privatnom tužitelju, da je na raspravi kazao da je optužena u tom telefonskom razgovoru rekla "ako se BP nešto dogodi" pri čemu nije mogao točno ponoviti riječi ali da se radilo o obliku verbalne prijetnje, koje su izrečene u afektu i smatra da se nije radilo o ozbiljnoj prijetnji. Stoga, zaključuje prvostupanjski sud, ni sam svjedok AP s kojim bi optužena telefonski razgovarala nije potvrdio riječi u privatnoj tužbi, a prethodno ispitan isti svjedok (u Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu 19. prosinca 2019.) također nije potvrdio da je sadržaj telefonskog razgovora prenio privatnom tužitelju i da mu optužen nije izričito rekla da sadržaj njihovog telefonskog razgovora prenese privatnom tužitelju BP. To su razlozi za donošenje presude kojom se optužena oslobađa od optužbe po osnovu iz čl. 453. toč. 3. ZKP/08 jer nije dokazano da je počinila djelo za koje se optužuje. Odmah nakon toga, dakle iznošenja razloga kojom se optužena oslobađa od optužbe jer nije dokazano da je počinila djelo za koje se optužuje, također u toč. 19. obrazloženja pobijane presude, prvostupanjski sud navodi da ono zbog čega se optužena tereti privatnom tužbom se ne bi radilo o ozbiljnoj prijetnji, jer ne proizlazi kojim zlom se prijeti, pa kako nema ozbiljne prijetnje što je obilježje kaznenog djela za koje se optužena tereti iz čl. 139. st. 1. KZ/11, to da se ne radi o tom kaznenom djelu, već da bi se eventualno radilo o "grubom negodovanju" zbog narušenih i neriješenih odnosa, unutar "hijerarhije ABC". Ovi potonji razlozi koje je prvostupanjski sud navodi su razlozi za donošenje oslobađajuće presude po osnovu iz čl. 453. toč. 1. ZKP/08 jer djelo za koje se optužuje po zakonu nije kazneno djelo. Nadalje, u toč. 20. obrazloženja pobijane presude se navodi da sud nije našao dokaz da bi optužena uputila riječi koje se navode u privatnoj tužbi jer privatni tužitelj svoje uvjerenje o upućenoj prijetnji temelji isključivo na "povjerenju" koje ima prema svjedoku ČP, što po prvostupanjskom sudu ne daje dovoljan stupanj sigurnosti i ne može predstavljati niti osnovanu sumnju da bi optužena počinila djelo za koje se tereti (što bi bio razlog oslobađanja od optužbe po osnovi iz čl. 453. toč. 3. ZKP/08), a potom odmah nastavlja da sadržaj riječi iz privatne tužbe nemaju obilježje kaznenog djela prijetnje i da se te riječi ne mogu uzeti kao ozbiljna prijetnja, da iz njih ne proizlazi kojim zlom se prijeti, pa kako nema ozbiljne prijetnje što je obilježje kaznenog djela za koje se tereti optužena po privatnoj tužbi, da se ne radi o kaznenom djelu prijetnje (što bi bio razlog za oslobođenje od optužbe po osnovu iz čl. 453. toč. 1. ZKP/08).
6. Premda je ova presuda morala biti ukinuta kako je navedeno, valja navesti da nije od odlučnog značaja za postojanje predmetnog kaznenog djela od koje osobe je oštećeni BP čuo za upućene mu riječi prijetnje navedene u privatnoj tužbi, da li je to čuo od svjedoka PP ili od optužene, s obzirom da bi privatni tužitelj za te prijetnje, prema navodima u privatnoj tužbi saznao. Dakle, izrečene prijetnje za koje se tereti optužena da ih je izrekla bi došle do osobe kojoj su namijenjene i upućene. Isto tako nije od značaja da li je optužena izričito rekla svjedoku PP da to što bi mu kazala preko telefona prenese privatnom tužitelju BP, bitno je da je to preneseno, odnosno da su izrečene prijetnje došle do osobe kojoj su bile namijenjene i upućene. Isto tako treba imati u vidu da nije od odlučujućeg značaja za postojanje predmetnog kaznenog djela da li je počinitelj namjeravao ostvariti svoje prijetnje. Naime, ovo kazneno djelo postoji ako su prijetnje po svojoj naravi i okolnostima pod kojima su izrečene podobne izazvati osjećaj ustrašenosti i uznemirenosti kod osobe kojoj su upućene. Radnja počinjenja ovog kaznenog djela je ozbiljna prijetnja, a ozbiljna prijetnja je usmjerena na nanošenje nekog zla drugoj osobi i cilj prijetnje nanošenjem zla je kod te osobe kojoj se prijeti izazvati osjećaj straha, nespokojstva i nesigurnosti.
