REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3408/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nevenka Baran, u pravnoj stvari tužitelja BLT ENERJİ ELEKTRİK ENERJİSİ TOPTAN SATIŞ SANAYİ VE TİCARET ANONİM ŞİRKETİ iz Republike Turske, Gaziantep, Inönü Caddesi br. 22 Sahinbey, OIB: 31390535150, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Ostermann i Partneri, odvjetničko društvo, d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, protiv tuženika GEOEN d.o.o. za energetiku i graditeljstvo, sa sjedištem u [adresa], OIB: 38872670168, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Planinić, Šoljić i partneri d.o.o. Zagreb, Tkalčićeva 73A, radi utvrđenja ništetnosti odluka skupštine i određivanja privremene mjere, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv dijela rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2102/2020-12 od 20. siječnja 2021., 11. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2102/2020-12 od 20. siječnja 2021. u točki 2. izreke.

Obrazloženje

1. Dijelom rješenja označenim u izreci ovog rješenja sud prvog stupnja je odredio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja postupaka koji se vode pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojevima P-1089/2020, P-1846/2020, P-1860/2020 i P-1993/2020. Tako je prvostupanjski sud riješio na temelju odredbi članka 213. stavka 1. točke 1. u vezi članka 12. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19) jer je ocijenio da je između stranaka sporno pitanje aktivne legitimacije tužitelja u ovoj pravnoj stvari (je li tužitelj član društva tuženika o čemu se vodi spor pod poslovnim brojem P-1846/2020 pa da li stoga može u ovom postupku tražiti utvrđenje ništetnosti odluke skupštine tuženika) te jesu li VZ i EZ članovi uprave društva tuženika budući da su oni za članove uprave imenovani odlukama skupštine društva tuženika a o ništetnosti tih odluka se vode sporovi pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojevima P-1089/2020 i P-1860/2020; predmet koji se vodi pod poslovnim brojem P-1993/2020 je vezan za ranije odluke skupštine društva Geoen d.o.o.. Zbog navedenog, prvostupanjski sud smatra da odluka u ovom predmetu u kojem je tužitelj (kao član društva tuženika) podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti određenih odluka skupštine društva tuženika od 3. studenoga 2020. ovisi o odlukama koje će sud donijeti u navedenim predmetima pa je stoga prekinuo ovaj spor do pravomoćnog okončanja tih sporova.

2. Protiv točke 2. izreke rješenja žalbu su podnijele obje stranke. Tužitelj žalbom pobija taj dio rješenja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i postupka osiguranja, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj ističe da je u ovom postupku podnio tužbu radi utvrđivanja ništetnima odluka skupštine tuženika održane 3. studenoga 2020. te je u vezi s time podnio i prijedlog za donošenjem privremene mjere zabrane primjene tih odluka skupštine jer bi provođenjem takvih ništetnih odluka društvu mogla nastati nepopravljiva šteta (članak 363.b Zakona o trgovačkim društvima). Žalitelj ističe da se u postupku osiguranja odredbe Zakona o parničnom postupku primjenjuju na odgovarajući način prema članku 21. Ovršnog zakona, no kako je tužitelj predložio i mjeru osiguranja pa se radi o postupku u kojem je propisana hitnost postupanja, sud nije smio prekinuti postupak osiguranja radi rješavanja prethodnog pitanja; pri tome, žalitelj se poziva na odluku Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ovr-270/19 od 7. veljače 2020 prema kojoj sud u ovršnom postupku ne može odrediti prekid postupka zbog rješavanja prethodnog pitanja već samo iz razloga iz članka 212. Zakona o parničnom postupku. Žalitelj je u prijedlogu za određivanjem privremene mjere opširno obrazložio prijetnju nastanka višemilijunske nenadoknadive štete jer je na temelju ništetne skupštinske odluke društvo Geoen d.o.o. došlo pod kontrolu za to neovlaštenih pojedinaca. U nastavku žalbe tužitelj navodi da sud smatra prethodnim pitanjima tko je ovlašten zastupati tuženika i je li tužitelj član društva tuženika te se poziva na obrazloženje rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-145/20 od 29. siječnja 2021. prema kojem je tužitelj i dalje član društva tuženika. Nadalje, žalitelj navodi da je u čak četiri privremene mjere na razini vjerojatnosti utvrđeno da je tužitelj član društva tuženika i tko je ovlašten zastupati tuženika. Osim toga, tužitelj ističe da je sud mogao razdvojiti postupak u odnosu na privremenu mjeru kao hitni postupak o kojem je potrebno hitno odlučiti (i o kojem je isti sud već odlučio u postupku s istim činjenično-pravnim stanjem; P-1993/2020), a k tome ako je sud svoje činjenična utvrđenja temeljio na registarskom stanju u kojem to stanje ukazuje na jedan zaključak, a tužitelj dostavi cijeli niz pravomoćnih privremenih mjera koje ukazuju na suprotni zaključak, sud prilikom odlučivanja u hitnom postupku ne može zaključiti da je nešto sporno i čekati da drugi sud donese pravomoćnu presudu već mora utvrditi što od navedenog ima jaču dokaznu snagu. Nadalje, žalitelj smatra da ni registarsko stanje sud ne može uzeti u obzir budući da su iz sudskog registra vidljive zabilježbe privremenih mjera koje se odnose na zabranu primjene ništetnih odluka skupštine. Prema tome, budući da je tužitelj na razini vjerojatnosti dokazao da je i dalje (većinski) član društva tuženika, a uzimajući u obzir da nije ni pozvan na predmetnu skupštinu od 3. studenoga 2020., time je na razini vjerojatnosti dokazan i predmetni tužbeni zahtjev iako žalitelj ističe da isti nije ni nužno dokazivati u svrhu izdavanja privremene mjere; pri tome žalitelj se poziva na obrazloženje rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1993/20 kojim je taj sud odredio privremenu mjeru. Žalitelj stoga predlaže da drugostupanjski sud bez odgode ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje radi žurnog odlučivanja o prijedlogu za donošenje privremene mjere.

