Poslovni broj: UsI-2058/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PROKURATOR d.o.o., OIB: 10663543913, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po zakonskom zastupniku TĐ, direktoru trgovačkog društva, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije sigurnosti cesta i žičara, Odjela inspekcije sigurnosti državnih, županijskih i lokalnih cesta, OIB: 22874515170, sa sjedištem u [adresa], p.p. 256, radi otklanjanja utvrđenih nedostataka, nakon javne i usmene rasprave zaključene 23. siječnja 2025. u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije sigurnosti cesta i žičara, Odjela inspekcije sigurnosti državnih, županijskih i lokalnih cesta, KLASA: UP/I-340-07/24-03/106, URBROJ: 530-08-3-3-24- 1 SD od 22. srpnja 2024.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 23. kolovoza 2024. protiv rješenja tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije sigurnosti cesta i žičara, Odjela inspekcije sigurnosti državnih, županijskih i lokalnih cesta, KLASA: UP/I-340-07/24-03/106, URBROJ: 530-08-3-3-24- 1 SD od 22. srpnja 2024., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi kako je osporeno rješenje nezakonito. Naime, odredbom čl. 26. Zakona o inspekciji cestovnog prometa i cesta (Narodne novine br. 22/14, 98/19 i 114/22) je propisano kako je inspektor ovlašten donijeti rješenje u obavljanju inspekcijskog nadzora kojim će naredit otklanjanje utvrđenih nepravilnosti: ako utvrdi da se prijevoz u cestovnom prometu ne obavlja u skladu s međudržavnim sporazumima, zakonima i drugim propisima kojima se uređuje obavljanje prijevoza u cestovnom prometu, sigurnost prometa na cestama ili ako utvrdi nedostatke i nepravilnosti na cestama koje su u suprotnosti s propisima o cestama, te u svim slučajevima u kojima je ovlašten u člancima 13., 14., 15. i 16. ovoga Zakona. Zakonom o cestama je propisano što se smatra javnom cestom, a što zaštitnim pojasom, pa tako zaštitni pojas predstavlja zemljište uz javnu cestu. S obzirom da je sukladno gore navedenom čl. 26. Zakona o inspekciji cestovnog prometa i cesta inspektor ovlašten donijeti rješenje kojim će narediti otklanjanje utvrđenih nepravilnosti samo u slučajevima ako utvrdi nedostatke i nepravilnosti na cestama, a ne i na zaštitnom pojasu ceste, to je očito kako nije bio ovlašten donijeti osporeno rješenje jer reklamni panoi nisu postavljeni na cesti, već na privatnom zemljištu koje se nalazi uz cestu. Nadalje, prema čl. 16. Zakona o inspekciji cestovnog prometa i cesta, inspektor je ovlašten u obavljanju inspekcijskog nadzora u unutarnjem i međunarodnom cestovnom prometu narediti: - privremenu obustavu radova koji se izvode na javnim cestama i u njihovu zaštitnom pojasu suprotno odredbama Zakona o cestama i drugih propisa iz djelatnosti cesta, - otklanjanje nedostataka na cestama ili u njihovu zaštitnom pojasu koji ugrožavaju sigurnost prometa, - privremenu zabranu odvijanja prometa na javnim cestama ili njihovu dijelu ako utvrdi da se na njima ne može sigurno odvijati promet, - obustavu prometa cestovnih motornih vozila koja zbog svojih tehničkih svojstava ili načina na koji obavljaju prijevoz mogu nanijeti štetu cesti ili njezinom dijelu. Iz ovoga jasno proizlazi kako inspektor nije bio ovlašten na donošenje osporenog rješenja, s obzirom da reklame koje se nalaze u zaštitnom pojasu ne ugrožavaju sigurnost prometa na cestama, niti se igdje u rješenju spominjalo da reklame ugrožavaju sigurnost prometa na cestama. Također i sama činjenica da su reklame tu postavljene preko 10 godina jasno pokazuje kako ne ugrožavaju sigurnost prometa. Osim navedenog, tužitelj ističe kako reklamne konstrukcije na kojima se nalaze reklame FAVBET i RIVIERE nisu u njegovom vlasništvu, već da je on samo postavio reklame na navedenim konstrukcijama. Također je bitno istaknuti kako su sve reklame navedene u pobijanom rješenju postavljene prije stupanja na snagu Zakona o cestama. Tužitelj isto tako drži kako bi u slučaju izvršenja pobijanog rješenja nastala velika šteta za njega, s obzirom da na tim oglasnim panoima oglašava dugogodišnje klijente. Slijedom svega gore navedenog tužitelj smatra pobijano rješenje nezakonitim, odnosno u upravnom postupku koji je prethodio donošenju istog povrijeđena su pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, došlo je do pogrešne primjene pravnog propisa na temelju kojeg se riješila upravna stvar te je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno, pa tužbenim zahtjevom predlaže donijeti presudu kojom će sud poništiti osporeno rješenje tuženika.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom osporio sve tužbene navode tužitelja pri čemu u pretežitom dijelu ponavlja navode obrazloženja osporenog rješenja, pa je predložio da sud tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan.

