REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Poslovni broj: Pr-8574/2020-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Kristini Trtanj Vukoja u pravnoj stvari tužitelja Telemach Hrvatska d.o.o. za telekomunikacijske usluge, OIB 70133616033, [adresa], 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku NDB, protiv tuženika ND, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku LD, radi Radno - materijalna davanja (isplata), 11. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju TELEMACH HRVATSKA d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 70133616033, novčani iznos od 7.167,03 €, uvećan za zatezne kamate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, tekuće od 11. svibnja 2018. godine, u roku od petnaest (15) dana. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka, u roku od petnaest (15) dana."

II/ Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 937,50 euro u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio zaposlen kod tužitelja temeljem Ugovora o radu od 10. srpnja 2015.g. na radnom mjestu voditelj prodaje za nove poslovne korisnike te mu je radni odnos kod tužitelja prestao dana 30.3.2018.g. na temelju Sporazuma o prestanku ugovora o radu od 28.3.2018.g.

1.1. Dalje navodi da je odredbom čl. 12.st.1. ugovora o radu propisana ugovorna zabrana natjecanja te se tuženik potpisom ugovora o radu obvezao da 6 mjeseci nakon prestanka radnog odnosa kod tužitelja neće zasnovati radni odnos s drugom osobom koja je u tržišnom natjecanju sa tužiteljem te da neće skapati poslove za svoj račun ili za račun treće osobe kojima se takmiči s poslodavcem.

1.2. Sukladno odredbi čl. 12.st.3. ugovora o radu u slučaju da tuženik povrijedi odredbu st.1. ugovora o radu obvezan je platiti tužitelju ugovornu kaznu u visini šestomjesečne bruto plaće u roku od 15 dana od dana primitka obavijesti poslodavca da je prekršio ugovornu zabranu natjecanja. Odredbom st.12. sitog članka propisano je da se ugovorna zabrana natjecanja primjenjuje i u slučajevima sporazumnog prestanka ugovora o radu.

1.3. Ističe da je radnik povrijedio ugovornu zabranu natjecanja jer se u razdoblju važenja iste zaposlio kod poslodavca koji je u tržišnom natjecanju sa tužiteljem i to kod društva A1 Hrvatska d.o.o. te je na poziv tužitelja da plati ugovornu kaznu, sukladno ugovoru o radu, istu odbio mirnim putem podmiriti. S

1.4. Tužen9ik je bio zaposlen kod tužitelja skoro tri godine i u tom razdoblju je imao saznanja i raspolagao s velikim brojem povjerljivih informacija koje predstavljaju poslovnu tajnu tužitelja, između ostalog i podacima o iznosima naknada koje za usluge tužitelja plaćaju poslovni korisnici s kojima je neposredno surađivao kao i podacima o trajanju ugovornih obveza poslovnih korisnika sa tužiteljem i čije bi odavanje moglo naštetiti interesima tužiteljima, pa je ugovorna zabrana natjecanja ugovorena s ciljem zaštiti opravdanih poslovnih interesa tužitelja.

1.5. Predlaže naložiti tuženiku da mu s naslova ugovorne kazne isplati iznos od 54.000 kuna - 7.167,03 euro, sa zateznim kamatama od 11. svibnja 2018.g.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i postupku osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ističe da je ugovorna kazna na koju se referira čl. 12. ugovora o radu pravno neobvezujuća i ništetna. Smatra da odredbe čl. 12. ugovora o radu predstavljaju primjer nedopuštenih ugovornih dispozicija, a takav se tekst ugovora o radu nalazi u sadržaju svih ugovora o radu koje je tužitelj imao i ima sklopljene sa svim radnicima koji primaju plaću veću od prosječne u Republici Hrvatskoj. Time se tuženiku nerazmjerno ograničava rad i napredovanje. Tužitelj je u 2017.g. bitno smanjio plaću praktički svim radnicima u odnosu na trenutak ugovora o radu, među kojima je i tuženik.

2.1. Nadalje ističe da se čitav telekom sektor može smatrati konkurencijom tužitelju u smislu čl. 12. ugovora o radu pa bi takva zabrana obuhvaćala praktički sve radnike i sve atraktivne poslodavce i onemogućavala radnika da slobodno sudjeluje na tržištu, a sve navedeno suprotno je čl. 54. Ustava Republike Hrvatske.

