Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-443/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Tonija Šantića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HP - Hrvatska pošta d.d., OIB: 87311810356, Jurišićeva 13, Zagreb, zastupanog po zaposlenici GTV, protiv tuženice GT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicima – odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Borčić i Majdak Juranović d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 125 Povrv-5276/2021-25 od 17. svibnja 2023., dana 11. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 125 Povrv- 5276/2021-25 od 17. svibnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Vesne Ćuzele iz Rijeke broj Ovrv-1480/2020 od 3. travnja 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženici da isplati tužitelju iznos od 3.970,62 eura / 29.916,65 kuna s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose kako je pobliže određeno pod točkom I. izreke, dok je u dijelu u kojem je tuženici naložena isplata iznosa od 282,98 kuna s pripadajućim zateznim kamatama ukinut platni nalog i odbijen tužbeni zahtjev (točka II. izreke).

1.1. Također, naloženo je tuženici da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.967,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 17. svibnja 2023. do isplate.

2. Žalbu protiv točaka I. i III. izreke prvostupanjske presude podnijela je tuženica, navodeći da se žali zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 , 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), premda sadržajem žalbe pretežito upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, te predlažući drugostupanjskom sudu da sukladno žalbenim navodima preinači pobijanu presudu, odnosno da ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba tuženice nije osnovana.

4. Iako tuženica navodi da je prvostupanjska presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, ovaj sud nalazi da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, kao i da su u njoj izneseni razlozi o svim činjenicama odlučnim u konkretnoj pravnoj stvari.

4.1. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio ni da su počinjene ostale bitne postupovne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je isticanje predmetnog žalbenog razloga našao neosnovanim.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 29.916,65 kuna na ime naknade za poštanske usluge pružene tuženici kao javnoj bilježnici u razdoblju od studenog 2019. do ožujka 2020., te iznosa od 282,98 kuna po osnovi zatezne kamate na naknadu za pružene usluge plaćenu sa zakašnjenjem (uglavničena kamata).

6. Protivno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te na njega pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio tužiteljevo potraživanje djelomično osnovanim.

7. Prema razlozima pobijane presude, prvostupanjski sud je na temelju dokumentacije koju je dostavio tužitelj, i to ugovora o poslovnoj suradnji sklopljenog između stranaka te računa s cijenama pojedinačno navedenih usluga pruženih tuženici, kao i na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, zaključio da je tužitelj dokazao osnovu i visinu dijela potraživanja (29.916,65 kuna), dok tuženica s druge strane nije predložila nijedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da zahtjev tužitelja nije osnovan, već je samo paušalno navela da predmetne račune nikad nije zaprimila.

8. Pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije s uspjehom dovedena u pitanje žalbenim navodima tuženice da je prvostupanjski sud pogrešno i bez uporišta u izvedenim dokazima utvrdio da je tužitelj izvršio uslugu za koju je izdao račune.

8.1. Naime, tuženica nije do zaključenja prethodnog postupka osporila da je predmetna usluga obavljena, već je protivno odredbi članka ZPP 299. stavka 1. to učinila tek na ročištu glavne rasprave održanom 13. travnja 2023. navodeći da "tužitelj nije dokazao niti da je usluga izvršena", stoga je pravilno prvostupanjski sud, kraj okolnosti da su stranke sklopile ugovor o poslovnoj suradnji kojim se tužitelj obvezao pružiti tuženici upravo usluge za koje naknadu potražuje u ovom postupku, uzeo neosporenom, a samim time i utvrđenom činjenicu da je ugovorena usluga obavljena.

9. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženici isplatu naknade na čije se plaćanje obvezala sklopivši ugovor o poslovnoj suradnji s tužiteljem, pozivajući se pritom na članak 342. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), kojim je propisano da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a da je dužnik dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

10. U odnosu na ostale žalbene navode u kojima tuženica ponavlja prigovore koji su isticani u postupku, a na koje je prvostupanjski sud u razlozima prvostupanjske presude jasno i argumentirano odgovorio, nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjske presude.

11. Kako, dakle, tuženica u žalbi ne iznosi nikakve okolnosti kojima bi odlučna utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda bili dovedeni u sumnju, trebalo je uz primjenu članka 368. stavka 1. ZPP odbiti njezinu žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke, kao i odluku o parničnom trošku sadržanu pod točkom III. izreke, koju tuženica u žalbi posebno ne pobija.

12. Konačno, kako tuženica sa žalbom nije uspjela, odbijen je njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. u vezi članka 154. ZPP).

13. U nepobijanom dijelu pod točkom II. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Šibeniku, 11. veljače 2025. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić