Posl.br. 20 Gž-1795/2022-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća te Ksenije Dimec, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica iz Dubrovnika, protiv tuženika HEP PROIZVODNJA d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 09518585079, radi naknade štete, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, posl. br. Pn-3/2022 od 31. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se žalba tuženika i preinačuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pn-3/2022 od 31. listopada 2022. u točkama I. i III. izreke i sudi:
Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjev tužiteljice i zahtjev za naknadom parničnog troška koji glase:
"Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos od 70.000,00 kuna (9.290,60 eura) sa zateznom kamatom tekućom na iznos od
- 20.000,00 kuna (2.654,46 eura) od 15. travnja 2020. i
- 50.000,00 kuna (6.636,14 eura) od 25. travnja 2022. do isplate,
po stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena.
Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu 7.445,00 kuna (988,12 eura) sa zateznom kamatom koja teče od 1. studenog 2022. do isplate po stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena."
II. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i citirana presuda potvrđuje u točki II. izreke.
Obrazloženje
1.Citiranom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 70.000,00 kn sa zaknskim zateznim kamatama i naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 7.445,00 kn (točke I. i III. izreke), dok je u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev (točka II. izreke).
2.Protiv citirane presude žalbu su podnijele obje stranke; tužiteljica protiv točke II. izreke, a tuženik protiv točke I. i III. izreke iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN; 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11, u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva u preostalom dijelu (tuženik), odnosno prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u preostalom dijelu (tužiteljica).
3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode, predlažući da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.
4.Žalba tuženika je osnovana, dok žalba tužiteljice nije osnovana.
5.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske i imovinske štete zbog smrti sina.
6.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je da je VT, sin tužiteljice, dana 10. siječnja 2019. smrtno stradao na radnom mjestu kao zaposlenik tuženika. Tužiteljica da je prije pokretanja parnice podnijela zahtjev za naknadu štete i da joj je tuženik s osnove naknade neimovinske i imovinske štete isplatio iznos od ukupno 334.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom.
6.2. Prvostupanjski sud nadalje utvrđuje da okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične naknade koja kao takva ne može umanjiti duševnu bol tužiteljice, no da može olakšati njen život. Iznos pravične naknade da nije propisan, već da se određuje sukladno okolnostima slučaja i svrsi kojoj služi, a Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda da su orijentacijski, dakle polazna osnova za orijentaciju adekvatnosti pravične naknade vezano za samu štetu zbog koje se naknada dosuđuje. Prema važećim Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., za smrt djeteta da se primjerenom pravičnom naknadom smatra iznos od 440.000,00 kn, dok da tužiteljica zahtjeva naknadu štete u iznosu od 400.000,00 kn, dakle u iznosu koji niti po orijentacijskim kriterijima nije maksimalni iznos naknade. Stoga prvostupanjski sud utvrđuje da tužiteljici pripada zatraženi iznos od 400.000,00 kn, pa kako joj je tuženik već isplatio iznos od 330.000,00 kn, prvostupanjski sud obvezao ga je da tužiteljici naknadi neimovinsku štetu u preostalom iznosu od 70.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama.
6.3. U odnosu na zahtjev za naknadu imovinske štete prvostupanjski sud utvrđuje da tužiteljica tvrdi da je zbog smrti sina imala trošak crnine, cvijeća i vijenaca u ukupnom iznosu od 15.000,00 kn, dok joj je tuženik po ovoj osnovi isplatio 4.000,00 kn, radi čega sada zahtjeva razliku iznosa od 11.000,00 kn. Tužiteljica da navedeni trošak ne dokazuje ispravama (računima), dok je saslušana kao stranka iskazala da je tuženik snosio troškove sprovoda te da joj se čini da je u tome uključeno cvijeće i crnina. Prvostupanjski sud utvrđuje da tužiteljica nema pravo na traženu razliku naknade imovinske štete u iznosu od 11.000,00 kn jer da navedeni trošak nije imala, radi čega je odbio tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete.
7. Neosnovani su žalbeni navodi stranaka o postojanju bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a jer donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a. Međutim, osnovano navodi tuženik da je prvostupanjski sud pogrešno primjenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za naknadom neimovinske štete jer je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev valjalo odbiti. Žalbeni navodi tužiteljice su neosnovani.
8.1.1. Osnovano tuženik navodi u žalbi da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio i daljnji iznos od 70.000,00 kn s osnove neimovinske štete zbog smrti sina. To stoga jer je pogrešno primijenio Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete pogrešno smatrajući da prema novim Orijentacijskim kriterijima koje je donio Vrhovni sud RH broj: Su-IV-47/2020-5 tužiteljici pripada naknada štete u iznosu od 440.000,0 kn. Naime, prema ranijim Orijentacijskim kriterijima, tužiteljici bi pripadao iznos od 220.000,00 kn, a kako su novim Orijentacijskim kriterijima povećani iznosi iz ranijih Orijentacijskih kriterija za 50%, to znači da tužiteljici pripada iznos od 330.000,00 kn (što je povećanje od 50%), a ne iznos od 440.000,00 kn, kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud, jer bi to predstavljalo povećanje od 100%.
8.1.2. Ovaj sud je mišljenja da tužiteljici s osnove neimovinske štete zbog smrti sina pripada pravična naknada u iznosu od 330.000,00 kn jer ne postoje okolnosti koje bi opravdavale dosuđivanje većeg iznosa od onog iz Orijentacijskih kriterija bez obzira što je u pitanju smrt djeteta kao nešto najstrašnije što se roditelju može dogoditi. Kako je tuženik isplatio tužiteljici navedeni iznos prije podnošenja tužbe, neosnovan je tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 70.000,00 kn, pa je u tom dijelu valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev.
8.2. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da joj je trebalo dosuditi iznos od 11.000,00 kn s osnove imovinske štete zbog crnine, cvijeća i vijenaca. Naime, tužiteljica visinu tih troškova nije dokazala računom, a ujedno je iskazala da je tuženik snosio troškove pogreba u što da je uključeno cvijeće i crnina. Nadalje, tuženik je tužiteljici s navedene osnove prije podnošenja tužbe isplatio iznos od 4.000,00 kn, tako da je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je time u cijelosti podmirio imovinsku štetu tužiteljici, odnosno da je neosnovan zahtjev za isplatom daljnjeg iznosa od 11.000,00 kn. Stoga je u tom dijelu valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu.
8.3. Kako je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan, irelevantni su žalbeni navodi tužiteljice koji se odnose na parnični trošak jer je ona izgubila spor, pa joj ne pripada parnični trošak.
9.Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe članka 368. stavka 1. i 373. t. 3. ZPP-a.
U Rijeci, 11. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Larisa Gačanin