2.1. Tuženik žalbom pobija točku 2. izreke rješenja smatrajući da u konkretnom predmetu nisu ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje prekida postupka. Žalitelj ističe da je tužitelj prestao biti član tuženika te je sud trebao odlučiti o prigovorima nedostatka pravnog interesa i pomanjkanja aktivne legitimacije. Tuženik ističe da je tužitelju prestalo članstvo u društvu tuženika jer nije ispunio svoje obveze iz članka 7. Društvenog ugovora i članaka 391. i 406.a Zakona o trgovačkim društvima te je prvostupanjski sud donio rješenje o upisu od 19. listopada 2020. poslovni broj Tt-20/38900-3, a koje je potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4847/2020 od 7. prosinca 2020. Žalitelj se poziva i na odredbu članka 411. Zakona o trgovačkim društvima te ističe da je u odnosu na društvo član samo onaj koji je upisan u knjizi poslovnih udjela i o čijem je članstvu obaviješten registarski sud. Žalitelj smatra da je sud prijedlog za određivanje privremene mjere morao odbiti jer nisu ispunjene pretpostavke iz članka 363.b Zakona o trgovačkim društvima te ističe da je privremena mjera donesena u predmetu poslovni broj P-1993/20 ukinuta rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj P-415/21 od 1. veljače 2021. Prema tome, budući da tuženik ima samo jednog člana koji je ovlašten donijeti skupštinske odluke identične odlukama od 3. studenoga 2022., određivanje privremene mjere iz člana 363.b Zakona o trgovačkim društvima je bespredmetno i nesvrsishodno. Žalitelj predlaže drugostupanjskom sudu da ukine ili preinači pobijano rješenje.

2.2. Žalbe su dostavljene na odgovore. Odgovor na tuženikovu žalbu je podnio tužitelj koji ističe da odvjetnici iz odvjetničkog društva Planinić, Poljić i Partneri d.o.o. nisu ovlašteni za zastupanje tuženika jer je odluka o imenovanju članova uprave ništetna. U odnosu na pozivanje tuženika na pravomoćno rješenje registarskog suda poslovni broj Tt-20/38900-3 od 19. listopada 2020. kojim je tužitelj brisan kao član društva tuženika, tužitelj ističe da je registarski postupak strogo formalni izvanparnični postupak kojim se sporne činjenice ne dokazuju, a u parničnom postupku sud ispituje je li isključenje tužitelja provedeno na zakonit način (zbog čega bi upis brisanja tužitelja bio ništetan); pri tome, tužitelj ističe da se pred istim prvostupanjskim sudom poslovni broj P-2091/2020 vodi postupak radi utvrđenja ništetnosti upisa na temelju članka 72.c Zakona o sudskom registru. U nastavku odgovora na žalbu tužitelj, između ostalog, ističe da nije valjano isključen iz društva tuženika pa predlaže da Visoki trgovački sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovni postupak radi odlučivanja o tužiteljevu prijedlogu za određivanje privremene mjere.

3. Obje žalbe stranaka su osnovane.

3.1. Ispitavši prvostupanjsko rješenje u pobijanoj točki 2. izreke temeljem odredbe članka 365. stavaka 1. i 2., te članka 381. Zakona o parničnom postupku u granicama razloga određenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u dijelu primjene materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja donio nepravilnu odluku.