2.2. Osporava i da bi tuženik bio zaposlen na ključnom ili vodećem mjestu s osjetljivim poslovnim znanjima, tim više što tuženik nije bio hijerarhijski nadređen nikom, a iznad sebe je imao četiri razine odlučivanja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u ugovor o radu, sporazum o prestanku ugovora o radu, obavijest o povredi ugovorne zabrane natjecanja, uvid u prosječne mjesečne bruto plaće, izvadak iz sudskog registra, IP obrasci za tuženika za razdoblje od 2015. - 2018.g., izjavu tužitelja o nazivima radnih mjesta kod tužitelja koje podrazumijevaju pristup povjerljivim podacima s prilogom, shematski prikaz organizacijske strukture, e-mail prepisku i ostalu dokumentaciju u spisu. U postupku su saslušani svjedoci FD i BD te tužitelj kao stranka u postupku.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka i ocjene svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 dalje: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

5. U postupku nije sporno da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika temeljem ugovora o radu, da je radni odnos prestao temeljem Sporazuma od 28.3.2018.g., kao i da se tuženik nakon prestanka rada za tuženika zaposlio kod poslodavca A1 Hrvatska.

6. Sporna je valjanost odredbe ugovorne kazne i da li je tuženik dužan istu isplatiti tužitelju.

7. U ugovoru o radu od 10.07.2015.g. navedeno je slijedeće:

~ u čl. 3.1. da je isti zaključen za radno mjesto Voditelj prodaje za nove poslovne korisnike,

~ u čl. 5. da za obavljanje poslova iz čl. 4. ugovora radniku pripada osnovna mjesečna bruto plaća od 14000 kuna (nesporno da je ista kasnije smanjena na 9000 kuna)

~ u čl. 12.1. da ugovorne strane ugovaraju ugovornu zabranu natjecanja na način da se radnik obvezuje da šest mjeseci nakon prestanka ovog ugovora neće zasnovati radni odnos s drugom osobom koja je u tržišnom natjecanju s poslodavcem te da neće sklapati poslove za svoj račun ili račun treće osobe kojima se takmiči s poslodavcem.

~ u čl. 12.2. da radi izbjegavanja svake dvojbe radnik postupa protivno ugovornoj zabrani natjecanja iz prethodnog stavka ovog članka na način da osobama koje su u tržišnom natjecanju s poslodavcem prenosi znanja i ideje koje je razvio poslodavac u sklopu svog poslovanja, a koja je radnik saznao tijekom svog radnog odnosa kod poslodavca.

~ u čl.12.3. u slučaju da radnik povrijedi odredbu st.1. ovog članka ovog ugovora radnik se obvezuje isplatiti poslodavcu ugovornu kaznu u visini šestomjesečne bruto plaće u roku od 15 dna od dana primitka obavijesti poslodavca da je prekršio ugovornu zabranu natjecanja.

~ u čl. 12.4. da radi izbjegavanja svake dvojbe ugovorne strane suglasno utvrđuju da poslodavac neće imati obvezu plaćati naknadu radnik tijekom trajanja zabrane iz st.1. ovog članka.

~ u čl.12.5. u slučaju sumnje da li njegova namjeravana radnja predstavlja kršenje ovog članka, radnik se obvezuje pisanim putem obratiti poslodavcu sa zahtjevom da mu izda suglasnost za poduzimanje takve radnje, koja suglasnost neće biti bezrazložno uskraćena ili odgođena.

~u čl.12.6. za vrijeme trajanja zabrane iz st.1. ovog članka, radnik je dužan u roku od 5 radnih dana prije svakog početka izvršavanja bilo kakvih naplatnih ili besplatnih dužnosti odnosno rada bilo koje vrste ili ako na bilo koji način bude radio ili nudio podršku fizičkoj ili pravnoj osobni, odnosno ako postane osnivač, suosnivač pravne osobe ili dr. poslovnog subjekta, imatelja poslovnog udjela ili dionica, u pisanom obliku obavijestiti poslodavca izjavom koja je ovjerena te sadržava slijedeće podatke: opis poslova, zaduženja i aktivnosti koje bi radnik obavljao, za koga odnosno u čiju korist će te poslove obavljate te ukoliko bude zaposlen na kojem radnom mjestu; kakvom se djelatnošću bavi pravna ili fizička osoba za koju bi radnik obavljao poslove odnosno zaduženja i aktivnost te nudio pomoć ili podršku odnosno kakvom se djelatnošću bavi pravna osoba ili subjekt čiji bi osnivač ili suosnivač ili imatelj poslovnog udjela ili dionica postao; na kojoj će adresi biti dostupan

~ u čl. 12.7. da potpisom izjave iz prethodnog stavka ovog članka radnik jamči poslodavcu da su podaci istiniti, točni i potpuni te da je u slučaju davanja lažnih podataka kaznen om, materijalno i građanski odgovorna sukladno pravilima odgovornosti za štetu