3.U sporu je održana rasprava 23. siječnja 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio zakonski zastupnik tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno s prilogom, odgovor na tužbu tuženika, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika u privitku odgovora na tužbu.

5.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

6.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

8.Naime, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije sigurnosti cesta i žičara, Odjela inspekcije sigurnosti državnih, županijskih i lokalnih cesta, KLASA: UP/I- 340-07/24-03/106, URBROJ: 530-08-3-3-24-1 SD od 22. srpnja 2024. , točkom I. naređuje se tužitelju da ukloni sve svoje reklame iz zaštitnog pojasa državne ceste DC 1, dionica 18 i 118, brze ceste Solin-Klis, točkom II. riješeno je kako je tužitelj dužan izvršiti naložene radnju iz točke I. u roku od 30 (trideset) dana od dana dostave ovog rješenja, dok je točkom III. riješeno da nakon što izvrši naložene radnje iz točke I. tužitelj je dužan u roku od 8 (osam) dana po isteku roka iz točke II. ovog rješenja pisanim putem o tome obavijestiti ovu inspekciju, te je osporeno rješenje doneseno pozivom na odredbe članaka 13. 16. i 26. Zakona o inspekciji cestovnog prometa i cesta ("Narodne novine", br. 22/14, 98/19 i 114/22), članka 96. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", br. 47/09 i 110/21), u svezi s člankom 111. i 112. Zakona o cestama („Narodne novine", br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22 i 4/23).

9.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za donošenje osporenog rješenja, između ostalog je li tuženik uopće bio nadležan donijeti predmetno rješenje, kao i je li u provedenom postupku činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i na isto potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, uslijed čega je sporna zakonitost akta tuženika u cijelosti.

10. Odredbom čl. 10. st.1. podst. 1. Zakona o inspekciji cestovnog prometa i cesta („Narodne novine“, br. 22/14, 98/19 i 114/22) propisano je da inspektori u sklopu provođenja nadzora iz članka 3. ovoga Zakona obavljaju sljedeće poslove: – ako inspekcijskim nadzorom utvrde da je povrijeđen zakon ili drugi propis, naređuju otklanjanje utvrđenih nedostataka, odnosno nepravilnosti u određenom roku, izriču zakonom ili drugim propisom utvrđenu prekršajnu kaznu, odnosno podnose prijavu državnom tijelu zbog kaznenog djela.

Odredbom čl. 26. istog Zakona propisano je da u obavljanju inspekcijskog nadzora, ako drugim propisom nije drukčije određeno, inspektor će donijeti rješenje kojim će narediti otklanjanje utvrđenih nepravilnosti ako utvrdi da se prijevoz u cestovnom prometu ne obavlja u skladu s međudržavnim sporazumima, zakonima i drugim propisima kojima se uređuje obavljanje prijevoza u cestovnom prometu, sigurnost prometa na cestama ili ako utvrdi nedostatke i nepravilnosti na cestama koje su u suprotnosti s propisima o cestama, te u svim slučajevima u kojima je ovlašten u člancima 13., 14., 15. i 16. ovoga Zakona.

Odredbom čl. 31. st. 1. Zakona o inspekciji cestovnog prometa i cesta („Narodne novine“, br.: 22/14, 98/19 i 114/22) propisano je da u obavljanju poslova nadzora inspektor na temelju ovoga Zakona donosi rješenje kojim se naređuje otklanjanje nezakonitosti.