4. Tužitelj je u tužbi i podnesku od 11. studenoga 2020. naveo da traži utvrđenje ništetnim odluka skupštine društva tuženika od 3. studenoga 2020. kojim je za predsjedavajućeg skupštine izabran VZ, zatim odluke o izmjeni društvenog ugovora pobliže navedene u tužbenom zahtjevu te odluka o opozivu uprave i o imenovanju uprave društva tuženika koje su pobliže navedene u tužbenom zahtjevu. Tužitelj je u tužbi naveo da je on imatelj poslovnih udjela u društvu tuženika premda je u sudskom registru brisano tužiteljevo „vlasništvo” 80% udjela zbog nepostupanja po obvezi uplate dodatnih činidbi, no sud je rješenjem o privremenoj mjeri poslovni broj Ovr-145/20 od 7. rujna 2020. privremeno regulirao sporni odnos na način da je utvrdio da do pravomoćnog okončanja spora ne postoji tužiteljeva obveza dodatnih činidbi, a to je pravomoćno rješenje suda dostavljeno na registarski spis Tt-20/38900 prije donošenja rješenja o brisanju tužiteljeva „vlasništva” poslovnih udjela. Nadalje, tužitelj je u tužbi naveo da je protiv tuženika podnio tužbu radi utvrđenja da je tužitelj imatelj 80% poslovnih udjela u tuženiku o čemu se vodi spor pod poslovnim brojem P-1846/20 te je taj spor zabilježen u sudskom registru. Osim toga, tužitelj je naveo i da je sud rješenjem privremenoj mjeri poslovni broj P-1993/20 od 10. studenoga 2020. zabranio primjenu odluke o imenovanju EZ kao člana uprave ovlaštenog na pojedinačno i samostalno zastupanje tuženika donesene na ništetnoj odluci Skupštine tuženika od 20. listopada 2020., no tuženik je 3. studenoga 2020. ponovno održao skupštinu na kojoj tužitelj nije bio pozvan, a samim time ni prisutan. Zbog navedenog, tužitelj je tražio utvrđenje ništetnim svih odluka koje su donesene na skupštini društva od 3. studenoga 2020.; osim toga, tužitelj je tražio i da se donese rješenje o privremenoj mjeri kojim bi se zabranila primjena odluke skupštine od 3. listopada 2020. ističući, između ostalog, da VZ i EZ poduzimaju štetne radnje jer su izdali u ime tuženika i ustupali nepostojeće zadužnice i bjanko zadužnice u ukupnom iznosu od 90 milijuna kuna bez ikakve pravne osnove u svrhu koje bi te zadužnice bile izdane.

4.1. S obzirom na to da je tuženik u odgovoru na tužbu od 14. siječnja 2021. sa str. 2010.-2018. spisa osporio aktivnu legitimaciju ističući da tužitelj više nije član društva tuženika jer je brisan iz sudskog registra kao član društva tuženika rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-20/38900-3 od 19. listopada 2020., a to je rješenje potvrdio Visoki trgovački sud Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4847/21 od 7. prosinca 2020. Između stranaka je sporno je li tužitelj aktivno legitimiran u ovom sporu. Budući da se između stranaka vodi spor pod poslovnim brojem P-1846/20 radi utvrđenja da je tužitelj zakoniti imatelj poslovnih udjela (o čemu je u sudskom registru upisana zabilježba spora), a da tužitelj protiv tuženika vodi sporove radi utvrđenja ništetnosti odluka skupštine društva tuženika od 15. lipnja 2020. (P-1089/20), od 12. listopada 2020 (P-1860/20) i od 20. listopada 2020. (P-1993/20), to prvostupanjski sud smatra da s obzirom na donesene privremene mjere kao i predmete tužbenih zahtjeva u drugim parničnim predmetima treba sačekati da se o tim predmetima riješi. S obzirom na navedeno, sud prvog stupnja je donio pobijano rješenje.

5. Prethodno, ovaj sud napominje da tužitelj osnovano ističe da je on podnio i prijedlog za osiguranje određivanjem privremene mjere u smislu članka 363.b Zakona o trgovačkim društvima smatrajući da bi se odlukom/odlukama skupštine tuženika od 3. studenoga 2020. društvu tuženika mogla pričiniti nepopravljiva šteta. Upravo zbog navedenog, sud prvog stupnja je trebao odlučiti o osnovanosti tužiteljeva prijedloga za određivanjem predložene mjere osiguranja ne prekidajući konstitutivnom odlukom ovaj postupak. Naime, i ovaj sud kao i Županijski sud u Rijeci u odluci poslovni broj Gž Ovr-270/19 od 7. veljače 2020. (na koju odluku se tužitelj poziva u žalbi) smatra da se odredbe Zakona o parničnom postupku na odgovarajući način primjenjuju na postupak osiguranja, a što znači da je u postupku osiguranja moguć prekid tog postupka samo iz razloga propisanih odredbom članka 212. Zakona o parničnom postupku, no ne i onda kada je sud odlučio da sam ne rješava prethodno pitanje.

