Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-85/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Ane Jeleč-Pecirep članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljudevita Zoričića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. ČL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. JL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] , koje po punomoći zastupa Ljiljana Jedvaj- Peterlin odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ljiljana Jedvaj-Peterlin i Ivan Mesić u Koprivnici, Hrvatske državnosti 11a, protiv tuženika 1. ŠL, OIB 52426361652m iz [adresa], 2. CL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje po punomoći zastupa Marko Mijat odvjetnik u Vodicama, Obala I.J.Cote 27, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu, poslovni broj P-1650/2019-13 od 13. ožujka 2020., u sjednici održanoj dana 11. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu, poslovni broj P-1650/2019-13 od 13. ožujka 2020. u pobijanom dijelu pod točkom 1. izreke u kojem je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev.

II. Preinačuje se navedena presuda pod točkom 2. izreke i sudi: Nalaže se tužiteljima da tuženicima u roku od 15 dana, na jednake dijelove, naknade troškove postupka u iznosu od 12.500,00 kn/1.659,04 eura.

III. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je Ugovor o darovanju između ĐL kao darovateljice i SL kao obdarenika, ovjerenog potpisa darovateljice kod javnog bilježnika Alkice Kolega Zubčić u Zadru broj Ov-2927/2018 od 20. ožujka 2018. neistinita, ništetna i nevaljala isprava, a pravni posao je ništetan i nevaljan, te osnovom tog Ugovora SL nije stekao pravo vlasništva nekretnina pokojne ĐL upisanih u k. o. [katastarska općina] kao kčb.e. 181/2 u zk. ul. [broj ZK uloška] kuća i dvorište od 357 m2, od čega kuća 107 m2 i dvorište od 25 m2, tako da je navedena nekretnina ostavinska imovina pokojne ĐL (točka 1. izreke), te je naloženo tužiteljima solidarno isplatiti tuženiku troškove postupka od 15.487,50 kn (točka 2. izreke).

2. Navedenu presudu žalbom pobijaju tužitelji zbog svih zakonom propisanih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlažu preinačiti prvostupanjsku presudu prihvaćanjem zahtjeva u cijelosti uz obvezu naknade parničnog troška, podredno predlažu ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak. Zahtijevaju troškove žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 10.584,38 kn.

3. U odgovoru na žalbu tuženici predlažu odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Zahtijevaju troškove sastava žalbe i pristojbe odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 4.550,00 kn.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Neosnovano tužitelji pobijaju prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer suprotno žalbenim tvrdnjama žalitelja, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoji ni proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

6. Kako prvostupanjski sud nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), time je žalba tužitelja podnesena zbog navedenog žalbenog razloga neosnovana.

7. Neutemeljeno tužitelji pobijaju prvostupanjsku presudu i zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o glavnom tužbenom zahtjevu.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim ugovora o darovanju sklopljenog između sada pokojnih ĐL kao darovateljice i njezinog sina SL kao obdarenika, zbog nedostatka potrebnog oblika ugovora.

9. Iz podataka predmeta, kao i razloga prvostupanjske presude proizlazi: da je između SL kao obdarenika i ĐL kao darovateljice sklopljen ugovor o darovanju na kojem je istinitost rukoznaka (otiska kažiprsta) darovateljice ovjeren kod javnog bilježnika Alkice Kolega Zubčić u Zadru 20. ožujka 2018. pod brojem OV- 2927/2018, predmetom kojeg je i kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] kao kuća i dvorište od 357 m2 u vlasništvu darovateljice, da je iza njezine smrti (27. travnja 2018.) vođen ostavinski postupak tijekom kojeg je darovatelj priložio navedeni ugovor, da su valjanost ugovora u odnosu na predmetnu nekretninu osporili njezini unuci ČL i JL kao zakonski nasljednici po pravu predstavljanja prije umrlog sina ostaviteljice AL (preminulog 2016.), ističući da je ugovor ništetan zbog nedostatka potrebnog oblika kao javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave, smatrajući da je ugovor trebao biti sklopljen u tom obveznom obliku, jer nije ugovorena predaja posjeda darovane nekretnine, da je rješenjem od 19. travnja 2019. ostavinski postupak prekinut a navedeni nasljednici upućeni na pokretanje parničnog postupka, radi utvrđenja pravne nevaljanosti ugovora o darovanju, protiv obdarenika SL (koji je istodobno i sin ostaviteljice), na temelju čega se vodi ovaj postupak. Nesporno je da je obdarednik preminuo nakon donošenja prvostupanjske presude, te da su postupak kao tuženici preuzeli njegova djeca kao zakonski nasljednici po pozivu prvostupanjskog suda rješenjem od 21. prosinca 2021.