Odredbom čl. 4. Zakona o cestama („Narodne novine“, br.: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22 i 4/23) propisano je da javnu cestu čine:

– cestovna građevina (donji stroj, kolnička konstrukcija, most, vijadukt, podvožnjak, nadvožnjak, propust, tunel, galerija, potporni i obložni zid, nasip, pothodnik i nathodnik),

– građevine za odvodnju ceste i pročišćavanje otpadnih voda sakupljenih na cestovnoj građevini,

– zemljišni pojas s obiju strana ceste potreban za nesmetano održavanje ceste širine prema projektu ceste, a najmanje jedan metar računajući od crte koja spaja krajnje točke poprečnog presjeka ceste,

– cestovno zemljište u površini koju čine površina zemljišta na kojoj prema projektu treba izgraditi ili je izgrađena cestovna građevina, površina zemljišnog pojasa te površina zemljišta na kojima su prema projektu ceste izgrađene ili se trebaju izgraditi građevine za potrebe održavanja ceste i pružanja usluga vozačima i putnicima te naplatu cestarine predviđeni projektom ceste (objekti za održavanje cesta, upravljanje i nadzor prometa, naplatu cestarine, benzinske postaje, servisi, parkirališta, odmorišta i drugi),

– građevine na cestovnom zemljištu, za potrebe održavanja ceste i pružanja usluga vozačima i putnicima te naplatu cestarine, predviđene projektom ceste,

– stabilni mjerni objekti i uređaji za nadzor vozila,

– priključci na javnu cestu izgrađeni na cestovnom zemljištu,

– prometni znakovi i uređaji za nadzor i sigurno vođenje prometa i oprema ceste (prometni znakovi, svjetlosni uređaji, telekomunikacijski stabilni uređaji, instalacije i rasvjeta u funkciji prometa, cestovne značke, brojila prometa, instalacije, uređaji i oprema u tunelima, oprema parkirališta, odmorišta i slično),

– građevine i oprema za zaštitu ceste, prometa i okoliša (snjegobrani, vjetrobrani, zaštita od osulina i nanosa, zaštitne i sigurnosne ograde, zaštita od buke i drugih štetnih utjecaja na okoliš i slično).

Odredbom čl. 57. st. 1. istog Zakona propisano je da je zabranjeno poduzimati bilo kakve radove ili radnje na javnoj cesti bez suglasnosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionara, dok je stavkom 2. istog članka propisano da u suglasnosti iz stavka 1. ovoga članka određuje se način i uvjeti izvođenja radova te nadzor nad obavljanjem radova.

11.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio osporeno rješenje, ovo stoga što i ovaj sud drži da su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve pretpostavke da bi se tužitelju naredilo otklanjanje utvrđenih nedostataka s obzirom da je u upravnom postupku nedvojbeno utvrđeno kako je on postavio reklamne panoe u zaštitnom pojasu državne ceste DC 1, dionica 18 i 118, brze ceste Solin-Klis bez suglasnosti i posebnih uvjeta Hrvatskih cesta d.o.o., čime je neprijeporno postupio protivno odredbi čl. 57. st. 1. Zakona o cestama, slijedom čega je na temelju mjerodavnih odredbi Zakona o inspekciji cestovnog prometa i cesta inspektor cesta bio ovlašten donijeti rješenje kojim se tužitelju naređuje otklanjanje utvrđenih nedostataka, pa sud nalazi da osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, kao i da su u konkretnoj upravnoj stvari pravilno primijenjene mjerodavne materijalno pravne odredbe.