5.1. Prema tome, čak neovisno o tome ima li tužitelj aktivnu legitimaciju, a što bi moglo predstavljati prethodno pitanje, sud prvog stupnja je morao odlučiti o tome je li tužiteljev prijedlog za određivanjem privremene mjere osnovan vodeći pri tome računa bi li bez određivanja te mjere društvu tuženika bila pričinjena nenadoknadiva šteta. Međutim, sud prvog stupnja nije tako postupio pa je već samo iz tog razloga pobijano rješenje valjalo ukinuti.

6. Nadalje, točno je da odluka o tome je li tužitelj član društva tuženika utječe na aktivnu legitimaciju tužitelja da tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti odluka skupštine društva tuženika od 3. studenoga 2020. Međutim, u konkretnom je predmetu između stranaka nesporna činjenica da je tužitelj ranije bio upisan kao član društva u knjizi poslovnih udjela i u sudskom registru, a o tome je li tužitelj i sada član društva tuženika se vodi spor pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1846/20 u kojem je taj sud rješenjem od 21. listopada 2020. dopustio zabilježbu spora u sudskom registru. Zbog navedenog, tužitelj je prema ocjeni ovog suda učinio vjerojatnim da je on član društva tuženika i kao takav aktivno legitimiran za vođenjem ovog spora. Pri tome, činjenica što je registarski sud brisao tužitelja kao člana društva tuženika sama po sebi ne utječe na tužiteljevo svojstvo člana društva, osobito ako tuženik (njegova uprava) zna za to da se između tuženika i tužitelja vodi spor. Prema tome, upravo zbog toga što tuženik (njegova uprava) nesumnjivo zna za postojanje spora kojeg tužitelj vodi protiv društva, a u kojem tužitelj nastoji dokazati da je on član društva tuženika, tada se tuženik u smislu odredbe članka 66. stavka 3. Zakona o sudskom registru ne može pozivati na stanje upisa u sudskom registru.

6.1. Slijedom navedenog, budući da je tužitelj u konkretnom predmetu učinio vjerojatnim postojanje svoje aktivne legitimacije za vođenjem ovog spora, to prema mišljenju ovog suda nema potrebe da sud čeka da isti sud u drugom predmetu koji se vodi kod istog suda pod poslovnim brojem P-1846/20 utvrdi je li tužitelj član društva tuženika. Naprotiv, mišljenje je ovog suda da sud prvog stupnja može provesti postupak i donijeti presudu o (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, a ako bi sud u predmetu koji se vodi pod poslovnim brojem P-1846/20 kasnije (eventualno) odbio tužbeni zahtjev tužitelja pravomoćnom presudom, to bi sukladno odredbi članka 421. stavka 1. točke 9. Zakona o parničnom postupku predstavljalo osnovu za ponavljanje ovog postupka. Međutim, upravo zbog toga što se prema članku 448. u vezi članka 357. stavka 2. i članka 363. stavka 3. Zakona o trgovačkim društvima radi o hitnom postupku, mišljenje je ovog suda da sud u ovom sporu ne smije prekinuti postupak dok pravomoćnosti odluke (istog) suda je li tužitelj član društva tuženika, a kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud.

6.2. Jednako tako, ni to što se između istih stranaka vode sporovi radi utvrđenja ništetnosti sadržajno identičnih odluka skupštine tuženika (ali koje su donesena na ranije održanim skupštinama tuženika) nema utjecaja na ovaj spor. Naprotiv, budući da se radi o sadržajno identičnim odlukama ranijih skupština tuženika čije se utvrđenje ništetnosti traži, mišljenje je ovog suda da prvostupanjski sud može ako to ocijeni svrsishodnim (osobito ako su razlozi za utvrđenje ništetnosti u tim sporovima identični razlozima kao i u ovom sporu) primjenom odredbe članka 313. stavka 1. Zakona o parničnom postupku spojiti te postupke.

7. Slijedom navedenog, žalbe obiju stranaka je valjalo uvažiti i ukinuti pobijano rješenje bez potrebe vraćanja prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, a na temelju odredbe članka 380. točke 3. Zakona o parničnom postupku.

7.1. Premda je ovaj sud ukinuo prvostupanjsko rješenje bez potrebe vraćanja na ponovan postupak, ovaj sud napominje da sud prvog stupnja u nastavku postupka mora provesti parnični postupak nakon kojeg će donijeti odluku o (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

Zagreb, 11. veljače 2025.

Sudac

Nevenka Baran