10. Protivno žalbi tužitelja, prvostupanjski sud ispitao je sve činjenice od kojih ovisi odluka o zahtjevu koji je predmet ovog postupka, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:

- da navedenim ugovorom darovateljica daruje a obdarenik prima na dar kuću i dvorište na kč br [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], bez ikakve protučinidbe, da je čl. 6. darovateljica ovlastila obdarenika na uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine u svoju korist u zemljišnoj knjizi iste k. o., da je ugovor potpisan 5. ožujka 2018. od strane obdarenika i darovateljice koja je suviše toga na ugovor stavila i rukoznak (otisak kažiprsta), čiju istinitost je naknadno ovjerila kod javnog bilježnika 20. ožujka 2018.,

- da ugovor o darovanju ne sadrži odredbu kojom darovateljica predaje a obdarenik prima posjed darovane nekretnine,

- da je prema iskazu SL pisani ugovor o darovanju sklopljen po majčinom prijedlogu budući da mu je i ranije oko 2017. usmeno darovala kuću i dvorište, da je pored majke, ključeve kuće imao i on i prije sklapanja ugovora o darovanju, jer je dolazio iz [adresa] gdje stalno živi održavao i brinuo se o nekretninama jer to majka nije mogla sama, da mu je majka predala i svoje ključeve kuće, da je u veljači 2018. došao do nje po njezinom pozivu zbog lošeg zdravstvenog stanja zbog čega je bila hospitalizirana u bolnici u Zadru od 27. veljače 2018. do 20. ožujka 2018., da je tijekom boravka u bolnici potpisala ugovor, a nakon što je otpuštena iz bolnice isti dan je ovjerila kod javnog bilježnika istinitost svog rukoznaka, kada je bila dobrog zdravstvenog stanja dok joj je karcinom dijagnosticiran oko 15. ožujka 2018., da joj je našao smještaj u domu za starije osobe u Dugom Selu, nakon čega su obavili pripreme za njezinu selidbu iz kuće u dom u koji ju je smjestio 25. ožujka 2018., da se nakon toga vratio u kuću i boravio oko tjedan dana uredivši sve što je bilo nužno, nakon čega je kuću zatvorio i vratio se u [adresa],

- da je darovateljica bila čvrstog karaktera i psihički stabilna, neovisno od toga što je, nakon dijagnosticirana zloćudne bolest od koje je umrla, naglo i jako smršavila (iskaz svjedoka ZL),

- da tužitelji u kuću koja je predmet darovanja nisu dolazili od ljeta 2016., jer im je bilo teško zbog okolnosti pod kojima je otac umro izvršivši suicid u dvorištu te kuće, dok je obdarenik i nakon toga dolazio u kuću prema saznanjima koja su imali od susjeda (iskazi tužitelja),

- da je zemljišnoknjižni odjel prvostupanjskog suda odbio prijedlog obdarenika za uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine u njegovu korist u zemljišnoj knjizi za navedenu k. o. rješenjem Z-10656/2018 od 11. rujna 2018., smatrajući, prema razlozima rješenja, da ugovor u smislu čl. 482. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) nije imao potreban oblik javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, zaključujući da je nekretnina darovana bez prave predaje posjeda zbog toga što to nije izričito navedeno u ugovoru,

- da je prilikom sklapanja ugovora došlo do prave predaje posjeda kuće od strane darovateljice, izvodeći zaključak o toj činjenici na temelju okolnosti da je tuženik i prije sklapanja ugovora imao ključeve kuće, a da mu je prilikom sklapanja ugovora darovateljica predala i svoje ključeve, jer je prihvatio kao vjerodostojan naprijed navedeni iskaz obdarenika, čiju vjerodostojnost opravdava time što su o navedenim okolnostima pod kojima je darovateljica hospitalizirana i smještena u dom, iskazivali gotovo svi saslušani svjedoci, kao i time što je iskaz tuženika potkrijepljen i ugovorom o međusobnim pravima i obvezama od 25. ožujka 2018. sklopljen između njega i obiteljskog doma Lipovac o smještaju darovateljice u taj dom.

11. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja i izvedenih zaključaka, prvostupanjski je sud pravilno izveo daljnji zaključak na kojem je utemeljena pobijana presuda - da predmetni ugovor predstavlja valjani pisani ugovor o darovanju sporne nekretnine u smislu čl. 479. i čl. 482. st. 1. ZOO kojim je darovateljica prepustila, a obdarenik prihvatio vlasništvo i posjed kuće, zbog čega je pravilno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. 12. Međutim, prvostupanjski je sud pogrešno ocijenio da je sporni ugovor predstavljao ugovor o darovanju bez prave predaje samo zbog okolnosti što nije sadržavao izričitu odredbu o darovanju s predajom posjeda, zbog čega su izvedeni i daljnji pogrešni zaključci - da je ugovor morao biti sklopljen ili u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene, (solemnizirane) privatne isprave u smislu čl. 482. st. 2. ZOO te da je prava predaja posjeda nadomjestila nedostatak oblika ugovora. Naime, u ovom slučaju, kraj činjenice da su primjerke ključeva kuće imali darovateljica i obdarenik a da je darovateljica obdareniku predala i svoje ključeve kuće, ne radi se o ugovoru o darovanju bez prave predaje, imajući u vidu i okolnost da je darovateljici obdarenik osigurao smještaj u domu, nakon čega je darovateljica odselila iz kuće, zbog čega okolnosti prije sklapanja ugovora te čin predaje ključeva kuće u to vrijeme, kao i navedene okolnosti nakon sklapanja ugovora, protivno navodima žalbe tužitelja, imaju značaj prave predaje darovane nekretnine, jer je time obdarenik jedini bio, u skladu s njezinom voljom, u mogućnosti izvršavati faktičnu vlast (posjed) nad kućom.

13. Pored toga, protivno navodima žalbe tužitelja u kojima ustraju u tvrdnji da se radi o ugovoru bez prave predaje posjeda samo zbog okolnosti što ugovor ne sadrži takvu izričitu odredbu zbog čega je upravo iz tog razloga odbijen prijedlog obdarenika za uknjižbu prava vlasništva, ukazuje se, da ugovor jednako tako ne sadrži niti izričitu odredbu kojom bi bila odgođena predaja u posjed kuće koja je predmet prepuštanja prava vlasništva, imajući u vidu čl. 6. ugovora kojim darovateljica ovlašćuje obdarenika na uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi iste k. o. sklapanjem samog ugovora, neovisno od okolnosti što ugovor o darovanju, sam po sebi i bez posebnog ovlaštenja na uknjižbu, predstavlja valjanu osnovu za uknjižbu prava vlasništva prijenosom tog prava s darovatelja na obdarenika (čl. 479. 1.ZOO).