12.Sud najprije nalazi potrebnim navesti kako iz podataka upravnog spisa dostavljenog od strane tuženika u privitku odgovora na tužbu, proizlazi da su Hrvatske ceste d.o.o., Poslovna jedinica [adresa], Tehnička ispostava Split, dostavile tuženiku predstavku u kojoj navode da su reklamni panoi postavljeni uz državnu cestu DC 1, dionica 18 i 118, (brza cesta Solin Klis) na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], k.č.z 262/1, 243/1, k. o. [katastarska općina], koji se nalaze u zaštitnom pojasu ceste rezervirane za promet motornih vozila (sa posebnim upravljanjem) i postavljeni su bez suglasnosti Hrvatskih cesta d.o.o., suprotno odredbama Zakona o cestama i Zakona o sigurnosti prometa na cestama. U predstavci Hrvatske ceste d.o.o. ističu da su uputili stranci Prokurator d.o.o. dopis kojim traže uklanjanje reklamnih panoa na gore navedenim česticama te da su dobili odgovor kako nije riječ o njihovim panoima (iako je na rubovima panoa oznaka njihove tvrtke) te s obzirom da se stranka oglušila na pisano upozorenje stoga su inspekciji cesta dostavili predmet na postupanje. Iz spisa nadalje proizlazi kako je 5. lipnja 2024. obavljen inspekcijski nadzor državne ceste DC 1, dionica 18 i 118, brza cesta Klis-Solin koja je namijenjena isključivo za promet motornih vozila te je tom prilikom utvrđeno da je tvrtka PROKURATOR d.o.o. u zaštitnom pojasu državne ceste DC 1, dionica 18, kod km 7+514, desno, na udaljenosti od cca 6 metara postavila reklamu "EMEZETA-MERKURY", u zaštitnom pojasu državne ceste DC 1, dionica 18, kod km 7+650, desno, na udaljenosti od cca 8 metara od ruba kolnika postavila reklamu automat kluba "ADMIRAL", u zaštitnom pojasu državne ceste DC 1, dionica 118, kod km 0+577 i km 0+580, na udaljenosti od cca 9 metara od ruba kolnika brze ceste Solin-Klis postavila je reklame automat klubova "RIVIERA" i "FABET", a koje se djelomično nalaze i u cestovnom zemljištu, o čemu je sastavljen zapisnik, te su fotografirani predmetni reklamni panoi, a fotografije su priložene zapisniku i čine njegov sastavni dio. Iz spisa je nadalje razvidno kako je 8. srpnja 2024., na poziv u ured višeg inspektora cesta na adresi [adresa], pristupio MĐ, vlasnik i direktor tvrtke PROKURATOR d.o.o., te je izjavio da su navedene reklame u zapisniku bile postavljene prije donošenja Zakona o cestama. Reklame "FAVBET" i "RIVIERA" koje su postavljene kod km 0+577 i 0+586 državne cesti DC 1, dionica 118, nosive konstrukcije reklama da nisu u vlasništvu tvrtke PROKURATOR d.o.o., dok je tvrtka PROKURATOR d.o.o. na navedenim konstrukcijama postavila reklame automat klubova "FAVBET" i "RIVIERA", a nakon što je zakonskom zastupniku tužitelja pročitan zapisnik isti je izjavio kako nema primjedbi na utvrđeno činjenično stanje te je zapisnik vlastoručno potpisao. Uslijed utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno da je tvrtka PROKURATOR d.o.o. predmetne reklamne panoe na navedenim lokacijama postavila u zaštitnom pojasu državne ceste DC 1, brze ceste Solin-Klis koja je namijenjena isključivo za promet motornih vozila, na udaljenosti manjoj od 100 metara od ruba kolnika, bez suglasnosti Hrvatskih cesta d.o.o., a što je protivno odredbi članka 59. Zakona o cestama, tuženik je donio osporeno rješenje od 22. srpnja 2024. naprijed citirane izreke, protiv kojeg je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

13.Glede tužbenih prigovora kojima tužitelj osporava da bi inspektor cesta uopće bio nadležan donijeti rješenje kojim se tužitelju naređuje otklanjanje utvrđenih nedostataka, kao i da se tuženik prilikom donošenja osporenog akta pozvao na pogrešne materijalno pravne odredbe, prije svega za navesti je kako u smislu odredbe čl. 3. Zakona o inspekciji cestovnog prometa i cesta inspektor cesta provodi inspekcijski nadzor nad fizičkim i pravnim osobama koje temeljem ovoga Zakona nadzire na način da poduzima predviđene mjere s ciljem nadzora nad provedbom odredaba zakona, podzakonskih i drugih propisa u području između ostalog i sigurnosti prometa na cestama, pa imajući u vidu prethodno citirane odredbe čl. 10. st. 1. podst. 1., čl. 26. i čl. 31. st. 1. istog Zakona, neprijeporno je da je inspektor cesta kod utvrđenja da je upravo tužitelj postavio reklamne panoe u zaštitnom pojasu državne ceste DC 1, dionica 18, kod km 7+514, desno, na udaljenosti od cca 6 metara "EMEZETA- MERKURY", u zaštitnom pojasu državne ceste DC 1, dionica 18, kod km 7+650, desno, na udaljenosti od cca 8 metara od ruba kolnika automat kluba "ADMIRAL", te u zaštitnom pojasu državne ceste DC 1, dionica 118, kod km 0+577 i km 0+580, na udaljenosti od cca 9 metara od ruba kolnika brze ceste Solin-Klis automat klubova "RIVIERA" i "FAVBET", a koje se djelomično nalaze i u cestovnom zemljištu, koji su pak postavljeni bez suglasnosti Hrvatskih cesta d.o.o., dakle kod stanja stvari da je tužitelj postupio protivno odredbi čl. 57. st. 1. Zakona o cestama, neupitno bio nadležan donijeti rješenje kojim tužitelju naređuje otklanjanje utvrđenih nedostataka, pri čemu je pravilno primijenio mjerodavne materijalno pravne odredbe.