6.1. U svijetlu naprijed iznesenog u predmetnom slučaju će trebati razjasniti, ponovnim ispitivanjem svjedoka LP, koji u svom svjedočkom iskazu tvrdi da on smatra da se nije radilo o ozbiljnim prijetnjama, zbog čega je onda, nakon četiri mjeseca (studeni 2018. - 26. ožujka 2019.) uopće imao potrebu spominjati telefonski razgovor kojeg je imao u studenom 2018. sa optuženom. Nadalje, privatni tužitelj tvrdi da je AP kada mu je to govorio (prenosio navodne prijetnje optužene) bio "jako, jako, jako zabrinut", a s druge strane AP ispitan kod državnog odvjetnika 19. prosinca 2019. izjavljuje da on smatra "da se nije radilo o ozbiljnim prijetnjama, a polazeći od nje kao osobe koja je po svom karakteru jedna mirna osoba, nije agresivna, kršćanskih svjetonazora", a na raspravi 20. rujna 2023. da je poziv optužene ZP "shvatio kao poziv čovjeka za kojem trebam posredovati". Naprijed navedeno je potrebno razjasniti ponovnim ispitivanjem svjedoka PP i privatnog tužitelja BP, a po potrebi provesti i njihovo suočenje. Također će biti potrebno razjasniti, obzirom da privatni tužitelj BP tvrdi da su ga riječi prijetnje optužene koje mu je prenio svjedok AP "strašno uznemirile", da je bio "u strahu za svoj život", da je prijetnje shvatio kao prijetnje smrću i da je AP kad mu je to prenio što je rekla optužena "bio jako, jako, jako zabrinut", kako to da te prijetnje koje su kod njega proizvele "smrtni strah" prijavljuje policiji, i to u pisanom obliku tek 21. lipnja 2019., dakle gotovo tri mjeseca od kada mu je svjedok AP prenio. Treba razmotriti da li tako postupa osoba koja bi se nalazila u takvom strahu za svoj život, kako to u svom iskazu opisuje privatni tužitelj, ili je pak podnošenje kaznene prijave privatnog tužitelja protiv optužene i cijeli ovaj postupak motiviran nekim drugim ( manje časnim) razlozima a ne strahom od optužene. Nadalje treba razjasniti, obzirom na to kako su te riječi za koje se optužena tereti djelovale na privatnog tužitelja prema njegovoj tvrdnji, da li je o tome obavijestio, nakon što je saznao za te prijetnje od PP, svoje nadređene na ABC gdje je zaposlena i on i optužena ili nadređene u ABC ABC ABC kojoj pripada. Ako nije, iz kojih razloga to nije napravio. Osim toga, biti će potrebno razjasniti da li je u tom razdoblju od kad bi mu je AP prenio riječi prijetnje koje bi u telefonskom razgovoru sa svjedokom kazala optužena, a to je 29. ožujka 2019. prema navodima privatnog tužitelja, pa do podnošenja pisane kaznene prijave policiji ( 21. lipnja 2019.), susretao sa optuženom, makar i na fakultetu, jesu li razgovarali, surađivali, a ako se utvrdi da jesu, trebao bi objasniti kako je to mogao obzirom da je od iste zbog prijetnji bio u "strahu za svoj život". U tom pravcu, ako se ukaže potrebnim, ispitat će se svjedoci koji bi o tome trebali imati saznanja, kao što su npr. tadašnji dekan i kolege profesori fakulteta na kojem su i privatni tužitelj i optužena u inkriminirano vrijeme radili.
7. Slijedom svega naprijed navedenog, trebalo je riješiti kao u izreci, na temelju čl. 483. ZKP/08, time da će prvostupanjski sud u ponovljenom suđenju otkloniti povrede na koje mu je ukazano u ovom rješenju, izvesti sve već provedene dokaze, kao i nove ukoliko će ih naći opravdanim, te će ukupnost tako izvedenih dokaza valjano analizirati, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti i međusobnom odnosu, pa ih kao takve ocijeniti. Novu odluku prvostupanjski sud je dužan, sukladno čl. 459. st. 5. ZKP/08 valjano i temeljito obrazložiti.
U Šibeniku, 06. veljače 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Nives Nikolac