14. Naprijed navedeno slijedom toga, što je u ovom postupku primjenjivo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Rev 1040/2019- 2 od 20. veljače 2024. koje u točki 18. glasi: „Dakle, pravilo je da ugovorom o darovanju prepuštanjem vlasništva stvari (konkretno nekretnine) obdareniku (čl. 479. st. 1. ZOO) darodavac na obdarenika prenosi sve atribute vlasništva, pa tako, sukladno odredbi čl. 30. st. 2. ZV i posjed. Iznimka, odnosno ograničenje prijenosa svih atributa vlasništva treba biti posebno ugovoreno“, u točki 19. koja glasi„ Stoga, po ocjeni ovog suda, sve dok izričitom ugovornom odredbom nije odgođena predaja u posjed nekretnine koja je predmet darovanja, vrijedi pravilo da je darovanjem prenesen i posjed stvari“, te u točki 21. koje glasi: "Sud u zemljišnoknjižnom postupku činjenicu da do predaje u posjed darovane nekretnine nije došlo može utvrditi samo ako je izričitom ugovornom odredbom ili na drugi jasan način odgođena predaja darovane nekretnine u posjed obdareniku".

15. Slijedom naprijed navedenog, protivno navodima žalitelja, tužitelji su u ovom postupku (čl. 219. st. 1. ZPP) bili dužni dokazati da do predaje posjeda nije došlo, odnosno da je predaja posjeda odgođena, a ta činjenica ne proizlazi iz iskaza niti jednog svjedoka ili bilo kojeg drugog izvedenog dokaza, slijedom čega primjena pravila o teretu dokazivanja (čl.221.a ZPP) opravdava zaključak kako ta činjenica nije dokazana, zbog čega se prema ocjeni ovog suda ne radi o ugovoru o darovanju bez prave predaje, nastavno čemu je otpao razlog eventualne ništetnosti predmetnog ugovora zbog nedostatka propisanog oblika.

16. Pored toga, i neovisno od okolnosti da ugovor ne sadrži izričitu odredbu o odgodi predaje posjeda iz bilo kojeg razloga, neutemeljeno tužitelji u žalbi ističu daljnje prigovore – da je prvostupanjski sud arbitrarno utvrdio činjenicu da je do prave predaje posjeda doista i došlo samo na temelju iskaza tuženika a ne i provedenih dokaza kao i bez utvrđivanja prave volje darovateljice o toj činjenici, smatrajući da je pravu volju mogao utvrditi da je pravilno, a što nije, ocijenio iskaze nepristranih svjedoka ČLĐ (brata darovateljice) prema kojem je sa svojom sestrom razgovarao o njenoj imovini, da ju je to jako opterećivalo, da je imala prijedlog da sinu SL pripadne kat kuće a prizemlje kuće predniku tužitelja, odnosno njegovoj djeci kako bi imali odvojene ulaze, da je o svemu tome govorila nakon smrti drugog sina odnosno oca tužitelja, govoreći da su za nju sva djeca jednaka, kao i svjedoka ZL kojemu je darovateljica govorila da SL na nju vrši pritisak u vezi kuće a da bi dio trebao ostaviti djeci AL tako da njima ostavi prizemlje, kao i da mu je rekla da „SL ne da, SL se protivi“ plačući svaki put kada bi govorila o podjeli kuće.

