REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž-988/2024-3.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Draženke Ilak predsjednice vijeća, te Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Močić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, OIB: 91547293790, Zagreb, Bihačka 2/c, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu od 16. rujna 2024., poslovni broj: P-2581/2023-9., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Zagreb kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu od 16. rujna 2024., poslovni broj: P-2581/2023-9.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate koji je pokrenut kod Financijske agencije dana 29. svibnja 2018. na temelju bjanko zadužnice OV-6321/13.
II. Ovlašćuje se tužitelj da temeljem ove presude zatraži i ishodi brisanje predmetne bjanko zadužnice OV-6321/13 od 29. svibnja 2018. iz očevidnika o redoslijedu naplate osnova za plaćanje kod Financijske agencije.
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: G ž
-
9 8 8 /
2 0 2
4 -
3 .
III. Dužan je tuženik Hrvatski zavod za zapošljavanje, OIB: 91547293790, u roku od petnaest (15) dana nadoknaditi tužitelju ŽA, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 1.765,44 eura sa zateznom kamatom koja teče od 16. rujna 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom više zatraženom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan. ."
2. Protiv presude tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da se u članku 11. stavku 1. Ugovora o sufinanciranju zapošljavanja-dugotrajno nezaposlene osobe tužitelj obvezao sufinanciranom radniku isplatiti neto plaću i uplatiti doprinose do zadnjeg dana u mjesecu u kojem je plaća dospjela na isplatu, dok je stavkom 2. istoga članka bilo Ugovoreno da ukoliko tužitelj ne postupi u skladu s navedenim, da je obavezan tuženiku vratiti razmjeran dio isplaćenih sredstava uvećan za kamatu u visini kamate prema članku 26. Zakona o obveznim odnosima, pri čemu je razmjer odnos broj mjeseci za koje nije isplaćena neto plaća i uplaćeni doprinosi i broj mjeseci za koje je isplaćena potpora. Slijedom navedenoga mišljenja je da je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, te kada dužnik ne ispuni obvezu u tom roku Ugovor da se raskida sukladno stavku 361. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima. Tvrdi da je u postupku kontrole izvršenja ugovornih obveza utvrdio da je tužitelj plaću i doprinose za sufinanciranu osobu za travanj 2016. obračunao i isplatio u lipnju 2015., te da je plaće sufinanciranih osoba od lipnja do prosinca 2015. obračunao i isplatio izvan ugovornih rokova. Smatra da je time došlo do kršenja odredbi o rokovima iz stavka 1. članka 11. Ugovora, zbog čega da je predmetni Ugovor raskinut po samom zakonu sukladno članku 361. stavku 1. i 4. Zakona o obveznim odnosima i da mu je tužitelj stoga u obvezi vratiti razmjeran dio plaćenih sredstava, te ga je stoga u nekoliko navrata i pozvao da vrati uložena sredstava počevši od 15. prosinca 2016. Slijedom navedenoga predlaže da se žalba prihvati i da se prvostupanjska presuda preinači u skladu sa navodima žalbe. Trošak sastava žalbe ne traži.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, ovaj sud nije našao da su prilikom njezinog donošenja počinjene bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), na koje se pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a.
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: G ž
-
9 8 8 /
2 0 2
4 -
3 .
6. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje na kojem je utemeljio pobijanu presudu. Izvedeni su svi predloženi dokazi, koji su pravilno ocijenjeni. Navodima žalbe nije dovedeno u sumnju utvrđeno činjenično stanje.
7. U prvostupanjskom postupku pravilno je utvrđeno, a navodima žalbe se ne osporava:
- da su parnične stranke sklopile 15. prosinca 2014. Ugovor o sufinanciranju dugotrajno nezaposlene osobe Ivana Vrgoča u razdoblju od 15. prosinca 2014. do 14. prosinca 2015. (dalje: Ugovor);
- da je tuženik jednokratno odmah nakon sklapanja Ugovora isplatio tužitelju iznos od 28.000,00 kuna za sufinanciranje plaća za svih 12 mjeseci;
- da je tužitelj radi osiguranja izdao bjanko zadužnicu tuženiku koja je ovjerena kod javnog bilježnika ABC pod poslovnim brojem: OV-6321/13 od 22. listopada 2013;
- da je tuženik na temelju ovršene isprave - zadužnice zatražio putem FINA-e izravnu naplatu iznosa od 15.014,42 kune s kamatom računajući od 9. siječnja 2016. do isplate prenošenjem novčanih sredstava s računa tužitelja na račun tuženika;
- da je tužitelj pravovremeno podnio prijedlog za proglašenjem nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate koji je pokrenut kod Financijske agencije 29. svibnja 2018. na temelju zadužnice;
- da je tužitelj zaključkom prvostupanjskog suda upućen na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa, te je tužitelj stoga i pokrenuo ovaj parnični postupak;
- da je u članku 11. stavku 1. Ugovora ugovoreno da se tužitelj kao poslodavac obvezuje za vrijeme sufinanciranja radnika iz članka 1. ovoga Ugovora isplatiti neto plaću i uplatiti doprinose do zadnjeg dana u mjesecu u kojem je plaća dospjela na isplatu, a ukoliko poslodavac-tužitelj ne postupi u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, da je u obvezi Zavodu-tuženiku vratiti razmjeran dio isplaćenih sredstava uvećan za kamatu u visini kamate prema članku 26. Zakona o obveznim odnosima, pri čemu je razmjer odnos broja mjeseci za koje nije isplaćena neto plaća i uplaćeni doprinosi i broj mjeseci za koje mu je isplaćena potpora;
- da je tužitelj isplatio plaće i uplatio doprinose za radnika ČA za ugovoreno razdoblje od 15. prosinca 2014. do 14. prosinca 2015., ali da je kasnio sa isplatama plaća i doprinosa za travanj 2014., tako što je navedenu plaću i doprinose isplatio u lipnju 2015., te je kasnio s isplatama plaća za razdoblje od lipnja 2015. do prosinca 2015.;
- da je tuženik uputio tužitelju 15. prosinca 2016., 6. srpnja 2017., 11. listopada 2017. i 7. rujna 2017. obavijesti o kršenju ugovornih obaveza i pozive na povrat sredstava;
- da je člankom 11. stavkom 6. Ugovora određeno da ako poslodavac ne postupi u skladu sa stavkom 3. i 4. tog članka, da će Zavod raskinuti ugovor i pokrenuti postupak za povrat isplaćenih sredstava, dok je odredbom članka 11. stavka 3. Ugovora o sufinanciranju određeno da trošak rada sufinancirane osobe na teret poslodavca ne smije biti manji od iznosa iz članka 2. a) tog ugovora, odnosno da ne smije biti manji od 50% ukupnog godišnjeg troška rada za malog i srednjeg poslodavca, dok je stavkom 4. istog članka određeno da se pod
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: G ž
-
9 8 8 /
2 0 2
4 -
3 .