~ u čl. 12.8. da ukoliko radnik ne preda potpisanu izjavu i krši ugovornu zabranu natjecanja, dužan je poslodavcu platiti ugovornu kaznu u iznosu koji je utvrđen u st.3. ovog članka

~ u čl. 12.9. da se poslodavac se obvezuje da će u roku od 15 dana od primitka izjave s propisanim podacima obavijesti radnika smatra li takav čin kršenjem ugovorne zabrane natjecanja ili ne

~ u čl.12.10. da ukoliko poslodavac bude na temelju prikupljenih informacija opravdano zaključio da radnik u propisanoj izjavi nije naveo istinite podatke te tako opravdano sumnjao da radnik ne poštuje ugovornu zabranu natjecanje. Radnik će biti obvezan platiti poslodavcu dvostruki iznos ugovorne kazne iz st.3. ovog članka.

~u čl.12.11. da poslodavac i radnik mogu sporazumno drditi prestanak važenja ugovorne zabrane utakmice.

~ u čl.12.12. da se ugovorna zabrana natjecanja primjenjuje i u slučajevima sporazumnog prestanka ugovora oradu između ugovornih strana, redovitog ili izvanrednog otkazivanja ugovora o radu bilo od strane radnika ili poslodavca.

8. Stranke su zaključile Sporazum o prestanku ugovora o radu od 28.3.2018.g. u kojem se izričito ne navodi ništa o ugovornoj zabrani utakmice, osim što se u čl. 8. radnik obvezuje čuvati kao poslovnu tajnu sve podatke poslodavca, i u čl. 9. da se obvezuje da neće na bilo koji način kontaktirati poslovne partnere poslodavca vezano uz poslovanje poslodavca ili vezano uz prestanak ugovora o radu.

9. Prema odredbi čl. 102. st.1. Zakona o radu (NN 93/14 -dalje ZR) , poslodavac i radnik mogu ugovoriti da se određeno vrijeme nakon prestanka ugovora o radu, radnik ne smije zaposliti kod druge osobe koja je u tržišnom natjecanju s poslodavcem te da ne smije za svoj račun ili za račun treće osobe sklapati poslove kojima se natječe s poslodavcem (ugovorna zabrana natjecanja)

9.1. Prema st.5. istog članka, ugovor iz stavka 1. ovog članka ne obvezuje radnike ako njegov cilj nije zašita opravdanih poslovnih interesa poslodavca ili ako se njime, s obzirom na područje, vrijeme i cilj zabrane, a u odnosu na opravdane poslovne interese poslodavca nerazmjerno ograničava rad i napredovanje radnika.

10. Prema odredbi čl. 103.st.1. Zakona o radu, ako ovim zakonom za određeni slučaj nije drugačije određeno, ugovorna zabrana natjecanja obvezuje radnika samo ako je poslodavac ugovorom preuzeo obvezu da će radniku za vrijeme trajanja zabrane isplaćivati naknadu najmanje u iznosu polovice prosječne plaće isplaćene radniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.

11. Prema odredbi čl. 106.st.3. Zakona o radu, ugovorna kazna iz st.1. može ugovoriti i za slučaj da poslodavac ne preuzme obvezu isplate naknade plaće za vrijeme trajanja ugovorne zabrane natjecanja, ako je u vrijeme sklapanja takvog ugovora radnik primao plaću veću od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj.

12. Ovaj sud je utvrdio da tuženik nije bio nikakva rukovodeća struktura upravljanja, dapače iznad sebe je imao nekoliko razina odlučivanja, a on sam nije nikome bio nadređen. Navedeno je utvrđeno iz shematskog prikaza radnih mjesta kod tužitelja. Tužitelj je učestalo ponavljao da je tuženik raspolagao s velikim brojem povjerljivih informacija koja predstavljaju poslovnu tajnu, - podaci o iznosima naknada koje za usluge tužitelja plaćaju poslovni korisnici s kojima je nesporeno surađivao, podaci o trajanju ugovornih obveza poslovnih korisnika s tužiteljem, navedeno je u tom smislu iskazivao i bivši predsjednik uprave N, no sud mora napomenuti kako je općepoznato da sve telekomunikacijske pravne osobe koje posluju u Republici Hrvatskoj javno oglašavaju svoje usluge, ponude i cjenike, a akcijski programi istih pravnih osoba redovito se oglašavaju i na medijima kao što su TV, radio i razni portali. U tom smislu tužitelj nije jasno naveo koje je to točno podatke tuženik saznao zbog kojih je njegova opravdana zaštita uvođenje instituta ugovorne kazne. Tim više što iz iskaza tužitelja proizlazi da je on imao podatke samo one koje bi mu dodijelila služba za korisnika, a nadalje tuženik nakon što je otišao kod novog poslodavca tvrdi da radi poslove s tadašnjim klijentima novog poslodavca, da nije imao nikakav akvizicijski sastanak s bilo kojim klijentom tužitelja, a niti tužitelj navodi takav podatak.

13. Ovaj sud također odredbe st.6. -10. članka 12. ugovora o radu smatra suprotne prisilnim propisima i moralu. Ne postoje odredbe zakona prema kojima bi svaki radnik tužitelja i nakon prestanka zaposlenja trebao obavijestiti bivšeg poslodavca o svim povjerljivim elementima svog budućeg radnog ili poslovnog odnosa ili namjere da postane osnivač pravne osobe itd, uz radnikovu kaznenu i moralnu odgovornost pa da još i čeka odgovor o roku od 15 dana. Pravilno upućuje tuženik da su iste odredbe suprotne čl. 54. Ustava Republike Hrvatske, kojom je propisano da svatko ima pravo na rad i slobodu rada i da svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakom je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost.

14. U obavijesti o povredi ugovorne zabrane natjecanja, tužitelj upravo navodi kako tuženik nije predao tužitelju potpisanu izjavu iz st.6. čl. 12. pa da je tog razlog naplate ugovorne kazne. Sam tužitelj ne navodi nikakav dokaz da bi tuženik kontaktirao klijente tužitelja i nudio im bilo kakve pogodnosti za prelazak kod operatera koji je novi poslodavac tuženika.

15. Ovaj sud je zaključio da navedene odredbe ugovora o radu koje se odnose na ugovornu zabranu utakmice nerazmjerno ograničavaju rad i napredovanje tuženika, obzirom na područje, vrijeme i cilj zabrane. Obzirom na vrstu poslova za koje su stranke sklopile ugovor o radu te stručnu spremu tuženika (srednja stručna sprema) ugovorena zabrane utakmice bez tužiteljevog preuzimanja obveza plaćanja naknade plaće tuženiku u tom razdoblju upućuje na zaključak da se u odnosu na opravdane poslovne interese tužitelja predmetnim ugovorom o zabrani utakmice nerazmjerno ograničava rad tuženika pa stoga taj ugovor ne obvezuje tuženika.

16. Pri tome, svemu, vezano uz zaštitu poslovnih interesa poslodavca, kako je od 218 radnih mjesta kod tužitelja, njih 150 određeno kao radna mjesta na kojima radnici koji obavljaju poslove imaju pristup informacijama i podacima koje tužitelj smatra osjetljivim i povjerljivim (navod tužitelja iz dopisa od 21.04.2022.g. -list 101 spisa). Navedeno zaista upućuje na zaključak, kako to navodi tuženik, da je svrha tih odredbi otežavanje otkazivanja radnika tužitelju i pronalaženje novog radnog mjesta.

17. Uostalom , tužitelj nije registriran za samo nekoliko djelatnosti, već za 13 pa tako široko definirana zabrana ograničava rad tuženika. Isto tako i novi poslodavac tuženika je registrirao 26 djelatnosti pa da se ugovorna zabrana smatra valjanom tuženiku kao radniku je nerazmjerno ograničen rad i napredovanje radnika.

18. Slijedom svega gore navedenog, odbijen je tužbeni zahtjev kao neosnovan.

19. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku, a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 89/14,- Odluka USRH, 70/19, 80/22 - dalje ZPP), tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora i važećom odvjetničkom tarifom („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 126/22, 138/2023 - dalje: OT). Pri odmjeravanju troškova sud je vodio računa i o odredbi čl.155.st.1. ZPP-a i priznao samo neophodne troškove u postupku, osobito vodeći računa o pravilima Zakona o parničnom postupku koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Priznati trošak sastoji se od: sastava odgovora na tužbu i podneska od 8.12.2023. po 150 euro (tbr. 8/1 OT), pristupa roč.20.12.2021., 18.09.2024. i 11.12.2024. svako po 150 euro (tbr. 9/1 OT9, PDV 25% - 187,50 euro, odnosno ukupno 937,50 euro.

20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 11. veljače 2025.

Sudac

Kristina Trtanj Vukoja

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom.

DNA:

1. Telemach Hrvatska d.o.o. za telekomunikacijske usluge, [adresa] Zagreb zastupanog po punomoćniku LDB

2. ND, [adresa] zastupanog po punomoćniku LD