14.Također, ujedno je za nadodati kako inspektor cesta poduzima mjere u cilju nadzora propisa koji se odnose između ostalog i na sigurnosti prometa na cestama, pa uzimajući u obzir naprijed citirane zakonske odredbe i njihovo smisleno tumačenje, koncesionar, odnosno Hrvatske ceste d.o.o. daje suglasnost za postavljanje reklame u zaštitnom pojasu uz javnu cestu ako ona zbog svog sadržaja, položaja te odnosa prema javnoj cesti ne ugrožava sigurnost prometa, pa kod stanja stvari da je tužitelj postavio predmetne reklamne panoe bez zakonom uvjetovane suglasnosti koncesionara, te postupio protivno odredbama Zakona o cestama to je zakonito cestovni inspektor naredio njihovo uklanjanje. Ujedno, za kazati je i kako tužitelj neutemeljeno prigovora da postavljanjem reklamnih panoa ne bi bila ugrožena sigurnost prometa, odnosno da takvo što uopće nije utvrđeno i obrazloženo, ovo stoga što svako postavljanje bilo kakvih predmeta bez prethodno ishođene suglasnosti ili posebnih uvjeta od strane ovlaštenog koncesionara, u ovom slučaju Hrvatskih cesta d.o.o., već samo po sebi predstavlja ugrozu sigurnosti prometa, kod kojeg stanja stvari je nesumnjivo da je tuženik, odnosno inspektor cesta bio nadležan donijeti osporeno rješenje.

15.Vezano za prigovore koji se odnose na samu lokaciju postavljenih reklamnih panoa, za kazati je kako je prema podacima spisa u provedenom upravnom postupku nedvojbeno utvrđeno da se reklamni panoi, koji su postavljeni na lokalitetima pobliže opisanim točkom 13. obrazloženja ove presude, sasvim sigurno nalaze u zaštitnom pojasu državne ceste, budući da zaštitni pojas za državnu cestu iznosi 25,00 metara, što je pak razvidno i iz zapisnika o obavljenom inspekcijskom pregledu od 5. lipnja 2024., posebice iz fotografija sačinjenih na licu mjesta koje su priložene zapisniku i čine njegov sastavni dio.

16.U odnosu pak na tvrdnje tužitelja kako on nije vlasnik reklamnih konstrukcija na kojima su postavljene reklame "RIVIERA" i "FAVBET", za kazati je kako kod nedvojbenog stanja stvari i to da je upravo tužitelj postavio predmetne reklamne panoe, koju okolnost je zakonski zastupnik tužitelja izričito priznao kada je 8. srpnja 2024., po pozivu u Uredu višeg inspektora cesta saslušan u svojstvu stranke, nakon čega je zapisnik vlastoručno bez primjedbi potpisao, potpuno je jasno da su bile ispunjene zakonske pretpostavke da se upravo tužitelju koji je postavio konkretne reklamne panoe naredi otklanjanje utvrđenih nedostataka na način kako je to učinjeno osporenim rješenjem, slijedom čega okolnost je li tužitelj i vlasnik predmetnih reklamnih panoa nije od nikakvog utjecaja na zakonitost rešenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora.

17.Isto tako, od nikakvog utjecaja na zakonitost osporenog rješenja nije ni vrijeme u kojem bi bili postavljeni predmetni reklamni panoi, to pak kod nedvojbenog stanja stvari i to da su upravo na dan provođenja inspekcijskog nadzora (5. lipnja 2024.) na državnoj cesti isti zatečeni, koje je tužitelj na tom mjestu postavio bez suglasnosti Hrvatskih cesta d.o.o., koje nesumnjivo nije bio ovlašten postaviti bez takve suglasnosti, pa bez obzira kada su reklamni panoi točno postavljeni na tom lokalitetu, u okolnostima da su isti zatečeni u vrijeme inspekcijskog nadzora, to pak nedvojbeno znači da je tužitelj postupio protivno odredbi čl. 57. st. 1. Zakona o cestama, zbog čega je tuženik zakonito postupio kada je osporenim rješenjem tužitelju naredio otklanjanje utvrđenih nedostataka, pri čemu nije povrijedio zakon na štetu tužitelja.

18.Ujedno, za navesti je i kako je upravni postupak zakonito proveden, u kojem je pak činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, pa sud ne nalazi da bi u provedenom postupku došlo do povrede bilo kojeg od načela upravnog postupka, niti je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, a također niti obrazloženje osporenog rješenja nije u suprotnosti s mjerodavnom odredbom čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku.

19.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

20.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

U Splitu, 11. veljače 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju PROKURATOR d.o.o., sa sjedištem u [adresa], uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, Upravi za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektoru inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službi inspekcije sigurnosti cesta i žičara, Odjelu inspekcije sigurnosti državnih, županijskih i lokalnih cesta, sa sjedištem u [adresa], p.p. 256, uz zapisnik od 23. siječnja 2025. i zapisnik o objavi,

- u spis.