troškom rada podrazumijeva obračunata i isplaćena plaća sa svim propisanim davanjima, a stavkom 5. je određeno da ako poslodavac ne postupi u skladu sa stavkom 3. da je u obvezi u roku od 30 dana od dana primitka obavijesti Zavoda o kršenju ugovorne obveze iz stavka 3. izvršiti nadoplatu troška do intenziteta troška koji je propisan stavkom 3. predmetnog članka.
8. Temeljem utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da Ugovorom nije predviđeno pravo tuženika da odmah nakon što utvrdi da poslodavac ne isplaćuje radniku plaću i/ili ne uplaćuje obveze doprinosa raskine ugovor bez ostavljanja naknadnog roka za ispunjenje, odnosno zaključuje da u članku 11. Ugovora nije ugovoren automatski jednostrani raskid ugovora u trenutku kada tužitelj kao poslodavac ne isplati plaću i doprinose do kraja mjeseca u kojem se plaća treba isplatiti radniku IA.
9. Prvostupanjski sud je mišljenja da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni članka 361. stavka 1. i 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, i 29/18 - dalje: ZOO), te da je stoga tuženik trebao pozvati tužitelja na ispunjenje ugovorne obveze uz upozorenje da će se u protivnom ugovor smatrati raskinutim (članak 362. ZOO).
10. Prvostupanjski sud je mišljenja da je predmetni Ugovor prestao ispunjenjem i to prije nego li je tuženik pozvao tužitelja na povrat isplaćenih sredstava sufinanciranja u iznosu od 15.014,42 kune, te da stoga tuženik neosnovano u izvansudskoj ovrsi potražuje od tužitelja iznos od 15.014,42 kune s kamatom od 9. siječnja 2016., te je stoga prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i proglasio je nedopuštenom pljenidbu i prijenos u postupku izravne naplate koji je pokrenut kod FINA-a 29. svibnja 2018. na temelju zadužnice poslovni broj: OV-6321/13.
11. Suprotno navodima žalbe, po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
12. Prema odredbi članka 361. stavka 1. ZOO kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu, a prema stavku 4. tog članka to pravilo važi kako u slučaju kada su ugovorne strane predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u određenom roku, tako i onda kada je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po naravi posla.
13. Dakle, da bi se radilo o situaciji kada je rok ispunjenja bitan sastojak ugovora, potrebno je, ne samo da stranke u ugovoru navedu rok ispunjenja obveze, nego da to izrijekom ugovore tako da bude jasno i izričito izražena volja stranaka da će se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u tom roku. U Ugovora to nigdje nije navedeno, a tuženik nije predložio nikakve druge dokaze kojima bi dokazao te svoje tvrdnje.
14. Po ocjeni ovoga suda, niti iz naravi posla ne proizlazi da se radi o roku koji je bitan sastojak ugovora, jer narav posla kojeg su sklopili tužitelj i tuženik sama
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: G ž
-
9 8 8 /
2 0 2
4 -
3 .
po sebi ne zahtjeva ispunjenje ugovora u određenom roku kao bitnom sastojku ugovora.
15. Slijedom navedenoga, kako je u prvostupanjskom postupku pravilno utvrđeno da je tuženik isplatio iznos tužitelju za sufinanciranje zapošljavanja dugotrajno nezaposlene osobe u ugovorenom iznosu od 28.000,00 kuna, a tužitelj je zadržao radnika u radnom donosu do kraja ugovorenog razdoblja, i isplatio je sve plaće i doprinose za zaposlenog radnika, te kako tuženik nije u skladu sa člankom 362. ZOO raskinuo Ugovor s tužiteljem prije njegovog potpunog ispunjenja, po ocjeni ovoga suda tuženik nije imao pravo potraživati od tužitelja iznos od 15.014,42 kune niti temeljem članka 11. stavka 2. Ugovora, a niti temeljem raskida Ugovora po članku 361. stavku 1. i 4. ZOO, pa je prvostupanjski sud pravilno prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
15. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilno je donesena temeljem članka 154. stavka 1. ZPP-a i posebno se navodima žalbe ne osporava.
16. Slijedom navedenoga žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.
Slavonski Brod, 11. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Draženka Ilak