17. Naime, protivno predmetnim navodima žalbe, iz navedenih iskaza ne proizlazi ništa što bi bilo u suprotnosti od onoga što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio - da je prilikom sklapanja ugovora došlo do prave predaje posjeda kuće od strane darovateljice, izvodeći zaključak o toj činjenici na temelju okolnosti da je tuženik i prije sklapanja ugovora imao ključeve kuće, a da mu darovateljica predala i svoje ključeve kuće, prihvaćajući kao vjerodostojan naprijed navedeni iskaz obdarenika, čiju vjerodostojnost prvostupanjski sud pravilno potkrepljuje time da su o navedenim okolnostima iz njegovog iskaza pod kojima je darovateljica hospitalizirana i smještena u dom, iskazivali gotovo svi saslušani svjedoci, pa i naprijed navedeni, kao i time što je iskaz tuženika potkrijepljen ugovorom o međusobnim pravima i obvezama od 25. ožujka 2018. sklopljen između njega i obiteljskog doma Lipovac o smještaju darovateljice u taj dom, na temelju kojeg je očito da je darovateljica iselila iz predmetne kuće, a prije toga, prilikom sklapanja ugovora predavši obdareniku i svoje ključeva. Jednako tako, okolnosti koje bi proizlazile iz iskaza navedenih svjedoka, a koje tužitelji izrijekom navode u žalbi, nisu odlučne za ovaj postupak i time jer je predmet spora prema činjeničnoj osnovi tužbe (čl. 2. st. 1. ZPP) utvrđenje pravne nevaljanosti (ništetnosti) ugovora o darovanju zbog nedostatka potrebnog oblika, pa okolnosti – je su li vjerodostojni iskazi navedenih svjedoka o tome da je darovateljica prije sklapanja ugovora o darovanju imala namjeru prepustiti vlasništvo dijela kuće tužiteljima i zbog čega u konačnici to nije učinila, kao i je li obdarenik na nju vršio pritisak u vezi toga, bi se mogle s uspjehom isticati eventualno u postupku radi pobijanja ugovora zbog mana volje, a ne i u ovom predmetnom.

18. Sukladno naprijed navedenom, jer nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu tužitelja valjalo je odbiti, u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu i temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke.

19. Točka II. izreke utemeljena je na odredbi čl. 373. toč. 3. ZPP, budući da su tužitelji u pravu kada ističu žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na njihovu solidarnost u obvezi naknade troškova postupka. Naime, da bi postojala solidarnost tužitelja za naknadu troškova dosuđenih protivnoj stranci, potrebno je da kao suparničari solidarno odgovaraju i u glavnoj stvari (čl. 161. st. 3. ZPP) što u ovom postupku nije ostvareno. Slijedom toga, tužitelji kao suparničari (čl. 196. st. 1. toč. 1. ZPP), protivno ocjeni prvostupanjskog suda o solidarnoj obvezi, podmiruju troškove na jednake dijelove (čl. 161. st. 1. ZPP).

20. Pored toga, polazeći od po prvostupanjskom sud pravilno utvrđene osnove (čl. 154. st. 1. ZPP) i visine troška (čl. 155. ZPP) u iznosu od 12.500,00 kn/1.659,04 eura, naloženo je tužiteljima da tuženicima na jednake dijelove naknade predmetni iznos. Međutim, u preostalom ukupnom dijelu od 2.987,50 kn/396,51 eura koji se odnosi na trošak zastupanja na ročištu za objavu presude i sudsku pristojbu odgovora na tužbu, osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, iz podataka predmeta proizlazi da tuženik nije bio prisutan ročištu za objavu presude od 13. ožujka 2020. zbog čega je dosuđujuće troškove zastupanja na tom ročištu od 1.562,50 kn prvostupanjski sud pogrešno primijenio Tbr. 9. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) u vezi čl. 155. ZPP, kako to tužitelji osnovano ističu u žalbi, jer taj trošak nije niti nastao. Jednako tako, u pravu su tužitelji i kada ukazuju da je prvostupanjskom odlukom pogrešno dosuđen i trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu od 1.425,00 kn, jer prema podacima predmeta, tuženik nije platio predmetnu pristojbu niti u trenutku poduzimanja te radnje niti nakon toga do zaključenja glavne rasprave, odnosno pristojba nije plaćena prije nastanka obveze plaćanja u smislu čl. 4. st. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/18 i 51/23).

21. Odluka o troškovima žalbenog postupka iz točke III. izreke temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP, a zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe valjalo je odbiti, jer nisu uspjeli sa podnesenom žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP) glede odluke o glavnom zahtjevu (čl. 35. st 2. ZPP), dok je zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu i sudsku pristojbu žalbe trebalo odbiti, budući ta parnična radnja nije bila potrebna radi odlučivanja o žalbi (čl. 155. st. 1. u vezi čl. 359. st. 1. ZPP).

U Šibeniku 11. veljače 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić