Poslovni broj Gž-90/2025-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužitelja ČS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćnicima Željko Lubina i Jelena Mandarić, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu "Lubina & Čutura" u Splitu protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-188/2024 od 22. kolovoza 2024., 11. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Uvaženjem žalbe tužitelja ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-188/2024 od 22. kolovoza 2024. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je tužba.

Protiv tog rješenja žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14. 70/19. 80/22, 114/22, 155/23 ) nalazi u tome što sud nije primijenio odredbu iz čl. 186. a st. 7. ZPP- a. Također bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a nalazi u tome što rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno izreka rješenja proturječi razlozima rješenja te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u obrazloženju navodi o sadržaju isprava. Navodi da se prije podnošenja tužbe obratio sa zahtjevom Ministarstvu pravosuđa i uprave, da s tim tijelom nije uspio postići nagodbu, na koju okolnost je predložio dokaze. Stoga da je počinjena i bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 14. ZPP-a jer je tužitelj prije podnošenja tužbe proveo zakonom predviđeni postupak mirnog ostvarivanja prava pred Ministarstvom pravosuđa i uprave, na koju okolnost je tužitelj ponudio dokaze. U tužbi je kao dokaz predložio da se pribavi i pregleda spis Ministarstva pravosuđa i uprave UP/I-702-03/20- 01/52, a kako bi se utvrdilo da je tužitelj postupio prema propisu iz čl. 477. st. 2. Zakona o kaznenom postupku/97. Ne osporava da nije podnio zahtjev za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu, međutim od Ministarstva pravosuđa i uprave zatražio je naknadu štete i time postupio prema odredbi čl. 477. st. 2. Zakona o kaznenom postupku, što je naveo u tužbi. Na taj način tužitelj je ispunio procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe sudu.

Predlaže da se pobijano rješenje ukine i naloži tuženiku da naknadi tužitelju trošak žalbe.

Žalba je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode.

Sud prvog stupnja je odbacio tužbu iz razloga jer tužitelj prije podnošenja tužbe protiv Republike Hrvatske nije podnio zahtjev za postizanje nagodbe nadležnom Ministarstvu pravosuđa i uprave.

Nije sporno da tužitelj prije pokretanja ove parnice nije podnio zahtjev nadležnom državnom odvjetništvu.

Naime, tužitelj u tužbi tvrdi da je sukladno odredbi čl. 480. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06- dalje ZKP) zatražio od Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske naknadu štetu koju je trpio za vrijeme dok je bio lišen slobode i dok se nalazio u istražnom zatvoru, da je Ministarstvo pravosuđa i uprave u predmetu UP/I-702- 03/20-01/52 dopisom od 2. veljače 2023. utvrdilo da je zahtjev tužitelja osnovan te je ponudio tužitelju da mu plati iznos od 46.078,40 eur radi povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode, a koji iznos tužitelj smatra da nije primjeren. U dokaz svojih navoda tužitelj je predložio uvid u spis Ministarstva pravosuđa i uprave UP/I- 702-03/20-01/52.

Tuženik u odgovoru na tužbu nije osporio da se tužitelj obratio sa zahtjevom za naknadu štete Ministarstvu pravosuđa i uprave niti je problematizirao nedostatak procesnih pretpostavki za podnošenje tužbe.

Odredbom čl. 494.-503. ZKP-a propisano je kome pripada pravo na naknadu štete, u kojoj visini i vrsti štete i koja druga prava pripadaju optuženiku nakon obustave kaznenog postupka te na koji način ta prava se ostvaruju.

Odredbom čl. 495. st. 2. ZKP-a glasi "prije podnošenja tužbe za naknadu štete oštećenik je dužan obratiti se sa svojim zahtjevom Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe o postojanju štete te vrsti i visini naknade".

Odredbom čl. 573. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08) propisano je da stupanjem na snagu toga zakona prestaje važiti Zakon o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06) osim između ostalog glave XXX tog Zakona koji će se primjenjivati do donošenja posebnog zakona, a koji zakon nije donesen.

Ovaj sud polazeći od toga da je sud prvog stupnja nakon primitka tužbe nastavio s daljnjim postupanjem na način da je dostavio tužbu na odgovor tuženiku i da u tom odgovoru nadležno državno odvjetništvo nije stavilo prigovor da tužitelj prije podnošenja tužbe za naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode nije se obratio sa zahtjevom Ministarstvu pravosuđa i uprave. Naprotiv iz navoda odgovora na tužbu proizlazi da je tuženik predložio dokaz između ostalog pregled dopisa tužitelja upućenog Ministarstvu pravosuđa i uprave za kazneno pravo zaprimljen 27. listopada 2022. pod klasom UP/I-702-03/20-01/52 odnosno pregled spisa Ministarstva pravosuđa i uprave klasa UP/I-702-03/20-01/52.

Prema tome, kako iz navoda tužbe i odgovora na tužbu tužitelj je prije podnošenja tužbe obratio se Ministarstvu pravosuđa i uprave u smislu odredbe čl. 495. st. 2. ZKP-a, radi postignuća nagodbe o postojanju štete, nije bilo mjesta odbacivanju tužbe.

Osim toga, u situaciji kad je, pak, između stranaka sporno je li ispunjena ta procesna pretpostavka, sud prvog stupnja bio je dužan raspraviti jesu li ispunjene pretpostavke za podnošenje tužbe protiv Republike Hrvatske i tek nakon poduzimanja potrebnih radnji zaključiti o postojanju te činjenice.

Iz navedenih razloga valjalo je uvaženjem žalbe tužitelja pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

U Rijeci, 11. veljače 2025.

SUTKINJA

Helena Vlahov Kozomara